N. D.

Slow living (spori život) je način razmišljanja u kojem birate smisleniji i svjesniji način života koji je u skladu s onim što najviše cijenite u životu, kažu oni koji praticiraju takav način života.

To znači raditi sve pravilnom brzinom. Umjesto težnje da stvari rade brže, spori pokreti se fokusiraju na bolje. Često to znači usporiti, raditi manje i dati prioritet trošenju prave količine vremena na stvari koje su vam najvažnije.

Usporavajući i namjerno stavljajući svoje prave vrijednosti u srce svog životnog stila, način razmišljanja sporog življenja potiče vas da živite u samosvijesti i donosite svjesne, svrsishodne odluke za dobrobit vašeg i planete.

Spori život negira da biti zauzet znači biti uspješan ili važan. To znači biti prisutan i u trenutku, slavi kvalitet nad kvantitetom, živjeti s namjerom, biti svjestan i promišljen. Usvajanje sporijeg načina razmišljanja znači isključiti autopilot i ostaviti prostor za razmišljanje i samosvijest.

Sporo življenje dio je šireg sporog pokreta koji je započeo 1980-ih u Italiji. Suočen s otvaranjem McDonald’sa u srcu Rima, Carlo Petrini i grupa aktivista osnovali su Slow Food, pokret koji brani regionalnu tradiciju hrane. Pokret slow fooda sada ima pristalice u preko 150 zemalja i nastavlja da štiti gastronomsku tradiciju, promoviše pravednu platu za proizvođače, potiče uživanje u kvalitetnoj hrani i bavi se aktivnostima oko održivosti.

Carl Honore, jedan od najpoznatijih autora i govornika o sporom pokretu, pomogao je da se koncept sporog življenja uvede u mainstream 2004. godine objavljivanjem svoje knjige In Praise of Slowness. Honore istražuje kako je Slow Food pokrenuo širi pokret sporog življenja s time da se “sporo” sada primjenjuje na druga područja života koja su doživjela ogromno ubrzanje, uključujući posao, roditeljstvo i slobodno vrijeme.

Od objavljivanja knjige, brzina kojom živimo je samo nastavila da raste, ali i svijest o sporom kretanju života. Danas su sporo putovanje, spora moda, spora kondicija, sporo vrtlarstvo, spori interijeri, spor dizajn, sporo razmišljanje, spore vijesti i spor rad, sve su to primjeri daljih izdanaka pokreta sporog življenja.

Sve više ljudi priznaje da brže nije uvijek bolje, a mnoge je današnji užurbani način života mnoge je potaknuo da se više okrenu samima sebi i kvalitetnije iskoriste svoje slobodno vrijeme.

Reći će da se ne radi samo o onim dragocjenim trenucima rano ujutro ili nakon radnog vremena. Slow living je svojevrsna filozofija koja dolazi pod različitim nazivima, ali koncept je isti. Naime ono predstavlja način života u harmoniji i balansu, odnosno uči nas da usporimo tempo i živimo u trenutku najbolje što znamo.

Iako ima više polja u kojima se može prakticirati, postoje i gledanje onih koji prakticiraju slow living kako bi to trebalo izgledati vezano za posao.

– Pun kalendar ne znači da živite punim životom. Stalni sastanci, notifikacije i priče kolega koje vas ne zanimaju, ali vam svejedno ispunjavaju dan, nisu poticajno okruženje za postizanje smislenih rezultata. Neprestana zauzetost ne znači i najbolju produktivnost. Sporo živjeti na poslu znači usredotočiti se na zadatke koji donose rezultate i eliminirati užurbani ritam rada. Odbijanje davanja prednosti poslu u odnosu na druge domene naših života ključno je za pokret sporog života, koji je u svojoj srži način života koji pomaže ljudima da uspore i provode više vremena sa svojom porodicom i prijateljima. Neka vaše radno vrijeme bude jedino razdoblje kada brinete o poslu – sada je vrijeme da se posvetite sebi i svojim najmilijima, te uživate sa svojim bližnjima bez osjećaja krivice, kažu poštovaoci slow livinga.

Utopija ili nešto izvodljivo, svako može sam donijeti zaključak.