Mirko Rogić, direktor u Autocestama FBiH za Marx.ba: Više od 13 posto veća naplata cestarine
N. D. Autoceste FBiH su u prošloj godini ostvarile značajan prihod, a godina je obilježena velikim brojem infrastrukturnih projekata. Izvodili su se radovi na više dionica autoputa, a vršene su pripreme i za nove dionice. Prema onome što je Marx.ba saznao u ovoj kompaniji, i ova godina se može smatrati izuzetno uspješnom. Uz gradnju, u 2023. ponovo je napravljen iskorak u naplati cestarina. – Što se naplate cestarine tiče, u 2023. godine, nastavljen je trend rasta prihoda od naplate cestarine. Nastavno na to, svake godine JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar, bilježe kontinuiran rast prihoda od naplate cestarine. Kvantitativno gledano u prvom polugodištu uprihodovano je 25.538.091,31 KM (s PDV- om), što je za 13,29 posto (ili za 2.996.145,86 KM) više u odnosu na isto razdoblje prošle godine, trekao je ekskluzivno za Marx.ba Mirko Rogić, v.d. direktora za upravljanje i održavanje Autocesta FBiH. Novina u ovoj godini je uvođenje jednog TAG uređanja u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ispostavilo se kao uspješan potez. – Program interoperabilnosti TAG uređaja, realiziran je u saradnji s JP Autoputevima RS d.o.o. Banja Luka, pružio je dodatnu uslugu korisnicima iz oba entiteta, a koja je prije svega praktična za korisnike i u FBiH i u RS (2 korisnička računa na jednom uređaju). Od početka primjene Programa 19. juna, u našem sistemu su registrirana 692 uređaja, kojima je ostvareno 4.080 izlaza s autoceste. Time je, uz bonus od 20 posto na dopunu računa u još uvijek važeću Odluku o smanjenju cestarine za vozila K4 (tereta vozila), realizirano 31.970,40 KM (s PDV-om), pojasnio je Rogić. Kada se radi o cestarinama u ovoj kompaniji već su krenuli u novi projekat. – Prethodno spomenuti pokazatelji, koji jasno pokazuju kontinuiran rast poslovanja, obavezuju nas da nastavimo uzlaznom putanjom u pogledu i rasta prihoda od naplate cestarine, ali i u pogledu poboljšanja sigurnosti prometa na našim autocestama. Što se tiče nekih narednih koraka trenutno smo u procesu uspostavljanja interoperabilnosti elektronske naplate cestarine između dva upravitelja autocesta, imajući u vidu da smo nedavno potpisali Memorandum o poslovnoj suradnji s Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb. Čvrsto sam opredijeljen da se poslovni procesi kontinuirano analiziraju i optimiziraju, kao i da pratimo korak s najnovijim trendovima u okruženju i Evropskoj uniji, naglasio je Rogić.
Ima interesa: Koja je naredna ulagačka destinacija na meti američkih tehnoloških divova
Marx.ba Tajlandski premijer Srettha Thavisin izjavio je kako ta azijska zemlja očekuje investicije u visini od najmanje 5 milijardi dolara i to od strane američkih tehnoloških kompanija Tesla, Google i Microsoft. – Tesla istražuje mogućnost izgradnje tvornice za proizvodnju električnih vozila, dok Microsoft i Google razmatraju izgradnju podatkovnih centara, rekao je Thavisin, ne navodeći dodatne detalje o tim potencijalnim investicijama, izvještava Reuters. A Tajland je itekako gladan novih investicija. Prema posljednjim ekonomskim procjenama, gospodarstvo te azijske zemlje ove će godine ostvariti rast od samo 2,8 posto, što je dramatično slabije od ranijih prognoza. Srettha je prošle sedmice razgovarao s izvršnim direktorom Tesle, Elonom Muskom, o potencijalnoj investiciji u Tesla tvornicu u Tajlandu. Tajland je inače četvrto najveće auto-moto tržište u Aziji, a zemlja nudi izdašne poticaje proizvođačima električnih vozila i baterija, te porezne olakšice lokalnim kupcima električnih vozila kako bi ostao regionalni centar za novu generaciju automobila na električnu energiju, piše Reuters.
Šta će sve imati novi glavni grad Egipta vrijedan 50 milijardi dolara
Marx.ba Novi glavni grad Egipta, koji još nije dobio svoje ime, počeo se graditi prije osam godina, a vrijednost radova koji su započeli 2015. godine procjenjuje se na 50 milijardi dolara. Ovih dana objavljene su nove snimke velikog gradilišta istočno od Kaira. Privremeni naziv glasi Novi administrativni glavni grad, a riječ je o samo jednom od nekoliko megaprojekata vlade predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija. Nova prijestolnica, smještena 60 kilometara jugoistočno od Kaira, gradi se za šest miliona stanovnika, a osmišljena je kako bi se smanjile prometne gužve i riješili drugi infrastrukturni problemi prenapučenog Kaira. Projektom upravlja egipatsko ministarstvo obrane, a plan je konsolidacija i preseljenje sjedišta vlade u kontroliranije okruženje. Predviđeno je postavljanje 6000 kamera. Gradi se i novi parlament, ministarstava i druge vladine zgrade kao i veleposlanstva. U novoj prijestolnici već se nalazi najviša zgrada u Africi (Iconic Tower visok gotovo 400 metara), ogromna predsjednička palača, deseci zgrada ministarstva, škola, bolnica, džamija… Završetak radova tek se nazire, a egipatska vlada duboko je zapala u dugove. Neki ljudi ipak su se počeli useljavati, iako mnogi stanovnici Kaira poručuju da si zapravo ne mogu priuštiti život u novom gradu. Očekuje se da će nova administrativna prijestolnica biti povezana s Kairom linijom podzemne željeznice.
Kako je Rupert Murdoch izgradio medijsku imperiju koja se proširila svijetom
N. D. Počevši od dvije male australijske novine, Rupert Murdoch je izgradio medijsku imperiju koja se proširila širom svijeta. Kombinacijom preuzimanja rizika, nemilosrdnosti, spremnosti na dugu igru i oštrog instinkta, postao je dominantna prisutnost u novinama, TV-u, filmovima, knjigama i internetu širom svijeta. Kao rezultat toga, Murdoch je stekao značajan politički utjecaj, koji je koristio da ojača svoje poslovne interese i – povremeno – da podstakne vlade u smjeru koji je on favorizirao. Ambiciozni političari kao što je Tony Blair tražili su njegovu podršku, vjerujući da ta podrška može značiti razliku između pobjede i poraza na izborima. Kritičari Murdocha optužili su ga za snižavanje medijskih standarda i zloupotrebu moći, ali čak su i oni morali priznati da je posvećen ulaganju u novinarstvo. Samo u Velikoj Britaniji ulio je milione funti u svoje novine – The Times, The Sunday Times, The Sun i The News of the World – i svoju satelitsku televizijsku mrežu Sky. U više navrata koristio je strategiju preuzimanja tabloidnih novina, pretvarajući ih u trgovce novca, a zatim koristio profit da podupire prestižnije, ali manje unosne projekte. Murdoch je dvaput transformirao britanski medijski krajolik, prvo razbijanjem dominacije štamparskih sindikata sredinom 1980-ih, a zatim razvojem izuzetno uspješne višekanalne plaćene televizije. Ali njegov utjecaj se protezao daleko šire, uzimajući u obzir vodeće američke novine i televizijske stanice, Star TV u Aziji i web stranicu MySpace. Njegova akvizicija prestižnog Wall Street Journala 2007. godine pozdravljena je kao veliki udar suočen sa protivljenjem značajnih dijelova američkog medijskog establišmenta. A najavu 2009. da će se njegove novine suprotstaviti konsenzusu i početi naplaćivati ljudima da ih čitaju na internetu, neki su smatrali hrabrim potezom koji bi mogao spasiti kvalitetno novinarstvo od izumiranja. Mastilo je teklo venama Keitha Ruperta Murdocha od malih nogu. Rođen je u Melburnu, Australija, 11. marta 1931. u porodici vodećeg australskog vlasnika novina Sir Keitha Murdocha. Murdoch se školovao na Geelong Grammar, jednoj od najprestižnijih privatnih škola u Australiji, i Worcester koledžu na Univerzitetu Oxford, prije nego što je radio kao reporter i podurednik u Daily Expressu u Londonu. Vratio se u Australiju kada mu je otac umro 1952. godine, ostavljajući mu Adelaide News i Sunday Mail. Neumorni poduzetnik koristio je dva naslova kao odskočnu dasku, povećavajući njihov tiraž i profit kako bi mogao kupiti druge novine, pokrenuti nove i preći na TV i radio. Do svoje 33. godine osnovao je prve nacionalne novine u Australiji, The Australian, i posjedovao je druge naslove uključujući Daily Mirror i Sunday Mirror u Sydneyu, Sunday Truth u Brisbaneu, Sunday Times u Perthu i News u Darwinu. Bio je i predsjednik Southern Television Corporation i vlasnik dvije radio stanice. Prvi upad Murdocha na britansku medijsku scenu dogodio se 1969. godine nakon što je zamoljen da pomogne u borbi protiv ponude Roberta Maxwella za kontrolu nad najprodavanijim britanskim novinama News of the World. Ovaj poduhvat je bio uspješan i Murdoch je na kraju posjedovao 40 posto dionica nedjeljnog tabloida. Ubrzo je otkupio još 11 posto da bi postao kontrolni dioničar. Kasnije te godine australijski magnat je kupio The Sun, koji je tada umirao na nogama, za 250.000 funti. Sa svojom oštrom komercijalnom pronicljivošću, i izdašnim komadima humora, seksa i sporta, Murdoch je preobrazio bolesne novine u jedan od najpopularnijih i najprofitabilnijih tabloida u historiji. The Sun je brzo počeo da prodaje i, pod uredništvom Kelvina MacKenziea, od 1981. do 1994. postao je list o kome se najviše pričalo u Britaniji. Jedna od njegovih najavanturističkijih kockanja bila je premještanje proizvodnje svojih londonskih novina iz njihovog dugogodišnjeg doma u Fleet Streetu u Wapping na East Endu. Murdoch je bezuspješno pregovarao s štamparskim sindikatima nekih šest godina prije nego što je u januaru 1986. organizirao zapanjujuću tajnu akciju do nove fabrike u Wappingu. Njegova akcija izazvala je nasilnu industrijsku akciju godinu dana i dovela do bojkota njegovih novina Laburističke partije. Neki od njegovih novinara odbili su da rade u “Tvrđavi” Wapping, nazvanoj tako jer je bila okružena bodljikavom žicom i sigurnosnim kamerama. Mjesecima su preostali zaposleni morali da se autobusima dovoze i izlaze iz fabrike u vozilima sa zacrnjenim staklima dok su ih sindikalni protesti vrijeđali. Murdoch je na kraju pobijedio u borbi, donoseći modernu kompjutersku tehnologiju u britansku novinsku industriju i utrvši put za pokretanje The Independenta 1986. godine, a 1989. preduzetnik je pokrenuo satelitsku televiziju Sky, koja je tada nudila samo četiri kanala, koji su se slijedeće godine spojili sa rivalskim British Satellite Broadcastingom i formirali BSkyB. BSkyB je pokazao ogroman uspjeh, proširivši se na stotine kanala i ostvarivši veliki profit od pretplatnika privučenih popularnim ponudama kao što su ekskluzivne utakmice Premijer lige uživo. Murdoch je prvi put ušao na američko medijsko tržište 1973. godine kupovinom dva lista u San Antoniju u Teksasu. Njegovi američki poduhvati su uključivali novi sedmični tabloid, National Star, kao i New York Post, Chicago Sun-Times, Village Voice i New York magazin. Uzevši američko državljanstvo 1985. godine kako bi se pridržavao zakona o vlasništvu nad medijima, ugradio je Fox TV u jednu od najvećih američkih televizijskih mreža. Njegova medijska interesovanja proširila su se izvan engleskog govornog područja, uključujući Sky Italia, Sky Deutschland i Asia’s Star TV. Murdoch je bio praktičan vlasnik, često je govorio svojim urednicima kako njihove novine trebaju biti organizirane i raspoređene. On je u britanskoj parlamentarnoj istrazi 2007. godine priznao da je vršio uređivačku kontrolu u The Sunu i News of the World nad “glavnim pitanjima” – poput toga koga će podržati na općim izborima i politici u Evropi – ali je insistirao da se nikada nije miješao u preuzeti The Times i The Sunday Times. Murdoch je također postao poznat po svojoj otvorenoj odbrani načina na koji je vodio svoje poslovanje. Kada su ga optužili da snižava standarde novina, rekao je da oživljava naviku čitanja novina među milionima ljudi iz radničke klase koji su napustili novine za TV. Kada ga je Britansko vijeće za štampu osudilo zbog objavljivanja memoara Christine Keeler, djevojke koja je bila u središtu skandala John Profumo, on je uzvratio: „Ako će se Vijeće za štampu ponašati kao ruka establišmenta, ja neću obraćati pažnju na
Kreće li nova era rudarenja: S tajnom otopinom do stotina kilograma zlata iz mobitela i laptopa
Marx.ba Dvije godine britanska Kraljevska kovnica novca Royal Mint razvijala je misteriozan novi način ponovne upotrebe metala iz e-otpada. Tim hemičara i hemijskih analitičara s kanadskim startupom Excir izumio je i patentirao proces energetski učinkovitog vađenja zlata iz tzv. štampanih ploča iz starih laptopa i mobitela. Kako tvrde, tako mogu izvući čak 99 posto zlata iz e-otpada. Nešto kasnije ove godine Kraljevska kovnica otvara novu tvornicu vrijednu više miliona funti, a ona će moći prerađivati 90 tona štampanih ploča sedmično. Tako će, kažu, iz otpada uspjeti vratiti na stotine kilograma zlata svake godine. Zlato se na sobnoj temperaturi mašinski ekstrahira iz tajne hemijske otopine, iz koje iscuri u tekućem stanju, a onda dodavanjem nove tajne otopine ponovno postaje čvrsti metal. Ovaj zlatni prah potom se filtrira i peče u peći te nastaje malo grumenje zlata veličine nokta. Od tih se grumena onda može izraditi nakit. E-otpad jedna je od najbrže rastućih vrsta otpada u svijetu. Prema procjenama UN-a, svake godine globalno se proizvede 50 miliona tona e-otpada. Za usporedbu, ta količina otpada teža je od ukupne količine svih komercijalnih aviona ikad napravljenih. Samo 20 posto tog otpada se reciklira, a ostatak se većinom baca i šalje na odlagalište ili spaljuje. Prema procjenama Svjetskog ekonomskog foruma iz 2019., do 2050. godišnja proizvodnja e-otpada mogla bi se i više nego udvostručiti. Zlata, kao i ostalih ključnih sirovina, ima ograničeno, a sedam posto svjetskog zlata trenutno se nalazi u odbačenoj elektronici. Ono se i dosad ekstrahiralo iz e-otpada, i to njegovim taljenjem, no ti procesi odvijali su se na vrlo visokim temperaturama i s jako velikim ugljičnim otiskom. Kako piše BBC, novi patentirani proces ekstrakcije proizvodi puno manje emisija stakleničkih plinova. Pored toga, dosad su Britanci, kao nacija koja proizvodi drugu najveću količinu e-otpada iza Norveške, svoj otpad na ekstrakciju slali u EU ili u Aziju. Kraljevska kovnica sada pregovara s partnerima iz cijelog svijeta da bi potencijalno globalizirala upotrebu svoje održive tehnologije. Nakon što se zlato ovim procesom ekstrahira iz štampanih ploča e-otpada, ostale komponente uređaja koje nisu sadržavale zlato šalju se u različite dijelove opskrbnog lanca za ponovnu upotrebu kako se ništa ne bi bacilo. Kraljevska kovnica nada se da će s vremenom moći ekstrahirati i druge plemenite metale iz e-otpada. A kada se bilo koja preostala plastika i stakloplastika obradi, dio proizvedene energije pretvara se u sintetski plin iz kojeg se onda u energetskom postrojenju Royal Minta proizvodi struja. Nakon što se zlato odvoji, ono što ostane melje se u fine čestice, a zatim se dijeli na različite frakcije. Kade s koncentratom bakra, čelikom i kositrom prodaju se i šalju specijaliziranim reciklažnim postrojenjima, a ugljen preostao od prerade ostataka stakloplastike odlazi u lokalnu tvornicu cementa. Posebna otopina koja se koristi za ekstrakciju zlata se pak može upotrijebiti do 20 puta, nakon čega se nosi na reciklažu. Tzv. urbano rudarenje – “spašavanje” već upotrijebljenih plemenitih metala iz otpada kao što su štampane ploče u elektroničkim uređajima – rastući je trend. Posebno je dobra alternativa ako uzmemo u obzir to koliko je standardno rudarenje zlata štetno za okoliš. Američki Ring Bear već sad radi sa zlatom “spašenim” iz otpada, Pandora je pak postavila cilj da do 2025. koristi samo reciklirano zlato i srebro, a za 5.000 zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja na Olimpijskim igrama u Tokiju ekstrahirani su metali od gotovo 72.000 tona e-otpada.
Kibernetička sigurnost: Cisco kupuje Splunk, stvaraju jednu od najvećih globalnih firmi
Marx.ba Firma Cisco kupuje kompaniju za kibernetičku sigurnost Splunk po cijeni od 157 dolara po dionici, u transakciji isključivo gotovinom vrijednoj oko 28 milijardi dolara. To označava najveću akviziciju u historiji firme Cisco i dio je akvizicija usmjerenih prema firmama za kibernetičku sigurnost Očekuje se da će akvizicija biti zaključena u trećem tromjesečju 2024. godine te da će ojačati Ciscovu poziciju na kibernetičkom tržištu. Chuck Robbins, predsjednik i izvršni direktor firme Cisco, izjavio je da će akvizicija poboljšati sigurnost i otpornost organizacija pružanjem rješenja za otkrivanje, reakciju, predviđanje i sprečavanje prijetnji. Cisco očekuje da će transakcija imati pozitivan utjecaj na njegovu gotovinski tok i bruto maržu već u prvom roku nakon završetka. Osim toga, očekuje se da će akvizicija povećati ne-GAAP zaradu po dionici firme Cisco već u drugoj godini. Finansiranje akvizicije provest će se kombinacijom gotovine i duga, prenosi isp.page. Integracija Splunka u Ciscovu ponudu pozicionirat će kombiniranu kompaniju kao jednu od najvećih softverskih globalno. Međutim, analitičari su izrazili zabrinutost zbog potencijalnog preklapanja proizvoda, regulatornog nadzora i cijene koju je Cisco platio za Splunk. Neki analitičari smatraju da je prelazak Splunka na usluge orijentirane prema oblaku neimpresivan, dok drugi dovode u pitanje potrebu za regulatornim odobrenjem za njegovo poslovanje u Kini. Ovom transakcijom će Gary Steele, izvršni direktor Splunka, postati član i izvršnog vodstva tvrtke Cisco. Steele je obranio pristup tvrtke s upravljanjem klijentima, napominjući da se mnogi veliki klijenti i dalje oslanjaju na Splunkove mogućnosti u tom području. U slučaju prekida, za raskid su predviđene kazne u iznosu od 1,48 milijardi dolara za Cisco i 1 milijarda dolara za Splunk. U proteklim godinama, Cisco je aktivno proširivao svoju prisutnost na kibernetičkom tržištu putem nekoliko akvizicija. To uključuje kupovine firmi Armorblox, Oort, Valtix i Lightspin samo tokom 2023. godine. Akvizicija Splunka dodatno potvrđuje Cisco-ovu posvećenost jačanju svoje ponude za kibernetičku sigurnost.
Atipičan milijarder: Djeci ostavite dovoljno da mogu raditi bilo šta, ali ne da ne rade ništa
Marx.ba Warren Buffett šesti je najbogatiji čovjek na svijetu, a prema Bloomberg Billionaires Indexu, težak je 124 milijarde dolara. Ovaj 93-godišnji predsjednik i izvršni direktor Berkshire Hathawaya bogatiji je i od šefa Mete Marka Zuckerberga, čija se neto vrijednost procjenjuje na 111 milijardi dolara. Unatoč milijardama, Buffett živi poprilično skromno Tako, između ostalog, još uvijek živi u kući koju je kupio 50-ih godina prošlog stoljeća, vozi “skroman” auto, za doručak jede hranu iz McDonald’sa, a i posudio je od nekoga krevetić kad mu se rodilo jedno od troje djece. Slobodno vrijeme U slobodno vrijeme voli zaigrati bridž, igra golf, puno vremena provodi čitajući i voli svirati ukulele. Kako je izjavio 2020., ima kolekciju od čak 22 primjerka ukulela. Većina njegovo bogatstva povezana je s Berkshire Hathawayom, holding i investicijskom kompanijom. Svoj imetak Buffett je počeo graditi u dobi od 11 godina, kad je počeo ulagati u berzu, a prvi put prijavio je porez već s 13 godina. Kao tinejdžer je zarađivao 175 dolara mjesečno dostavljajući The Washington Post. Berkshire Hathaway kasnije je bio vlasnik gotovo 30 posto Washington Posta, sve dok 2014. nije prodao udjel u tim novinama. Prodavao je i kalendare, rabljene golf-loptice i poštanske marke. Do 16. godine skupio je 53.000 dolara, a većinu bogatstva stekao je nakon 50. godine života. Posljednjih 40 godina plaća u Berkshire Hathawayu iznosila mu je 100.000 dolara godišnje, a firmi je nadoknadio 50.000 dolara za privatne pozive i poštarinu. Najveća investicijska greška mu je pak bila benzinska pumpa Sinclair. Kupio ju je 1951., kad je imao samo 21 godinu. Nije se uspio bolje pozicionirati na tržištu zbog jake konkurencije te je izgubio petinu tadašnjeg novca. Godinu kasnije oženio je Susan Buffett i s njom je dobio troje djece – Susie, Howarda i Petera. Iako su ostali u braku do njene smrti 2004., živjeli su odvojeno od 70-ih godina. Dvije godine nakon smrti prve supruge vjenčao se s Astrid Menks. Unatoč statusu milijardera, dugo godina živio je skromno i štedljivo. Kad je dobio prvo dijete, napravio je kolijevku od ladice, a za drugo dijete posudio je krevetić. Buffett živi u skromnoj kući u Omahi u Nebraski, a jednom prilikom ocijenio ju je “trećom najboljom investicijom u životu”. Kupio ju je 1958. za 31.500 dolara, što bi danas bilo oko 276.700 dolara. Sada vrijedi 1,3 miliona dolara i prostire se na gotovo 600 kvadrata. Kuću za odmor je pak kupio u Laguna Beachu za 150.000 dolara 1971., a prodao za 7,5 miliona 2018. godine. Prema pisanju Bussines Insidera, unatoč tome što je njegova kompanija Berkshire Hathaway glavni dioničar Applea, Buffett sve do 2020. nije koristio pametni telefon. Dotad je imao Samsungov mobitel koji se na eBayu može kupiti za manje od 20 dolara. A dugo je vozio i skroman auto. Desetak godina posjedovao je Lincoln Town Car iz 2001. (s natpisom THRIFTY na registarskoj tablici), da bi ga zamijenio Cadillacom DTS iz 2006., a 2014. kupio je model XTS. Lincolna je pak stavio na humanitarnu aukciju. Privatni avioni No zato se razbacivao novcem za privatne avione. Dao je 850.000 dolara za rabljeni mlaznjak Falcon 20, prodao ga za nekoliko godina i kupio drugi za 6,7 miliona dolara. Što se tiče odijevanja, svih 20 njegovih odijela izradila mu je dugogodišnja prijateljica, dizajnerica Madame Li. Godinama ima istu frizuru, šiša se u istoj brijačnici za 18 dolara te gotovo svako jutro doručkuje u McDonald’su. Jednom prilikom je rekao da nikad ne troši više od 3,17 dolara na narudžbu i uvijek ima pripremljen tačan iznos. Svojevremeno je s prijateljem Billom Gatesom narudžbu u McDonald’su u Hong Kongu platio kuponima. Buffett se smatra jednim od najvećih filantropa na svijetu. Obećao je 2006. donirati oko 85 posto od svojih gotovo 475.000 dionica Berkshirea klase A u korist pet zaklada – Zakladi Billa i Melinde Gates, Zakladi Susan Thompson Buffett (nazvanoj po njegovoj pokojnoj ženi) i tima zakladama koje vode njegova djeca. S Billom i Melindom Gates 2010. je osnovao The Giving Pledge, inicijativu koja potiče najbogatije ljudi svijeta da većinu svog bogatstva daju u humanitarne svrhe. Sam Buffett obećao je da će 99 posto svog bogatstva dati u dobrotvorne svrhe – ili tokom života ili nakon smrti. Dionice svoje firme koje je donirao, s obzirom na to kakva im je trenutno vrijednost, ukupno vrijede oko 130 milijardi dolara. Da ih je zadržao, vjerovatno bi bio najbogatija osoba na svijetu s ukupno 250 milijardi dolara. Svojoj djeci će ostaviti po dvije milijarde jer, kako je jednom prilikom poručio superbogatim roditeljima, “djeci treba ostaviti dovoljno da mogu raditi bilo šta, ali ne toliko da ne rade ništa”.
Imali su “prvi laptop” na tržištu: Novi vlasnici ih preuzimaju za 14 milijardi dolara
Marx.ba Toshiba, jedna od najvećih i najstarijih japanskih firmi, trebalo bi da okonča svoju 74-godišnju historiju na berzi pošto je grupa investitora kupila većinski udio. Kompanija je saopćila da je konzorcijum, predvođen privatnim kapitalom kompanije Japan Industrial Partners, kupio 78,65 posto njenih dionica. Posjedovanje više od dvije trećine firme omogućava grupi da završi posao preuzimanja od 14 milijardi dolara. Korijeni firme datiraju iz 1875. godine, kao proizvođača telegrafske opreme. Prema ugovoru, njene dionice bi mogle da budu skinute sa berze već krajem ove godine. Kompanija će sada napraviti “veliki korak ka budućnosti sa novim akcionarom”, rekao je predsjednik kompanije i izvršni direktor Taro Shimada, a prenosi BBC. Toshibine akcije počele su da se trguju u maju 1949. godine kada je Tokijska berza ponovo otvorena, nakon što je Japan izašao iz razaranja Drugog svjetskog rata. Njena odjeljenja se kreću od kućne elektronike do nuklearnih elektrana, a decenijama poslije Drugog svjetskog rata bila je simbol ekonomskog oporavka zemlje i njene tehnološke industrije. Tokom 1985. godine, Toshiba je pokrenula nešto što je opisala kao “prvi laptop računar za masovno tržište”.
Zoran Raič za Marx.ba: Naše maslinovo ulje konkurentno je u svijetu
N. D. U Hercegovini sada ima 100 hiljada stabala, odnosno 400 hektara maslinika s tendencijom rasta. Godišnje se proizvede 280 hiljada litara ekstra djevičanskog ulja, a oni koji se time bave očigledno ne misle stati. Imaju želju i vide priliku za unaprjeđenje ovog posla, obzirom da Hercegovina pruža zaista dobre mogućnosti kada se radi o maslinarsvu. Zoran Raič iz Udruženja Hercegovački plodovi Mediterana za Marx. ba kaže kako se ne radi samo o mogućnosti veće prozvodnje ulja, nego i o visokom kvalitetu krajnjeg proizvoda. – Brendiranje našeg ulja iz Hercegovine je u toku. To radi Udruženje Hercegovački plodovi Mediterana i taj posao će uskoro biti obavljen. To je veoma značajno jer će nam olakšati put na svjetsko tržište, imat ćemo bolje uvjete i bolje cijene, kaže Raič. Ono što je svakako najbitnije da je hercegovačka zemlja, uz kvalitetnu tehnologiju, ponudla kvalitetan proizvod. – Kvalitet je neupitan. Kroz svo ovo vrijeme pokazuje se da imamo izvrsna ulja iz Hercegovine. Gdje god da se pojavilo neko ulje s ovih naših prostora, to se pokazalo. Čak je i u New Yorku jedno naše ulje iz Ljubuškog nagrađeno zlatom, kaže Raič. Uslovi za razvoj maslinarstva su više nego dobri, a po svemu sudeći širenje trenutnih kapaciteta je veoma izvjesno. – Imamo dosta zasađenih površina, ali dosta toga neiskorištenog. Maslina voli krš, a toga bar imamo ovdje. Ranije se uzgajalo smilje, a sada je dosta toga posađeno maslinom. Stvari olakšavaju i hercegovačke općine koje daju koncesije za obrađivanje zemljišta, pa je očekivati da će proizvodnja rasti. To su itekako pozitivne tendencije, mišljenja je naš sagovornik. Proboj na svjetsko tržište nije nimalo lak, a ljudi u Bosni i Hercegovini još uvijek nemaju baš posebnu kulturu korištenja maslinovog ulja u većim količinama. – Mi svakako želimo izvoziti, ali prije svega treba naučiti Bosnace i Hercegovce da troše maslinovo ulje. Istina je da je maslinovo ulje skupo i zbog toga je razumjeti da se kod nas manje koristi. Nije svakom lako izdvojiti 30 KM za litar ulja. Ljudima to ispada kao neki luksuz. Mi se uz BiH polako okrećemo prema Hrvatskoj i inače Evropskoj uniji. Tu već imamo dobrih rezultata naših hrecegovačkih proizvođača i nadamo se da će se taj trend nastaviti. Za sada nije puno izvezeno, ali je najbitnije da je krenulo, poričio je za Marx.ba Raič.
Tajna poslovnog uspjeha: Sinergija je sve, bez sinergije sve je ništa
Marx.ba Svijet upravo živi digitalnu transformaciju i prilično jak zaokret prema ekološkoj održivosti i zelenoj ekonomiji. Uslovi poslovanja mijenjaju se nevjerovatnom brzinom. Razvoj tehnologije zahtijeva od menadžera stalno praćenje trendova i inovacija kako bi bili i ostali konkurentni. Rast uz digitalnu transformaciju zahtijeva prilagodbu, agilne timove i prije svega razumijevanje čemu digitalno služi. Istodobno se mijenja i svijest zaposlenika. Nove generacije donose nova pravila. Tradicionalni hijerarhijski pristup menadžmentu postaje manje popularan i sve se više prihvaćaju agilne metode koje ubrzavaju prilagođavanje promjenama, ali i povećavaju autonomiju zaposlenika te donose okretanje prema timskom radu. Upravo zato što se u suvremenom poslovanju isprepleću svi navedeni, ali i mnogi drugi faktori, upravljanje preduzećem postaje sve izazovnije, a sve više postaje jasno da je jedan od najvažnijih tajni uspjeha – sinergija. Sinergija prema definiciji označava situaciju u kojoj kombinacija različitih elemenata stvara veću vrijednost ili korist nego što bi je svaki pojedinačno mogao postići. To znači da, kad se različiti resursi, znanja, vještine ili kompetencije spoje i djeluju zajedno, rezultat su poboljšana učinkovitost, produktivnost ili fantastične inovacije. Iako u poslovnom svijetu odavno poželjna, nikada do sada nije bila toliko ključna za opstanak. Znanje koje se sada traži nadilazi mogućnosti bilo kojeg pojedinca. Sada mogu uspjeti samo timovi kompetentnih ljudi koji žive svoju ideju i privrženi su zajedničkim ciljevima. Iako izgleda utopijski, sve se više čini da će to u budućnosti biti jedina mogućnost opstanka. Koje su sinergije danas najvažnije? Sinergija među timovima/odjeljenjima Preduzeća tradicionalno još žive u silosima (odjelljenjima) koja su hijerarhijski organizirani, imaju svoje planove i svoje zadatke. Prilično je čest slučaj da se silosi međusobno ne dogovaraju, da postoji velika praznina među njima (pa čak i među odjeljenjima koji su prirodni srodnici kao npr. prodaja i marketing, nabava i proizvodnja i slični). S druge strane, da bi se preduzeća danas i u budućnosti razvijala, nužna je drukčija organizacija koja podrazumijeva timski rad više odjeljenja istodobno. Danas je tom najbliža projektna organizacija. Upravo se na taj način razbijaju silosi između različitih funkcija, otvara intenzivnija komunikacija, a time i bezbroj mogućnosti koje su do tada bile nepravedno zapostavljene. Sinergija između vodstva i zaposlenika Osnovno je obilježje takve sinergije komunikacija. Nikad nismo više razgovarali o komunikaciji, a izgleda kao da je nikad nije bilo manje. “Razgovarajte s ljudima”, er za to postoji dobar razlog. Uvođenje kontrolinga fantastičan je proces pripreme za digitalnu transformaciju zato što na jednak način zahtijeva posluženost procesa. A u većini slučajeva, čim se malo zagrebe ispod površine, jasno je da procesi nisu dogovoreni, uglavnom su slučajni i razvijeni prema vlastitom nahođenju pojedinaca, a ne vođeni logikom sinergije s ostalim procesima. Razgovarati s ljudima u tom smislu znači okupiti timove iz raznih odjeljenja, debatirati, poticati brainstorming o tome što želimo postići i dogovoriti zajedničku taktiku. Nažalost, mnogi menadžeri to automatski poistovjećuju s mikromenadžmentom, no to ni blizu nije isto. Cilj razgovora nije dociranje djelatnicima kako da nešto rade, već konsenzus o ciljevima koji se žele postići i načinima kako će se to ostvariti multifunkcionalno. Kad se postigne konsenzus, proces se ne utvrđuje dekretom, nego postaje dogovoreno pravilo postupanja koje je najbolje ispisati u velikom formatu i staviti na zid kao zajedničko obećanje usmjereno na uspjeh. Menadžment na taj način potiče zaposlenike da preuzmu odgovornost za svoj rad te podupire inicijative i kreativnost, što sigurno pridonosi većoj produktivnosti i inovacijama. Kontroling – ključan za rezultate Sinergija menadžera i zaposlenika očituje se i u davanju povratne informacije (feedbacka). Redovna povratna informacija menadžmenta pomaže zaposlenicima da bolje razumiju svoje snage i područja za poboljšanje, a menadžment može bolje razumjeti izazove s kojima se suočavaju radnici. Briga za razvoj zaposlenika, pružanje prilika za obuku, usavršavanje i profesionalni razvoj zaposlenika pokazuje njihovu važnost za organizaciju te povećava motivaciju i angažman. Nikako ne smijemo zaboraviti nagrađivanje zaposlenika i priznanje za uspješan rad. U našoj je praksi kvalitetan sistem nagrađivanja, nažalost, pravi raritet. Ako i postoji, najčešće nije dobar. Put do kvalitetnog sistem nagrađivanja popločen je dobrim namjerama, ali često prije vodi u pakao nego u poštenu raspodjelu nagrada. Jedan od razloga jest taj što nema kvalitetnog i stabilnog sustava informacija o rezultatima koji dolazi iz jednog izvora istine. Drugim riječima, nema kontrolinga. Sinergija tehnologije i ljudi Tehnologija nije sama sebi svrha, ona je tu kako bi se u kombinaciji s ljudskim željama, potrebama, znanjem i vještinama postigli najbolji rezultati. Ta je sinergija problematična zbog čestog nerazmjera između brzine razvoja tehnologije i snalaženja korisnika koji od nje trebaju imati koristi. Najbolje primjere vidimo u medicini – na raspolaganju su visokotehnološki uređaji koji omogućuju savršene nalaze, ali u ovom trenutku ljudsko oko nedovoljno ih dobro razumije i teško čita pa se bez podrške umjetne inteligencije pri utvrđivanju dijagnoze ne mogu adekvatno iskoristiti. Sinergija koja se mnogo brže postiže jest ona u kojoj se upotrebljavaju alati koji mogu automatizirati jednostavne i rutinske zadatke, što omogućava ljudima da se usredotoče na kreativne, analitičke i strategijske aktivnosti koje zahtijevaju ljudsku inteligenciju. Dobra sinergija već se sada postiže u domeni komunikacijskih alata koji omogućuju ljudima da brže komuniciraju i sarađuju bez obzira na fizičku udaljenost. Internet omogućava brz i širok pristup informacijama i znanju, zbog čega su mnogi oblici edukacije dostupni većini. Nama u kontrolingu tehnologija omogućava prikupljanje i analizu velikih količina podataka, što pomaže menadžmentu da donosi informirane odluke. U budućnosti će tehnologija sigurno pomoći ljudima u razvoju proizvoda, usluga i rješenja koja danas i ne postoje, i to uz fleksibilne načine rada (rad na daljinu), čime se pomaže ljudima da bolje usklađuju svoj profesionalni i privatni život. Kada dvije firme spoje svoje resurse kako bi postigle sinergijske prednosti kao što su smanjeni troškovi ili prošireno tržište, moguća su čuda. Što su sve resursi? Tržište, tehnologije, znanje i vještine (know-how), informacije, novac, infrastruktura, ljudi, način upravljanja. Suradnja među preduzećima Što su sinergijske prednosti? Pažljivo građenom sinergijom uz pametno dogovorene ciljeve i dobru komunikaciju mogu se dobiti komplementarni proizvodi ili usluge, zajedničko istraživanje i razvoj, dijeljenje tržišta, dijeljenje distribucijske mreže, zajedničke marketinške kampanje ili zajedničke potporne službe (računovodstvo, financije, kontroling, IT, pravna služba itd.), što sve povećava inovativnost, efikasnost, produktivnost, snagu, a time i konkurentsku prednost. Socijalna i ekološka sinergija Jedna od sigurno najkompleksnijih, a i