Veliko ulaganje: Širi se poznati luksuzni modni brend Hugo Boss
Marx.ba Njemački luksuzni modni brend Hugo Boss objavio je da će uložiti više od 100 miliona eura u proširenje svog distributivnog centra u Filderštatu u Njemačkoj. Nova zgrada će povećati kapacitet otpreme i skladištenja za oko 75 posto, stvarajući do 300 dodatnih radnih mjesta, piše Seebiz. – Sada stvaramo dodatne kapacitete u našem najsavremenijem logističkom centru kako bismo u budućnosti mogli brzo i pouzdano isporučiti povećan obim narudžbi. Ovom investicijom ćemo dodatno optimizovati efikasnost našeg skladišta, poslovanja i još jednom postavili nove standarde u logistici u Evropi”, prokomentarisao je generalni direktor Hugo Bossa Daniel Grieder. Planirano je da proširenje bude završeno 2026. godine. Dionicama kompanije Hugo Boss trenutno se trguje po cijeni od 57,42 eura, što je pad od 1,17 posto na berzi Xetra. Inače, Hugo Boss, poznato i po skraćenici BOSS, njemačka je kompanija luksuzne modne industrije koja proizvodi skupocjenu odjeću, obuću i modne dodatke, a poznata je i po parfemima. Osnovao ju je Hugo Ferdinand Boss u Metzingenu 1924. godine te je izvorno proizvodila odijela i uniforme. Nakon Drugo svjetskog rata i Bossove smrti okreće se proizvodima tzv. visoke mode za imućnije potrošače. Dans ova kompanija ostvaruje prosječan godišnji prihod izeđu 2,5 i 3 milijarde američkih dolara.
Coface objavio publikaciju Top 500 preduzeća za Srednju i Istočnu Evropu: Koliko su firme otporne
Marx.ba Izazovi za preduzeća u regiji srednje i istočne Evrope u početku su uključivali stalne poteškoće u različitim sektorima unatoč oporavku od posljedica pandemije Covid-19. – Tada je regiju pogodila ruska invazija na Ukrajinu, koja je rezultirala i humanitarnom i ekonomskom krizom. To je rezultiralo rastućim troškovima, posebno u energentima, kao i nedostatkom proizvodnih komponenti i poremećajima u opskrbnim lancima, objašnjava Grzegorz Sielewicz, Coface regionalni ekonomist za srednju i istočnu Evropu, razvoj u regiji. – Unatoč ovim izazovima, regija srednje i istočne Evrope je ipak uspjela ostvariti solidan rast BDP-a od 4,0% u 2022. (nakon 6,2% u prethodnoj godini), uz podršku rastućih zaliha i snažne domaće potražnje, dodao je. Međunarodna kompanija za osiguranje potraživanja predstavlja 15. izdanje studije o 500 najvećih preduzeća u srednjoj i istočnoj Evropi. “Coface CEE Top 500 studija” rangira preduzeća prema prihodima i analizira dodatne pokazatelje kao što su broj zaposlenih, okvir poduzeća, sektora, tržišta i Coface kreditne procjene poduzeća. Ekonomski učinak CEE Top 500 služi kao reprezentativan pokazatelj tržišnih trendova u cijeloj regiji. – Makroekonomsko okruženje i porast troškova pružili su plodno tlo za rast poslovnih prihoda. Rezultati liste najvećih preduzeća u regiji za 2022. godinu potvrđuju ovaj trend, objašnjava Jarosław Jaworski, Coface izvršni direktor za srednju i istočnu Evropu. Ukupan promet svih 500 preduzeća porastao je za 39.8% na 1.1 trilijuna eura. Ukupna neto dobit gotovo je porasla za 46.5% na 54,745 miliona. Osim toga, 500 preoduzeća zapošljavalo je 2.3 miliona ljudi (+3.5% u odnosu na prethodnu godinu). PKN Orlen ostaje neporažen na vrhu, značajno ojačavši svoju poziciju s povećanjem prihoda od 111%, nakon rasta od 52% u prethodnoj godini. Ostala poduzeća kao što su Češki RWE (2.), multinacionalna kompanija za naftu i plin MOL Mađarska (3.), mađarski MVM Energetika (4.), češka Škoda Auto (5.), maloprodajni lanac Jeronimo Martins Poljska (6.) i poljska energetska kompanija PGE (7.) zadržali su svoje pozicije na vrhu kao i u prošlogodišnjem izdanju. Sve ove kompanije zabilježile su veći promet u 2022. u usporedbi s prethodnom godinom, a firme za trgovanje električnom energijom poput RWE-a i MVM-a čak su izvijestile o troznamenkastom rastu prihoda. Nasuprot tome, automobilski sektor je ovaj put bio manje zastupljen u prvih 10. Neka su preduzeća nadmašila svoje konkurente i pokazale se uspješnijima nego prethodne godine. U ovoj grupi uglavnom su preduzeća koja su posebno preslikala gospodarsku situaciju, odnosno profitirala od kontinuiranog skoka cijena roba. To uključuje poduzeća koja se bave trgovinom i prijenosom električne energije, kao i petrohemijska poduzeća poput bugarskog TET-a Maritsa Iztok 2 (139.) koje su napredovale za 256 mjesta zahvaljujući povećanju prihoda od 199%, hrvatski Petrol (263.) koji je napredovao za 231 mjesta, kao i litavski Ignitis UAB (80.) koji je napredovao za 214 mjesta i rumunjski Tinmar Energy (165.) koji je napredovao za 202 mjesta na ljestvici. Tri ključna sektora prema najvećim poduzećima u regiji i dalje čine značajan udio u prihodima od gotovo 58%. Međutim, vodeća grupa sektora ovaj se put promijenila. Rast cijene roba dovele su do skoka prihoda firmi koje proizvode i trguju energijom. Stoga su sektori komunalnih i javnih usluga te minerali, hemikalije, nafta, plastika i farmacija zabilježili najveći rast prihoda u 2022. godini, i to za 64,1% odnosno 60,9%. Potom su skočile i cijene poljoprivrednih proizvoda i raznih drugih inputa, a svi sektori bilježe dvoznamenkastu dinamiku rasta prihoda osim građevinarstva koje bilježi rast od 8,1%. Sektor minerala, hemikalija, nafte, plastike & farmacije najviše je zastupljen na popisu CEE Top 500 preduzeća. Sektor je doživio najveći porast neto dobiti (+100,5%) budući da je rast cijena nafte i prirodnog plina pružio mogućnosti za stvaranje dobiti kroz rafinerijske marže, unatoč tekućim izazovima. Sektor komunalnih i javnih usluga pomakao se s četvrtog na drugo mjesto zahvaljujući iznimnom rastu prihoda (+64,1%). U odnosu na prethodnu godinu, ovaj sektor je povećao svoju zastupljenost na aktualnoj ljestvici za 15, što je najveći porast među svim sektorima. Mnoga komunalna i javna poduzeća su u državnom vlasništvu ili je država dio njihove vlasničke strukture. Iako su automobilska industrija i transport i dalje među vodećim sektorima, suočeni su s izazovima, uključujući smanjenu potražnju zbog pandemije i poremećaja u opskrbnom lancu, što je rezultiralo smanjenim prihodom unatoč određenom rastu prometa i dobiti. Industrija ostaje dominantna u četiri zemlje: Češkoj, Mađarskoj, Rumuniji i Slovačkoj. – Zemlje srednje i istočne Evrope zadržale su svoju ulogu aktivnih izvoznika, prvenstveno u zapadnu Evropu, a također su proširile svoj izvoz na dalja odredišta izravnim isporukama i uključivanjem u opskrbni lanac. Međutim, glavni rizik u 2023. izazovno je vanjsko ekonomsko okruženje u zapadnoj Evropi, posebno u Njemačkoj, koje bi moglo utjecati na zemlje srednje i istočne Evrope zbog slabe gospodarske aktivnosti i prigušene globalne trgovine, objašnjava Grzegorz Sielewicz. – Unatoč tome, očekuje se postupni oporavak u narednim kvartalima. Dok je potrošnja domaćinstava bila pod utjecajem inflacije i povećanih kamatnih stopa, očekuje se da će postupno pridonijeti rastu kako dezinflacija napreduje, a tržište rada ostaje snažno, dodao je.
Evropska banka: Više od 40 posto velikih kompanija želi preseliti proizvodnju u prijateljske zemlje
Marx.ba Kompanije sve više razmatraju preseljenje proizvodnih lokacija nakon što su pandemija i ruski rat u Ukrajini poremetili lance vrijednosti, ali malo je empirijskih dokaza o masovnom selidbi, primjećuje Reuters. Tražeći potvrdu na terenu, Evropska centralna banka (ECB) je provela anketu u 65 vrlo velikih kompanija s globalnim utjecajem i utvrdio da gotovo polovina njih želi proizvoditi bliže mjestu prodaje. Njih 42 posto želi preseliti proizvodnju u prijateljske zemlje, odnosno u one u kojima se osjećaju dobrodošlo. – Među zemljama koje predstavljaju ili bi mogle predstavljati rizik za opskrbne lance u njihovim sektorima dvije trećine ispitanika navelo je Kinu, objavio je ECB u Ekonomskom biltenu. Više od polovine tih kompanija nabavlja ključne materijale u samo jednoj zemlji ili u maloj grupi zemalja, a gotovo sve navode da je ta nabava sada izložena povećanom riziku. Velika većina sudionika ankete nabavlja te materijale u Kini ili u grupi zemalja, uključujući Kinu, a sve su se složile da takva nabava uključuje pojačani rizik, dodaje ECB. Kompanije već nekoliko godina nastoje približiti proizvodnju mjestu potrošnje dok je selidba u prijateljske zemlje novi fenomen, pa tako samo 11 posto njih navodi da je tu strategiju provodilo već u posljednjih pet godina. Evropska unija vjerovatno će biti gubitnik i u takvom proizvodnom “preslagivanju” budući da su kompanije “emigranti” i dalje u većini u odnosu na kompanije “povratnike”, što bi moglo “značajno” utjecati na zapošljavanje. Njihova “migracija” mogla bi i potaknuti inflaciju, uz procjenu gotovo polovine anketiranih kompanija da će premještanje proizvodnje bliže mjestu prodaje dovesti do poskupljenja, navodi se u Ekonomskom biltenu ECB-a.
Rukavica u lice drugim proizvođačima: Tesla planira u Njemačkoj praviti električne automobile od 25.000 eura
Marx.ba Kompanija Tesla planira u svojoj fabrici nadomak Berlina proizvoditi automobil koji će koštati 25.000 eura, navode neimenovani izvori iz američke kompanije. Njemačka fabrika trenutno proizvodi model Y, najprodavanjiji električni automobil u Evropi. Vodstvo kompanije dugo planira da napravi cjenovno još pristupačniji električni automobil, ali je prošle godine rečeno da kompanija još nije ovladala neophodnom tehnologijom, zbog čega se plan odlaže. Neimenovani izvori izvijestili su u septembru da se američki proizvođač automobila približava inovaciji koja bi mu omogućila da se skoro cijeli donji dio automobila izliva u jednom komadu, što je napredak koji bi ubrzao proizvodnju i smanjio troškove. Širenje na masovno tržište ključno je za postizanje Teslinog cilja da poveća isporuku vozila na 20 miliona do 2030. godine, što je 10 puta više od sadašnjeg kapaciteta. Slaba ekonomija i visoke kamatne stope pogodile su potražnju za električnim automobilima, što je navelo Teslu i druge proizvođače da smanje cijene. Tesla planira da udvostruči kapacitet njemačke fabrike na milion vozila godišnje, ali kompanija od marta nije dala precizne informacije o tome koliko vozila proizvodi u Gruenhajdu. Prema posljednjim podacima to je bilo 5.000 vozila sedmično, što je oko 250.000 godišnje. Kompanija Tesla obavijestila je prošle sedmice zaposlene da će svi dobiti povećanje plate za četiri posto počev od novembra, pri čemu će radnici u proizvodnji primati dodatnih 2.500 eura godišnje od februara iduće godine. Njemački sindikat IG Metall saopštio je prošle godine da su plate u Tesli bile oko 20 posto niže nego kod drugih proizvođača automobila.
Cijene zlata blizu su historijskih vrhunaca: Evo zašto je taj metal opet tražen
Marx.ba Unca čistog zlata na svjetskim berzama ponovno je blizu nivoa od 2.000 dolara, a prema ekonomistima, ovaj put mogla bi dosegnuti i najvišu nivo u historiji. Je li rast cijena zlata posljedica izbijanja rata u Izraelu i Pojasu Gaze ili je u pitanju nešto drugo? Zlato je nedavno, prvi put od maja, došlo do nivoa od 2.000 dolara po unci (31.103 grama). Iako ta važna psihološka granica nije trajno probijena, stručnjaci tvrde da je to samo pitanje vremena. Otkako je počeo rat u Izraelu, cijene zlata porasle su za 170 dolara po unci. Međutim ekonomisti se pitaju je li ovo zaista bijeg kapitala prema “sigurnoj luci”? U intervjuu za tagesschau.de, Robert Rethfeld iz Wellenreiter Investa upućuje na cijenu nafte, a koja je nedavno pala. – To se ne uklapa u scenarij obilježen strahovima zbog Bliskog istoka i bijegom prema zlatu, tvrdi. Ako se rat u Gazi proširi na druge zemlje na Bliskom istoku, stručnjaci iz Bloomberg Economicsa, kao i glavni ekonomist konzultantske kompanije EY, očekuju da će cijene nafte porasti na 150 dolara. – Međutim trenutno nema naznaka razvoja u tom smjeru. U svakom slučaju, slika zlata kao sigurnog utočišta nije uvijek ispravna. Cijene zlata padaju u recesijama, a niti tijekom pandemije koronavirusa nije se dokazalo kao utočište za kapital, kaže Rethfeld. Svjetsko vijeće za zlato (WGC) opravdanje za rast cijena nalazi u velikim otkupima koje provode centralne banke širom svijeta. One su u devet mjeseci ove godine kupile 800.000 tona zlata – 14 posto više nego lani. Budući da se tim plemenitim metalom trguje u dolarima, zemljama ono postaje skuplje kako ta valuta jača i time slabi potražnja. Situacija na tržištu obveznica i dionica također je vrlo važna za cijenu zlata jer ono samo po sebi ne isplaćuje dividende ili kamate. Porast kamatnih stopa čini ulaganje u njega manje privlačnim, a obveznice zanimljivijima. Ovdje je relevantna stvarna kamatna stopa – to jest nominalna kamatna stopa minus inflacija. Zlato, prema Rethfeldu, još uvijek ima prostora za rast. – Cijena bi mogla, prema tehničkim pokazateljima, porasti na 2.300 dolara. To bi značilo da bi oborilo svoju rekordno visoku razinu od 2.072 dolara. Prošle sedmice, s cijenom od 1.902 dolara po unci, zlato je bilo najskuplje od marta 2022., poručio je. No kada se uz cijenu zlata uračuna inflacija, investitori baš i nemaju razloga za veselje. – Čak i da cijena zlata poraste na 2.300 dolara, što je teško moguće, inflacija pojede jako velik dio tog prinosa, dodaje ekonomist. Smatra se da zlato na duži rok dobro čuva vrijednost, ali pritom je vrlo važan trenutak ulaganja. Primjerice, ulagači koji su početkom osamdesetih kupovali zlato po cijenama od 850 dolara po unci bili su u gubicima više od četvrt stoljeća, a ako uzmemo u obzir pad kupovne moći dolara, do danas nisu nadoknadili minuse. – Ako je neko osamdesetih godina prošlog stoljeća uložio u američki dionički indeks Dow Jones, do danas je ostvario povrat od 900 posto. Zbog toga je jasno koja klasa imovine može s pravom nositi titulu sigurnog utočišta, zaključio je Rethfeld.
Dileri autoguma za Marx.ba: “All seasons” gume nisu za bh. podneblje, treba napraviti pametan izbor
N. D. Od 1. novembra 2023. godine do 1. aprila 2024. godine u BiH zakonski je obavezno posjedovanje i korištenje zimske opreme. Posjedovanje obavezne zimske opreme bez obzira na vremenske uvjete obavezno je za sva motorna vozila izuzev svih motocikala (L kategorija) i traktora (T i C kategorije). Kada je riječ o obaveznoj zimskoj opremi, to su gume s oznakama MS, M+S ili M&S te znakom pahuljice, a minimalna dubina gazećeg sloja mora iznositi 4 mm. Moguće je koristiti i gume s ljetnim profilom minimalnog gazećeg sloja od 4 mm, ali u priboru moraju biti odgovarajući lanci za stavljanje na pogonske točkove u slučaju zimskih uvjeta. Tradicionalno je u ovom periodu velika potražnja za zimskim gumama, a čini se da je ponuda nikada veća. – Mislim da se ljudima u BiH nudi velika lepeza guma. Tu su gume svih evropskih prizvođača i onih eminentnih čiji je kvalitet potpuno neupitan. Osim te ponude, imamo i ponudu kineskih guma. Treba naglasiti da svakako kao i kod svakog artikla postoje kvalitetni i oni manje kvalitetni proizvodi, ali uglavnom kupci imaju veliki izbor na raspolaganju, poručuju za Marx.ba iz Total Tradea, koji radi i dostavu guma na kućnu adresu. Pokušali smo razriješiti i jednu dilemu koja se često pojavljuje u Bosni i Hercegovini. Radi se o takozvanim ljeto-zima gumama. – Postoje “all seasons” gume, ali one se jednostavno na ovom podneblju nisu dobro pokazale jer su velike temperaturne razlike u određenim godišnjim dobima, ali i ostale vremenske prilike. Potrebno je imati ljetne grume kada je za to vrijeme, a zimske isto tako kada je vrijeme za njih. Guma kako se kod nas predstavlja “ljeto-zima” jednostavno ne postoji. Struka će to uvijek objasniti i građani se trebaju informisati kod trgovaca. Treba napraviti pametan izbor, naglasili su iz Total Tradea.
Trgovinski sukob SAD i Kine: Koje zemlje na tome najviše profitiraju
Marx.ba Tenzije između SAD i Kine mijenjaju dobro poznati lanac snabdijevanja, koji otvara vrata ka drugim ekonomijama. Tako su neke zemlje postale ključni ekonomski “konektori” u fragmentiranom svijetu. Kao grupa, pet zemalja koje su se nametnule su 2022. zabilležile 4 triliona dolara ekonomske proizvodnje, više od Indije i skoro isto koliko i Njemačka ili Japan. Uprkos njihovoj veoma različitoj politici i prošlosti, oni dijele oportunističku želju da iskoriste ekonomski nepredviđeni prihod pozicionirajući se kao nove veze između SAD i Kine ili Kine, Evrope i drugih azijskih ekonomija. Predstavljaju 4% globalnog bruto domaćeg proizvoda, ali su privukli nešto više od 10%, ili 550 milijardi dolara, svih takozvanih grinfild investicija od 2017. goodine. Ovaj izraz opisuje izdatke za nove fabrike, kancelarije i druge objekte strane kompanije, koja osniva ili širi poslovanje u drugoj zemlji. Također, konektori su dokaz da je priča o kraju globalizacije pretjerana. Roba i kapital se i dalje kreću preko granica, čak i više njih, zapravo prenosi Bloomberg. Vijetnam: Delikatna ravnoteža Uloga Vijetnama kao ekonomije povezivanja je pojačana, otkako je bivši američki predsjednik Donald Trump uveo carine na kinesku robu, a pandemija je pooštrila kontrolu lanaca snabdijevanja. Svojom kombinacijom niskih troškova rada, poboljšanja infrastrukture i šireg spiska trgovinskih sporazuma, Vijetnam je privukao mnoštvo kompanija. SAD su odredište za oko trećinu vijetnamskog izvoza, dok je Kina najveći dobavljač materijala za vijetnamske proizvođače, od mašina do materijala za odevne predmete. Vijetnam je zvanično unaprijedio veze sa SAD u septembru, prebacujući odnos na “sveobuhvatno strateško partnerstvo”, diplomatski status koji je ranije bio rezervisan za nekoliko odabranih, uključujući Kinu i Indiju. SAD su takođe u septembru najavile partnerstvo kako bi pomogle Vijetnamu da razvije svoju industriju poluprovodnika u nastajanju. Vijetnam je takođe član Regionalnog sveobuhvatnog ekonomskog partnerstva, trogodišnjeg sporazuma o slobodnoj trgovini koji je predvodila Kina. Poljska: Kuća baterija za EV Kada je poljska vlada prošle godine objavila da će zemlja graditi sopstvenu marku električnih vozila, nazvanu Izera, to je bio jasan signal da je nacija koja se nekada hvalila sa nekoliko svojih marki ima veće ambicije nego da bude proizvodno centar za zapadnoevropske proizvođače automobila. Državna kompanija ElektroMobiliti Poljska potpisala je ugovor sa kineskom Geli Holding Grupom 2022. godine o isporuci tehnologije za projekat. Planirano je da proizvodnja hatchback modela i SUV-a počne krajem 2025. godine. Poljska već ima dobro uspostavljene veze sa evropskom automobilskom industrijom, a giganti kao što su Volkswagen AG i Mercedes-Benz AG postavljaju fabrike za proizvodnju električnih vozila u zemlji. Ali strane investicije su porasle poslednjih godina, pri čemu je značajan deo od 125,1 milijardi dolara grinfild investicija koje je privukla od 2017. došao iz daljine. Isporuke litijum-jonskih baterija proizvedenih u Poljskoj prošle godine su iznosile 38 milijardi zlota (8,9 milijardi dolara), što je ekvivalentno 2,4% ukupnog izvoza, prema zvaničnim podacima. Vrijednost kineskog izvoza u Poljsku porasla je za 112 posto od 2017, na 38,2 milijarde dolara prošle godine. Zavisnost od kineskih inputa se naširoko smatra potencijalnom ranjivošću za evropsku industriju električnih vozila u nastajanju, koja je također pod napadom plime uvoza generalno jeftinijih kineskih plug-in automobila. Ipak, na mjestima kao što je Poljska, dugoročni geostrateški problemi imaju manju težinu od trenutnog ekonomskog podsticaja koji nova postrojenja mogu da pruže. Meksiko: Sporedna vrata u SAD Ove godine Meksiko je pretekao Kinu kao najveći izvoznik robe u SAD. Ali to ne govori cijelu priču o tome kako se mijenja njen ekonomski odnos sa kolosom u susjedstvu – i ostatkom svijeta. Od 2017., vrijednost meksičkog uvoza iz Kine nominalno raste brže od vrijednosti njegovog izvoza u SAD. To je zato što su mnogi proizvođači, koji ovih dana otvaraju fabrike u pograničnim državama Meksika, kineske kompanije, koje prodaju sve, od auto dijelova do namještaja, sa fokusom na američko tržište. Meksička asocijacija privatnih industrijskih parkova anketirala je svoje članove ranije ove godine i saznala da očekuju da će u naredne dvije godine jedna od pet novih kompanija, biti kineska. Jedna od najvećih prednosti za kineske kompanije je 30-godišnji sporazum o slobodnoj trgovini ove zemlje sa SAD i Kanadom. Trump nije računao na to da će kineske kompanije “naći u Meksiku sporedna vrata u SAD”, koja su im omogućila da izbegnu carine koje je nametnuo na američki uvoz iz Kine. Rezultat je da su najave o investicijama kineskih kompanija skočile za skoro 50% u 2022. godini, na 2,5 milijardi dolara. – Kineske kompanije su ušle u novu fazu globalne konfiguracije, a Meksiko je ključna karika u tom procesu, rekao je Zhang Run, kineski ambasador u toj zemlji. Maroko: Dom najvećih svjetskih rezervi fosfata Maroko, dom najvećih svjetskih rezervi fosfata, postaje važan igrač u transformaciji globalne automobilske industrije. Ovaj mineral je ključni sastojak u litijum-željeznim-fosfatnim (LFP) baterijama, brzorastućim nizom punjivih ćelija koje se koriste u električnim vozilima. Zemlja već ima rastući automobilski sektor, sa fabrikama u vlasništvu Renaulta i Stellantisa, koje proizvode hiljade automobila dnevno, uz podršku desetina etabliranih američkih dobavljača. Snažni trgovinski odnosi Maroka sa Evropom i SAD, zajedno sa njegovim ljubaznim odnosom prema stranim direktnim investicijama, čine ga mjestom susreta na kojem kompanije koje se nalaze na obje strane rastuće podjele između SAD i Kine mogu da se takmiče ili sarađuju. U 2022. godini, u Maroku je najavljeno 15,3 milijarde dolara u projektima novih grinfild fabrika koje finansiraju strani investitori, skoro koliko i prethodnih pet godina zajedno. A trend ne pokazuje znake usporavanja. U maju je kineska kompanija Gotion High-Tech Co. potpisala ugovor sa kraljevstvom o izgradnji fabrike baterija vredne 6,4 milijarde dolara, koja bi bila jedna od najvećih na svijetu. U septembru, CNGR Advanced Material Co., kineski proizvođač komponenti za baterije, najavio je projekat vrijedan 2 milijarde dolara za proizvodnju dovoljno LFP baterija za opremanje milion vozila godišnje. Indonezija: U potrazi za balansom Indonezija se aktivno udvara kompanijama iz SAD i Kine da ispune viziju predsjednika Džoka Vidoda o izgradnji čitavog lanca snabdijevanja električnim vozilima. Tesla i VolksWagen su pozvani da investiraju, sa ciljem da uravnoteže dominaciju kineskih kompanija u preradi nikla i proizvodnji baterija. To je već donijelo jedinstvene korporativne “brakove” širom geopolitičkih blokova. U martu, Ford je potpisao ugovor sa kineskom Zhejiang Huayou Cobalt Co. i brazilskom Vale SA o zatvaranju zaliha nikla, metala koji se koristi u proizvodnji EV baterija. Sa obiljem prirodnih resursa i populacijom
Britanski div objavio: Shell u trećem tromjesečju ostvario dobit od 6,2 milijarde dolara
Marx.ba Britanski naftni div Shell u četvrtak je izvijestio o dobiti od 6,2 milijarde dolara za treće tromjesečje, što je otprilike u skladu s procjenama, jer je kompanija profitirala od viših cijena nafte i marži rafiniranja. Analitičari su očekivali prilagođenu zaradu od 6,48 milijardi dolara, prema podacima LSEG-a. Kompanija je također najavila otkup dionica vrijedan 3,5 milijardi dolara koji će se izvršiti tokom sljedeća tri mjeseca. Velike energetske firme bilježe rekordnu godinu zarade, koju je potaknuo skok cijena fosilnih goriva. BP je u utorak objavio pad dobiti u trećem tromjesečju na godišnjem nivou s 8,15 milijardi dolara na 3,293 milijarde dolara, ispod procjena analitičara. Cijene nafte naglo su porasle kroz ovo tromjesečje pod utjecajem faktora uključujući smanjenje opskrbe iz Saudijske Arabije i Rusije, dok je Međunarodna agencija za energiju rekla da će tržišta nafte ostati na rubu zbog eskalacije sukoba na Bliskom istoku, prenosi Seebiz.
Posao za najbolje: Zaposlenici najvećih svjetskih firmi osim vrhunske plaće imaju i brojne povlastice
Marx.ba Trenutne tržišne okolnosti uspjeh garantiraju samo onima koji su u stanju brzo reagirati na promjene te pritom biti inovativni i kreativni. Živimo, naime, u vrijeme intenzivne globalne konkurencije, brzih tehnoloških promjena te ekonomije koja se temelji na inovacijama. Na takvom tržištu uspjeh najčešće ovisi o zapošljavanju najboljih. Već neko vrijeme tako svjedočimo takozvanom “ratu za talente”. Najvažnije oružje koje u njemu firme mogu imati je dobar employer branding, odnosno strategija predstavljanja i promocije kompanije kao poželjnog poslodavca. Istraživanje koje godinama provodi švedska kompanija Universum pokazuje da su prošle godine najprivlačniji poslodavci bili Apple, Google, Microsoft, Amazon i L’Oreal Grupa. Dakle, upravo su najveće svjetske tehnološke kompanije svojim employer branding strategijama uspjele uspostaviti ssitem vrijednosti koji ih čini najatraktivnijim poslodavcima na svijetu i koji im omogućuje da biraju najbolje zaposlenike. A taj sistem ne čine samo materijalna prava već sustav vrijednosti uspostavljen unutar kompanije, a koji svakom zaposleniku omogućuje dobre radne uvjete, balans privatnog i poslovnog te mogućnosti učenja i napredovanja. Ne treba čuditi stoga da kao svoje vrijednosti najpoželjniji svjetski poslodavci najčešće ističu poštovanje i solidarnost. Primjerice, kompanija Apple, koja je prošle godine nakon 13 godina dominacije s trona najpoželjnijeg poslodavca izgurala Google, kao ključ privlačenja zaposlenika ističe predanost, poštovanje i visoku razinu poštenja. Spomenutim top poslodavcima s liste Universuma jasno je da oni moraju biti ti koji će birati među najboljima talentima, a ne obrnuto. Njihove promocije branda tako uključuju visoka materijala prava, razne materijalne povlastica ali i kulturu koja garantira dobre i kvalitetne radne uvjete. Oni pak koji u takvim kompanijama žele raditi morat će proći vrlo intenzivna testiranja. Za posao u Appleu, kompaniji koja je od prošle godine s ostvarenim prihodima od 394 milijardi dolara i službeno postala najveća svjetska tehnološka kompanija, kandidati će morati proći vrlo intenzivno testiranje koje može trajati čak i šest sati. Na testiranju se pak ispituju i tzv. “meke” i profesionalne vještine. Apple, naime, želi biti siguran da su zaposlili ljudi koji razmišljaju “izvan kutije”. Da bi prepoznali takve kandidate koriste bihevioralnu metodu ispitivanja čiji je fokus na kvalifikacijama, osobnosti i hipotetskim scenarijima. Testiranje stoga uključuje kombinaciju izazovnih pitanja, a među njima je i ono o korištenju Appleovih proizvoda. To je uostalom i osnovni uvjet za posao u Appleu. Onaj ko ne voli i ne koristi iPhone ili iPad nema što tražiti u Appleu. Politika ove tehnološke kompanije, osnovane 1976., je da samo onaj ko koristi i razumije njihove proizvode može raditi na njihovom daljnjem razvoju. Također, kandidat će, vjerovatno, morati odgovoriti na pitanje o svojim neuspjesima i kako se izvukao iz najtežih životnih situacija. No, onaj ko prođe intenzivno testiranje i bude zaposlen u Apple uživat će u brojnim povlasticama. Osim plaće, koja je jedna od najkonkurentnijih među tehnološkim kompanijama, zaposlenici Applea i članovi njihovih obitelji, dobivaju popuste na Appleove uređaje. Također, svaki mjesec imaju pravo na 300 dolara za usluge teretane ili neke druge tjelovježbe. Daju se ekstra dopusti, i ženama i muškarcima, zbog rođenja djeteta… No, kako ističu iz Applea, korporativna je kultura najvažnija u privlačenju i zadržavanju zaposlenika. Nju čini predanost, poštovanje i visoka razina poštenja. Također, njeguje se kultura solidarnosti među radnicima. Sličan proces selekcije proći će i kandidati koji žele raditi u Googleu. Ipak, postupak izbora najboljih kandidata kompanija je s godinama promijenila. Pitanja poput koliko loptica za golf stane u školski autobus te testiranje koje je uključivalo čak 17 intervjua, relikti su prošlosti kaže Mary Streetzel, voditeljica employer branda u Google, u jednom intervju, prenosi Poslovni. Ističe i da kompanija, koja od 2015. posluje pod kapom Alphabeta te zapošljava nešto manje od 200 hiljada ljudi, employer branding kampanju temelji na unutrašnjem i vanjskom istraživanju tržišta. Unutrašnja, objašnjava, uključuje ispitivanje zadovoljstva zaposlenika, odnosno primjenu tzv. EVP-a (employee value proposition). Ova vrijednost za zaposlenike uključuje materijalne i nematerijalne benefite koje radnici dobivaju ne bi li bili maksimalno angažirani. A kod njihove izrade važno je da baš svi u firmi znaju koje su to vrijednosti, kaže Streetzel. Jednako tako, one moraju biti zadivljujuće te namijenjene svima. Ključ uspješnost EVP-a u Google leži u konstantnoj komunikaciji s timovima i menadžmentom. Vanjskim istraživanjem pak dobivaju sliku o tome kako se u javnosti percipira brand i kako stoje u odnosu na konkurenciju. – Vrijednost za zaposlenike u skladu je s vizijom firme koja se temelji na želji da informacije budu dostupne svima te da svi od njih imaju koristi. Želimo, dakle, biti od koristi svima, a ta se vizija odražava jednako i na naše proizvode, usluge i EVP, kaže voditeljica employer branda u Googleu. Svoju viziju pak dijele akcijama na terenu. Google tako godišnje, kaže Streetzel, sudjeluje na hiljadama događanja. U pričanje priče o kompaniji, također, uključuju zaposlenike. Primjerice, kada ciljaju na privlačenje stažista, angažiraju vlastite zaposlenike, a koji putem društvenih mreža, iznose vlastito iskustvo rada u Googleu. “Važna je autentičnost, a ona se najbolje postiže istinom”, zaključuje Streetzel. Njihovi materijali benefiti pak uključuju zdravstvene pakete u koje su uključeni i članovi porodica, fleksibilno radno vrijeme, dodatne finansijske pakete koji uključuju bonuse, ali i financijske instrukcije… Microsoft, treći najpoželjniji poslodavac koji broji više od 200 tisuća zaposlenih, svoju employer branding strategiju temelji na filozofiji kompanije, a koja se može svesti u jednu jedinu rečenicu njihovog izvršnog direktora Satya Nadella: “Microsoft ne poštuje tradiciju već samo inovaciju”. A tu inovativnost uspjeli su zadržati do danas i to unatoč činjenici da su danas ogromna kompanija što često nije poticajno okruženje za razvoj inovacija (jer ih karakterizira sporost i tromost u reakcijama na tržišna kretanja). No, Microsoft je ovu zamku uspio izbjeći organizacijom poslovanja koja se temelji na razvojno usmjerenim timovima koji funkcioniraju kao startupovi. Sukladno njihovoj filozofiji fokus u regrutiranju i privlačenju zaposlenika je na onima koji imaju ambiciju svojim idejama oblikovati budućnost. – Na tržištu koje ne miruje želimo ljude koji podržavaju rast te one koji su željni učiti umjesto onih koji misle da znaju sve, rekao je u jednom intervju Chuck Edward, zadužen za akviziciju talenata u Microsoftu. Takve će ljude, naravno, privući dobrim materijalnim uvjetima, no poznato je da to više nije dovoljno. Ono što u Microsoftu ističu
Bivši savjetnik Billa Gatesa peti najbogatiji čovjek na svijetu: Evo kako je zgrnuo novac
Marx.ba Bivši glavni savjetnik Billa Gatesa, Steve Ballmer naglo se popeo na listi najbogatijih ljudi na svijetu i uskoro bi mogao prestići svjetski poznatog suosnivača Microsofta i svog bivšeg šefa. Ballmerovo bogatstvo poraslo je za oko 29 milijardi dolara ove godine, dosežući otprilike 115 milijardi dolara, što ga svrstava na peto mjesto na Bloomberg Billionaires Indexu. Balmer zaostaje šest milijardi dolara za Gatesom, koji je četvrti s bogatstvom od 121 milijardu dolara. Prema Bloombergu, Ballmer je trenutno bogatiji od Larryja Ellisona (114 milijardi dolara), Warrena Buffetta (111 milijardi dolara), Larryja Pagea (110 milijardi dolara), Marka Zuckerberga (108 milijardi dolara) i Sergeya Brina (105 milijardi dolara). Ballmer se pridružio Microsoftu 1980. kao asistent Gatesu, no zapravo je radio kao glavni menadžer. Prvobitno je dogovorio osnovnu plaću od 50.000 dolara plus 10 posto udjela u rastu dobiti koji je generirao, ali kada je njegov udio u profitima postao prevelik, pristao je zamijeniti uvjete za značajan udio u vlasništvu kompanije. Pouzdani Gatesov savjetnik postupno je napredovao i postao izvršni direktor Microsofta 2000. godine. Funkciju je napustio 2014. s 333 miliona dionica ili četiri posto vlasništva kompanije. Bloomberg pretpostavlja da je većinu tih dionica zadržao, što mu danas daje poziciju vrijednu više od 100 milijardi dolara. Tokom godina prikupio i milijarde dolara dividendi. Ballmerovo bogatstvo ove godine poraslo je djelomice zbog procvata umjetne inteligencije, što je podiglo cijenu Microsoftovih dionica. Investicija tog računalnog diva u OpenAI, roditeljsku firmu ChatGPT-a, ovog proljeća potaknula je nade da Microsoft može poremetiti dominantnu poziciju Googleovog vlasnika, firme Alphabet, u pretraživanju interneta, što je dovelo do rasta cijene Microsoftovih dionica za 38 posto u posljednjih 10 mjeseci. Važno je naglasiti da je Ballmer iznimka među 10 najbogatijih ljudi na Bloombergovom popisu bogatih. Elon Musk, Bernard Arnault, Jeff Bezos i ostali duguju svoje bogatstvo udjelima u kompanijama koje su osnovali ili još uvijek vode, dok Ballmer nije osnivač niti trenutni izvršni direktor Microsofta.