Marx.ba

(Foto: Getty Images)
Svega nekoliko sedmica nakon što je Svjetsko prvenstvo u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Meksiku oboreno kao najunosniji sportski događaj u historiji, FIFA se našla u središtu jedne od najvećih upravljačkih kriza u novijoj historiji svjetskog fudbala. Predsjednik organizacije Gianni Infantino povukao je svoj ambiciozni plan otvaranja komercijalnih prava FIFA-e privatnim investitorima, nakon što je naišao na snažan otpor gotovo cijelog fudbalskog svijeta.
FIFA je 28. jula objavila plan o osnivanju nove komercijalne kompanije pod nazivom FIFA Forward Enterprise (FFE). Ta bi podružnica objedinila prodaju komercijalnih prava FIFA-e s organizacijom njenih turnira, uključujući i samo Svjetsko prvenstvo. Ideja je bila prodati oko 20 posto udjela vanjskim investitorima i tako prikupiti do 4,2 milijarde dolara, čime bi cijela kompanija bila procijenjena na oko 20 milijardi dolara. Kao vodeći potencijalni investitor spominjala se kompanija Thrive Eternal, koju vodi Joshua Kushner, brat Jareda Kushnera, zeta američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Novac prikupljen na ovaj način, prema Infantinovoj zamisli, bio bi raspoređen među 211 nacionalnih saveza. Svaki savez trebao je dobiti početnu uplatu od 20 miliona dolara te udvostručenje godišnje potpore na pet miliona dolara. Infantino je plan branio argumentom da bi privatni kapital ubrzao ulaganja u razvoj fudbala širom svijeta, posebno u zemljama kojima je ta podrška najpotrebnija.
Reakcija je, međutim, bila brza i oštra. Evropska fudbalska unija UEFA prva je stala na branik, a njenih 55 članica jednoglasno je izglasalo da neće učestvovati ni u jednom FIFA takmičenju sve dok je ovaj prijedlog na stolu. Ubrzo su se pridružile i konfederacije Sjeverne i Srednje Amerike te Azije, izražavajući protivljenje načinu na koji je plan predstavljen. Ključna zamjerka nije bila samo finansijske prirode, nego se ticala upravljanja – savezi su smatrali da je prijedlog takve težine osmišljen bez dovoljno konsultacija, te da se o vlasništvu nad Svjetskim prvenstvom ne bi smjelo odlučivati na taj način.
Suočen s tim otporom, Infantino je u ranim jutarnjim satima 1. avgusta objavio da plan neće ići dalje. U saopćenju je poručio da je nakon pažljivog slušanja svih strana postalo jasno da je projekat stvorio podjele koje, bez obzira na nivo podrške, više nisu u interesu prvobitnog cilja. Naglasio je i da je svrha FIFA-e oduvijek bila i ostaje ujediniti i unaprijediti fudbal, te najavio da namjerava u narednim danima i sedmicama ponovo okupiti sve zainteresirane strane.
Šta ovo znači za Infantinovu poziciju? Kratkoročno, riječ je o nesumnjivom porazu. Rijetko se dešava da se cijeli fudbalski establišment tako brzo i tako jedinstveno usprotivi inicijativi jednog čovjeka. Pojedini glasovi unutar same FIFA-e javno su izrazili nezadovoljstvo načinom na koji je projekat vođen, što dodatno komplikuje sliku uoči predsjedničkih izbora zakazanih za 2027. godinu.
Ipak, bilo bi preuranjeno otpisati Infantina. On i dalje uživa deklarativnu podršku više od 200 nacionalnih saveza koji su podržali njegovu najavu ponovne kandidature, a njegova pozicija na čelu FIFA-e traje već deceniju. Uz to, komercijalni uspjeh Mundijala 2026. daje mu snažan argument – organizacija očekuje da će prihodi za ciklus od 2023. do 2026. premašiti 15 milijardi dolara, a Infantino je već najavio da vidi prostor za još veći rast uoči Svjetskog prvenstva 2030.
Šta može donijeti budućnost? Najvjerovatniji scenarij je da FIFA neće u potpunosti odustati od ideje o dodatnoj komercijalizaciji, nego će tražiti model koji je prihvatljiviji članicama – vjerovatno uz više konsultacija i bez prodaje vlasničkih udjela vanjskim investitorima. Infantino je i sam ostavio ta vrata odškrinuta, govoreći o okupljanju svih strana i nastavku razgovora. Za očekivati je da će naredni potezi biti oprezniji i postupniji, kako bi se izbjegao novi sukob s konfederacijama.
Jedno je, međutim, izvjesno. Napetost između želje da se iskoristi ogroman komercijalni potencijal najpopularnijeg sporta na svijetu i potrebe da se očuva njegov integritet i način upravljanja neće nestati. Ova epizoda pokazala je da granice te napetosti postoje i da ih članice FIFA-e neće olako dopustiti prekoračiti. Kako će Infantino balansirati između ta dva pola u narednim mjesecima, moglо bi presudno odrediti ne samo njegovu političku sudbinu, nego i smjer u kojem će se svjetski fudbal razvijati u godinama pred nama.