Compound effect: Šta je to i kako funkcionira u poslovnom svijetu
Marx.ba U području osobnog i profesionalnog rasta, compound effect predstavlja snažno načelo koje može revolucionirati način na koji pristupamo našim životima i poslovanju. U svojoj srži, compound effect tvrdi da male, dosljedne radnje, kada se prakticiraju tokom vremena, mogu dati značajne rezultate. Za vlasnike firmi to znači da svaka odluka, radnja i navika, bez obzira koliko se činila beznačajna, ima potencijal oblikovati putanju njihova poslovanja. Ovaj koncept naglašava važnost usvajanja pozitivnih navika, njegovanja vrijednih odnosa i dosljednog napretka prema dugoročnim ciljevima. Imati jasnu viziju i dobro definirane ciljeve ključno je pri primjeni složenog učinka u poslovanju. Vlasnici tfirmi moraju postaviti specifične, mjerljive, dostižne, relevantne i vremenski ograničene (SMART) ciljeve. Rastavljanjem ovih ciljeva na manje, djelotvorne korake, poduzetnici se mogu usredotočiti na dosljedno izvršavanje tih radnji kako bi stvorili efekte složenosti tokom vremena. To može biti nešto jednostavno kao što je izdvajanje određene količine vremena svaki dan za strateško razmišljanje, približavanje klijentima ili profesionalni razvoj. Dosljednost je ključna jer omogućuje akumulaciju pozitivnih djelovanja i povećava potencijal za kombinirane rezultate. Prihvaćanje načina razmišljanja o rastu ključno je za sve koji žele iskoristiti ovaj učinak. Davanje prioriteta stalnom učenju, praćenju trendova u industriji i stjecanju novih vještina omogućava poduzetnicima donošenje informiranih odluka i prilagodbu poslovnom okruženju koje se razvija. Konzistentnim poboljšanjem vlastitog znanja i stručnosti, moguće je poboljšati kvalitet i učinkovitost svojih postupaka. Umrežavanje i izgradnja odnosa unutar određene industrije značajno doprinose compound effectu. Učešće u raspravama s istomišljenicima, mentorima i saradnicima pruža prilike za razmjenu znanja, strateška partnerstva i poslovni rast. Njegovanje ovih odnosa kroz dosljednu komunikaciju i saradnju može stvoriti kombinirane učinke koji nadilaze pojedinačne napore. Kako bi u potpunosti iskoristili složeni učinak, vlasnici preduzeća moraju pratiti i mjeriti svoj napredak. Redovno pregledavanje i ocjenjivanje ključnih pokazatelja uspješnosti (KPI), prekretnica i ciljeva omogućuje poduzetnicima da identificiraju područja poboljšanja, prilagode strategije i ostanu na pravom putu. Ovi uvidi pomažu u optimiziranju napora i osiguravanju da kumulativni učinak ostane pozitivan. Jedan od temeljnih aspekata razumijevanja učinka ovog efekta je prepoznavanje snage dosljednosti. Često nisu veliki gestovi ili značajni pomaci ti koji pokreću dugoročni uspjeh, već dosljedne, uporne akcije koje se poduzimaju na dnevnoj bazi. Male, naizgled beznačajne radnje možda neće dati trenutne, zamjetne rezultate, ali kada se provode dosljedno tokom vremena, daju zamah i stvaraju izvanredne rezultate. Drugi aspekt compound effecta je koncept odgođenog zadovoljstva, koji zahtijeva promjenu načina razmišljanja. Umjesto potjere za trenutnom nagradom, potrebno je usredotočiti se na dugoročnu viziju. Prihvaćanjem odgođenog zadovoljstva, poduzetnici se mogu oduprijeti iskušenju traženja brzih dobitaka i umjesto toga ulagati u dosljedne akcije koje utiru put održivom uspjehu. Svaka radnja poduzeta u poslovanju ima učinak valova koji se proteže izvan neposrednih posljedica. Mala poboljšanja u procesima, interakcijama s klijentima ili kvaliteti proizvoda, kada se dosljedno provode, mogu rezultirati značajnom konkurentskom prednošću tokom vremena. Prepoznajući da je uspjeh putovanje, a ne postignuće preko noći, vlasnici preduzeća mogu prigrliti strpljenje i ustrajnost, znajući da će dosljedan trud na kraju dovesti do velikih nagrada, piše Go Digital. Pojam compound effect može se pripisati Darrenu Hardyju, autoru, govorniku i poduzetniku. Darren Hardy popularizirao je ovaj koncept u svojoj knjizi istoimenog naziva, koja je objavljena 2010. godine. Iako je Hardy prvi skovao ovaj pojam, temeljna načela ovog načela prepoznata su i korištena u raznim područjima, uključujući finansije i matematiku. Ideja složenih kamata, pri čemu mala povećanja generiraju eksponencijalni rast, temeljni je koncept u svijetu finansija, posebno u odnosu na složene kamate i ulaganja.
Zoran Pavlović za Marx.ba: Trebamo ostati vezani za euro, rast dolara nije problem bh. privredi
N. D. Američki dolar sve je jači u odnosu na euro. Dolar jača gotovo svakodnevno, a ovih dana se zvanično nalazio na desetomjesečnom maksimumu u odnosu na šest vodećih svjetskih valuta. Za mnoge svjetske ekonomije to ima značaj, a poznato je da je naša država vezana za euro. U izjavi za Marx.ba ekonomski stručnjak Zoran Pavlović pojasnio je o čemu se tu zapravo radi i kako stvari funkcioniraju. – Situacija je takva da imamo neku vrstu selidbe kompanija prema Sjedinjenim Državama zbog povećanja kamata. To što euro na neki način gubi u donosu na dolar, jasno pokazuje da ekonomija počinje da kašlje. Dolar povećanim kamatama počinje da privlači investitore i takav trend se nastavlja, kaže Pavlović. Puno je bitnije kako se rast dolara u odnosu na euro može odraziti na Bosnu i Hercegovonu, obzirom da smo mi vezani za evropsku valutu. – Mi smo vezani za euro i bilo kakvo vezanje za dolar ne bi bilo neko kvalitetno rješenje u budućnosti. Mi moramo ostati tu, nismo u Evropskoj uniji, ali smo dio Evrope i živimo život Evrope. Najbitnije je da rast dolara u odnosu na euro za nas nije neki poseban problem. Istina je da država većinu kredita ima u dolarima i tu će doći do nekih povećanja što bi se moglo osjetiti, ali u svakom slučaju ovakva situacija sa dolarom ne predstavlja nikakav problem bh. privredi, naglasio je ekonomski stručnjak Zoran Pavlović za Marx.ba.
Abramovičevo blago: Otkrivena umjetnička kolekcija vrijedna gotovo milijardu dolara
Marx.ba Ruski tajkun Roman Abramovič i njegova bivša supruga Daša Zukova tokom braka su nagomilali čak 367 umjetničkih djela ukupne vrijednosti od gotovo milijardu dolara zbog čega je to najimpresivnija i, dakako, najvrjednija privatna kolekcija na svijetu. Kako su The Guardian i Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) saznali iz dokumenata kiparske firme MeritServus, kolekcijom upravlja kompanija Seline-Invest koja je, pokazala je istraga, u vlasništvu Abramovičeve fondacije Ermis Trust Settlement. Ukupna vrijednost umjetnina procijenjena je na 963 miliouna dolara, a uključuje radove najvećih modernih umjetnika poput Picassa, Moneta, Freuda i Hockneya. Tako je, primjerice, remek djelo poput “Triptih, 1976” Francisa Bacona par platio čak 86,3 miliona dolara što je ujedno i najviša cijena koju je postigla umjetnina iz post-ratnog perioda, dok su za “Benefits Supervisor Sleeping” 2010. dali 33,6 miliona dolara učinivši tada Luciana Freuda najskupljim živućim slikarom. – Mogli biste tom zapanjujućom kolekcijom napuniti muzej – kazao je The Guardianu profesor na londonskom univerzitetu Goldsmiths, Andrew Renton. Abramovič i Zukova u braku su bili od 2008. i 2017. te tokom tog perioda gomilali umjetnine što ih je učinilo prominentnim figurama u svijetu kolekcionarstva. Kolekcija je bila pohranjena u južnom Londonu, a par ih je povremeno posuđivao galerijama pri čemu se pazilo da se ne otkrije da su oni vlasnici. Guardianova je istraga pokazala da je Abramovič učinio sve da umjetnine ne budu zaplijenjene sedmicama uoči Putinove invazije na Rusiju. Bračni je par, naime, u brakorazvodnoj parnici kolekciju podijelio na dva ravnopravna dijela, a u februaru 2022. većinsko je vlasništvo, odnosno 51 posto prepisano na Zukovu. Na taj je način Abramovič uspio zadržati pravo na posjedovanje kolekcije budući da se oduzimala imovina koja je većinskom vlasništvu sankcioniranih ruskih oligarha. Zukova je pak jedna od omiljenih figura globalne umjetničke scene koja sjedi na čelu nekoliko poznatih galerija. Budući da je drugom udajom dobila i američko državljanstvo, na nju se sankcije nisu odnosile, a i javno je osudila Putinovu agresiju. Abramoviča je pak sankcioniralo Ujedinjeno Kraljevstvo, a osim vlasništva u nogometnom klubu Chelsea, zamrznuta mu je i druga imovina poput 700 miliona dolara vrijedne superjahte gdje je, kako se vjeruje, bio i izložen dio umjetnina. Također, zabranjeno mu je da posluje u Velikoj Britaniji. Budući da dokumenti do kojih su došli The Guardian i OCCRP pokrivaju vremenski period do 2022., nije poznato gdje se sad tačno nalazi milijardu dolara vrijedna kolekcija.
Donald Trump je zaradio milijarde na nekretninama, ali je njegov otac stvorio imperiju od nule
Marx.ba Prije nego što je postao kontroverzni bivši predsjednik, Donald Trump je bio nadaleko poznat po bogatstvu koje je stekao u industriji nekretnina. Ali priča iza njegovih milijardi je zamršenija nego što se čini. Putovanje porodice Trump u uspjeh u nekretninama počelo je sa Trumpovim ocem, Fredom Trumpom. Fred Trump je ušao u građevinske poslove tokom značajnog perioda u američkoj historiji, u vrijeme New Deala predsjednika Franklina Delana Roosevelta, koji je imao za cilj da podstakne stambenu izgradnju kroz pristupačne kredite i podršku vlade. Fred Trump je iskoristio ove mogućnosti, akumulirajući značajno bogatstvo. Jedno od njegovih najvećih dostignuća bilo je obezbjeđivanje zajma od 26 miliona dolara od Federalne stambene administracije (FHA) 1949. godine za finansiranje izgradnje stambenih kompleksa Shore Haven i Beach Haven u Bruklinu. Ono što izdvaja priču o porodici Trump je njihov pristup strateškom prenošenju bogatstva. Fred Trump je koristio pametne metode da osigura finansijsku dobrobit svoje djece, uključujući i mladog Donalda. Preko svoje korporacije je stekao zemlju, osnovao fondove sa svojom djecom kao korisnicima i ustupio zemlju ovim fondovima. Ovo je stvorilo konzistentan tok prihoda za njegovo potomstvo dok je efikasno kretao oko ogromnih poreza na poklone. Fred je kupio Steeplechase Park na Coney Islandu 1. jula 1965. za 2,3 miliona dolara sa planom za razvoj luksuznih stanova. Donald Trump se pridružio porodičnom biznisu 1968. godine, označavajući ključni trenutak u procesu prenosa bogatstva. Godine 1972. otac i sin su osnovali partnerstvo kako bi osigurali zajam od 8 miliona dolara za izgradnju Prospekt Taueraa. Uprkos značajnoj uključenosti Freda Trumpa u projekat, Donald je bio taj koji je požnjeo većinu profita, uključujući takse za konsultante, naknade za upravljanje i prihode zakupaca. Dok je Donald Trump započeo svoje putovanje kroz svet nekretnina, njegovo bogatstvo je nastavilo da raste, dostižući 9 miliona dolara kada je napunio 30 godina. Ali nije se radilo samo o transferu bogatstva, već i o oblikovanju javne slike za Donalda Trumpa. Do 1976. godine, prema nekim procjenama, njegova neto vrijednost iznosila je 200 miliona dolara. Trump je postao predsjednik Trump organizacije, sa značajnom platom i stalnim prilivom pozajmica od svog oca. Trump je 1979. godine dobio 3 miliona dolara kredita od kompanija svog oca, strukturiranih tako da mu omogući da zadrži sredstva na neodređeno vrijeme. Zajmovi su se umnožili kada se Donald Trump upustio u svoj prvi projekat na Menhetnu, transformišući hotel Comodor u Grand Hayat između 1979. i 1980. godine. Trampova putanja u industriji nekretnina ostala je stabilna tokom 1980-ih. Obilježile su je akvizicije visokog profila. Fred Tramp je koristio različite tehnike za prenošenje bogatstva na svoje potomstvo, uključujući kupovinu udjela u poslovima sa nekretninama svog sina i njihovu prodaju uz gubitak. Kako se zdravlje Freda Trumpa pogoršalo početkom 1990-ih, on je intenzivirao napore da prenese svoje preostalo bogatstvo svojoj djeci, vešto zaobilazeći poreze na imovinu. Do 1999. svako od njegove djece je ubiralo 2,2 miliona dolara godišnje od ovih zamršenih šema prenosa bogatstva. Nakon smrti Freda Trumpa 1999. godine, njegove nekretnine prešle su u ruke njegove djece, učvršćujući njegovo trajno naslijeđe. Godine 2004. prodali su portfolio investitoru u nekretnine u Ney Yorku za 700 miliona dolara.
Nijemci planiraju 400.000 novih stanova godišnje: Ulažu čak 45 milijardi eura
Marx.ba Njemačka vlada je saopćil da će izdvojiti 45 milijardi eura za izgradnju stanova. Berlin će do 2027. godine staviti na raspolaganje 18 milijardi eura za pristupačno stanovanje, a ostatak će finansirati njemačke savezne države i opštine, prenosi Reuters. Inače, u planu je 400.000 novih nekretnina godišnje, a podsjećamo da Njemačkoj fali čak 700.000 jedinica. Od navedenog broja planiranih stanova, 100.000 će biti u sektoru socijalne stanogradnje. Trenutno se broj novih stanova kreće oko 200 do 230 hiljada godišnje. Njemačka vlada je također odložila – na neodređeno vrijeme – strože standarde vezane za izolaciju zgrada, što je bila glavna želja građevinske industrije koja tvrdi da su te mjere preskupe. – Evropska centralna banka (ECB) sa pravom podiže kamatne stope, ali njeni potezi usporavaju gradnju stanova, rekao je nemački kancelar Olaf Scholz i dodao: – Moramo značajno proširiti aktivnosti vezane za izgradnju stanova. Potrebno nam je pristupačnije stanovanje.
Organizacijska kultura: Koje vas zamke očekuju u procesu spajanja i preuzimanja
Marx.ba Spajanja i preuzimanja smatraju se korisnima za firme jer mogu povećati rast, vrijednost, pristup tržištu i globalnu prisutnost. Međutim, mnoga spajanja nisu uspješno donijela te prednosti, što je rezultiralo gubitkom vrijednosti za dioničare. Jedan od čestih razloga neuspjeha kulturne su razlike. Integracija kulture može biti izazovna ako firme koje se spajaju ne poštuju različitost kulture drugih ili ne provedu odgovarajuće mjere za njihovo prihvaćanje. Neželjeni ishod imalo je, primjerice, spajanje Daimlera i Chryslera. Saradnja je trajala od 1998. do 2007., a za to vrijeme nikada nisu ostvarene sinergije koje su se time trebale postići i koje bi opravdavale taj projekt. Michael D. Watkins, autor i profesor na poslovnoj školi IMD, u jednom svom članku osvrnuo se upravo na kulturu kao nepremostivu prepreku za uspješnu saradnju. – Dvije se organizacije nisu voljele i nisu mogle sarađivati toliko da bi kombinacija uspjela. Ozbiljni napori da se integriraju Daimlerove i Chryslerove operacije propali su zbog sukoba i nepovjerenja između kauboja srednje klase iz Detroita i vrhunskih vitezova iz Stuttgarta. Postojale su i nepremostive razlike u kulturama dvijueorganizacije. Kao što je to prečest slučaj u akvizicijama, sve su sinergije bile na površini, rekao je. Utjecaj na zaposlenike Unatoč spoznajama o velikom utjecaju kulture na uspješnost firme čelnici često zanemaruju njenu važnost i potrebe svojih zaposlenika. Spajanja i preuzimanja povezana su s promjenama, a svaka promjena utječe i na zaposlenike. Ako im se ne pristupi na odgovarajući način, zaposlenici se mogu osjećati nepodržano, izolirano i nesigurno u budućnost nakon spajanja, što može potkopati očekivanu korist. Da bi se osigurao uspjeh spajanja, potrebno je fokusirati se na rješavanje pitanja organizacijske kulture. Organizacijske promjene događaju se na dva nivoa – nivou djelovanja i nivou percepcije. Većina organizacija educirana je na nivou djelovanja, primjerice za definiranje novih pravila i procesa, digitalizaciju, uvođenje metoda rada te provedbu edukacija i radionica… U tom se kontekstu parametri odlučujući za promjenu kulture fokusiraju na sljedeća pitanja – koliko su načela i stilovi vođenja obje organizacija kompatibilni – koje se pristupe odlučivanju, komunikaciji i saradnji njeguje, temelje li se odluke na transparentnim metrikama koje se zasnivaju na učinku i objektivnim metrikama ili se temelje na netransparentnim i subjektivnim metrikama, teku li informacije slobodno unutar firme ili ih pomno čuva viši menadžment te koliko je česta fluktuacija zaposlenika. Bitno je osvijestiti da navedeni faktori ne ostanu na površinskom nivou posmatranja te da zahtijevaju dubinsko sagledavanje cjelokupnog sistema. Sveobuhvatno posmatranje sistema pomaže otkriti potencijalna područja sinergije i područja koja zahtijevaju prilagodbu na razini djelovanja. Time se postiže prvi preduvjet za prilagodbu kulture, ali ostaje i drugi nivo. U dijelu “nivao percepcije” organizacije su manje vješte – u promjeni načina na koji zaposlenici vide stvari – poput stereotipa, paradigmi i dogmi koje čine našu konstrukciju stvarnosti. Primjerice, firme ulažu velike napore u internu komunikaciju i informiranje zaposlenika o promjenama u nadi da će promjene biti prihvaćene što prije i da će se zaposlenici ponašati u skladu s tim promjenama. Pa ipak, mnoge promjene koje su potaknute nisu učinkovite ili u skladu s očekivanjima. Razlog leži u pogrešnim pretpostavkama. Percepcija se ne može promijeniti pisanom riječju, internim biltenima, komunikacijskim platformama, vizualima, podcastima ili videoporukama te školovanjima, što su aktivnosti koje se najčešće provode. One omogućuju prijenos informacija, ali informacije bez osobnoga konteksta mrtvo su slovo na papiru. Da bismo omogućili promjenu, potrebno je ući u smislen, sadržajno vođen razgovor s kolegama i kolegicama. Treba izgraditi zajedničko razumijevanje konteksta u kojem djeluju i što provedena promjena znači za njihovu svakodnevnu stvarnost. Dakle, rasprava je esencijalna za pokretanje promjene, odnosno promjenu kulture. Lideri se moraju oslanjati na to da su zaposlenici društvena bića koja trebaju raspravu s drugima kako bi stekli zajedničko razumijevanje, kako bi izbjegli osjećaj nesigurnosti, nečujnosti i usamljenosti. Zaposlenicima je potreban osjećaj što te promjene znače za njih kao pojedince, kao porodicu, kao zaposlenike i kao tim te kako poduzeti relevantne korake. Bez kvalitetnog i sadržajnog razgovora nemaju priliku izgraditi potrebno razumijevanje promjena, preorijentirati se i definirati svoju ulogu u novoosnovanoj organizaciji. Postaviti tematske impulse Istodobno je na organizacijskom nivou potrebno postaviti tematske impulse koji pozivaju na raspravu o uobičajenim obrascima ponašanja: Kako radimo? Zašto radimo baš na određeni način? Koje obrasce slijedimo kad radimo zajedno? Jesu li ti obrasci i dalje odgovarajući i u duhu postavljenih ciljeva? O tim temama treba raspraviti, treba ih reflektirati i prema potrebi dogovoriti iznova. Zato kursevi i seminari iz kataloga ne pomažu, nego je potreban organizacijski diskurs. Iako se na prvu razgovor i rasprava čine logičnim rješenjima, nevjerovatno su zanemareni – i u procesima spajanja i preuzimanja. Posljednjih desetljeća promiče se razmjena mišljenja, ali ona se ne može poistovjetiti sa smislenom konverzacijom koja se temelji na argumentima i iskustvu. Jednako je s anketama. Provode se da bi se dobio uvid u postojeću kulturu, čak i ako ne govore ništa o potrebama zaposlenika za saradnjom i stvaranjem dodane vrijednosti. Stoga se nameće pitanje koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi korisni razgovori vezani uz posao bili mogući i kako promjenu učiniti brzom i održivom. Iako se razumije da je rasprava esencijalna, treba uzeti u obzir nekoliko stvari i pretpostavki. Američki autor i organizacijski savjetnik William Bridges u svom je konceptu o promjenama opisao kako ljudi prolaze kroz vrijeme između onoga kada je staro nestalo, ali novo nije posve operativno. Tada se događaju kritična psihološka prestrojavanja i preoblikovanje. Ovo je vrijeme između stare stvarnosti i osjećaja identiteta i nove. Ljudi stvaraju nove procese i uče koje će biti njihove nove uloge. Riječ je o procesu za koji jednokratni događaji s raspravama nisu dovoljni za postizanje cilja promjene kulture, osobito u zahtjevnom pothvatu kao što je spajanje i preuzimanje. Potrebni su ponavljanje, ritam i iterativne metode za razvoj zajedničkog razumijevanja, kao i prikladnih obrazaca interakcije. Drugu pretpostavku za postizanje uspjeha moguće je približiti s pomoću tzv. diskursnog ciklusa njemačke istraživačice kompleksnosti Stephanie Borgert. Opisujući kompleksnost organizacijskih sistema, ona navodi da je za trajne promjene potrebno osvještavati, iritirati, pregovarati i dogovarati nove obrasce ponašanja, norme i standarde. Stoga, bez prikladno pripremljenog sadržaja u kontekstu spajanja i preuzimanja rasprava bi se mogla razvodniti, a željeni rezultat ne postići. Nije dovoljno
Mirko Rogić, direktor u Autocestama FBiH za Marx.ba: Više od 13 posto veća naplata cestarine
N. D. Autoceste FBiH su u prošloj godini ostvarile značajan prihod, a godina je obilježena velikim brojem infrastrukturnih projekata. Izvodili su se radovi na više dionica autoputa, a vršene su pripreme i za nove dionice. Prema onome što je Marx.ba saznao u ovoj kompaniji, i ova godina se može smatrati izuzetno uspješnom. Uz gradnju, u 2023. ponovo je napravljen iskorak u naplati cestarina. – Što se naplate cestarine tiče, u 2023. godine, nastavljen je trend rasta prihoda od naplate cestarine. Nastavno na to, svake godine JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar, bilježe kontinuiran rast prihoda od naplate cestarine. Kvantitativno gledano u prvom polugodištu uprihodovano je 25.538.091,31 KM (s PDV- om), što je za 13,29 posto (ili za 2.996.145,86 KM) više u odnosu na isto razdoblje prošle godine, trekao je ekskluzivno za Marx.ba Mirko Rogić, v.d. direktora za upravljanje i održavanje Autocesta FBiH. Novina u ovoj godini je uvođenje jednog TAG uređanja u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ispostavilo se kao uspješan potez. – Program interoperabilnosti TAG uređaja, realiziran je u saradnji s JP Autoputevima RS d.o.o. Banja Luka, pružio je dodatnu uslugu korisnicima iz oba entiteta, a koja je prije svega praktična za korisnike i u FBiH i u RS (2 korisnička računa na jednom uređaju). Od početka primjene Programa 19. juna, u našem sistemu su registrirana 692 uređaja, kojima je ostvareno 4.080 izlaza s autoceste. Time je, uz bonus od 20 posto na dopunu računa u još uvijek važeću Odluku o smanjenju cestarine za vozila K4 (tereta vozila), realizirano 31.970,40 KM (s PDV-om), pojasnio je Rogić. Kada se radi o cestarinama u ovoj kompaniji već su krenuli u novi projekat. – Prethodno spomenuti pokazatelji, koji jasno pokazuju kontinuiran rast poslovanja, obavezuju nas da nastavimo uzlaznom putanjom u pogledu i rasta prihoda od naplate cestarine, ali i u pogledu poboljšanja sigurnosti prometa na našim autocestama. Što se tiče nekih narednih koraka trenutno smo u procesu uspostavljanja interoperabilnosti elektronske naplate cestarine između dva upravitelja autocesta, imajući u vidu da smo nedavno potpisali Memorandum o poslovnoj suradnji s Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb. Čvrsto sam opredijeljen da se poslovni procesi kontinuirano analiziraju i optimiziraju, kao i da pratimo korak s najnovijim trendovima u okruženju i Evropskoj uniji, naglasio je Rogić.
Ima interesa: Koja je naredna ulagačka destinacija na meti američkih tehnoloških divova
Marx.ba Tajlandski premijer Srettha Thavisin izjavio je kako ta azijska zemlja očekuje investicije u visini od najmanje 5 milijardi dolara i to od strane američkih tehnoloških kompanija Tesla, Google i Microsoft. – Tesla istražuje mogućnost izgradnje tvornice za proizvodnju električnih vozila, dok Microsoft i Google razmatraju izgradnju podatkovnih centara, rekao je Thavisin, ne navodeći dodatne detalje o tim potencijalnim investicijama, izvještava Reuters. A Tajland je itekako gladan novih investicija. Prema posljednjim ekonomskim procjenama, gospodarstvo te azijske zemlje ove će godine ostvariti rast od samo 2,8 posto, što je dramatično slabije od ranijih prognoza. Srettha je prošle sedmice razgovarao s izvršnim direktorom Tesle, Elonom Muskom, o potencijalnoj investiciji u Tesla tvornicu u Tajlandu. Tajland je inače četvrto najveće auto-moto tržište u Aziji, a zemlja nudi izdašne poticaje proizvođačima električnih vozila i baterija, te porezne olakšice lokalnim kupcima električnih vozila kako bi ostao regionalni centar za novu generaciju automobila na električnu energiju, piše Reuters.
Šta će sve imati novi glavni grad Egipta vrijedan 50 milijardi dolara
Marx.ba Novi glavni grad Egipta, koji još nije dobio svoje ime, počeo se graditi prije osam godina, a vrijednost radova koji su započeli 2015. godine procjenjuje se na 50 milijardi dolara. Ovih dana objavljene su nove snimke velikog gradilišta istočno od Kaira. Privremeni naziv glasi Novi administrativni glavni grad, a riječ je o samo jednom od nekoliko megaprojekata vlade predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija. Nova prijestolnica, smještena 60 kilometara jugoistočno od Kaira, gradi se za šest miliona stanovnika, a osmišljena je kako bi se smanjile prometne gužve i riješili drugi infrastrukturni problemi prenapučenog Kaira. Projektom upravlja egipatsko ministarstvo obrane, a plan je konsolidacija i preseljenje sjedišta vlade u kontroliranije okruženje. Predviđeno je postavljanje 6000 kamera. Gradi se i novi parlament, ministarstava i druge vladine zgrade kao i veleposlanstva. U novoj prijestolnici već se nalazi najviša zgrada u Africi (Iconic Tower visok gotovo 400 metara), ogromna predsjednička palača, deseci zgrada ministarstva, škola, bolnica, džamija… Završetak radova tek se nazire, a egipatska vlada duboko je zapala u dugove. Neki ljudi ipak su se počeli useljavati, iako mnogi stanovnici Kaira poručuju da si zapravo ne mogu priuštiti život u novom gradu. Očekuje se da će nova administrativna prijestolnica biti povezana s Kairom linijom podzemne željeznice.
Kako je Rupert Murdoch izgradio medijsku imperiju koja se proširila svijetom
N. D. Počevši od dvije male australijske novine, Rupert Murdoch je izgradio medijsku imperiju koja se proširila širom svijeta. Kombinacijom preuzimanja rizika, nemilosrdnosti, spremnosti na dugu igru i oštrog instinkta, postao je dominantna prisutnost u novinama, TV-u, filmovima, knjigama i internetu širom svijeta. Kao rezultat toga, Murdoch je stekao značajan politički utjecaj, koji je koristio da ojača svoje poslovne interese i – povremeno – da podstakne vlade u smjeru koji je on favorizirao. Ambiciozni političari kao što je Tony Blair tražili su njegovu podršku, vjerujući da ta podrška može značiti razliku između pobjede i poraza na izborima. Kritičari Murdocha optužili su ga za snižavanje medijskih standarda i zloupotrebu moći, ali čak su i oni morali priznati da je posvećen ulaganju u novinarstvo. Samo u Velikoj Britaniji ulio je milione funti u svoje novine – The Times, The Sunday Times, The Sun i The News of the World – i svoju satelitsku televizijsku mrežu Sky. U više navrata koristio je strategiju preuzimanja tabloidnih novina, pretvarajući ih u trgovce novca, a zatim koristio profit da podupire prestižnije, ali manje unosne projekte. Murdoch je dvaput transformirao britanski medijski krajolik, prvo razbijanjem dominacije štamparskih sindikata sredinom 1980-ih, a zatim razvojem izuzetno uspješne višekanalne plaćene televizije. Ali njegov utjecaj se protezao daleko šire, uzimajući u obzir vodeće američke novine i televizijske stanice, Star TV u Aziji i web stranicu MySpace. Njegova akvizicija prestižnog Wall Street Journala 2007. godine pozdravljena je kao veliki udar suočen sa protivljenjem značajnih dijelova američkog medijskog establišmenta. A najavu 2009. da će se njegove novine suprotstaviti konsenzusu i početi naplaćivati ljudima da ih čitaju na internetu, neki su smatrali hrabrim potezom koji bi mogao spasiti kvalitetno novinarstvo od izumiranja. Mastilo je teklo venama Keitha Ruperta Murdocha od malih nogu. Rođen je u Melburnu, Australija, 11. marta 1931. u porodici vodećeg australskog vlasnika novina Sir Keitha Murdocha. Murdoch se školovao na Geelong Grammar, jednoj od najprestižnijih privatnih škola u Australiji, i Worcester koledžu na Univerzitetu Oxford, prije nego što je radio kao reporter i podurednik u Daily Expressu u Londonu. Vratio se u Australiju kada mu je otac umro 1952. godine, ostavljajući mu Adelaide News i Sunday Mail. Neumorni poduzetnik koristio je dva naslova kao odskočnu dasku, povećavajući njihov tiraž i profit kako bi mogao kupiti druge novine, pokrenuti nove i preći na TV i radio. Do svoje 33. godine osnovao je prve nacionalne novine u Australiji, The Australian, i posjedovao je druge naslove uključujući Daily Mirror i Sunday Mirror u Sydneyu, Sunday Truth u Brisbaneu, Sunday Times u Perthu i News u Darwinu. Bio je i predsjednik Southern Television Corporation i vlasnik dvije radio stanice. Prvi upad Murdocha na britansku medijsku scenu dogodio se 1969. godine nakon što je zamoljen da pomogne u borbi protiv ponude Roberta Maxwella za kontrolu nad najprodavanijim britanskim novinama News of the World. Ovaj poduhvat je bio uspješan i Murdoch je na kraju posjedovao 40 posto dionica nedjeljnog tabloida. Ubrzo je otkupio još 11 posto da bi postao kontrolni dioničar. Kasnije te godine australijski magnat je kupio The Sun, koji je tada umirao na nogama, za 250.000 funti. Sa svojom oštrom komercijalnom pronicljivošću, i izdašnim komadima humora, seksa i sporta, Murdoch je preobrazio bolesne novine u jedan od najpopularnijih i najprofitabilnijih tabloida u historiji. The Sun je brzo počeo da prodaje i, pod uredništvom Kelvina MacKenziea, od 1981. do 1994. postao je list o kome se najviše pričalo u Britaniji. Jedna od njegovih najavanturističkijih kockanja bila je premještanje proizvodnje svojih londonskih novina iz njihovog dugogodišnjeg doma u Fleet Streetu u Wapping na East Endu. Murdoch je bezuspješno pregovarao s štamparskim sindikatima nekih šest godina prije nego što je u januaru 1986. organizirao zapanjujuću tajnu akciju do nove fabrike u Wappingu. Njegova akcija izazvala je nasilnu industrijsku akciju godinu dana i dovela do bojkota njegovih novina Laburističke partije. Neki od njegovih novinara odbili su da rade u “Tvrđavi” Wapping, nazvanoj tako jer je bila okružena bodljikavom žicom i sigurnosnim kamerama. Mjesecima su preostali zaposleni morali da se autobusima dovoze i izlaze iz fabrike u vozilima sa zacrnjenim staklima dok su ih sindikalni protesti vrijeđali. Murdoch je na kraju pobijedio u borbi, donoseći modernu kompjutersku tehnologiju u britansku novinsku industriju i utrvši put za pokretanje The Independenta 1986. godine, a 1989. preduzetnik je pokrenuo satelitsku televiziju Sky, koja je tada nudila samo četiri kanala, koji su se slijedeće godine spojili sa rivalskim British Satellite Broadcastingom i formirali BSkyB. BSkyB je pokazao ogroman uspjeh, proširivši se na stotine kanala i ostvarivši veliki profit od pretplatnika privučenih popularnim ponudama kao što su ekskluzivne utakmice Premijer lige uživo. Murdoch je prvi put ušao na američko medijsko tržište 1973. godine kupovinom dva lista u San Antoniju u Teksasu. Njegovi američki poduhvati su uključivali novi sedmični tabloid, National Star, kao i New York Post, Chicago Sun-Times, Village Voice i New York magazin. Uzevši američko državljanstvo 1985. godine kako bi se pridržavao zakona o vlasništvu nad medijima, ugradio je Fox TV u jednu od najvećih američkih televizijskih mreža. Njegova medijska interesovanja proširila su se izvan engleskog govornog područja, uključujući Sky Italia, Sky Deutschland i Asia’s Star TV. Murdoch je bio praktičan vlasnik, često je govorio svojim urednicima kako njihove novine trebaju biti organizirane i raspoređene. On je u britanskoj parlamentarnoj istrazi 2007. godine priznao da je vršio uređivačku kontrolu u The Sunu i News of the World nad “glavnim pitanjima” – poput toga koga će podržati na općim izborima i politici u Evropi – ali je insistirao da se nikada nije miješao u preuzeti The Times i The Sunday Times. Murdoch je također postao poznat po svojoj otvorenoj odbrani načina na koji je vodio svoje poslovanje. Kada su ga optužili da snižava standarde novina, rekao je da oživljava naviku čitanja novina među milionima ljudi iz radničke klase koji su napustili novine za TV. Kada ga je Britansko vijeće za štampu osudilo zbog objavljivanja memoara Christine Keeler, djevojke koja je bila u središtu skandala John Profumo, on je uzvratio: „Ako će se Vijeće za štampu ponašati kao ruka establišmenta, ja neću obraćati pažnju na