Šta su plavi ugljenični krediti: Mogu li oni pomoći u borbi protiv klimatskih promjena
Marx.ba Stručnjaci kažu da bi ovaj oblik kompenzacije ugljenika mogao da ojača borbu protiv klimatskih promjena, ali da se mora koristiti odgovorno. Možda ste čuli kako ljudi kažu da su drveće pluća zemlje – i nisu pogriješili. Šume igraju ključnu ulogu u našoj borbi protiv klimatske krize, jer su u stanju da apsorbuju ugljen-dioksid iz vazduha i oslobađaju kiseonik putem fotosinteze. Ali dok su naše zelene površine dragocjene, da li smo previdili još jedan resurs – plavi ugljenik. Kada koristimo ovaj izraz, govorimo o ugljeniku koji je zarobljen u obalnim i morskim ekosistemima kao što su mangrove, slane močvare i morska trava. Baš kao i drveće na kopnu, ove takozvane „plave šume“ mogu da apsorbuju i skladište ugljenik, ali to rade mnogo brže. Morska trava može da uhvati ovaj element do 35 puta brže od tropskih prašuma, i iako pokriva manje od 0,1% naših okeana, vegetacija čini 10 do 18% globalnog skladištenja ugljenika u moru. Loša vest je da gubimo sisteme plavog ugljenika alarmantnom brzinom. Do 67% mangrova, najmanje 35% plimnih močvara i oko 29% livada morske trave je već nestalo zbog niza faktora kao što su razvoj obale, ribolov, zagađenje, klimatske promjene i prirodne katastrofe. Ipak, postoji način da se podrži više projekata očuvanja. Na sličan način kao i standardna kompenzacija ugljenika, kompanije su u mogućnosti da investiraju u ekosisteme plavog ugljenika u zamjenu za kredite, a ova transakcija im teoretski omogućava da uravnoteže svoje emisije gasova staklene bašte. Tržište plavog ugljenika tek treba da zaživi u EU, ali nakon ekspanzije trgovine u zemljama poput Australije, Indonezije i Kenije, neki stručnjaci predviđaju evropski procvat. Jedan broj komentatora je ipak i dalje oprezan. Oni tvrde da kompenzacija ugljenika omogućava kompanijama da prebace odgovornost za smanjenje štetnih emisija na treću stranu. Oni također kažu da je nemoguće tačno izračunati koliko će ugljenika uskladištiti vodene biljke tokom dugoročnog perioda, podrivajući centralnu premisu kreditnog sistema, piše Greennews.
Stara odjeća se više neće bacati: Priprema se metoda recikliranja tekstila
N. D. Odjeća je previše vrijedna da bi je jednostavno bacili i spalili, tako da će se od 2025. godine širom Evropske unije stari tekstil prikupljati i reciklirati. Ali, da bi se EU efikasno i ekološki nosila sa ogromnom količinom tekstila koja će tada nastati, hitno su potrebne efikasnije metode recikliranja, navodi se. Za nošenje udoban, ali za reciklažu izuzetno neugodan – elastin otežava ponovnu upotrebu tekstila. Ipak, na Tehničkom univerzitetu u Beču pronađeno je rješenje za ovaj problem. Recikliranje mješovitih tekstila, posebno kada sadrže elastin, vrlo je zahtjevno. Na Tehničkom univerzitetu u Beču razvijene su metode koje omogućavaju ne samo bolje i ekološki prihvatljivije detektovanje elastina, već i njegovo lagano odvajanje, uz istovremeno očuvanje ostalih vlakana. Ključno je pronaći odgovarajuće rastvarače. – Mnogi materijali koje koristimo za proizvodnju odjeće se lako recikliraju u čistom obliku, kao što su pamuk, poliester ili poliamid – objašnjava Emanuel Boshmaer, sa Tehničkog univerziteta u Beču. – Međutim, čak i ako je elastin prisutan u malim količinama, on onemogućava dosadašnje recikliranje konvencionalnim metodama, dodao je. Elastin se toliko razvlači da dovodi do začepljenja u mašinama koje se obično koriste za drobljenje tekstila prije reciklaže. Zbog toga je najvažnije razviti pouzdanu i brzu metodu za mjerenje udjela elastina u tekstilu. Tako je razvijena nova detekciona metoda koja mjeri koliko elastina zaista ima u odjevnom komadu. Slijedeći korak bio je pronaći metodu za odvajanje elastina od drugih vlakana. – Eksperimentisali smo s različitim rastvaračima i na kraju naišli na bezopasni rastvarač koji selektivno uklanja elastin, a ostala vlakna ostavlja netaknutim – kaže istraživač Andreas Bartle. Metoda je već patentirana. Na ovaj način se materijali poput poliestera ili poliamida mogu gotovo potpuno povratiti, čak se i rastvarač može ponovo koristiti, prenosi Green news.
Evropski parlament odlučio: Sva ambalaža mora biti ponovno upotrebljiva ili reciklirana do 2030.
Marx.ba Evropski parlament glasao je za reviziju Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu. Prema usvojenim odredbama, sva ambalaža mora biti ponovno upotrebljiva ili reciklirana do 2030. Reviziju je kritiziralo nekoliko stranaka budući da EU do sada nije postavila jedinstvene logističke standarde širom Evrope, javlja Ecommercenews.eu. Do sada su online trgovci na vlastitu inicijativu eksperimentirali s ambalažom koja se može reciklirati i ponovno upotrijebiti. Amazon je, primjerice, počeo koristiti isključivo ambalažu koja se može reciklirati za isporuke u Evropi. Prema novoj reviziji, Evropski parlament će osigurati kvote ponovnog korištenja za pakete. Do 2030. deset posto svih pošiljaka trebalo bi biti poslano u zatvorenom sistemu. To znači da se ambalaža mora ponovno upotrijebiti pri čemu će potrošači trebati vratiti ambalažu čak i kada zadrže sve proizvode koji su bili uključeni u narudžbu. – Sve dok u Evropskoj uniji ne postoje jedinstvena rješenja za ponovnu upotrebu, povrat ambalaže za ponovnu upotrebu smatramo problematičnim, posebno u prekograničnoj e-trgovini, piše njemačko eCommerce udruženje, Bundesverband E-commerce und Versandhandel (Bevh). – Ako nije garantovano da je ambalaža za ponovnu upotrebu prihvaćena od svih pružatelja usluga unutar EU, ne smatramo prihvatljivim trajno slanje prazne ambalaže širom Evrope u prekograničnoj trgovini. Povrati su uzrokovani čak i ako kupac zadrži proizvod, kaže Christoph Wenk-Fischer, generalni direktor u Bevhu. Rješenje ovog problema moglo bi biti uključivanje pružatelja logističkih usluga ili poštanskih firmi. U tom slučaju, potrošači bi mogli vratiti materijale za pakiranje za ponovnu upotrebu dostavljaču prilikom dostave na vrata. Međutim, Bevh navodi da trenutno ne postoje standardizirani logistički procesi koji bi ovaj proces povrata učinili što lakšim. Ostaje za vidjeti kako i kada će se revizija Direktive provesti. Evropski parlament sada je glasao za, ali još treba pregovarati s Evropskim vijećem. Do sada Evropsko vijeće još nije usvojilo stajalište Parlamenta o ovoj reviziji.
Prvi solarni reaktor uskoro kreće sa proizvodnjom zelenog vodonika
Marx.ba Švicarski solarni reaktor za proizvodnju “zelenog” vodonika pod nazivom „Vještačko drvo“ trebalo bi da prevaziđe probleme, popot visokih troškova i poteškoća u transportu, kako bi počeo s radom u februaru 2024. godine. Kako prenosi Swissinfo, jedinstveno pilot postrojenje ovog tipa izazvalo je i veliko interesovanje u inostranstvu, nakon što je postavljeno u kampusu Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju u Lozani (EPFL). Parabolična antena s prečnikom od sedam metara, koja je usmjerena ka nebu, izgleda kao teleskop, ali nije dizajniran da prima radio talase iz svemira, već da koristi sunčevu svjetlost i vodu za proizvodnju vodonika i kiseonika, navodi Swissinfo. Prema riječima šefa EPFL-ove Laboratorije za nauku i inženjerstvo obnovljive energije Sofije Hausener to je prva demonstracija proizvodnje solarnog vodonika. – Za razliku od eksperimentalnih uređaja u laboratoriji, ovaj prototip sistema sadrži sve što je potrebno za kontinuiranu proizvodnju vodonika, navela je ona. Swissinfo navodi da reaktor radi tako što se sunčeva svjetlost reflektuje od paraboličnog ogledala i koncentriše u reaktoru koji se nalazi u žarišnoj tački, dok u samom reaktoru, električna struja, koju generiše sunce, dijeli molekule vode na vodonik i kiseonik, u procesu sličnom fotosintezi u drveću i biljkama. Dalje se navodi da se sistem rotira sam od sebe i prati položaj sunca na nebu da bi maksimizirao izlaz, a može da proizvodi vodonik čak i po oblačnom vremenu ili noću povezivanjem na spoljni izvor električne energije. Ono što ga čini jedinstvenim je sposobnost da povrati toplotu i kiseonik koji se stvaraju tokom procesa – toplota bi mogla da se koristiti za zagrijavanje zgrada ili određenih industrijskih mašina, dok bi kiseonik, koji se često smatra otpadnim proizvodom, mogao da bude upotrebljen u bolnicama za liječenje pacijenata sa respiratornim problemima.
Litij iz američkog jezera mogao bi “pokretati” 375 miliona e-vozila
Marx.ba Američko ministarstvo energetike (DOE) nedavno je otkrilo rezultate opsežne analize koju je proveo Nacionalni laboratorij Lawrence Berkeley, otkrivši veliku zalihu litija ispod Saltonskog mora. Riječ je o plitkom, kopnenom, vrlo slanom vodenom dijelu u okruzima Riverside i Imperial na jugu Kalifornije. Ova vodena masa leži na rasjedu San Andreas unutar Saltonskog korita koje se proteže sve do Kalifornijskog zaljeva u Meksiku. Procjenjuje se da tamošnji podzemni rezervoar vruće slane vode sadrži dovoljno litija za proizvodnju nevjerovatnih 375 miliona baterija za električna vozila pa ne čudi ga ga je guverner Gavin Newsom nazvao “Saudijskom Arabijom litija”. I doista, ovo otkriće pozicionira Saltonsko more kao jedno od najvećih nalazišta litijeve slane vode na svijetu i najavljuje seizmičku promjenu u američkom pristupu proizvodnji litija. – Litij je ključan za dekarbonizaciju ekonomije i ispunjavanje ciljeva predsjednika Bidena o 50% usvajanja električnih vozila do 2030. godine, stoji u službenoj izjavi,prenosi Bug. Saltonsko more dosad je bilo na zlom glasu kao centar ekološke katastrofe, učestalih suša, toplinskih valova i masovnog pomora ribe. No sad bi moglo doživjeti renesansu zahvaljujući zelenoj energiji. Procjenjuje se naime da će područje poznatih geotermalnih izvora povećati svoj kapacitet proizvodnje geotermalne električne energije s 400 megavata (MW) na čak 2.950 MW. Jezero je sada postalo centralna tačka za ekstrakciju litija iz geotermalne slane vode, a nova studija pozicionirala je Saltonsko more kao ključ zadovoljavanja pa čak i premašivanja globalne potražnje za litijem u narednim desetljećima. Rezervoar litija mogao bi dakle zadovoljiti američke potrebe za litijem, pa i šire, ali iskorištavanje i vađenje ovog resursa u komercijalnim razmjerima neće biti lak zadatak. Kompanije kao što su Berkshire Hathaway Energy i Controlled Thermal Resources razvijaju tehnologije direktne ekstrakcije litija (DLE) iz slane vode, što je ekološki daleko prihvatljivije od trenutnih štetnih praksi poput otvorenog bušenja i masivnih bazena za isparavanje. Privlačnost domaćeg, ogromnog izvora litija privlači ulagače među kojima su i GM, Ford i Stellantis. No, Saltonsko more kao potencijalna elektrana litija otvara i brojna pitanja o izvedivosti i održivosti ekstrakcije litija tako velikih razmjera. – Trebat će vremena da ovaj projekt urodi plodom, ako bi se uopće trebao pokrenuti, upozorava Elecek, internetska stranica posvećena izvještavanju o čistoj energiji. Skeptičan je i Los Angeles Times koji podsjeća da dosad nijedna kompanija nije uspješno ekstrahirala litij iz slane vode Saltonskog mora što potiče sumnju u praktičnost i ekonomsku isplativost takvog pothvata.
Sanela Klarić za Marx.ba o Zakonu o pčelarstvu koji je predložila: Otac mi se liječio ubodom pčele
N. D. Sanela Klarić, delegatkinja u Domu naroda FBiH, predala je jučer u parlamentarnu proceduru Zakon o pčelarstvu. Kako je potiho objavljeno, potreba za izradom ovog Zakona ukazala se zbog manjkavosti postojeće legislative o uređenju pčelarstva. Sama parlamentarka je u svom obrazloženju istakla da je važnost zakona je u tome što precizno definiše pčelarstvo, obuhvatajući aspekte poput držanja, uzgoja, proizvodnje, prometa pčela i pčelinjih proizvoda. – Zakon stavlja naglasak na zaštitu autohtone rase, sive pčele, što pridonosi očuvanju bioloških karakteristika te vrste, i zakonsku obavezu uzgajanja i prometovanja samo s ovom vrstom pčele. Zatim, postavljaju se jasni uslovi za obavljanje pčelarske djelatnosti, uključujući potrebu za obukom i mentorstvom od strane registrovanih pčelara i udruženja što direktno utiče na razvoj ove djelatnosti. Također, određuju se uslovi za postavljanje pčelinjaka, kako stacionarnih tako i selećih, čime se štite interesi okoline i drugih pčelara. Zakon propisuje i obaveznu registraciju pčelara i pčelinjaka u Registar, što olakšava praćenje i upravljanje pčelarskom djelatnošću te posljedično utiče na razvoj pčelarstva. A tu je i niz drugih ne manje važnih odredbi, objašnjeno je. Ona je naglasila kaže da uređenje ove oblasti ne doprinosi samo zaštiti pčelara i pčela, nego i cjelokupnog okoliša, ali za Marx.ba otkriva da kako je došla na ideju da predloži ovaj zakon i da se radi o nečemu što je za nju mnogo više od posla. – Imam jedan poseban odnos prema ovome. Ja se dugo bavim pitanjem poljoprivrede i ruralnog razvoja i diskutujem o tome da država koja 85 posto hrane uvozi nije država koja sa sigurnošću može obezbijediti sve ono što građanima treba, a možemo jer imamo resurse što se tiče privrede, a imamo i potrebno znanje. U tim razgovorima sam shvatila da pčelari nemaju taj zakon, da postoje ogromni problemi na terenu. Ono što je mene najviše dirnulo je da ljudi plate med, a ustvari dobiju istopljen šećer. Niko to ne kontroliše, a recimo stariji ljudi kojima je to lijek daju možda posljednji novac za to, kaže za Marx.ba delegatkinja Klarić. Ipak, veliki utjecaj na sve imao je i njen privatni odnos prema ovoj oblasti. – Moj otac je 13 godina bio bolestan, imao je različite metastaze, vjerovao je u prirodu i liječio se sa pčelama, ne samo medom, nego ubodom pčele. Tako da smo mi nekako shvatili važnost te pčele, a na kraju krajeva one oplode 85 posto hrane. Taj neki privatni odnos prema pčeli i neka zahvalnost, dovela je do toga da sam čim sam imala priliku oformila jedan tim u koji smo pozvali profesore sa Poljoprivrednog i Veterinarskoj fakulateta, profesoricu Lejlu Biber i Behiju Dukić koje su nam iz tog svog akademskog ugla pomogle, naglašava Klarić. Oni koji su potpuno u pčelarstvu nisu izostavljeni. – Ono što je najvažnije da su pčelari pisali ovaj zakon. Oni koji na terenu imaju određene probleme, ali isto tako vole ono što rade. Puno sam naučila od njih, a ovaj tekst je njihovo djelo. Imali smo i pomoć od slovenačkih pčelara jer nam je urbano pčelarstvo nešto novo, a Slovenci su to doveli na dosta visok nivo. Naravno, ovo je nacrt, ne mislimo da je savršeno, može sve biti još bolje, a molim Vladu FBiH da se s ovim krene što prije, jer je uostalom to i obaveza FBiH, kaže Klarić.
Može i u planinama: Vertikalni solarni paneli postavljeni uz cestu
Marx.ba Švicarski kanton Appenzell Ausserrhoden ima lokalni ekološki cilj – do 2035. godine najmanje 40% vlastite potrošnje električne energije dobivati iz obnovljivih izvora. Kako bi postigli zacrtani cilj, prošle su godine udvostručili subvencije za postavljanje fotonaponskih elektrana, što je omogućilo širu primjenu te tehnologije i njezinu isplativost, iako je riječ o alpskom području, koje nije baš poznato po velikom broju sunčanih sati. Jedan od solarnih projekata, koje su također pokrenule lokalne vlasti, jest postavljanje niza vertikalnih solarnih panela na neobičnom mjestu – montirani su, naime, na potporni zid jedne lokalne ceste. Prije svega bilo je potrebno projektirati način učvršćenja tih panela te napraviti strukturne izračune kako bi oni mogli biti kvalitetno postavljeni na zid nagiba 75°. Na kraju je odlučeno da će se to obaviti mehaničkim konstrukcijama i hemijskim vezivnim sredstvima, kako se zidu ne bi narušila statika. Dodatno, paneli su morali biti zaštićeni od korozije zbog svoje blizine tlu, odnosno asfaltu kojim se kreću vozila. U konačnici, 756 staklenih fotonaponskih modula je nedavno postavljeno i pušteno u rad. Ukupna nazivna snaga instalacije je 325 kW, a procjenjuje se da će godišnje proizvoditi oko 230.000 kWh električne energije, što je otprilike usporedivo s godišnjom potrošnjom 52 četveročlana domaćinstva. Izvođači napominju da će zimi, zbog svog jedinstvenog položaja i niže putanje Sunca, ovi paneli imati viši prinos, a to je period godine kada kanton tradicionalno uvozi najveću količinu električne energije. Za projekt i izvedbu zaslužne su kompanije K2 Systems i ZENNA AG, a nije objavljen podatak o njegovim ukupnim troškovima, kako bismo se izračunali finansijska isplativost. No, Švicarci su vjerovatno našli kvalitetnu računicu za iskoristiti inače prazan zid uz ovu cestu. Energija proizvedena na ovom mjestu bit će preusmjerena u nacionalnu mrežu, a kanton će, kao vlasnik projekta, za to dobivati, kažu, “atraktivnu” naknadu za proizvodnju energije.
Toyota na evropsko tržište donosi šest novih modela električnih automobila
Marx.ba Toyota je objavila da će do 2026. proširiti svoj asortiman električnih vozila u Evropi na šest modela, očekujući kako će takva vozila do tada činiti više od 20% novih prodaja automobila u evropskoj regiji. Najveći svjetski proizvođač automobila izjavio je u saopćenju da planira prodavati više od 250.000 EV vozila godišnje u Evropi do 2026. Osim električnih vozila koje trenutno prodaje u Evropi i koncepta kompaktnog sportskog terenskog vozila (SUV) koji je predstavljen prošle godine, Toyota je predstavila dva nova koncepta za modele koje planira prodavati u regiji tokom ovog desetljeća. Jedan je konceptni model za mali SUV na baterije koji Toyota planira lansirati u Evropi 2024. godine, dok je drugi koncept za sportski crossover model predviđen za predstavljanje 2025. godine. Toyota cilja na globalnu prodaju od 1,5 miliona električnih vozila do 2026. godine. Podaci Evropskog udruženja proizvođača automobila pokazuju da je prodaja potpuno električnih automobila u Evropskoj uniji (EU) porasla za više od 50% tokom prvih 10 mjeseci ove godine u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine. Toyota zauzima peto mjesto prema ukupnom tržišnom udjelu automobila u EU za 2023. godinu, pri čemu se njen udio blago smanjio u odnosu na prethodnu godinu na nešto manje od 7%, pokazuju podaci.
Vegetarijanski raketni motor: Stroj za proizvodnju čiste energije bez otpuštanja CO2
Marx.ba Brad Hartwig i njegov tim inženjera iz kompanije Arbor Energy and Resources Corporation, gradi specijalizirane elektrane za uklanjanje ugljičnog dioksida iz zraka. Zanimljivo je da su Hartwig i njegovi sauradnici bivši inženjeri u SpaceX-u, gdje su radili na razvoju raketnih motora, a iskustvo stečeno u Muskovoj svemirskoj kompaniji omogućilo im je da tu tehnologiju transferiraju u sistem koji otpadnu biomasu pretvara u sintetički plin, koji potom izgara u prisutnosti čistog kisika kako bi se proizveo čisti ugljični dioksid. Potom se komprimirani plin dovodi kroz kompaktne turbo strojeve slične onima koji se koriste u SpaceX-ovim raketama i omogućuje proizvodnju električne energije, što je jedan od glavnih ciljeva Hartwigove kompanije, koja se bavi i trajnim uklanjanjem CO2 iz atmosfere i njegovim upumpavanjem u zemlju u obliku vrlo guste superkritične tekućine. Motor na biomasu koji je u stanju koristiti biomasu za proizvodnju čiste energije bez otpuštanja CO2 u atmosferu Hartwig naziva vegetarijanskim raketnim motorom, a uspješno su ga testirali u Mojave Air and Space Portu u Kaliforniji. Arbor je već izradio prototip elektrane na biomasu pod nazivom Halycon. Proces počinje s prirodno nastalom otpadnom biomasom koja se prikuplja u saradnji s lokalnim poljoprivrednicima, državnim parkovima i nacionalnim šumama prije nego što se razgradi ili postane prijetnjom od šumskog požara. Nakon što se otpadna biomasa prikupi, usitnjava se nakon što se prethodno termički obradi kroz proces koji se zove torefikacija. Ovaj korak sličan je prženju zrna kafe i čini materijal lakim za mljevenje i stabilnijim, sprječavajući oslobađanje CO2 prirodnom razgradnjom. Kada toreficirana biomasa stigne do elektrane, učitava se u rasplinjač. U rasplinjaču, toreficirana biomasa prolazi niz hemijskih reakcija koje pretvaraju čvrstu biomasu u mješavinu plinovitog vodika, ugljičnog monoksida, ugljičnog dioksida i vode, smjesu poznatu kao sintetski plin. Svi minerali ili druge čvrste nečistoće koje se ne mogu pretvoriti ispadaju kao pepeo i mogu se prodati za upotrebu u poljoprivredi ili građevinarstvu. Sintetički plin iz rasplinjača dovodi se u komoru za sagorijevanje gdje se miješa s kisikom i izgara u reakciji sagorijevanja kisikom proizvodeći čisti ugljični dioksid, vodu i oslobađajući energiju u obliku topline. Ovaj visokotemperaturni i visokotlačni plin potpuno je zatvoren tako da može pretvoriti toplinu u električnu energiju, koristiti vodu i pohraniti 100% CO2 koji se uhvati. Izlazeći iz komore za sagorijevanje, vrući plinovi se šire kroz plinsku turbinu koja zatim vrti generator za proizvodnju električne energije koja se može prodati mreži kao fleksibilan izvor električne energije osnovnog opterećenja. Nakon što se izvuče sva energija, plinovi se hlade, a vodena para se kondenzira kao tekuća voda koja se može koristiti za poljoprivredu i piće.
Integracija električne energije: Sektor obnovljivih izvora zadovoljan, ali traže detaljnije informacije
Marx.ba Akcioni plan Evropske unije, predstavljen 28. novembra, ima cilj unaprjeđenja elektroenergetskih mreža u skladu sa rastućim obnovljivim izvorima energije. Sektor obnovljivih izvora pozdravlja investiciju od 584 milijarde eura, ali izražava zabrinutost zbog nedostatka detaljnih smjernica za efikasan prijenos električne energije do 2030. godine. Plan se fokusira na modernizaciju distributivnih mreža, s 14 predloženih mjera za obnovu zastarjele infrastrukture. Digitalizacija, realno vrijeme i zaštita od cyber napada su ključni elementi. Da bi se postigao cilj od 42,5% obnovljive energije do 2030, kapacitet vjetroelektrana i solarnih panela morat će značajno porasti. Dok Komisar za energiju, Kadri Simson, ističe važnost podrške mreža tranziciji, sektor obnovljivih izvora traži jasne smjernice za povezivanje na mrežu, Giles Dickson iz WindEurope pozdravlja plan, ali izražava zabrinutost zbog redova čekanja za povezivanje. Climate Action Network (CAN) Europe podržava integraciju obnovljivih izvora, ali kritikuje nedostatak inicijativa za smanjenje potrošnje energije. U okviru plana, EU predlaže mjere za ubrzanje Projekata zajedničkog interesa i unaprjeđenje dugoročnog planiranja mreža. Dok plan nailazi na odobravanje zbog ambicija, kritike se upućuju nedostatku detalja i propuštanju prilika za smanjenje potrošnje energije. Ovi izazovi predstavljaju trenutne dileme u usjmeravanju Evrope ka održivijem energetskom pejzažu.