Nedim Selimović, generalni direktor Fast Track: Rješavamo potrebe poslodavaca za radnom snagom ili talentima
N. D. Fast Track je međunarodna agencija za zapošljavanje koja ima izuzetne reference i na njih se poslodavci mogu osloniti u svakom trenutku. Pokušali smo saznati nešto više, a u razgovoru za Marx.ba, Nedim Selimović, generalni direktor ove kompanije govorio je o onome što jeste Fast Track, onome što nude klijentima, koji su dometi… Šta je Fast Track i šta nudi poslodavcima? – Našim klijentima ćemo pomoći će da pronađu najbolje talente za posao, čineći proces zapošljavanja što jednostavnijim i transparentnijim. Bez obzira da li ste poslodavac u potrazi za posvećenim i talentiranim profesionalcima ili tražite stručnu radnu snagu u bilo kojoj oblasti ili industriji, mi smo ovdje da vam pomognemo, poručuju iz ove kompanije. Kako odgovarate na različite zahtjeve klijenata? – Razumijemo da svaki poslodavac ima različite zahtjeve kada je u pitanju njihova radna snaga, a svaki tražilac posla ima svoje vještine i ambicije. Zato odvajamo vremena da vas upoznamo, kako bismo mogli pronaći savršene kandidate za vašu organizaciju. Kao klijent naše agencije, možete očekivati izuzetnu uslugu od početka do kraja. Koji su dometi kompanije Fast Track ili bolje rečeno s kojim industrijama sarađujete? – Radimo s različitim industrijama, uključujući, ali ne ograničavajući se na ugostiteljstvo, hranu i piće, turizam, građevinarstvo, proizvodnu industriju, zdravstvo, tehnologiju i mnoge druge. Šta je to što mogu očekivati oni koji krenu u saradnju sa kompanijom Fast Track? – Naša široka mreža agencija omogućava nam pristup brojnim kvalificiranim kandidatima širom svijeta. Bilo da ste u potrazi za kvalificiranom radnom snagom u bilo kojoj oblasti ili industriji, ili ste u potrazi za posvećenim profesionalcima, mi smo tu da vam ih učinimo dostupnim. Koje su reference kompanije na koje ste posebno ponosni i koja su tržišta otvorena? – Fast Track je prvi put osnovan u Saudijskoj Arabiji 1998. godine kao odgovor na ogromnu potražnju tržišta GCC-a za kvalifikovanom i kompetentnom radnom snagom u mnogim industrijama.Od tada, FTR je razvio jake odnose i mrežu sa renomiranim agencijama za zapošljavanje širom svijeta, što je ubrzo učinilo FTR jednom od najvećih i najuglednijih agencija za zapošljavanje na GCC tržištu. Sarađujete s mnogim kompanijama. Koga biste od domaći partnera izdvojili kao dobrog klijenta? – Jako smo zadovoljni što imamo priliku sarađivati s velikim brojem različitih klijenata. Na domaćem tržištu neki od naših najboljih partnera i klijenata su Bellissima, Jami, Amko…
Dževad Haličević, direktor Aerodroma Tuzla: Želimo se približiti rezultatima iz 2023. kada smo obarali rekorde
N. DEMIROVIĆ Na Međunarodnom aerodromu Tuzla tri velika projekta nalaze se u završnoj fazi izgradnje. Riječ je o parkingu, Atriju i trećem gateu, projektima o kojima se priča već godinama, objavljeno je nedavno. Kao da se ovaj bh. aerodrom ponovo budi, nakon što je od mnogih krajem prošle godine bio prežaljen, iako se ruku na srce, ne može reći da je ičim skrivio kolaps koji je nastao. Na svu sreću i saobraćaj je napravio određene iskorake. Tu su i neki novi prijevoznici, a Wizz Air koji je bio itekako važan ranije, polako se vraća. Na čelu Aerodroma je Dževad Halilčević, koji na stvari gleda realno, ali ima optimizam koji je zasnovan na napornom radu, da se može doći do dobrih rezultata. U razgovoru za Marx.ba govorio je o onome što je prošle godine zadesilo Aerodrom Tuzla, ali i o onome na čemu se radi i šta se očekuje. Koliki je izazov voditi Aerodrom Tuzla? – U svakom slučaju, bilo koji aerodrom je izazovno voditi. Obzirom da je Aerodrom Tuzla međunarodni aerodrom, ovdje se moraju primjenjivati međunarodni standardi, a to je svakako dodatna odgovornost i obaveza. Inače, uvijek ovisimo o nekom globalnom dešavanju, kao i većina aerodroma. Kroz sve poslove koji se dešavaju na aerodromu povezani smo s jednom ili više država, tako da je u svakom slučaju izazov voditi jedan aerodrom. Kakvo je trenutno stanje na Aerodromu Tuzla? – Prvo se moram referisati na septembar prošle godine. To je bio period kada je Aerodrom Tuzla rušio vlastite rekorde po broju prevezenih putnika i naš dugogodušnji partner Wizz Air također je rušio svoje vlastite rekorde, ali je zbog vanrednog servisa njihovih aviona došlo do zatvaranja baze i smanjenja njihovog prisustva na Aerodromu Tuzla. Mnogi su nam tada prognozirali lošu budućnost, ali od ljeta ove godine uspjeli smo dovesti dvije velike kompanije, Pegasus i AJet, a i Wizz Air pored svih problema koje ta kompanija trenutno ima sa velikim brojem aviona koji su na servisima, povećavaju frekvencije na postojećim destinacijama i očekujem da će se naredni mjesec, a pogotovo na proljeće znatno povećati njihovo prisustvo ovdje. Koji su naredni koraci kada se radi o poslovanju Aerodroma Tuzla? – Mi uporedo moramo planirati saobraćaj i infrastrukturne projekte. Kada sam stigao bilo je previše projekata za koje su pribavljene dozvole, ali trebalo je krenuti u realizaciju ili nastaviti s onim koji su započeti, a nisu dovršeni i evo to privodimo kraju i iduća godina će sigurno biti obilježena ugradnjom svjetala centralne linije poletno-slijetne staze, unapređenjem sistema navigacije, da smanjimo smetnje koju izaziva magla koja posebno sada prisutna u ovim mjesecima i naravo kada se radi o saobraćaju nastavit ćemo pregovore sa svim zainteresovanim aviokompanijama koje vide svoj poslovni interes na Aerodromu Tuzla. Čime bi bili zadovoljni u narednoj godini? – Bio bih zadovoljan ako bi u skoro vrijeme uspjeli povećati broj destinacija ka Evropskoj uniji na koje bi se letjelo iz Tuzle. Prije svega je bitno da se zadrži postojeći nivo saobraćaja i da se povećava u narednoj godini i da se pokušamo što više približiti brojkama koje smo imali u 2023. godini. U svakom slučaju već radimo, a i radit ćemo na tome da naši rezultati budu što bolji i nadamno se da ćemo uspjeti u našim namjerama. Koliko Aerodrom Tuzla polaže na ljudske resurse i edukaciju? – Kao i u svakom drugom kolektivu ljudski resurs je najvažniji. Bitno je naglasiti da na aerodromima uvijek moraju raditi isključivo licencirane osobe ili certificirani radnici. Dakle, pored one početne obuke, oni imaju i zanavljanje te obuke i obnavaljanje licenci. Zavisi o kojim se licencama radi, one se obnavljaju u različitim vremenskmim intervalima. Mi možemo reći da je kod nas kontinuirana edukacija ljudi i da se vrlo često mijenjaju standardi i preporuke od nadležnih organa koje donose regulativu civilnog zračnog saobraćaja tako da moramo ići u korak s tim. Mi imamo i Centar za obuku na Aerodromu Tuzla, imamo naše instruktore i predavače i tako uz pomoć vlastitih resursa obuka se kontinuirano provodi.
Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca: Na minimalnu platu se može dodati i do 500 KM koje bi bile neoporezive
Nermin DEMIROVIĆ Adnan Smailbegović je ugledni bh. biznismen, a već niz godina je na čelu Udruženja poslodavaca Federacije BiH. Novi mandat je dobio 2022. godine, a nema dileme da se svojski trudi da poslodavce zastupa na najbolji mogući način. Trenutna kriza u Evropi, aktuelno stanje bh. privrede, ali i situcaija oko minimalne plate i novi zakon o online fiskalizaciji bili su neke od tema o kojima smo razgovarali sa Smailbegovićem. Kako se kriza u Evropi odražava na bh. privredu? – Bh. privreda je trenutno u jednoj vrlo nezahvalnoj situaciji zato što smo mi jako oslonjeni na Evropsku uniju, pogotovo na Njemačku, Italiju i Hrvatsku gdje baš i ne ide najbolje. U popriličnom su problemu sve branše koje izvoze za Njemačku, posebno drvna industrija, proizvodnja namještaja koja nije mala. I metalska industrija značajno osjeti, a da ne govorimo o tekstilnoj i obućarskoj industriji. To je jednostavno posljedica problema u Evropi i ne može se adresirati na adresu naših privrednika. Ta recesija se značajno odražava na nas. Kako gledate na odlazak radne snage iz naše zemlje? – Vidim odlazak radne snage koji je jedan veliki problem. To nas je zadesilo zadnje dvije ili tri godine jer se jednostavno Evropa otvorila, ljudi imaju mogućnost da odlaze i tu mogućnost koriste vrlo obimno. Jasno je da će se teško potpuno zaustaviti odlazak radnika, ali moram reći da se ništa ne radi da se to smanji. Jedno od rješenja bi moglo da biti da se zapošljavaju stranci, ali to je ipak druga problematika. Poslodavci stalno upozoravaju na velike namete. Koliko je to teret privredi? – Ovdje je opterećenje privrede sa svih strana, sa parafiskalnim i fiskalnim nametima da je zaista teško poslovati. Opterećenja su tolika da je prilično teško dizati plate. Mi smo napravili jednu analizu prema kojoj je kod nas situacija sada skoro plata na platu, kada se ozbiljno uzmu doprinosi, parafiskalni nameti, porez na dohodak na sve ono što se plaća, ako uzmete još to privatno zadravstvo koje naši ljudi jako puno plaćaju, dođemo skoro na to da je jedna plata državi, jedna radniku. Nadam se da će se napraviti ozbiljan pomak na unaprjeđenjeu poslovne klime, jer da budem iskren ako ne dođe do toga, kroz više prvaca zaista mislim da će privreda početi padati. Koje je vaše viđenje na temu minimalne plate? – Minimalna plata se već neko vrijeme usklađuje godišnje. Postoji formula kako se izračunava i minimalna plata je ove godine 619 KM, a naredne bi trebala biti od 640 do nekih 650 KM. Prema najavi Vlade FBiH sada bi to trebalo ići na nekih 700 KM. Dakle, mimo te formule još 50 KM, što je dodatno opterećenje nekih 35 do 40 KM doprinosa. Mi kao udruženje poslodavaca imamo potpisanih osam kolektivnih ugovora sa osam različitih branši u realnom sektoru. Mi smo u zavisnosti od mogućnosti branše pomalo podigli te plate. Recimo, najveću minimalnu platu ima metal, mislim da iznosi 770 KM. Dakle nije to ovih 619, nego dosta više. Tako su različite minimalne plaće i u ostalim branšama s kojima su potpisani kolektivni ugovori. Znači, mi smo to uspjeli ispregovarati, a sada Vlada planira i neke obaveze koje do sada nisu bile. Da topli obrok bude obavezan, prevoz da bude obavezan i 200 KM kao stimulacija, ali da i to bude obaveza. Tako da je to puno otvorenih pitanja i konfuzije i mi smo jučer imali sastanak sa premijerom gdje je naša delegacija pokušala objasniti sve skupa i gdje mo pokušali dati neke naše prijedloge. Dogovorili smo da ćemo u roku do dva dana napraviti naš prijedlog i da će ga Vlada razmotriti. Šta je ono što je prijedlog Udruženja poslodavaca? – Mi bismo bili spremni da se jedan dio plate koji bi bio neoporeziv ispregovara kroz kolektivne ugovore i da se utvrdi koliki je to iznos koji bi bio obavezujući. Ne može isto biti u različitim branšama jer su različite plate, različiti uslovi i druge stvari. Dakle, mi smo sigurni da ćemo sa sindikatom ispregovarati i naći dogovor, jer i do sada smo ga nalazili. Naša je želja da nam Vlada ostavi mogućnost da možemo isplaćivati preko sadašnje minimalne plaće još 400 do 500 KM. Mislimo da ispod 400 nije uredu, a preko 500 isto tako. Taj neki interval bio bio optimalan, ako je neoporeziv, umjesto sadašnjeg prijedloga da to bude 200 KM koje su oporezive. Vi morate imati prostora da radnike stimulišete, da odvojite radnike od neradnika, a to bio bio dadatni alat da se pojača produktivnost i kvalitet. Imali smo jako dobar sastanak sa premijerom koji je shvatio šta su naše ideje i šta su naše namjere i da se ne radi o bilo kakvim prevarama. Kako gledate na nacrt zakona o online fiskalizaciji? – Naravno, podržali smo novi zakon o online fiskalizaciji. Mislimo da je jako dobar i da će trebati samo neke sitne izmjene kojih nije puno i mislimo da je to jako dobra osnova. Zaista podržavamo taj trend koji će značajno smanjiti sivu ekonomiju i značajno će povećati prihode indirektnih poreza i time se otvara prostor da se rastereti rad u budućnosti. VEZANO Održana prva Konferencija o trgovini
Ernad Smajić, direktor Malak Janja za Marx.ba: Imamo jedinstvene proizvode i ljudski odnos prema radnicima
N. DEMIROVIĆ U srcu Donjeg Vakufa leži duga i čarobna priča koja seže unazad vijekovima, priča o dubokoj vezi između majstora i drveta, o strasti koja pokreće i inspiriše svakog dana. Kako kažu, dio su nasljeđa koje je započelo davne 1901. godine, kada se njihova priča prvi put ispreplela sa drvetom. Tada je rođena pilana Feldbauer, na mjestu gdje je danas ugledna kompanija Malak Janj. Ova kompanija je dio Malak Group sa vlasnikom iz Saudijske Arabije, a na čelu Malak Janja je direktor Ernad Smajić. Kako sam naglašava kompanija je devedesetih godina imala 30 radnika, kojima se dugovalo, bilo je dosta neizmirenih obaveza, a onda je stigao novi vlasnik i stvar se pokrenula. Danas proizvode krevete na organski način, tu su još neki stolarski proizvodi, pa i prozori ako se radi o velikim narudžbama. Odnedavno izrađuju i mobilne kućice. U razgovoru za Marx.ba direktor Smajić je govorio o firmi, stanju u industriji, tržištu, odnosu prema uposlenicima… Kako je tekao oporavak nekada posrnule kompanije? – Nije to bilo jednostavno, ali mislim da je za sve ključan način na koji smo se razvijali. Rekao bih da smo kao kompanija imali jedan organski rast. Jednostavno, vlasnici nisu tražili profit, nego se sve zarađeno ponovno ulagalo u razvoj i tako se došlo do određenog nivoa kojim svakako u ovom trenutku možemo biti zadovoljni. Šta je to Malak Janj donio na tržište prije svega sa svojim organskim krevetom? – Inovativativno je to što je jelovina, inovativno je to što smo jelovinu obojili da podsjeća na hrast i treba naglasiti da smo najveći prodizvođači kreveta od greda trenutno u Evropi. Nismo se takmičili sa postrojećim fabrikama u potražnji hrasta i bukve kojih trenutno fali, nego smo stvorili svoju nekonkurentnu granu, dakle mi smo sami sebi bili konkurencija, a može se reći da je za sve to kriva naša domaća pamet. Šta su bili i ostali prioriteti kompanije i na šta ste posebno ponosni? – Donji Vakuf jer bila jedna sredina koja je privredno bila dosta zapostavljena, kao i okolina Donjeg Vakufa, a moram reći da mi je prevashodno bio cilj da se obezbijedi veliki broj radnih mjesta jer u momentu kada sam ja došao tu, na jedno radno mjesto se prijavljivalo po 300 radnika. To je bilo strašno stanje u Donjem Vakufu. Tako da meni nisu prozvodi toliko bili bitni, koliko je bilo bitno da se obezbijede radna mjesta. Nismo željeli da radimo proizvod koji se napravi dosta brže i što jeftinije, nego smo osmišljali proizvod za koji treba dosta ruku i tako je nastao unikatan proizvod. Trebalo je dosta ruku, a opet ga je teško bilo kopirati, iako su Kinezi u dva navrata pokušali, ali na njihovu žalost nisu uspjeli jer trebala im je sirovina, nemašinska tehnologija, isključivo ruke i zanatstvo, da kažem poluručni rad. Tako da sam ponosan na proizvod, ali i ponosan sam na to što sam uspio ponuditi radna mjesta. Koliko je danas uposlenih i kakvi su planovi kada se radi o radnicima? – Bilo nas je 240 maksimalno uposlenih, a sada je nas je oko 180. Razlog je trenutna kriza na tržištu. Mi trenutno ne zapošljavamo nove radnike umjesto radnika koji odlaze iz razloga što se ne želimo dovoditi u rizik poslovanja. Trenutno je tržište baš ugroženo, mada bih u jednom momentu trebao zaposliti desetak novih radnika, ali je zaista turbulentno vrijeme u kojem je potrebno potpuno realno sagledavati situaciju kako se ne bi ugrožavalo poslovanje. Koja su tržišta Malak Janja? – Izvoz je 90 posto našeg poslovanja, a Njemačka je naše tržište broj jedan. Poslije toga dolaze Slovačka, Češka, a onda su tu Danska, Francuska, Austrija, Belgija, Nizozemska… Radimo i za SAD, a jedan dio nam odlazi i u Hrvatsku i Sloveniju, a uglavnom ima nas u cijeloj Evropi. Jesmo se u posljednje vrijeme odvažili da se pojavimo i više na domaćem tržištu i vidimo da stvarno ima prostora. Ponudili smo naše proizvode i domaćem stanovništvu i dobar je efekat. Kako vidite budućnost industrije, ali i kompanije na čijem ste čelu? – Kako se Bosna i Hercegovina približava Evropskoj uniji prva odumiruća grana je tekstil, nakon toga drvna industrija. Desit će nam se isto što se desilo Sloveniji i Hrvatskoj gdje je prestao s radom veliki broj fabrika. I kod nas se zatvorio veliki broj fabrika i u velikim problemima je ova industrija jer jednostavno prepušteni smo sami sami i ne mislim da tu sada država nešto može pomoći. Jednostavno, stanje takvo da će samo jaki ostati na nogama, a oni koji su zaduženi ili prezaduženi kreditima teško će opstati. Kina nalazi nove kanale da se pojavi na evropskom tržištu, tako da će sigurno biti izazovno. Ne samo zbog manjka naloga, nego zato što drvna industrija ne može ponuditi plate visokog nivoa. Drvna industrija je uvijek, pa i u bivšoj Jugoslaviji, bila grana potpomognuta od države, jer je perfektna za obuku ljudi, jer radi se s jeftinim materijalima, a s mašinama koje pariraju metalskoj industriji. Tako da se radnici naučeni u drvnoj industriji vrlo lako mogu preusmjeriti na metalsku industriju koja je visoko vrijedna industrija. Mi smo preživjeli. Nismo opterećeni dugovima, nismo preinvestirani nekim skupim mašinama tako da nas ne tjera neka kamata ili rata koja bi nas uništila. Mi smo zdravi, imamo naloga, proširili smo se sada i na proizvodnju mobilnih kućica. Zaokružili smo jedan ciklus i imamo posla i preživjet ćemo i naredne izazove. Koji su kanali marketinga na koje se oslanjate? – Većinom smo za zapadne zemlje radili za kupca koji je krio proizvođača, zato što to Nijemci većinom tako rade. Oni jednostavno ne žele da se vidi proizvođač i ne žele da prave neki problem na tržištu. Međutim, svi znaju ko smo mi, posebno u zadnje vrijeme. Uz marketing koji radimo preko naše web stranice, sve više su posjećeni naši nalozi na društvenim mrežama, platforme koje nude bližu i bolju komunikaciju s ljudima. Koliko su bitni ljudski resursi i kako su tu kod vas postavljene stvari? – Mi stvarno nemamo problema s radnicima. Nemamo problema da ne možemo naći radnike. Stvar je u odnosu i
Lejla Kraljević, direktorica Derubis Caravans za Marx.ba: Pokrećemo proizvodnju i u Turskoj
Nermin DEMIROVIĆ Derubis Caravans je napravio, Derubis Caravans je osvojio, Derubus Caravans oduševio… Samo neki su od naslova koji se vežu za kompaniju iz Viteza koja je samo nekoliko godina poslije osnivanja pokazala da je postojala prava vizija, a očigledno najbolje stvari tek predstoje. Derubis Caravans je iz Bosne i Hercegovine veoma brzo postao brend koji je stigao mnogo dalje od naše zemlje, a taj trend se bez sumnje nastavlja. Lejla Kraljević, direktorica i suvlasnica ove kompanije je ovih dana, nakon niza nagrada koje je primila u ime kompanije, preuzela i jednu u svoje lično ime. U Istanbulu je dobila prestižnu CEO Clubs Network Burj nagradu – Žensko liderstvo godine 2024. Ona je nakon povratka iz Turske govorila za Marx.ba, a informacije koje je podijelila još jednom mogu samo oduševiti bh. javnost. Kako je došlo do toga da budete nominirani za tako uglednu nagradu? – Mene su samo obavijestili da sam na listi nominiranih za nagradu koja se dodjeljuje ženi koja je napravila pomake u industriji u kojoj radi, a mislim da je okidač za tu nominaciju bio prijem naše kompanije u krovnu organizaciju Caravaning Industrie Deutschland i s obzirom na to da sam ja jedina žena na liderskoj poziciji u cijeloj karavaning inustriji u svijetu, mislim da je to presudilo da odaberu mene. Sve je i za mene bilo iznenađenje, a kamoli kada ovako odjekne da sam jedina žena u vremenu kada se ta rodna raznolikost potencira sve više, a kada malo razmislimo toga je kada se radi o ženama, mora se priznati, sve manje. Htjeli mi to priznati ili ne ipak je to male dominated industry (industrija u kojoj dominiraju muškarci op. a.). Niste puno toga polagali na nominaciju ili eventualno dobijanje nagrade. Da li je iznenađenje tim veće? – Mene je ta nagrada prilično iznenadila, jer ne znam ni ko je mene nominirao. Oni su mene za nominaciju obavjestili prije par mjeseci, ja sam to vidjela lijevim okom, ali da budem iskrena ja sam to zanemarila. Nisam uopće obraćala pažnju ni ti na to ko me je nominirao, niti kakva je nagrada u pitanju. Kada sam kasnije vidjela o kakvoj se organizaciji radi, koga sve okuplja, koliko godina traje, kome su sve dodijeljene nagrade, koji su kriteriji i kako oni uopšte nominiraju i biraju dobitnici, koji su suci…, posebno sam bila iznenađena s obzirom da sam vidjela da je to izvan našeg prostora. To je tržište koje se odnosi na cijeli svijet. Taj događaj se održava svake godine u različitim zemljama. Ranije je bio u SAD, Grčkoj, Mauricijusu, Dubaiju…, a ove godine u Istanbulu. To traje više dana, trebala sam biti i panelista, međutim zbog kašnjenja leta nisam stigla na vrijeme na panel na moju žalost. Tu noć sam trebala preuzeti nagradu. Stigla sam u 18 sati u hotel, a dodjela nagrada je počela u 19 sati. Uglavnom, jesam ponosna na nagradu, ali znam šta je tome prethodilo. Koji rad i koji trud, kakva muka i koliko nespavanja, a eto neko je to odlučio nagraditi. Vaš odlazak u Tursku je ipak bio dosta više od prijema nagrade. Šta je to novo što se dogodilo kada se radi o kompaniji Derubis Caravans? – Moj primarni odlazak u Tursku nije bila nagrada, nego odlazak na finalni dogovor i potpis ugovora s našim partnerom u Turskoj zato što se širimo na tursko tržište i pokrećemo i tamo našu proizvodnju i prodaju naših karavana. S obzirom da bi isporuka iz Bosne i Hercegovine za kupce u Turskoj bila previše skupa, a s obzirom na veličinu tržišta i na potrebe njihovog tržišta za našim proizvodom, zaista bi trošak transporta bio ogroman i išlo se na to da se napravi strateški sporazum sa kompanijom koja tamo već egzistira, koja radi u jednoj potpuno drugoj inustriji i u jednom određenom malom segmentu u industriji karavana u pogledu šasija. Došlo se do toga da se napravi dogovor da se zajednički pokrene proizvodnja i u Turskoj. Firma će se i u Turskoj zvati Derubis i to je ono što je najbitnije. Osim Saudijske Arabije, proizvodnju sada pokrećemo i u ovoj zemlji. Derubis Caravans je nedavno ostvario još jedan jako bitan uspjeh. Kako gledate na prijem kompanije u Caravaning Industrie Verband e.V. Deutschland (CIVD)? – To je nešto najvažnije što nam se dogodilo u posljednje vrijeme. CIVD je krovna organizacija karavan industrije u Evropi. Oni imaju 208 članova, a naš prijem je svojevrstan presedan jer njihov član nije niko ko nije proizvođač Njemačkoj ili Evropskoj uniji. Dakle, ovo je prvi put da oni primaju u članstvo nekoga ko je van tih granica, a da ne pričamo o tome da smo mi iz Bosne i Hercegovine. Napravili su presedan obzirom da imamo certifikate i homologaciju. Nismo u kategoriji EU proizvođača, ali smo našli svoje mjesto u toj asocijaciji. U prijemu je bilo presudno to da naša proizvodnja potpuno odgovara standardima Evropske unije. (Foto: LinkedIn) Kako se Derubis Caravans našao u asocijaciji u kojoj su svi članovi iz Evropske unije? – Prvo nam je to izuzetno veliko priznanje, jer nije mala stvara kada vas jedna takva organizacija svrsta u svoje članstvo. Jednostavno oni svoj kredibilitet ne bi narušavali s nekim ko ne zaslužuje da se tu nađe. Pogotovo se ne bi usudili da to rade s nekim ko nije provjeren. Oni su nas kao prilično mladu kompaniju iz BiH, itekako provjerili u svakom mogućem smislu. I kroz Caravan Salon Dusseldorf i kroz činjenicu da smo mi uredan platuša i izlagač sve ove godine na tom sajmu, a činjenica da je ove godine sajam odlučio da nas svrsta kao premium proizvod govori u prilog tome koliko smo koraka napravili. U premium halu 5 ne može doći neko ko poželi. Na sajam možete aplicirali, ali oni razvrstavaju izlagače. Tu smo se našli na jednom mjestu sa zaista uglednom proizvođačima koji na tržištu egzistiraju i preko 60 godina. Mi formalno-pravno postojimo jedva dvije i po godine i samim tim nama je to bio jedan pozitivan šok. Ja sam se pitala da u ugovoru nema nešto napisano onim malim sitnim slovima, da
Admir Rahimić za Marx.ba: Hajriz Brčvak i ja kupujemo 40 automobila da ljudima olakšamo život
N. DEMIROVIĆ Kako je potvrđeno iz udruženja Pomozi.ba, Hajriz Brčvak i Admir Rahimić, ljudi velikog srca, donirat će 40 automobila porodicama s poplavljenih područja, a Rahimić je govorio za Marx.ba. On kaže da ne bi da da se pogrešno shvati i da nekome izgleda kao da on i njegov prijatelj sebe stavljaju u prvi plan. Prema njegovim riječima, oni su osjetili da ljudima treba pomoć i tu njih dvojica ne vide ništa neobično. – Dugo godina traje poznanstvo između Hajriza i mene. Nakon ovih tragičnih događaja on me je nazvao i razgovarali smo o tome šta nas dvojica možemo uraditi kako bi pomogli. Nakon što smo saznali da će država donirati kuće odlučili smo da kupimo potrebna vozila. Cilj je da tim ljudima pomognemo da prevaziđu tešku situaciju i da im olakšamo život, rekao je za Marx.ba Rahimić koji je učestvovao u akcijama i preko Fudbalskog kluba Velež. Brčvak i Rahimić žive u Njemačkoj, a u toj zemlji će biti i kupljeni automobili marke Toyota. – Trenutno se radi na procedurama, a automobile ćemo dostaviti u Bosnu i Hercegovinu. Vidjet ćemo da li će se uspjeti da ti automobili budu oslobođeni PDV-a i carine, a ako to ne bude slučaj morat ćemo uplatiti još 35 posto sredstava, istakao je Rahimić i naglasio je Elvir Karalić iz udruženja Pomozi.ba dao mogućnost da sve ide preko udruženja, na čemu su mu izuzetno zahvalni. Treba naglasiti da je donacija za koju su se odlučili Brčvak i Rahimić, veća od milion KM. VEZANO Petar Ćorluka, vlasnik Violete za Marx.ba: Uradit ćemo sve iz temelja onima kojima je to najpotrebnije
Elvir Karalić, osnivač Pomozi.ba za Marx: Pomogli smo oko dva miliona ljudi širom svijeta
Nermin DEMIROVIĆ Bez odmora, bez pauze, bez oklijevanja i sa puno energije, istrajnosti i empatije. To bi bilo jedno objektivno viđenje rada organizacije Pomozi.ba koja se prometnula u glavnog saveznika onih kojima je u našoj zemlji potrebna pomoć, a nerijetko i onih van granica Bosne i Hercegovine. Ova organizacija je adresa za mnoge kojima treba pomoć, ali i sve one koji žele biti sigurni da će njihova donacija doći do onih kojima je najpotrebnije, a to su svakako građani i kompanije prepoznali. Osnivač je Elvir Karalić, a za Marx.ba je govorio o tome kako je nastala je ova organizacija, koja je misija, načinu rada, rezultatima rada i mnogim drugim stvarima. Možete li nam ukratko predstaviti Pomozi.ba i vašu misiju? – Organizacija Pomozi.ba nastala je 2012. godine. Volim reći da je nastala iz volje, želje, odnosno nijeta jednog čovjeka. Kažem jednog čovjeka jer ne želim sebe stavljati u prvi plan, nego želim pokazati kako namjera jedne osobe može puno toga u pozitivnom smjeru promijeniti. Igrom salučaja ja sam ta osoba i te 2012. godine odlučio sam da svoj život posvetim pomoći drugima. Bio sam iskren u toj namjeri, nisam lagao samog sebe i odlučio sam se posvetiti maksimalno i evo to traje već 12 godina. Za ovih 12 godina mi smo pomogli oko dva miliona ljudi širom svijeta. Naravno da se sve ne može prebrojati. Nekome smo napravili kuću, nekome smo osigurali obroke, nekome ovo, nekome ono, ali ovo je neka brojka kad uzmemo naše djelovanje, što u Bosni, što bilo gdje drugo van granica naše države gdje smo radili. Od zemljotresa u Albaniji, Ukrajine, Sirije, Palestine, Jemena…, bilo gdje da smo radili do sada smo pomogli oko dva miliona ljudi. Otišao sam na ove brojke da se vidi šta se može uraditi za 12 godina truda i rada i ono što je bitno napomenuti nijet nije dovoljan sam po sebi. Trud, rad i odricanja potrebni su kako bi se napravili veliki rezultati. Kako gledate na događaje vezane za tragične događaje u našoj zemlji? – Nikada nismo imali već odziv ljudi posebno kada se radi o donacijama u novcu. Bilo je jako velikih donacija u robi, ali ako to uporedimo sa zemljotresima u Siriji i Turskoj tada je bilo više donacija u robi, a manje u novcu. Ja sam bio i na mjestima većih nesreća, ali ovo je velika tragedija zbog velikog broja smrtno nastradalih. Što se tiče meterijalnih stvari, donacije koje su došle u našu organizaciju, koje su najavljene i koje vidim sa drugih strana, najavljuju da će meterijalno biti namireno ljudima. Ponovo se pokazala velika solidarnost i empatija naših ljudi u ovakvim situacijama i po ko zna koji put smo pokazali da tu nikada nećemo zakazati kao građani Bosne i Hercegovine. Kako birate projekte i inicijative koje podržavate ili događaji jednostavno biraju vas? – Imamo projekte koje smo sami izabrali i kao što ste rekli događaje koji izaberu nas. U svemu što radimo gledamo da se ne preklapamo s drugim organizacijama. Evo znamo da postoji ne znam koliko javnih kuhinja širom BiH, mi s druge strane imamo restorane dobre volje koji su ustvari javne kuhinje samo restoranskog tipa. Tu nam je prije svega bila želja da imamo ambijent u kojem će osoba u stanju potrebe doći i uzeti obrok, a da se ne osjeća manje vrijednom. Dobro se sjećam rata, dobro se sjećam onih kantica i čekanja. To mi je uvijek bilo duboko urezano u sjećanje, a to sam često viđao i u nekim javnim kuhinjama. Tako da smo prvi Restoran dobre volje otvorili smo u Travniku, a nakon toga Sarajevo, Bihać i nedavno Zenica. To je jedan projekat, imamo užine, imamo pomoć oboljelim građanima, a elementarne nepogode i katastrofe biraju nas. Koje su najteži izazovi u radu organizacije Pomozi.ba? – Morate uvijek biti spremni na sve, morate odgovoriti ljudima koji su spremni da pomognu putem naše organizacije. Bilo da se radi u BiH, kada imamo ovu tragediju, ili negdje drugo. Uzmimo za primjer zemljotres u Siriji i Turskoj 2023. godine koji je dvije i po hiljade kilometara dalje, a naši ljudi žele da pomognu. Morate biti spremni da brzo reagujete, na kraju krajeva da transparentno reagujete, da pokažete ljudima da je ta pomoć došla tamo. Imamo primjer Palestine. Ne možemo lično ući u Palestinu, ali moramo odabrati i odabrali smo partnere. Tamo je stotine organizacija koje rade, ali treba odabrati prave partnere koji će onda stvarno odraditi sve što treba. Lako jer nama kada mi dođemo negdje na lice mjesta. Tako da je inače mnogo izazova. Koje su trenutno najvažnije potrebe zajednice koje pokušavate adresirati? – Jedan od najvećih problema su oboljeli bh. građani. Naravno, javnost je fokusirana na sve ovo što se desilo zadnjih dana, međutim veliki je broj oboljelih u našoj zemlji. Prije svega tu su onkološki pacijenti, a svaki dan nam se javljaju ljudi, na desetine, stotine, pa i hiljade ljudi na godišnjem nivou sa raznim vrstama karcinoma. Za mene je to vrlo zabrinjavajuće i uvijek apelujem da se na tom planu učini nešto, jer mi smo ovdje samo servis koji pomaže građanima. Mi smo građanima zadnja slamka spasa, imam osjećaj da nas tako doživljavaju. Kada nemaju drugog izlaza, kada žele da pokušaju još liječenje vani ili iz bilo kojeg razloga neće da se liječe ovdje, tako da je pitanje zdravlja naših građana jedan ogroman problem koji treba rješavati čim prije. Kako radite raspodjelu onoga što prikupite? – Sve zavisi do projekta do projekta. Ako je projekat obroka, kada dobijemo hranu mi je kuhamo. Ako su prehrambeni paketi onda se hrana pakuje, a naravno da je glavni kriterij potreba ljudi. To je tako kada dobijemo nenamjenska sredstva, a nekada donatori sredstva doniraju konkretnoj osobi. Kada, primjera radi, imamo uplatu za liječenje, onda mi vidimo od potrebe, od hitnosti kome ćemo prije, kome koliko i slične stvari. Kako možemo pomoći ili podržati vašu misiju kao pojedinci? – Živimo u doba društvenih mreža kao što vidimo, tako da nam i sama podjela naših apela, naših akcija, našeg materijala može mnogo pomoći. To je velika pomoć, pa
Petar Ćorluka, vlasnik Violete za Marx.ba: Uradit ćemo sve iz temelja onima kojima je to najpotrebnije
N. DEMIROVIĆ Bosna i Hecegovina, ili bolje rečeno neki njeni dijelovi, doživjeli su kataklizmu usljed vremenskih nepogoda. Zbog ljudskih žrtava tuguje cijela Bosna i Hercegovina, ali je jasno da će nakon svega život morati biti nastavljen. Pomoć stiže sa svih strana. Građani iz cijele BiH pomažu unesrećenim područjima, a veliki je broj i kompanija koje su donirale novac. Obnova domova i infrastrukture će u skorom periodu biti najbitniji zadatak za područja koja su stradala, posebno jer ide zima. Jedna od kompanija koja želi na taj način pomoći je Violeta. Oni su se već uključili, kako bi vidjeli gdje usmjeriti svoju pomoć. – Naši su ljudi na terenu i oni će procijeniti gdje je najpotrebnije i koja je obitelj najugroženija u svim stradalim mjestima i mi ćemo preuzeti obavezu i odgovornost za nekoliko obitelji da im pomognemo maksimalno u izgradnji kuće i ostalo. Šta bude najpotrebnije to ćemo uraditi. Mi ćemo im napraviti sve novo iz temelja. Naši će stručnjaci procijeniti, ali naći ćemo one kojima nema ko pomoći i kojima je to zaista najpotrebnije. Bez obzira na mjesto, nacionalnost ili bilo šta drugo, mi ćemo se bazirati na one kojima je to najbotrebnije i tu ćemo se maksimalno angažirati, rekao je Marx.ba vlasnik Violete Petar Ćorluka.
Mateja Angelina Kramar, CEO prve burze za ekološka i socijalna ulaganja: Protiv nasilja nad Zemljom
N. DEMIROVIĆ Mateja Angelina Kramar je velika zagovornica održivosti i zaštite okoliša. Njena predanost tim ciljevima, u kombinaciji s njenom poduzetničkom vizijom, prošle godine donijela joj je priznanje “utjecajna žena u Hrvatskoj”. Ona je CEO Green Fusiona, prve burze za ekološka i socijalna ulaganja u Hrvatskoj, ali i u regiji. Ova poduzetnica govorila je za Marx.ba. Šta je Green Fusion? – Green Fusion odnosno Zelena Burza je posredničko centralizirani mehanizam, specijaliziran za prikupljanje sredstava za projekte održivog razvoja. Dakle, mi javno indeksiramo projektne koncepte koje nam prijavljuju tražitelji finansija, kako bismo za njih pronašli kompanije investitore, u cilju realizacije projekta. Finansiranje je namijenjeno isključivo za nature-based solutions (NBS) i community-based solutions (CBS) projekte, odnosno projekte koji se fokusiraju na okoliš, društvo, društveno odgovorno poslovanje, zelenu i društvenu tranziciju, te permakulturu. Prije nekoliko godina u samim počecima karijere impresionirala su me tri načela permakulture i u njima sam vidjela određenu stratešku dubinu. Prvo načelo je briga o Zemlji i kaže da se svi živi sistemi trebaju održati i umnožiti. Bez zdrave zemlje, ljudi ne mogu opstati. Drugo načelo je briga da ljudi imaju pristup resursima neophodnim za njihovo življenje. Treće načelo definira pravedno korištenje resursa, u ovom slučaju finansijskih sredstava kako bi se osiguralo ispunjenje prvog i drugog načela. Umjesto gomilanja takvih korporativnih viškova, kroz Zelenu Burzu pravednijom raspodjelom osigurava se kružni tok vrijednosti za sve. Jednostavno rečeno, omogućujemo “prelijevanje viškova” finansijskih resursa iz privatnog sektora u projekte koji stvarno mijenjaju svijet na bolje. Kroz dostupni EROI i primarni SROI model na Zelenoj Burzi, potičemo kompanije da razmišljaju šire od finansijskog profita i da doprinesu društvenom i ekološkom napretku. Kako je došlo do toga da se bavite ovim poslom? – Godinama sam bila aktivistica za očuvanje okoliša i održivi razvoj. Javnosti je dobro poznat moj nacionalni projekt sadnje stabala “Zasadi stablo, ne budi panj!” koji sam osnovala 2019. godine. Uz to samohrana sam majka četvero djece, borac sam protiv bilo kakvog nasilja, pa tako i protiv nasilja nad Majkom Zemljom. Sa sedam godina iskustva u vođenju održivih projekata, specijalizirala sam se za eko menadžment, finansiranje i provedbu zelenih projekata, te održivi razvoj. U saradnji sa mnogim tuzemnim i inozemnim kompanijama investitorima, stekla sam iskustvo u lobiranju, pronalasku i osiguravanju finansija, jer sam i sama vodila takve projekte koji su zahtijevali značajna financijska sredstva i potražnju za njima, pa sam se tu dobro istrenirala. Sve to je doprinijelo stvaranju današnje karijere, i vještini da svaki projekt mogu stručno procijeniti da li je adekvatan i realan za finansiranje, te javnu indeksaciju ili je potrebno još akceleratorskog elaboriranja prije provedbe, pa sam tako postala istaknuti lider zelenih projekata, kaže javnost. Na međunarodnoj razini pod palicom mog vodstva posađeno je više od 400.000 stabala u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, za što su bile potrebne investicije u iznosu od 3.2 miliona eura, sa sve ukupno više od 75.000 sudionika. Svaki korak je pomno popraćen javnošću, pa sam tako za dosadašnja osobna i profesionalna postignuća u 2024. nagrađena za jednu od 26. utjecajnijih žena u Hrvatskoj, a projektni napori prepoznati su i nagrađeni 1. mjestom National geographica za održiv razvoj, znanost i obrazovanje, te nagradama za promicanje društvene i ekološke odgovornosti i promociju održivog koncepta življenja i korištenja prirodnih resursa. Moja strast prema održivom razvoju i ekološkim inicijativama oduvijek je bila snažna. Svaka učinjena greška u prijašnjim projektima me navela da osnujem Zelenu Burzu kao kvalitetniju ekstenziju. Koliko se po Vama isplati investirati u ekološke projekte? – Na Zelenoj Burzi ne koristimo standardni konvencionalni ROI model jer smo usmjereni na dublje, dugoročnije vrijednosti kroz prethodno spomenuti EROI model (kružni ekonomski povrat na investiciju) i onaj primarni SROI model (društveni povrat na investiciju). Filozofija nam se temelji na permakulturi, interdisciplinarnoj znanosti koja se bavi ljudima, prirodom i pravednom raspodjelom resursa – što čini osnovu našeg pristupa. Za razliku od agendi, vjerujem da odluke o podršci projektima moraju ostati dobrovoljne, proizašle iz moralnog i društvenog osjećaja odgovornosti. Ne podržavam ideju da se ovi potezi nameću kompanijama kao obveza. Na Zelenoj Burzi potičemo autentičnu predanost, a ne prisilu. Misija nam je stvoriti ekosustav u kojem kompanije svojevoljno ulažu u projekte koji čine svijet boljim, vodeći se etičkim načelima, a ne zakonskim obavezama. Sa time u skladu, svaka kompanija samostalno procjenjuje koliko je to njima isplativo, a sve prema njihovim internim korporativnim ciljevima. Oni će finansijski podržati neki projekt iz razloga što ili postaju obveznici CSRD izvještavanja pa im treba realno proveden projekt da dokažu svoju održivost, ili žele interno nešto iskomunicirati svojim zaposlenicima, ili se eksternom komunikacijom obraćaju javnosti i tržištu. Razlozi su mnogi! Ponekad je samo marketing u pitanju, a ponekad ni nemaju cilj, nego samo jednostavno – žele. Svaki od razloga je razumljiv i svačija sredstva se mogu iskoristiti za neko veće dobro, bez obzira na djelatnost kompanije. Smatram da već kad su spremni staviti na raspolaganje svoj “kapitalni višak”, jest potrebno to iskoristiti i naći adekvatan projekt, koji će ukoliko se finansije osiguraju baš za njega, doprinijeti razne benefite i društvu i okolišu i ekonomiji općenito. Koji su projekti na kojima trenutno radite? – Trenutno jedan od najvećih projekata na kojem radimo jest ona kompanija investitor kojem je osnivač Republika Hrvatska, no za sada bih još uvijek čuvala podatke o investitoru. Mogu reći da se radi o investicijskom portfelju usmjerenog na revitalizaciju okoliša, održivu poljoprivredu – tačnije agronomiju, sa primjesom projektnih aktivnosti koje će rezultirati društvenom inkluzijom. Projektnim konceptom obnoviti ćemo jednu lokaciju potresnog i zapuštenog područja u Hrvatskoj. U planu je sadnja 730 sadnica autohtonih sorti pravih domaćih i lokalnih proizvođača, sa svom popratnom opremom kako bi se jednom od OPG-a s tog područja u trajanju od 25 godina, dalo na besplatno korištenje kompletno zemljište i infrastruktura, a sve putem javnog poziva za dostavu strateškog plana korištenja zemljišta, zainteresiranih kandidata OPG-eva. Javni poziv se očekuje u desetom, a provedba već u jedanaestom mjesecu. Kramar sa predsjednikom Hrvatske Milanovićem Drugi projekt na kojem radimo je u saradnji sa restoranom Michelinove zvjezdice – Noel u Zagrebu, u vlasništvu Marija Mandarića. Noel je pred provedbom, zakazanom za
Mirsad Jašarspahić, predsjednik Privredne komore FBiH: Nužno identificirati lidere razvoja sektora
N. DEMIROVIĆ Mirsad Jašarspahić, predsjednik je Privredne komore Federacije BiH, kako sam naglasi uvijek, zajedno sa potpredsjednikom Markom Šantićem i cijelim timom, dolaskom u Komoru uradio organizacionu rekonstrukciju Komore formirajući sektore i profitne centre prema operativnim potrebama strukovnih udruženja i potrebama firmi okupljenih oko njih. Bez dileme danas Privredna komora FBiH kroz svoj rad umnogome pomaže privredi i privrednicima da ostvare što bolje rezultate. Jašarspahić je za Marx.ba govorio o onome s čime se Komora susreće, onome na čemu se radi, izazovima naše privrede, budućnosti…. Kako gledate na aktuelni trenutak privrede u svijetu? – Zbog brojnih izazova na globalnom nivou trendovi stagnacije i pada industrijske proizvodnje i prateće potrošnje na tržištima koji su od značaja za našu privredu koji su pratili 2023. godinu nastavljeni su i u 2024. godine. Iako se očekivalo da će 2024. donijeti oporavak ekonomije najznačajnijih vanjskotrgovinskih partnera metalne i elektro industrije BiH, industrije namještaja, do pojačanje tražnje nije došlo i nema naznaka da će se stanje popraviti do kraja godine. Sa sve izraženijim zahtjevima ka zelenoj tranziciji, digitalizaciji i obavezama koje donosi EU kroz najavljene odredbe CBAM mehanizma, koji se uvodi kao taksa na emitovani CO2 pri proizvodnji, a koja će se plaćati pri uvozu u EU dolazi do upitnosti zadržavanja stepena konkurentnosti izvozno orjentisanih kompanija. Koji su trenutno najveći izazovi sa kojima se suočava privreda Federacije BiH? – U Komoru od strane privrednika svakodnevno pristižu različite inicijative i prijedlozi za rješavanje problema i kroz komorske Sektore i Centre se predmeti obrađuju i dostavljaju nadležnima kroz prijedloge iz Komore sa potpunom, stručnom i objektivnom argumentacijom. Mi smo prva adresa našim članicama kako kod nastalog problema tako i kod dijeljenja pozitivnih i uspješnih priča. Moramo se pohvaliti da imamo jako dobru saradnju sa privrednicima i u tome jeste i snaga Privredne komore Federacije BiH kao asocijacije privrednika ali istovremeno i partnera zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u Bosni i Hercegovini. Ta saradnja je rezultirala sa dosta riješenih pitanja i problema koji su artikulisani kroz Udruženja i Komoru ali bitno je naglasiti da nam predstoji još mnogo posla kako bi došli na nivo da privredni subjekti mogu nesmetano poslovati i kako bi mogli dodatno da se razvijaju. Dugogodišnji problem visokih stopa doprinosa i poreza donio je prerađivačkoj industriji smanjenje konkurentnosti i problema sa zadržavanjem radne snage. Sve kompanije koje rade sa EU i financijski su podržane iz Evropskih banaka, moraju se posvetiti posebno zelenoj tranziciji, digitalizaciji i obavezama koje donosi EU. Kako odgovoriti na izazove zelene tranzicije? – Svjesni da je 1. januar 2026. godine jako blizu, a tada stupaju odredbe CBAM mehanizma, koji se uvodi kao taksa na emitovani ugljični dioxid pri proizvodnji karbonski intenzivnih grupa proizvoda koja će se plaćati pri uvozu u EU. To će biti novi veliki udar na izvozne kompanije, što može prouzrokovati nepopravljive posljedice ukoliko naša država ne završi postupak uspostavljanja sistema trgovanja emisijama CO2 što bi omogućilo da ta sredstva ostanu u BiH usmjeravajući ih ka poticajima opet izvozno orjentisanim kompanijama za poboljšanje procesa proizvodnje upravo u smislu energetske efikasnosti. Zelene tranzicije, itd čime bi zadržale dobre pozicije u globalnim lancima snabdjevanja- u protivnom sredstava od tih dodatnih CBAM taksi ostaju nepovratno u budžetu EU. Koje strategije Privredna komora implementira kako bi pomogla preduzetnicima da se nose s tim izazovima? – Privredna Komora FBiH je nosilac aktivnosti za strategije razvoja građevinske industrije, tekstilne industrije, metalne i elektro industrije, drvne industrije, znači glavnih prerađivačkih industrija. Kroz predložene i usvojene strateške dokumente i kroz prateće dinamičke planove zajedno sa timom koji uvijek okupimo iz naših članica znači realnog sektora tretirane grane industrije kreiramo strateške pravce djelovanja kroz prijedloge u tim dokumentima. Naši svi pojedinačni projekti i aktivnosti imaju posebnost za određeni sektor, ali ima nešto što sve sektore i grane privrede objedinjuje, a to je naša kontinuirana aktivnost na institucionalnom jačanju i pozicioniranju domaćih proizvoda i usluga kroz naše projekte promocije i traženja zaštite domaćeg proizvoda i domaće usluge. Kako procjenjujete trenutnu poslovnu klimu u Federaciji BiH i koji su ključni faktori koji je oblikuju? – Jačanje privrednih potencijala naše zemlje kroz jačanje pozicije privrednih subjekata u funkciji realizacije ciljeva ekonomskog razvoja je moguće jedino ako podržavamo proizvodnju proizvoda veće dodane vrijednosti, to jest onih proizvoda koji su prepoznatljivi i atraktivni za izvoz. Stoga je, slijedeći stratešku trgovinsku politiku i politiku pametne specijalizacije, nužno identificirati lidere razvoja sektora koji jesu ili bi mogli postati integrativni faktori za manje kompanije i tako kreirati lanac vrijednosti sektora, čiju bi održivost nadležne vlasti mogle podržavati kroz svoje politike lanaca vrijednosti, sektorskih i industrijskih politika i mjera. Neophodno je osigurati informacije i komunikaciju s potencijalnim partnerima kroz diplomatsku mrežu, mrežu Privredne komore FBiH i Vanjskotrgovinsku komoru. Šta je cilj prije nekoliko godina osnovane Inžinjerske komore FBiH? – Iz potrebe za kvalitetnijem praćenjem trendova u inžinjerstvu a što je preduslov za provođenje politika pametnih specijalizacija i stvaranja povoljne klime za jačanje prerađivačkih grana privrede sa visokim stepenom finalizacije, ne mireći se sa činjenicom da budemo jedini prostor u Evropi gdje ne postoji inžinjerska komora, u januaru 2020. godine smo osnovali Inžinjersku komoru FBiH koja danas broji 14 matičnih strukovnih sekcija (www.ikfbih.ba) i ima uspostavljenu svu neophodnu organizacionu strukturu i logističku podršku Privredne komore za realizaciju ciljeva i zadataka svog postojanja. Projekat “ja bih naše” je u punom zamahu. Kako vi vidite ovaj projekat i šta nam on donosi? – Naše duugogodišnje aktivnosti na promociji domaćih proizvoda i usluga su finalizirane kroz projekat „Ja BiH naše“ uz donošenje Pravilnika o znakovima vizuelnog označavanja bosanskohercegovačkih proizvoda i usluga i to „BH kvaliteta / BH Quality“ i „Izvorno domaće / BH Creation“ koje smo zaštitili i koji će se dodjeljivati proizvodima i uslugama koji posjeduju natprosječnu kvalitetu i koji su nastali kao rezultat značajnog razvojno-istraživačkog rada i inovacija. Projekat ima za cilj da kroz približavanje oznaka kvaliteta, kvalitetni domaći proizvodi dobiju povjerenje kupaca najprije u Bosni i Hercegovini a zatim i u inostranstvu. Kako Privredna komora pomaže preduzetnicima da se prilagode promjenama na tržištu i novim tehnologijama? – Kroz prezentacije na digitalnim platformama, učešće na sajmovima, naučno-stručnim skupovima, kongresima, u zemlji