Marx.ba

(Foto: Ilustracija)
Sindrom izgaranja na poslu više nije tema rezervisana za korporativne menadžere i ljude koji rade po 12 sati dnevno. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, burnout danas pogađa radnike svih profila i uzrasta, a stručnjaci upozoravaju da se situacija u posljednjih nekoliko godina dodatno pogoršala.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Occupational Health Psychology pokazuje da čak 67% zaposlenika u Evropi prijavljuje barem jedan simptom izgaranja – hronični umor, gubitak motivacije ili osjećaj da njihov rad nema smisla. Posebno zabrinjavaju podaci koji pokazuju da su mladi radnici između 25 i 35 godina najugroženija skupina.
Kako prepoznati burnout na vrijeme?
Burnout se ne pojavljuje odjednom – razvija se postepeno, sedmicama i mjesecima, zbog čega ga mnogi ne prepoznaju dok ne bude kasno.
Ključni znakovi uključuju hronični umor koji ne prolazi ni nakon odmora ili vikenda, sve veću ravnodušnost i cinizam prema poslu koji ste nekada voljeli, poteškoće s koncentracijom i pamćenjem, fizičke simptome poput glavobolja i problema s probavom te osjećaj da bez obzira koliko radite – nikad nije dovoljno. Mnogi u ovoj fazi postaju izolirani, povlače se iz društvenih kontakata i gube interes za aktivnosti koje su im ranije pričinjavale zadovoljstvo. Ako prepoznajete više od dva ili tri navedena simptoma u dužem periodu, vrijedi ozbiljno zastati i procijeniti svoje stanje.
Šta možete učiniti?
Sprječavanje burnout-a zahtijeva sistematičan pristup, a ne samo povremene odmore.
Prvo i najvažnije – naučite reći ne. Preuzimanje previše obaveza jedan je od glavnih okidača burnout-a. Pregledajte svoje obaveze i iskreno procijenite šta je zaista vaša odgovornost, a šta ste preuzeli iz navike ili straha od neodobravanja.
Uvedite jasnu granicu između poslovnog i privatnog vremena. Isključivanje poslovnih notifikacija nakon radnog vremena nije neodgovornost – to je mentalna higijena. Istraživanja pokazuju da zaposleni koji dosljedno poštuju ovu granicu prijavljuju znatno niže razine stresa.
Redovna tjelesna aktivnost i kvalitetan san nisu luksuz nego medicinska nužnost. Već 30 minuta umjerene tjelesne aktivnosti dnevno značajno smanjuje razinu kortizola, hormona stresa, i poboljšava otpornost na svakodnevne pritiske.
Razgovarajte – s kolegama, nadređenima, partnerom ili stručnjakom. Burnout uspijeva u tišini i izolaciji. Studija Univerziteta u Maastrichtu iz 2025. godine pokazala je da zaposlenici koji imaju barem jednu blisku osobu od povjerenja na radnom mjestu imaju trostruko manju šansu da razviju ozbiljne simptome izgaranja.
Preispitajte odnos prema savršenstvu. Visoki standardi su vrijednost, ali perfekcionizam koji ne dopušta grešku postaje zamka. Naučiti raditi dovoljno dobro – umjesto uvijek maksimalno – jedan je od najtežih, ali i najefikasnijih koraka u prevenciji burnout-a.
Burnout nije znak slabosti – znak je da sistem ne funkcioniše. I dok kompanije polako počinju preuzimati odgovornost za mentalno zdravlje svojih zaposlenika, prvi korak uvijek morate napraviti sami.