Donald Trump je zaradio milijarde na nekretninama, ali je njegov otac stvorio imperiju od nule
Marx.ba Prije nego što je postao kontroverzni bivši predsjednik, Donald Trump je bio nadaleko poznat po bogatstvu koje je stekao u industriji nekretnina. Ali priča iza njegovih milijardi je zamršenija nego što se čini. Putovanje porodice Trump u uspjeh u nekretninama počelo je sa Trumpovim ocem, Fredom Trumpom. Fred Trump je ušao u građevinske poslove tokom značajnog perioda u američkoj historiji, u vrijeme New Deala predsjednika Franklina Delana Roosevelta, koji je imao za cilj da podstakne stambenu izgradnju kroz pristupačne kredite i podršku vlade. Fred Trump je iskoristio ove mogućnosti, akumulirajući značajno bogatstvo. Jedno od njegovih najvećih dostignuća bilo je obezbjeđivanje zajma od 26 miliona dolara od Federalne stambene administracije (FHA) 1949. godine za finansiranje izgradnje stambenih kompleksa Shore Haven i Beach Haven u Bruklinu. Ono što izdvaja priču o porodici Trump je njihov pristup strateškom prenošenju bogatstva. Fred Trump je koristio pametne metode da osigura finansijsku dobrobit svoje djece, uključujući i mladog Donalda. Preko svoje korporacije je stekao zemlju, osnovao fondove sa svojom djecom kao korisnicima i ustupio zemlju ovim fondovima. Ovo je stvorilo konzistentan tok prihoda za njegovo potomstvo dok je efikasno kretao oko ogromnih poreza na poklone. Fred je kupio Steeplechase Park na Coney Islandu 1. jula 1965. za 2,3 miliona dolara sa planom za razvoj luksuznih stanova. Donald Trump se pridružio porodičnom biznisu 1968. godine, označavajući ključni trenutak u procesu prenosa bogatstva. Godine 1972. otac i sin su osnovali partnerstvo kako bi osigurali zajam od 8 miliona dolara za izgradnju Prospekt Taueraa. Uprkos značajnoj uključenosti Freda Trumpa u projekat, Donald je bio taj koji je požnjeo većinu profita, uključujući takse za konsultante, naknade za upravljanje i prihode zakupaca. Dok je Donald Trump započeo svoje putovanje kroz svet nekretnina, njegovo bogatstvo je nastavilo da raste, dostižući 9 miliona dolara kada je napunio 30 godina. Ali nije se radilo samo o transferu bogatstva, već i o oblikovanju javne slike za Donalda Trumpa. Do 1976. godine, prema nekim procjenama, njegova neto vrijednost iznosila je 200 miliona dolara. Trump je postao predsjednik Trump organizacije, sa značajnom platom i stalnim prilivom pozajmica od svog oca. Trump je 1979. godine dobio 3 miliona dolara kredita od kompanija svog oca, strukturiranih tako da mu omogući da zadrži sredstva na neodređeno vrijeme. Zajmovi su se umnožili kada se Donald Trump upustio u svoj prvi projekat na Menhetnu, transformišući hotel Comodor u Grand Hayat između 1979. i 1980. godine. Trampova putanja u industriji nekretnina ostala je stabilna tokom 1980-ih. Obilježile su je akvizicije visokog profila. Fred Tramp je koristio različite tehnike za prenošenje bogatstva na svoje potomstvo, uključujući kupovinu udjela u poslovima sa nekretninama svog sina i njihovu prodaju uz gubitak. Kako se zdravlje Freda Trumpa pogoršalo početkom 1990-ih, on je intenzivirao napore da prenese svoje preostalo bogatstvo svojoj djeci, vešto zaobilazeći poreze na imovinu. Do 1999. svako od njegove djece je ubiralo 2,2 miliona dolara godišnje od ovih zamršenih šema prenosa bogatstva. Nakon smrti Freda Trumpa 1999. godine, njegove nekretnine prešle su u ruke njegove djece, učvršćujući njegovo trajno naslijeđe. Godine 2004. prodali su portfolio investitoru u nekretnine u Ney Yorku za 700 miliona dolara.
Nijemci planiraju 400.000 novih stanova godišnje: Ulažu čak 45 milijardi eura
Marx.ba Njemačka vlada je saopćil da će izdvojiti 45 milijardi eura za izgradnju stanova. Berlin će do 2027. godine staviti na raspolaganje 18 milijardi eura za pristupačno stanovanje, a ostatak će finansirati njemačke savezne države i opštine, prenosi Reuters. Inače, u planu je 400.000 novih nekretnina godišnje, a podsjećamo da Njemačkoj fali čak 700.000 jedinica. Od navedenog broja planiranih stanova, 100.000 će biti u sektoru socijalne stanogradnje. Trenutno se broj novih stanova kreće oko 200 do 230 hiljada godišnje. Njemačka vlada je također odložila – na neodređeno vrijeme – strože standarde vezane za izolaciju zgrada, što je bila glavna želja građevinske industrije koja tvrdi da su te mjere preskupe. – Evropska centralna banka (ECB) sa pravom podiže kamatne stope, ali njeni potezi usporavaju gradnju stanova, rekao je nemački kancelar Olaf Scholz i dodao: – Moramo značajno proširiti aktivnosti vezane za izgradnju stanova. Potrebno nam je pristupačnije stanovanje.
Organizacijska kultura: Koje vas zamke očekuju u procesu spajanja i preuzimanja
Marx.ba Spajanja i preuzimanja smatraju se korisnima za firme jer mogu povećati rast, vrijednost, pristup tržištu i globalnu prisutnost. Međutim, mnoga spajanja nisu uspješno donijela te prednosti, što je rezultiralo gubitkom vrijednosti za dioničare. Jedan od čestih razloga neuspjeha kulturne su razlike. Integracija kulture može biti izazovna ako firme koje se spajaju ne poštuju različitost kulture drugih ili ne provedu odgovarajuće mjere za njihovo prihvaćanje. Neželjeni ishod imalo je, primjerice, spajanje Daimlera i Chryslera. Saradnja je trajala od 1998. do 2007., a za to vrijeme nikada nisu ostvarene sinergije koje su se time trebale postići i koje bi opravdavale taj projekt. Michael D. Watkins, autor i profesor na poslovnoj školi IMD, u jednom svom članku osvrnuo se upravo na kulturu kao nepremostivu prepreku za uspješnu saradnju. – Dvije se organizacije nisu voljele i nisu mogle sarađivati toliko da bi kombinacija uspjela. Ozbiljni napori da se integriraju Daimlerove i Chryslerove operacije propali su zbog sukoba i nepovjerenja između kauboja srednje klase iz Detroita i vrhunskih vitezova iz Stuttgarta. Postojale su i nepremostive razlike u kulturama dvijueorganizacije. Kao što je to prečest slučaj u akvizicijama, sve su sinergije bile na površini, rekao je. Utjecaj na zaposlenike Unatoč spoznajama o velikom utjecaju kulture na uspješnost firme čelnici često zanemaruju njenu važnost i potrebe svojih zaposlenika. Spajanja i preuzimanja povezana su s promjenama, a svaka promjena utječe i na zaposlenike. Ako im se ne pristupi na odgovarajući način, zaposlenici se mogu osjećati nepodržano, izolirano i nesigurno u budućnost nakon spajanja, što može potkopati očekivanu korist. Da bi se osigurao uspjeh spajanja, potrebno je fokusirati se na rješavanje pitanja organizacijske kulture. Organizacijske promjene događaju se na dva nivoa – nivou djelovanja i nivou percepcije. Većina organizacija educirana je na nivou djelovanja, primjerice za definiranje novih pravila i procesa, digitalizaciju, uvođenje metoda rada te provedbu edukacija i radionica… U tom se kontekstu parametri odlučujući za promjenu kulture fokusiraju na sljedeća pitanja – koliko su načela i stilovi vođenja obje organizacija kompatibilni – koje se pristupe odlučivanju, komunikaciji i saradnji njeguje, temelje li se odluke na transparentnim metrikama koje se zasnivaju na učinku i objektivnim metrikama ili se temelje na netransparentnim i subjektivnim metrikama, teku li informacije slobodno unutar firme ili ih pomno čuva viši menadžment te koliko je česta fluktuacija zaposlenika. Bitno je osvijestiti da navedeni faktori ne ostanu na površinskom nivou posmatranja te da zahtijevaju dubinsko sagledavanje cjelokupnog sistema. Sveobuhvatno posmatranje sistema pomaže otkriti potencijalna područja sinergije i područja koja zahtijevaju prilagodbu na razini djelovanja. Time se postiže prvi preduvjet za prilagodbu kulture, ali ostaje i drugi nivo. U dijelu “nivao percepcije” organizacije su manje vješte – u promjeni načina na koji zaposlenici vide stvari – poput stereotipa, paradigmi i dogmi koje čine našu konstrukciju stvarnosti. Primjerice, firme ulažu velike napore u internu komunikaciju i informiranje zaposlenika o promjenama u nadi da će promjene biti prihvaćene što prije i da će se zaposlenici ponašati u skladu s tim promjenama. Pa ipak, mnoge promjene koje su potaknute nisu učinkovite ili u skladu s očekivanjima. Razlog leži u pogrešnim pretpostavkama. Percepcija se ne može promijeniti pisanom riječju, internim biltenima, komunikacijskim platformama, vizualima, podcastima ili videoporukama te školovanjima, što su aktivnosti koje se najčešće provode. One omogućuju prijenos informacija, ali informacije bez osobnoga konteksta mrtvo su slovo na papiru. Da bismo omogućili promjenu, potrebno je ući u smislen, sadržajno vođen razgovor s kolegama i kolegicama. Treba izgraditi zajedničko razumijevanje konteksta u kojem djeluju i što provedena promjena znači za njihovu svakodnevnu stvarnost. Dakle, rasprava je esencijalna za pokretanje promjene, odnosno promjenu kulture. Lideri se moraju oslanjati na to da su zaposlenici društvena bića koja trebaju raspravu s drugima kako bi stekli zajedničko razumijevanje, kako bi izbjegli osjećaj nesigurnosti, nečujnosti i usamljenosti. Zaposlenicima je potreban osjećaj što te promjene znače za njih kao pojedince, kao porodicu, kao zaposlenike i kao tim te kako poduzeti relevantne korake. Bez kvalitetnog i sadržajnog razgovora nemaju priliku izgraditi potrebno razumijevanje promjena, preorijentirati se i definirati svoju ulogu u novoosnovanoj organizaciji. Postaviti tematske impulse Istodobno je na organizacijskom nivou potrebno postaviti tematske impulse koji pozivaju na raspravu o uobičajenim obrascima ponašanja: Kako radimo? Zašto radimo baš na određeni način? Koje obrasce slijedimo kad radimo zajedno? Jesu li ti obrasci i dalje odgovarajući i u duhu postavljenih ciljeva? O tim temama treba raspraviti, treba ih reflektirati i prema potrebi dogovoriti iznova. Zato kursevi i seminari iz kataloga ne pomažu, nego je potreban organizacijski diskurs. Iako se na prvu razgovor i rasprava čine logičnim rješenjima, nevjerovatno su zanemareni – i u procesima spajanja i preuzimanja. Posljednjih desetljeća promiče se razmjena mišljenja, ali ona se ne može poistovjetiti sa smislenom konverzacijom koja se temelji na argumentima i iskustvu. Jednako je s anketama. Provode se da bi se dobio uvid u postojeću kulturu, čak i ako ne govore ništa o potrebama zaposlenika za saradnjom i stvaranjem dodane vrijednosti. Stoga se nameće pitanje koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi korisni razgovori vezani uz posao bili mogući i kako promjenu učiniti brzom i održivom. Iako se razumije da je rasprava esencijalna, treba uzeti u obzir nekoliko stvari i pretpostavki. Američki autor i organizacijski savjetnik William Bridges u svom je konceptu o promjenama opisao kako ljudi prolaze kroz vrijeme između onoga kada je staro nestalo, ali novo nije posve operativno. Tada se događaju kritična psihološka prestrojavanja i preoblikovanje. Ovo je vrijeme između stare stvarnosti i osjećaja identiteta i nove. Ljudi stvaraju nove procese i uče koje će biti njihove nove uloge. Riječ je o procesu za koji jednokratni događaji s raspravama nisu dovoljni za postizanje cilja promjene kulture, osobito u zahtjevnom pothvatu kao što je spajanje i preuzimanje. Potrebni su ponavljanje, ritam i iterativne metode za razvoj zajedničkog razumijevanja, kao i prikladnih obrazaca interakcije. Drugu pretpostavku za postizanje uspjeha moguće je približiti s pomoću tzv. diskursnog ciklusa njemačke istraživačice kompleksnosti Stephanie Borgert. Opisujući kompleksnost organizacijskih sistema, ona navodi da je za trajne promjene potrebno osvještavati, iritirati, pregovarati i dogovarati nove obrasce ponašanja, norme i standarde. Stoga, bez prikladno pripremljenog sadržaja u kontekstu spajanja i preuzimanja rasprava bi se mogla razvodniti, a željeni rezultat ne postići. Nije dovoljno
Mirko Rogić, direktor u Autocestama FBiH za Marx.ba: Više od 13 posto veća naplata cestarine
N. D. Autoceste FBiH su u prošloj godini ostvarile značajan prihod, a godina je obilježena velikim brojem infrastrukturnih projekata. Izvodili su se radovi na više dionica autoputa, a vršene su pripreme i za nove dionice. Prema onome što je Marx.ba saznao u ovoj kompaniji, i ova godina se može smatrati izuzetno uspješnom. Uz gradnju, u 2023. ponovo je napravljen iskorak u naplati cestarina. – Što se naplate cestarine tiče, u 2023. godine, nastavljen je trend rasta prihoda od naplate cestarine. Nastavno na to, svake godine JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar, bilježe kontinuiran rast prihoda od naplate cestarine. Kvantitativno gledano u prvom polugodištu uprihodovano je 25.538.091,31 KM (s PDV- om), što je za 13,29 posto (ili za 2.996.145,86 KM) više u odnosu na isto razdoblje prošle godine, trekao je ekskluzivno za Marx.ba Mirko Rogić, v.d. direktora za upravljanje i održavanje Autocesta FBiH. Novina u ovoj godini je uvođenje jednog TAG uređanja u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ispostavilo se kao uspješan potez. – Program interoperabilnosti TAG uređaja, realiziran je u saradnji s JP Autoputevima RS d.o.o. Banja Luka, pružio je dodatnu uslugu korisnicima iz oba entiteta, a koja je prije svega praktična za korisnike i u FBiH i u RS (2 korisnička računa na jednom uređaju). Od početka primjene Programa 19. juna, u našem sistemu su registrirana 692 uređaja, kojima je ostvareno 4.080 izlaza s autoceste. Time je, uz bonus od 20 posto na dopunu računa u još uvijek važeću Odluku o smanjenju cestarine za vozila K4 (tereta vozila), realizirano 31.970,40 KM (s PDV-om), pojasnio je Rogić. Kada se radi o cestarinama u ovoj kompaniji već su krenuli u novi projekat. – Prethodno spomenuti pokazatelji, koji jasno pokazuju kontinuiran rast poslovanja, obavezuju nas da nastavimo uzlaznom putanjom u pogledu i rasta prihoda od naplate cestarine, ali i u pogledu poboljšanja sigurnosti prometa na našim autocestama. Što se tiče nekih narednih koraka trenutno smo u procesu uspostavljanja interoperabilnosti elektronske naplate cestarine između dva upravitelja autocesta, imajući u vidu da smo nedavno potpisali Memorandum o poslovnoj suradnji s Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb. Čvrsto sam opredijeljen da se poslovni procesi kontinuirano analiziraju i optimiziraju, kao i da pratimo korak s najnovijim trendovima u okruženju i Evropskoj uniji, naglasio je Rogić.
Ima interesa: Koja je naredna ulagačka destinacija na meti američkih tehnoloških divova
Marx.ba Tajlandski premijer Srettha Thavisin izjavio je kako ta azijska zemlja očekuje investicije u visini od najmanje 5 milijardi dolara i to od strane američkih tehnoloških kompanija Tesla, Google i Microsoft. – Tesla istražuje mogućnost izgradnje tvornice za proizvodnju električnih vozila, dok Microsoft i Google razmatraju izgradnju podatkovnih centara, rekao je Thavisin, ne navodeći dodatne detalje o tim potencijalnim investicijama, izvještava Reuters. A Tajland je itekako gladan novih investicija. Prema posljednjim ekonomskim procjenama, gospodarstvo te azijske zemlje ove će godine ostvariti rast od samo 2,8 posto, što je dramatično slabije od ranijih prognoza. Srettha je prošle sedmice razgovarao s izvršnim direktorom Tesle, Elonom Muskom, o potencijalnoj investiciji u Tesla tvornicu u Tajlandu. Tajland je inače četvrto najveće auto-moto tržište u Aziji, a zemlja nudi izdašne poticaje proizvođačima električnih vozila i baterija, te porezne olakšice lokalnim kupcima električnih vozila kako bi ostao regionalni centar za novu generaciju automobila na električnu energiju, piše Reuters.
Šta će sve imati novi glavni grad Egipta vrijedan 50 milijardi dolara
Marx.ba Novi glavni grad Egipta, koji još nije dobio svoje ime, počeo se graditi prije osam godina, a vrijednost radova koji su započeli 2015. godine procjenjuje se na 50 milijardi dolara. Ovih dana objavljene su nove snimke velikog gradilišta istočno od Kaira. Privremeni naziv glasi Novi administrativni glavni grad, a riječ je o samo jednom od nekoliko megaprojekata vlade predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija. Nova prijestolnica, smještena 60 kilometara jugoistočno od Kaira, gradi se za šest miliona stanovnika, a osmišljena je kako bi se smanjile prometne gužve i riješili drugi infrastrukturni problemi prenapučenog Kaira. Projektom upravlja egipatsko ministarstvo obrane, a plan je konsolidacija i preseljenje sjedišta vlade u kontroliranije okruženje. Predviđeno je postavljanje 6000 kamera. Gradi se i novi parlament, ministarstava i druge vladine zgrade kao i veleposlanstva. U novoj prijestolnici već se nalazi najviša zgrada u Africi (Iconic Tower visok gotovo 400 metara), ogromna predsjednička palača, deseci zgrada ministarstva, škola, bolnica, džamija… Završetak radova tek se nazire, a egipatska vlada duboko je zapala u dugove. Neki ljudi ipak su se počeli useljavati, iako mnogi stanovnici Kaira poručuju da si zapravo ne mogu priuštiti život u novom gradu. Očekuje se da će nova administrativna prijestolnica biti povezana s Kairom linijom podzemne željeznice.
Kako je Rupert Murdoch izgradio medijsku imperiju koja se proširila svijetom
N. D. Počevši od dvije male australijske novine, Rupert Murdoch je izgradio medijsku imperiju koja se proširila širom svijeta. Kombinacijom preuzimanja rizika, nemilosrdnosti, spremnosti na dugu igru i oštrog instinkta, postao je dominantna prisutnost u novinama, TV-u, filmovima, knjigama i internetu širom svijeta. Kao rezultat toga, Murdoch je stekao značajan politički utjecaj, koji je koristio da ojača svoje poslovne interese i – povremeno – da podstakne vlade u smjeru koji je on favorizirao. Ambiciozni političari kao što je Tony Blair tražili su njegovu podršku, vjerujući da ta podrška može značiti razliku između pobjede i poraza na izborima. Kritičari Murdocha optužili su ga za snižavanje medijskih standarda i zloupotrebu moći, ali čak su i oni morali priznati da je posvećen ulaganju u novinarstvo. Samo u Velikoj Britaniji ulio je milione funti u svoje novine – The Times, The Sunday Times, The Sun i The News of the World – i svoju satelitsku televizijsku mrežu Sky. U više navrata koristio je strategiju preuzimanja tabloidnih novina, pretvarajući ih u trgovce novca, a zatim koristio profit da podupire prestižnije, ali manje unosne projekte. Murdoch je dvaput transformirao britanski medijski krajolik, prvo razbijanjem dominacije štamparskih sindikata sredinom 1980-ih, a zatim razvojem izuzetno uspješne višekanalne plaćene televizije. Ali njegov utjecaj se protezao daleko šire, uzimajući u obzir vodeće američke novine i televizijske stanice, Star TV u Aziji i web stranicu MySpace. Njegova akvizicija prestižnog Wall Street Journala 2007. godine pozdravljena je kao veliki udar suočen sa protivljenjem značajnih dijelova američkog medijskog establišmenta. A najavu 2009. da će se njegove novine suprotstaviti konsenzusu i početi naplaćivati ljudima da ih čitaju na internetu, neki su smatrali hrabrim potezom koji bi mogao spasiti kvalitetno novinarstvo od izumiranja. Mastilo je teklo venama Keitha Ruperta Murdocha od malih nogu. Rođen je u Melburnu, Australija, 11. marta 1931. u porodici vodećeg australskog vlasnika novina Sir Keitha Murdocha. Murdoch se školovao na Geelong Grammar, jednoj od najprestižnijih privatnih škola u Australiji, i Worcester koledžu na Univerzitetu Oxford, prije nego što je radio kao reporter i podurednik u Daily Expressu u Londonu. Vratio se u Australiju kada mu je otac umro 1952. godine, ostavljajući mu Adelaide News i Sunday Mail. Neumorni poduzetnik koristio je dva naslova kao odskočnu dasku, povećavajući njihov tiraž i profit kako bi mogao kupiti druge novine, pokrenuti nove i preći na TV i radio. Do svoje 33. godine osnovao je prve nacionalne novine u Australiji, The Australian, i posjedovao je druge naslove uključujući Daily Mirror i Sunday Mirror u Sydneyu, Sunday Truth u Brisbaneu, Sunday Times u Perthu i News u Darwinu. Bio je i predsjednik Southern Television Corporation i vlasnik dvije radio stanice. Prvi upad Murdocha na britansku medijsku scenu dogodio se 1969. godine nakon što je zamoljen da pomogne u borbi protiv ponude Roberta Maxwella za kontrolu nad najprodavanijim britanskim novinama News of the World. Ovaj poduhvat je bio uspješan i Murdoch je na kraju posjedovao 40 posto dionica nedjeljnog tabloida. Ubrzo je otkupio još 11 posto da bi postao kontrolni dioničar. Kasnije te godine australijski magnat je kupio The Sun, koji je tada umirao na nogama, za 250.000 funti. Sa svojom oštrom komercijalnom pronicljivošću, i izdašnim komadima humora, seksa i sporta, Murdoch je preobrazio bolesne novine u jedan od najpopularnijih i najprofitabilnijih tabloida u historiji. The Sun je brzo počeo da prodaje i, pod uredništvom Kelvina MacKenziea, od 1981. do 1994. postao je list o kome se najviše pričalo u Britaniji. Jedna od njegovih najavanturističkijih kockanja bila je premještanje proizvodnje svojih londonskih novina iz njihovog dugogodišnjeg doma u Fleet Streetu u Wapping na East Endu. Murdoch je bezuspješno pregovarao s štamparskim sindikatima nekih šest godina prije nego što je u januaru 1986. organizirao zapanjujuću tajnu akciju do nove fabrike u Wappingu. Njegova akcija izazvala je nasilnu industrijsku akciju godinu dana i dovela do bojkota njegovih novina Laburističke partije. Neki od njegovih novinara odbili su da rade u “Tvrđavi” Wapping, nazvanoj tako jer je bila okružena bodljikavom žicom i sigurnosnim kamerama. Mjesecima su preostali zaposleni morali da se autobusima dovoze i izlaze iz fabrike u vozilima sa zacrnjenim staklima dok su ih sindikalni protesti vrijeđali. Murdoch je na kraju pobijedio u borbi, donoseći modernu kompjutersku tehnologiju u britansku novinsku industriju i utrvši put za pokretanje The Independenta 1986. godine, a 1989. preduzetnik je pokrenuo satelitsku televiziju Sky, koja je tada nudila samo četiri kanala, koji su se slijedeće godine spojili sa rivalskim British Satellite Broadcastingom i formirali BSkyB. BSkyB je pokazao ogroman uspjeh, proširivši se na stotine kanala i ostvarivši veliki profit od pretplatnika privučenih popularnim ponudama kao što su ekskluzivne utakmice Premijer lige uživo. Murdoch je prvi put ušao na američko medijsko tržište 1973. godine kupovinom dva lista u San Antoniju u Teksasu. Njegovi američki poduhvati su uključivali novi sedmični tabloid, National Star, kao i New York Post, Chicago Sun-Times, Village Voice i New York magazin. Uzevši američko državljanstvo 1985. godine kako bi se pridržavao zakona o vlasništvu nad medijima, ugradio je Fox TV u jednu od najvećih američkih televizijskih mreža. Njegova medijska interesovanja proširila su se izvan engleskog govornog područja, uključujući Sky Italia, Sky Deutschland i Asia’s Star TV. Murdoch je bio praktičan vlasnik, često je govorio svojim urednicima kako njihove novine trebaju biti organizirane i raspoređene. On je u britanskoj parlamentarnoj istrazi 2007. godine priznao da je vršio uređivačku kontrolu u The Sunu i News of the World nad “glavnim pitanjima” – poput toga koga će podržati na općim izborima i politici u Evropi – ali je insistirao da se nikada nije miješao u preuzeti The Times i The Sunday Times. Murdoch je također postao poznat po svojoj otvorenoj odbrani načina na koji je vodio svoje poslovanje. Kada su ga optužili da snižava standarde novina, rekao je da oživljava naviku čitanja novina među milionima ljudi iz radničke klase koji su napustili novine za TV. Kada ga je Britansko vijeće za štampu osudilo zbog objavljivanja memoara Christine Keeler, djevojke koja je bila u središtu skandala John Profumo, on je uzvratio: „Ako će se Vijeće za štampu ponašati kao ruka establišmenta, ja neću obraćati pažnju na
Kreće li nova era rudarenja: S tajnom otopinom do stotina kilograma zlata iz mobitela i laptopa
Marx.ba Dvije godine britanska Kraljevska kovnica novca Royal Mint razvijala je misteriozan novi način ponovne upotrebe metala iz e-otpada. Tim hemičara i hemijskih analitičara s kanadskim startupom Excir izumio je i patentirao proces energetski učinkovitog vađenja zlata iz tzv. štampanih ploča iz starih laptopa i mobitela. Kako tvrde, tako mogu izvući čak 99 posto zlata iz e-otpada. Nešto kasnije ove godine Kraljevska kovnica otvara novu tvornicu vrijednu više miliona funti, a ona će moći prerađivati 90 tona štampanih ploča sedmično. Tako će, kažu, iz otpada uspjeti vratiti na stotine kilograma zlata svake godine. Zlato se na sobnoj temperaturi mašinski ekstrahira iz tajne hemijske otopine, iz koje iscuri u tekućem stanju, a onda dodavanjem nove tajne otopine ponovno postaje čvrsti metal. Ovaj zlatni prah potom se filtrira i peče u peći te nastaje malo grumenje zlata veličine nokta. Od tih se grumena onda može izraditi nakit. E-otpad jedna je od najbrže rastućih vrsta otpada u svijetu. Prema procjenama UN-a, svake godine globalno se proizvede 50 miliona tona e-otpada. Za usporedbu, ta količina otpada teža je od ukupne količine svih komercijalnih aviona ikad napravljenih. Samo 20 posto tog otpada se reciklira, a ostatak se većinom baca i šalje na odlagalište ili spaljuje. Prema procjenama Svjetskog ekonomskog foruma iz 2019., do 2050. godišnja proizvodnja e-otpada mogla bi se i više nego udvostručiti. Zlata, kao i ostalih ključnih sirovina, ima ograničeno, a sedam posto svjetskog zlata trenutno se nalazi u odbačenoj elektronici. Ono se i dosad ekstrahiralo iz e-otpada, i to njegovim taljenjem, no ti procesi odvijali su se na vrlo visokim temperaturama i s jako velikim ugljičnim otiskom. Kako piše BBC, novi patentirani proces ekstrakcije proizvodi puno manje emisija stakleničkih plinova. Pored toga, dosad su Britanci, kao nacija koja proizvodi drugu najveću količinu e-otpada iza Norveške, svoj otpad na ekstrakciju slali u EU ili u Aziju. Kraljevska kovnica sada pregovara s partnerima iz cijelog svijeta da bi potencijalno globalizirala upotrebu svoje održive tehnologije. Nakon što se zlato ovim procesom ekstrahira iz štampanih ploča e-otpada, ostale komponente uređaja koje nisu sadržavale zlato šalju se u različite dijelove opskrbnog lanca za ponovnu upotrebu kako se ništa ne bi bacilo. Kraljevska kovnica nada se da će s vremenom moći ekstrahirati i druge plemenite metale iz e-otpada. A kada se bilo koja preostala plastika i stakloplastika obradi, dio proizvedene energije pretvara se u sintetski plin iz kojeg se onda u energetskom postrojenju Royal Minta proizvodi struja. Nakon što se zlato odvoji, ono što ostane melje se u fine čestice, a zatim se dijeli na različite frakcije. Kade s koncentratom bakra, čelikom i kositrom prodaju se i šalju specijaliziranim reciklažnim postrojenjima, a ugljen preostao od prerade ostataka stakloplastike odlazi u lokalnu tvornicu cementa. Posebna otopina koja se koristi za ekstrakciju zlata se pak može upotrijebiti do 20 puta, nakon čega se nosi na reciklažu. Tzv. urbano rudarenje – “spašavanje” već upotrijebljenih plemenitih metala iz otpada kao što su štampane ploče u elektroničkim uređajima – rastući je trend. Posebno je dobra alternativa ako uzmemo u obzir to koliko je standardno rudarenje zlata štetno za okoliš. Američki Ring Bear već sad radi sa zlatom “spašenim” iz otpada, Pandora je pak postavila cilj da do 2025. koristi samo reciklirano zlato i srebro, a za 5.000 zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja na Olimpijskim igrama u Tokiju ekstrahirani su metali od gotovo 72.000 tona e-otpada.
Kibernetička sigurnost: Cisco kupuje Splunk, stvaraju jednu od najvećih globalnih firmi
Marx.ba Firma Cisco kupuje kompaniju za kibernetičku sigurnost Splunk po cijeni od 157 dolara po dionici, u transakciji isključivo gotovinom vrijednoj oko 28 milijardi dolara. To označava najveću akviziciju u historiji firme Cisco i dio je akvizicija usmjerenih prema firmama za kibernetičku sigurnost Očekuje se da će akvizicija biti zaključena u trećem tromjesečju 2024. godine te da će ojačati Ciscovu poziciju na kibernetičkom tržištu. Chuck Robbins, predsjednik i izvršni direktor firme Cisco, izjavio je da će akvizicija poboljšati sigurnost i otpornost organizacija pružanjem rješenja za otkrivanje, reakciju, predviđanje i sprečavanje prijetnji. Cisco očekuje da će transakcija imati pozitivan utjecaj na njegovu gotovinski tok i bruto maržu već u prvom roku nakon završetka. Osim toga, očekuje se da će akvizicija povećati ne-GAAP zaradu po dionici firme Cisco već u drugoj godini. Finansiranje akvizicije provest će se kombinacijom gotovine i duga, prenosi isp.page. Integracija Splunka u Ciscovu ponudu pozicionirat će kombiniranu kompaniju kao jednu od najvećih softverskih globalno. Međutim, analitičari su izrazili zabrinutost zbog potencijalnog preklapanja proizvoda, regulatornog nadzora i cijene koju je Cisco platio za Splunk. Neki analitičari smatraju da je prelazak Splunka na usluge orijentirane prema oblaku neimpresivan, dok drugi dovode u pitanje potrebu za regulatornim odobrenjem za njegovo poslovanje u Kini. Ovom transakcijom će Gary Steele, izvršni direktor Splunka, postati član i izvršnog vodstva tvrtke Cisco. Steele je obranio pristup tvrtke s upravljanjem klijentima, napominjući da se mnogi veliki klijenti i dalje oslanjaju na Splunkove mogućnosti u tom području. U slučaju prekida, za raskid su predviđene kazne u iznosu od 1,48 milijardi dolara za Cisco i 1 milijarda dolara za Splunk. U proteklim godinama, Cisco je aktivno proširivao svoju prisutnost na kibernetičkom tržištu putem nekoliko akvizicija. To uključuje kupovine firmi Armorblox, Oort, Valtix i Lightspin samo tokom 2023. godine. Akvizicija Splunka dodatno potvrđuje Cisco-ovu posvećenost jačanju svoje ponude za kibernetičku sigurnost.
Atipičan milijarder: Djeci ostavite dovoljno da mogu raditi bilo šta, ali ne da ne rade ništa
Marx.ba Warren Buffett šesti je najbogatiji čovjek na svijetu, a prema Bloomberg Billionaires Indexu, težak je 124 milijarde dolara. Ovaj 93-godišnji predsjednik i izvršni direktor Berkshire Hathawaya bogatiji je i od šefa Mete Marka Zuckerberga, čija se neto vrijednost procjenjuje na 111 milijardi dolara. Unatoč milijardama, Buffett živi poprilično skromno Tako, između ostalog, još uvijek živi u kući koju je kupio 50-ih godina prošlog stoljeća, vozi “skroman” auto, za doručak jede hranu iz McDonald’sa, a i posudio je od nekoga krevetić kad mu se rodilo jedno od troje djece. Slobodno vrijeme U slobodno vrijeme voli zaigrati bridž, igra golf, puno vremena provodi čitajući i voli svirati ukulele. Kako je izjavio 2020., ima kolekciju od čak 22 primjerka ukulela. Većina njegovo bogatstva povezana je s Berkshire Hathawayom, holding i investicijskom kompanijom. Svoj imetak Buffett je počeo graditi u dobi od 11 godina, kad je počeo ulagati u berzu, a prvi put prijavio je porez već s 13 godina. Kao tinejdžer je zarađivao 175 dolara mjesečno dostavljajući The Washington Post. Berkshire Hathaway kasnije je bio vlasnik gotovo 30 posto Washington Posta, sve dok 2014. nije prodao udjel u tim novinama. Prodavao je i kalendare, rabljene golf-loptice i poštanske marke. Do 16. godine skupio je 53.000 dolara, a većinu bogatstva stekao je nakon 50. godine života. Posljednjih 40 godina plaća u Berkshire Hathawayu iznosila mu je 100.000 dolara godišnje, a firmi je nadoknadio 50.000 dolara za privatne pozive i poštarinu. Najveća investicijska greška mu je pak bila benzinska pumpa Sinclair. Kupio ju je 1951., kad je imao samo 21 godinu. Nije se uspio bolje pozicionirati na tržištu zbog jake konkurencije te je izgubio petinu tadašnjeg novca. Godinu kasnije oženio je Susan Buffett i s njom je dobio troje djece – Susie, Howarda i Petera. Iako su ostali u braku do njene smrti 2004., živjeli su odvojeno od 70-ih godina. Dvije godine nakon smrti prve supruge vjenčao se s Astrid Menks. Unatoč statusu milijardera, dugo godina živio je skromno i štedljivo. Kad je dobio prvo dijete, napravio je kolijevku od ladice, a za drugo dijete posudio je krevetić. Buffett živi u skromnoj kući u Omahi u Nebraski, a jednom prilikom ocijenio ju je “trećom najboljom investicijom u životu”. Kupio ju je 1958. za 31.500 dolara, što bi danas bilo oko 276.700 dolara. Sada vrijedi 1,3 miliona dolara i prostire se na gotovo 600 kvadrata. Kuću za odmor je pak kupio u Laguna Beachu za 150.000 dolara 1971., a prodao za 7,5 miliona 2018. godine. Prema pisanju Bussines Insidera, unatoč tome što je njegova kompanija Berkshire Hathaway glavni dioničar Applea, Buffett sve do 2020. nije koristio pametni telefon. Dotad je imao Samsungov mobitel koji se na eBayu može kupiti za manje od 20 dolara. A dugo je vozio i skroman auto. Desetak godina posjedovao je Lincoln Town Car iz 2001. (s natpisom THRIFTY na registarskoj tablici), da bi ga zamijenio Cadillacom DTS iz 2006., a 2014. kupio je model XTS. Lincolna je pak stavio na humanitarnu aukciju. Privatni avioni No zato se razbacivao novcem za privatne avione. Dao je 850.000 dolara za rabljeni mlaznjak Falcon 20, prodao ga za nekoliko godina i kupio drugi za 6,7 miliona dolara. Što se tiče odijevanja, svih 20 njegovih odijela izradila mu je dugogodišnja prijateljica, dizajnerica Madame Li. Godinama ima istu frizuru, šiša se u istoj brijačnici za 18 dolara te gotovo svako jutro doručkuje u McDonald’su. Jednom prilikom je rekao da nikad ne troši više od 3,17 dolara na narudžbu i uvijek ima pripremljen tačan iznos. Svojevremeno je s prijateljem Billom Gatesom narudžbu u McDonald’su u Hong Kongu platio kuponima. Buffett se smatra jednim od najvećih filantropa na svijetu. Obećao je 2006. donirati oko 85 posto od svojih gotovo 475.000 dionica Berkshirea klase A u korist pet zaklada – Zakladi Billa i Melinde Gates, Zakladi Susan Thompson Buffett (nazvanoj po njegovoj pokojnoj ženi) i tima zakladama koje vode njegova djeca. S Billom i Melindom Gates 2010. je osnovao The Giving Pledge, inicijativu koja potiče najbogatije ljudi svijeta da većinu svog bogatstva daju u humanitarne svrhe. Sam Buffett obećao je da će 99 posto svog bogatstva dati u dobrotvorne svrhe – ili tokom života ili nakon smrti. Dionice svoje firme koje je donirao, s obzirom na to kakva im je trenutno vrijednost, ukupno vrijede oko 130 milijardi dolara. Da ih je zadržao, vjerovatno bi bio najbogatija osoba na svijetu s ukupno 250 milijardi dolara. Svojoj djeci će ostaviti po dvije milijarde jer, kako je jednom prilikom poručio superbogatim roditeljima, “djeci treba ostaviti dovoljno da mogu raditi bilo šta, ali ne toliko da ne rade ništa”.