Budućnost odjeće: Šta nam donose digitalni pasoši tekstilnih proizvoda
Marx.ba Digitalni pasoši tekstilnih proizvoda postat će obavezni u Evropskoj uniji od 2030. godine, donoseći revolucionarne promjene u načinu informisanja potrošača o održivosti odjeće. Kroz skeniranje QR koda, kupci će imati pristup detaljnim informacijama o svakom proizvodu, uključujući ekološki otisak, materijale, životni ciklus, vlasništvo, popravke i garanciju. Ovi digitalni pasoši, bazirani na oblaku ili blokchainu, osiguravaju visok nivo validnosti podataka tokom cijelog životnog ciklusa proizvoda, sprječavajući retroaktivne manipulacije informacija. Inicijativa je dio EU strategije za održiv i cirkularni tekstil, sa ciljem promovisanja transparentnosti i odgovornog potrošačkog ponašanja. Tekstilna industrija, odgovorna za 10% globalnih emisija gasova staklene bašte, postavlja se kao četvrti sektor sa najvećim utjecajem na klimatske promjene u Evropi. Evropska unija odabrala je tekstil, baterije i materijale za građevinsku industriju kao prve proizvode podložne propisima o Digitalnom pasošu proizvoda. Informacije u pasošu obuhvataju detalje o proizvodu, lanac snabdijevanja, materijale, potrošnju energije, životni ciklus, popravke, recikliranje i priznanja za ekologiju. Pilot projekti, poput Trace4Value u Švedskoj, već testiraju ove pasoše, a brendovi poput Loro Piana, Burberry i H&M istražuju njihovu implementaciju. Iako postoje izazovi u standardizaciji podataka i koordinaciji napora, jasno je da je saradnja između vlasti, brendova, proizvođača i tehnoloških kompanija ključna za uspješnu implementaciju ovih inovativnih pasoša.
Xiaomi predstavio svoj prvi električni automobil, doseg čak 1.200 kilometara
Marx.ba Kineski proizvođač pametnih telefona Xiaomi u četvrtak je predstavio svoje prvo električno vozilo i odmah najavio da namjerava postati jedan od pet najvećih svjetskih proizvođača automobila. Limuzina, nazvana SU7, dugo je iščekivani model za koji se očekuje da će maksimalno iskoristiti zajednički operativni sistem s popularnim telefonima kompanije. Ipak, automobil ima svoj debi u vrijeme kada se najveće svjetsko tržište automobila bori s prevelikim proizvodnim kapacitetima i usporavanjem potražnje koji su potaknuli veliki rat cijenama. – Naporno radeći u sljedećih 15 do 20 godina, postat ćemo jedan od pet najvećih svjetskih proizvođača automobila, nastojeći podići cjelokupnu kinesku automobilsku industriju, rekao je izvršni direktor Lei Jun na predstavljanju modela SU7. Uložit će 10 milijardi dolara u automobile, a ističu i autonomne mogućnosti. Proizvodit će se u tvornici u Pekingu koja ima kapacitet proizvodnje 200.000 automobila godišnje. Za softverski dio automobila bit će zadužen HyperOS operacijski sistem koji stiže i u nov emobitele, što bi trebalo omogućiti jednostavnu vezu među uređajima. Xiaomi je objavio i kako bi auto trebao ubrzavati za 2,78 sekundi do 100 km/h. Kako prenose kineski mediji, surađivali su s CATL-om na izradi baterije kapaciteta 150 kWh koja bi prema navodno trebala osigurati dosed od 1200 km (CLTC). Na cesti se očekuje 2025.
Evropska unija: Koja zemlja ima najveći udio obnovljivih izvora energije u bruto potrošnji
Marx.ba Udio obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije na nivou Evropskoj uniji dostigao je 23 posto u 2022. godini, što u poređenju sa 2021. predstavlja rast od 1,1 procentnog poena (pp). Revidirana Direktiva o obnovljivoj energiji podigla je ciljeve EU za učešće obnovljive energije do 2030. godine sa 32 na 42,5 posto (sa ciljem da se poveća na 45 procenata). Stručnjaci smatraju da bi na osnovu Direktive sve zemlje trebalo da intenziviraju svoje napore da zajednički ispune novi cilj EU do 2030. godine, koji između ostalog zahtijeva povećanje udjela obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji za skoro 20 pp. Prema podacima Eurostata, Švedska prednjači među zemljama EU sa skoro dvije trećine (66 posto) bruto finalne potrošnje energije koja potiče iz obnovljivih izvora. Švedska se prvenstveno oslanjala na vodu, vjetar, čvrsta i tečna biogoriva, kao i toplotne pumpe. Slijedi Finska sa udjelom od 47,9 posto, koja je takođe crpila energiju iz vode, vjetra i čvrstih biogoriva. Na trećem mestu je Latvija koja ne zaostaje mnogo za Finskom u korištenju energije iz obnovljivih izvora sa 43,3 procenata. Danska, a zatim Estonija, dobile su većinu obnovljive energije iz vjetra i čvrstih biogoriva, prva sa učešćem od 41,6 posto, a druga sa 38,5 procenata. Na šestom mjestu nalazi se Portugal sa 34,7 posto koji se oslanjao na čvrsta biogoriva, vjetar, vodu i toplotne pumpe, dok je Austrija (33,8 procenata) koristila uglavnom vodu i čvrsta biogoriva. Najmanji udio obnovljivih izvora energije zabilježen je u Irskoj (13,1 posto), Malti (13,4 posto), Belgiji (13,8 procenata) i Luksemburgu (14,4 posto). Ukupno 17 od 27 članica EU prijavilo je udio ispod prosjeka Unije od 23 posto u 2022. godini.
Evropska direktiva: Šta tačno znači norma Euro 7 za kupce automobila
Marx.ba Evropsko veće i Evropski parlament dogovorili su se o Euro 7 uredbi za homologaciju motornih vozila, objavio je Thierry Breton, evropski povjerenik za unutrašnje tržište. Iako je istovremeno dogovoreno da se produži norma Euro 6 za automobile i kombije, što se smatra “pobjedom” lobija automobilske industrije, doneseno je i podosta novih zanimljivih pravila, posebno kada je reč o baterijama električnih vozila. Euro 7 postavlja minimalne granice degradacije, kojih se proizvođači moraju pridržavati, a propisi nalažu da automobilske baterije ispunjavaju ova dva uslova: U slučaju kombija, važe različiti parametri: 75% kapaciteta nakon pet godina ili 100.000 kilometara, te najmanje 67% kapaciteta nakon osam godina ili 160.000 kilometara. Kako se dalje navodi, Euro 7 postavlja uslove za električne automobile – uvođenjem novih ograničenja, a privremeni sporazum će povećati i ograničenja za autobuse i kamione. Osim emisija gasova, uvode se stroža pravila vezana za čestice koje nastaju abrazivnim djelovanjem kočnica, naročito kod e-vozila. Što se tiče emisija kočionih čestica, poznatih i kao sitne čestice (PM10), uvedena su nova pravila: 3 mg/km za električna vozila i 7 mg/km za hibridna vozila i vozila na gorive ćelije vodonika. Euro 7 norma predviđa da će svako vozilo imati tzv. ekološki pasoš, koji će sadržavati informacije o njegovoj ekološkoj efikasnosti u trenutku registracije. Sve u svemu, auto-industrija je insistirala na što blažoj Euro 7 normi i uspjela je u tome.
Baterije za električna vozila: Kako je sve počelo, historija i budućnost u automobilima
Marx.ba Korijeni modernih baterija mogu se pratiti do 19. vijeka kada je britanski naučnik Michael Faraday demonstrirao upotrebu srebrnog sulfida i olovnog fluorida kao čvrstih elektrolita. Tokom sljedećeg stoljeća razvoj baterija uglavnom je bio vezan uz laboratorijske eksperimente. Međutim, kako je osobna elektronika postala sve važnija krajem 20. vijeka, rasla je i potražnja za manjim, snažnijim baterijama koje su trajale duže od njihovih prethodnika, piše HAK. Historija baterija (kako ih je prepoznala kompanija za analizu podataka i savjetovanje GlobalData): 600. pne. – Tales iz Mileta otkrio je da se električni naboj može stvoriti trljanjem krzna o staklo. 1740. – Izum Leyden Jara za pohranu električnog naboja. Povezani set staklenki stvara visoki napon, što zapravo postaje prva baterija. 1800. – Alessandro Volta izumio je Voltansku hrpu koja se sastoji od izmjeničnih diskova od bakra i cinka odvojenih s krpom koja je natopljena slanom vodom. 1834. – Michael Faraday prikazuje kretanje iona kroz tekuće i čvrste elektrolite. 1859. – Gaston Plante izumio je punjivu olovnu bateriju i 1881. godine Camille Faure otkriva kako ih proizvoditi. 1884. – Emil Warburg pokazuje vodljivost natrijevih iona kroz staklo. 1897. – Walther Nernst razvija Nernstovu svjetiljku koja zagrijava keramičku šipku do te mjere da postaje žarna. 1902. – Thomas Edison razvija bateriju željezo-nikal, kasnije dodajući litijev hidroksid elektrolitu kako bi poboljšao performanse. 1914. – Carl Tubandt i Erich Lorenz karakteriziraju vodljivost srebrnog jodida na visokim temperaturama. 1967. – Neill Weber i JT Kummer razvijaju natrijevo-sumpornu bateriju dok rade u Fordu. Kao elektrolit koriste čvrstu keramičku membranu. 1973. – Inženjer Motorole, Martin Cooper, uputio je prvi poziv s ručnog, nevezanog mobilnog telefona. 1975. – Peter Wright proizvodi prvi polimerni elektrolit, koji sadrži natrijeve i kalijeve soli sadržane u polietilen oksidu. 1976. – Exxon najavljuje litij-titan bateriju, ali ne može zaustaviti njihove eksplozije. 1980. – John Goodenough razvija litij-kobalt-kisikovu bateriju – preteču današnje litij-ionske tehnologije. 1982. – Nokia je predstavila automobil s telefonom od 10 kg. 1983. – Podružnica AT&T pokreće prvu komercijalnu staničnu mrežu za automobilske telefone. 1986. – Cijena nafte dramatično pada, što je natjeralo Exxon, GE i GM da zaustave svoja istraživanja nove tehnologije baterija. 1991. – Sony razvija prvu litij-ionsku bateriju za komercijalnu upotrebu za ručni fotoaparat. 1995. – Motorola predstavlja lagane mobitele MicroTac i StarTac na bazi litij-jona. Zasdnji je težio samo 87,9 g. 2006. – Tesla Roadster lansiran, pokrećući komercijalni posao s električnim automobilima. 2007. – Apple unosi promjenu na tržište s prvim iPhoneom, koristeći litij-ionske baterije. 2008. – GM je odabrao LG Chem za opskrbu baterijama za Chevy Bolt, sve do 2017. godine. 2009. – Obamina administracija odlučila je finansirati razvoj tehnologije baterija i izdvojila 2 milijarde dolara saveznih sredstava. 2012. – Kompanija A123 Systems, koju financira američka vlada, prijavljuje bankrot – jedan od mnogih od start up-ova baterija. 2014. – Tesla i Panasonic potpisali su ugovor o projektu Gigafactory za litij-ionske baterije vrijedan 5 milijardi dolara. 2014. – Tesla počinje prodavati Powerwall domaće i komercijalne sisteme za pohranu energije. 2015. – Automobilska kompanija BYD objavljuje najveći svjetski promet prodaje električnih automobila, uglavnom električnih autobusa u Kini. 2015. – Kineske kompanije za pametne telefone Huawei i Xiaomi započele su prodaju Apple i Samsung uređaja na kineskom tržištu. 2016. – Tesla najavljuje cilj da proizvede 500.000 električnih vozila Modela 3 do 2018. godine. 2016. – Proizvodnja započinje u Teslinom Gigafactoryu. 2017. – Pojavljuju se prve serije Chevy Bolta i Tesla Modela 3. 2018. – Bolt i Model 3 prelaze u masovnu proizvodnju. 2021. – Električni Robo – taksi pokrenut u “kontroliranim zonama” u nekolicini gradova. 2023. – Prvi EV-i pojavljuju se s SSD baterijama – oni će biti ograničeni na vrhunske modele. 2025. – Električni automobili čine 25% prodaje novih automobila. 2030. – Tržište litij-ionskih baterija doseglo je 100 milijardi dolara. 2030. – Uvođenje čvrstih baterija u masovna električna vozila koja omogućuju veći domet, brže vrijeme punjenja i veću sigurnost.
Evropska unija će uložiti 65 miliona eura za povećanje projekata čiste tehnologije
Marx.ba Evropska komisija odabrala je 17 malih inovativnih projekata čiste tehnologije koji će dobiti više od 65 miliona eura projektne podrške u okviru EU fonda za inovacije. Ta će sredstva pomoći kompanijama u Evropi, uključujući mala preduzeća, da donesu revolucionarne tehnologije na tržište u energetski intenzivnim industrijama, obnovljivoj energiji i skladištenju energije. Odabrani projekti pokrivaju širok raspon sektora, s posebnim fokusom na proizvodnju komponenti za obnovljive izvore energije te stakla, keramike i građevinskih materijala. Tu su i projekti u području skladištenja energije, solarne energije, obnovljivih izvora energije, željeza i čelika, rafinerija, hemikalija, cementa i vapna te vodika. Očekuje se da će odabrani projekti izbjeći više od 1,8 miliona tona ekvivalenta CO2 emisija u prvih 10 godina njihova rada, pridonoseći dekarbonizaciji Evrope i prijelazu na čistu energiju. Ovim novim projektima Inovacijski fond proširuje svoj geografski doseg kako bi pokrio projekte u ukupno 24 zemlje, pri čemu su po prvi put podršku dobili latvijski i mađarski projekti. Svaki će projekt dobiti bespovratna sredstva u rasponu od 1,6 do 4,5 miliona eura, finansirana kroz prihode koje generira Sistem trgovanja emisijama EU (EU ETS). Tačni iznosi bit će poznati nakon završetka procesa pripreme ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Jedna trećina korisnika su male i srednje firme. Uz 17 odabranih projekata, Evropska investicijska banka razmatra još četiri obećavajuća projekta za pomoć u razvoju projekata, koja im može pružiti prilagođenu potporu i pomoći im da se finansijski zatvore i počnu s radom. Na poziv su pristigla ukupno 72 prijedloga, od kojih je 48 prihvatljivo. Prihvatljivi projekti bili su podložni daljnjoj evaluaciji neovisnih stručnjaka prema pet kriterija Fonda za inovacije: stepen inovativnosti, potencijal za izbjegavanje stakleničkih plinova, zrelost projekta, skalabilnost i troškovna učinkovitost.
Emisije gasova staklene bašte u evropskom bloku smanjene za 22 posto
Marx.ba Emisije gasova staklene bašte (GHG) u Evropskoj uniji koje se dobijaju iz ekonomskih aktivnosti smanjene su za 22 posto u 2022. godini, u poređenju sa nivoima iz 2008, prema podacima Eurostata. Podaci su otkrili da je evropski blok smanjio oko 3,6 milijardi tona ekvivalenata ugljen-dioksida (CO2-ek) tokom 14-godišnjeg perioda između 2008. i 2022, prenosi Anadolu Agency. Industrija vađenja ruda i kamena je zabilježila najveći relativni pad emisija gasova staklene bašte tokom perioda, čineći 40 posto ukupnih emisija. Nakon nje, pad štetnih gasova staklene bašte od oko 37 posto zabilježen je iz snabdijevanja električnom energijom, gasom, parom i klimatizacijom, i pad emisija gasova od 28 procenata u proizvodnom sektoru. Proizvodni sektor, zajedno sa snabdijevanjem električnom energijom, gasom, parom i klimatizacijom, nalazi se na vrhu liste kao djelatnosti sa najvećim emisijama GHG u 2022. godini, obje sa 745 miliona tona CO2-ek, što predstavlja 21 posto ukupno emitovanih gasova staklene bašte. Slijede domaćinstva sa 718 miliona tona CO2-ek, što predstavlja 20 posto, sa emiterima gasova staklene bašte koji se odnose na transport, grijanje i druge svrhe.
Proizvodnja vodika: Sivi vodik i dalje dominira, ali zeleni najbrže raste
Marx.ba Globalna proizvodnja vodika raste zbog želje da se postigne neto nulta emisija stakleničkih plinova, a vodik je odavno prepoznat kao potencijalno gorivo s niskim udjelom ugljika, osobito u transportu. Izazov je bio kako to realizirati. Tržište proizvodnje vodika u 2023. procijenjeno je na 158,8 milijardi američkih dolara, a do 2028. dosegnut će 257,9 milijardi, procjene su iznesene u istraživanju “Tržište proizvodnje vodika prema tehnologiji, primjeni, izvoru i regiji proizvodnje – Globalna prognoza do 2028.”, koju je objavio MarketsandMarkets. Rastuća potražnja za čišćim gorivima jedan je od glavnih faktora koji pokreću tržište vodika. Globalna proizvodnja vodika raste zbog želje da se postigne neto nulta emisija stakleničkih plinova, a vodik je odavno prepoznat kao potencijalno gorivo s niskim udjelom ugljika, osobito u transportu. Izazov je bio kako to realizirati, piše časopis Tehnoeko. Vodik je u prednosti je u odnosu na fosilna goriva i iz dana u dan postaje sve skuplji. U sektoru transporta, troškovi gorivnih ćelija i stanica za punjenje određuju koliko su konkurentni automobili na vodikove gorivne ćelije, ali cijena vodika najveći je izazov za proizvođače kamiona. U lakim vozilima, kao što su bicikli, automobili, autobusi, vlakovi, oprema za rukovanje materijalima, čamci, brodovi, komercijalni avioni, pomoćne pogonske jedinice (APU) aviona, pomorskih plovila i specijalnih vozila, vodikove gorivne ćelije naširoko se koriste. Međutim, rizici povezani s velikim početnim ulaganjima u postrojenja za proizvodnju vodika i tehnološki izazovi u implementaciji vodika u mreže prirodnog plina kočili su rast tržišta posljednjih godina i očekuje se da će tako biti i tokom predviđenog razdoblja do 2028. godine. Vodik je najrasprostranjeniji hemijski element u svemiru, ali ne nalazimo ga u u slobodnom obliku – moramo ga proizvoditi. Vodik ima sposobnost pohranjivanja energije koja će se kasnije osloboditi. Iz vodika možemo dobiti električnu, mehaničku ili toplinsku energiju bez emisije CO2 i s visokim učinkom, kao i hemijske proizvode s visokom dodanom vrijednošću kao što su amonijak, metanol i slično. U proizvodnji temeljni ostatak procesa je čista voda. No, ako želimo koristiti vodik za proizvodnju električne energije, moramo ga izdvojiti iz dostupnih spojeva kao što su voda, biomasa ili otpad. Ovisno o postupku izdvajanja, govorimo o obnovljivom ili neobnovljivom izvoru. Da bismo to lakše razumjeli, stvoren je kod boje vodika koji jasno ukazuju kakav je proces ekstrakcije, spoj od kojeg polazimo i koji je izvor energije korišten. Tako imamo „paletu” od zelenog vodika (dobivenog iz obnovljivih izvora energije), plavog vodika (koji se dobiva iz ugljikovodika) do sivog ili crnog vodika (onih s procesima koji najviše zagađuju). Očekuje se da će proizvodnja sivog vodika zbog potražnje utemeljene na tradiciji i svestranoj primjeni zadržati najveći tržišni udio u razdoblju koje obuhvaća istraživanje, do 2028. godine. No, zeleni vodik je najbrže rastući segment u posmatranom razdoblju. Zeleni vodik se proizvodi bez emitiranja stakleničkih plinova, što ga čini ključnim alatom za dekarbonizaciju ekonomskih sektora kao što su transport, industrija i grijanje.
Trebat će velike količine struje: Potražnja energije za e-vozila brzo će rasti
Marx.ba U Evropi će potrošnja struje za električne automobile i kamione sa sadašnjih 16 teravat sati do 2040. vjerovatno dostići 355 teravat sati godišnje. U odnosu na ukupnu količinu struje koja se trenutno proizvodi u Evropskoj uniji, to je povećanje potražnje od 13 posto, objavila je konsultantska kompanija PwC. PwC je proračune napravila zajedno sa institutom Fraunhofer za istraživanje sistema i inovacija, prenosi DPA. Očekuje se da će do 2040. svi novoregistrovani automobili i kamioni u Evropskoj uniji biti električni – na baterije, vodonik ili gorive ćelije. Do tada će, pretpostavlja se, 70 posto automobila i 65 posto kamiona i dalje da ide na benzin ili dizel. – Tako da će proći još dosta vremena prije nego što vidimo pretežno električna vozila u pogonu i da ona istisnu motor sa unutrašnjim sagorijevanjem, rekao je stručnjak PwC-a Filip Roze. Međutim, pošto se starija vozila koriste manje od novih, emisija CO2 direktno na putu će se do 2040. vjerovatno prepoloviti.
Sve bliže “zlatna” groznica za vodikom: Milijarder već povukao potez
Marx.ba Mnogi vide vodik kao gorivo budućnosti. Taj plin mogao bi biti ključ za postizanje nultih emisija globalne ekonomije, jer kad se koristi u industrijskim procesima ili kao gorivo, ne proizvodi CO2. No velik nedostatak vodika je taj što njegova proizvodnja nije ekološki prihvatljiva. Ipak, nedavna otkrića njegovih velikih prirodnih ležišta to mijenjaju. Prema podacima organizacije The Carbon Trust, manje od jedan posto trenutne globalne proizvodnje vodika je bez emisija. Postoji nekoliko vrsta tog plina, ovisno o tipu proizvodnje. Sivi vodik nastaje cijepanjem metana na ugljikov dioksid i vodik (H2). Plavi vodik se proizvodi na isti način, ali se proizvedeni CO2 hvata i pohranjuje. Crni vodik se pak proizvodi djelimičnim spaljivanjem ugljena. Zeleni vodik nastaje elektrolizom vode u kisik i vodik, i pri tome nema emisija. Ali zeleni je vodik relativno skup i zato ga ima jako malo, piše BBC. Međutim postoji i prirodni vodik, zlatni ili bijeli vodik, koji se nalazi u naslagama pod zemljom. Nastaje na više načina, ali glavni proces uključuje interakciju podzemne vode s mineralima bogatim željezom kao što je olivin. To uzrokuje razdvajanje vode na kisik, a on se veže sa željezom, i vodik. U bazenu Lorraine, u sjeveroistočnoj Francuskoj, nedavno je pronađeno na 3000 metara dubine vrlo veliko ležište vodika. Nije to prvi put da je pronađen u prirodi. Već postoji mala komercijalna bušotina u Bourakebougouu u zapadnom Maliju, a vjeruje se da postoje i velika nalazišta u SAD, Australiji, Rusiji i nizu evropskih zemalja. No otkriće u Francuskoj predstavlja najveće prirodno nalazište plina dosad pronađeno. Stručnjaci procjenjuju da bi u njemu moglo biti 250 miliona tona vodika, dovoljno da se zadovolji trenutna globalna potražnja za više od dvije godine. Naučnici su uvjereni da vodikove naslage leže neotkrivene širom svijeta – Američki geološki institut (USGS) procjenjuje te rezerve na hiljade ili možda milijarde megatona. – Neće se sve to moći lako iskoristiti. Velika većina bit će nedostupna – nalazi se preduboko ili predaleko u moru ili u premalim akumulacijama da bi bilo ekonomično pristupiti im, upozorava Geoffrey Ellis, geolog koji je modelirao količinu geološkog vodika u svijetu. Ali USGS procjenjuje da postoji vjerovatno oko 100.000 megatona dostupnog vodika – a to bi moglo predstavljati zalihe za stotine godina. Tehnike za njegovu “žetvu”, kaže Ellis, “trebale bi biti slične onima za prirodni plin. Tehnologija već postoji.” Spomenuto nalazište Bourakebougou u Maliju trenutno je jedino postrojenje koje komercijalno proizvodi bijeli vodik, i to svega oko pet tona godišnje. Međutim postoje projekti za veće iskorištavanje rezervi. Ove godine investicijska kompanija Billa Gatesa, Breakthrough Energy Ventures, uložila je 91 milion dolara u američki startup Koloma, koji želi eksploatirati rezerve bijelog vodika u SAD. U međuvremenu, firma Getech traži potencijalna nalazišta u Maroku, Mozambiku, Južnoj Africi i Togu, a od 2021. godine samo u Južnoj Australiji je šest kompanija podnijelo zahtjev za 18 dozvola za istraživanje vodika i svi zahtjevi su odobreni. Problem je za sada što trenutno postoji nedostatak tržišta za vodik u SAD, a to smanjuje poticaje za istraživanje. Prema industrijskoj grupi Hydrogen Council, Evropa je globalni lider u prijedlozima projekata vezanih uz vodik, s udjelom od 35 posto globalnih ulaganja, a na Latinsku i Sjevernu Ameriku odnosi se oko 15 posto ulaganja.