Marx.ba

Zlato nije ispunilo svoju tradicionalnu ulogu utočišta za kapital u kriznim vremenima tokom tri sedmice od početka iranskog sukoba, a prema analizi banke Morgan Stanley, taj razvoj događaja mogao bi zapravo biti izuzetno pozitivan za dionička tržišta.

Glavni strateg za dionice u Morgan Stanleyju, Mike Wilson, ističe da je omjer vrijednosti indeksa S&P 500 i zlata snažno porastao od početka rata, što on tumači kao bikovski indikator za američke dionice. Ovaj pokazatelj, piše Business Insider, koji mjeri cijenu unce zlata u odnosu na vrijednost referentnog indeksa, smatra se mjerilom povjerenja potrošača te procjenom zdravlja ekonomije i korporativnih rezultata.

– Jedan od konstruktivnijih nedavnih događaja na tržištu jest činjenica da je vrijednost S&P indeksa izražena u zlatu skočila za 12 posto otkad je sukob počeo prije tri sedmice”, napisao je Wilson u svojoj bilješci za klijente.

Cijena plemenitog metala pala je za 18 posto od početnog udara SAD i Izraela na Iran, dok je S&P 500 u istom periodu zabilježio pad manji od četiri posto. Zlato je i službeno ušlo u medvjeđe tržište, s padom većim od 20 posto u odnosu na svoj vrhunac iz janusra, kada je cijena premašila 5.600 dolara po unci. Prema podacima s tržišta, sredinom marta zabilježen je i najveći sedmični pad cijene u više od četrdeset godina.

Wilson je objasnio kako kretanja na tržištu roba pružaju investitorima vrijedne uvide unutar “ratne magle”, kako se izrazio. Prema njegovim riječima, nagli pad cijene zlata možda je i najbolji signal da se zamah u ovom sukobu kreće u korist SAD, i to više nego što bi popularno mišljenje sugeriralo. Analiza tehničkih pokazatelja povezanih sa skokom omjera S&P 500 i zlata aktivirala je određene signale za kupovinu dionica.

Analitičari također ističu da je strmoglavi pad cijene ubrzan zbog prisilnih likvidacija od strane fondova koji su se suočili s pozivima na maržu, zbog čega su ulagači prodavali likvidnu imovinu poput zlata kako bi pokrili gubitke na drugim pozicijama.

– Ovo također vidimo kao povoljan znak da će ritam američke ekonomske i poslovne aktivnosti vjerovatno ostati konstruktivan tokom ovog sukoba i nakon što se on smiri. Za sada ne vidimo dokaze koji bi upućivali na to da moramo značajno prilagoditi naše prognoze zarade po dionici”, dodao je strateg.

Banka također navodi da bi još jedan potencijalni faktor u nedavnom padu zlata mogla biti potreba nekih vlada da prodaju dio svojih zlatnih rezervi kako bi pokrile veće troškove povezane s ratom, kao što su nagli skokovi cijena nafte i drugih sirovina.

Nedavni rezultati omjera S&P 500 i zlata sugeriraju da tržišta nisu toliko ravnodušna prema geopolitičkim rizicima kao što su neki drugi prognozeri upozoravali, tvrde u Morgan Stanleyju.

Primjerice, JPMorgan je nedavno smanjio svoju ciljanu cijenu za S&P 500 za 2026. godinu, upozoravajući da su ulagači previše opušteni u vezi s naftnim šokom i njegovim potencijalnim utjecajem na tržišta i ekonomiju. Međutim, stručnjaci iz UBS-a i Morningstara sugeriraju da se narativ promijenio s “geopolitičkog šoka” na “inflacijski šok”. Dok je iranski sukob u početku podigao cijenu zlata, posljedični porast cijena nafte, s Brentom blizu 120 dolara po barelu, sada se prvenstveno promatra kao inflatorna prijetnja. To je navelo Federalne rezerve da zadrže oštar stav, čineći zlato, koje ne donosi prinos, manje privlačnim u usporedbi s rastućim prinosima na obveznice.

Unatoč oštrom padu, dugoročni izgledi za zlato i dalje ostaju pozitivni prema nekim od najvećih svjetskih institucija. Svjetsko vijeće za zlato, kao i velike banke poput J.P. Morgana i Deutsche Banka, zadržavaju svoje dugoročne bikovske ciljeve, koji se kreću od šest hiljada do 6.300 dolara do kraja godine. Oni trenutačni pad vide kao “zdravu korekciju” unutar strukturnog bikovskog tržišta, koje je potaknuto diverzifikacijom središnjih banaka od američkog dolara. U međuvremenu, financsijski analitičari opisuju 2026. godinu kao eru “permacityja”, odnosno trajne oskudice i volatilnosti, u kojoj se tradicionalne korelacije, poput rasta zlata kada dionice padaju, često raspadaju zbog ekstremnih potreba za likvidnošću i brzih promjena u geopolitičkim vijestima.