N. DEMIROVIĆ

Tomas i Krešimir Bodrožić su braća iz Njemačke, čije porijeklo vodi iz Crikvenice u Hrvatskoj, a danas važe za uspješne biznismene koji imaju uspješnu kompaniju i u našoj zemlji. Njihova firma Tikt Manufaktura, smještena u Bosni i Hercegovini, specijalizirala se za proizvodnju visokopreciznih metalnih dijelova, koji se koriste i u luksuznim automobilima.

Između ostalih, Tikt opskrbljuje Porsche i Mercedes AMG, a to što ovi divovi autoindustrije koriste njihov rad, najbolje govori o kvalitetu onoga što proizvodi Tikt.

U razgovoru sa direktorom kompanije Krešimirom Bodrožićem govorili smo o njegovom zanimljivom poslovnom putu, ulasku na bh. tržište, kompaniji, planovima, saradnji s velikim kompanijama…

Kako je tekao Vaš poslovni put?

– Ja sam rođen u Njemačkoj, a roditelji su mi iz Hrvatske. Živio sam jedno vrijeme u Njemačkoj dok sam išao, a u prvi razdred osnovne škole krenuo sam u Crikvenici na predivnom Jadranu gdje imam kuću. Kada sam imao 13 godina vratili smo se u Njemačku, na sjever gdje sam završio gimnaziju. Potom su se roditelji sjetili da se preselimo u Bavarsku i tu je onda krenuo i moj poslovni put. U Bavarskoj nisam odmah mogao naći mjesto na fakultetu. Umjesto da izgubim godinu, odlučio sam se završiti neki zanat, da bar imam nešto i ukazala mi se prilika da u jednoj jako maloj kompaniji završim za trgovca, za veletrgovinu i vanjsku trgovinu. Firma se bavila čisto export-import i bili smo samo šef i ja i radili smo različite projekte u Keniji, Nepalu, Kini i drugim zemljama po svijetu i ja sam uspio zanat sa tri godine, skratiti na dvije, pošto sam već završio gimnaziju, ali zahvaljujući dobrim ocjenama skratili su mi na godinu i po. Tada sam imao zvanje trgovca i kada sam počeo tražiti mjesto na fakultetu, šef mi je poklonio 10 posto firme da bi me tu zadržao tako da nikad nisam otišao na fakultet ni studirao.

Kako je došlo do dolaska u Bosnu i Hercegovinu i šta je to donijelo?

– Igrom slučaja smo došli do jednog projekta u Bosni i Hercegovini. Dok smo za Svjetsku banku, bili smo tehnički savjetnici u drvnoj industriji gdje smo dosta firmi u BiH posjećivali i u sklopu nekih međunarodnih kreditiranja smo radili ekspertizu u kojem smjeru bi trebalo ulagati i tako je krenuo i moj put u BiH. Jako često smo bili locirani na području oko Banjaluke i u tom regionu koji je poznat po drvnoj industriji i upoznao sam firmu Čajavec u Banjaluci i tada mi je proradio onaj moj trgovački instinkt. Bio sam s prijateljem koji je završio zanat na jednoj od mašina koju su oni u Čajavecu imali. To je bila CNC glodalica, a u tom trenutku je moje znanje bilo takvo da sam znao šta je glodalica, a šta strugalica. Tu je završavao moj svijet, ali on je bio jedan od glavnih trgovaca i nabavi jedne velika firme koja je radila mašine za testiranje mikročipova koje se sastojke od jako puno pozicija i tu smo krenuli u neku saradnju tada čisto trgovački. U međuvremenu sam zajedno s bratom otvorio firmu Tikt gdje smo tu istu šemu uradili u na sjeveru Njemačke. Brat je tada živio u Frankfurtu i mi smo tamo našli jednog kupca s kojim smo počeli sarađivati uz to da sam ja na jugu imao svog kupca u Bavarskoj. U međuvremenu je moj stari šef išao u penziju i onda smo sve to objedinili, povećalo nam se tržište.

Kako je došlo do toga da od trgovine krenete i u proizvodnju?

– Kupac nam je rekao da želi da imamo našu proizvodnju. Zapazili su da trgovački posao jako dobro radimo, da sve to znamo jako dobro organizirati, ali da su nam jako često vezane ruke jer smo ovisni o nekom drugom. Znači ako na nekom tržištu treba jako brzo reagovati, onda smo uvijek bili ovisni o volji nekog od dobavljača i mi smo onda 2024. osnovali Tikt Manufakturu u Bosanskoj Gradišci sa pet radnika i četiri mašine. Krenuli smo sa proizvodnjom, a taj kupac iz Njemačke nam je dvije trećine svega i finansirao, a taj kredit smo u roku do dvije godine vratili i ostalo je bila priča koja nas je u međuvremenu dovela do 72 radnika.

Šta je Tikt gdje je danas na tržištima?

– Danas je to kompanija koja se specijalizirala na obradu svih metala i nemetala putem CNC mašina, što znači CNC glodanje i tokarenje. Jako smo zastupljeni na njemačkom govornom području i specijalizirali smo se na komplikovane komade, male serije, gdje je traženo što više znanja i što više ruku zato jer smo jednostavno shvatili da je konkurisati s nekim visokoproduktivnim mašinama koje se proizvode i negdje u Aziji i gdje je radna snaga još jednom jeftinija, nešto što mi ne trebamo pokušavati. Ostali smo u ovom segmentu gdje je traženo znanje i vidjeli smo priliku da to bude naša posebnost. Naša posebnost je da kada 90 posto firmi kaže da se to ne može napraviti, to za nas počinje biti stvarno zabavno, gdje mi onda sebi uzmemo vrijeme i kažemo da ćemo mi to savladati pa čak i po cijenu da smo sa tim poslom napravili minus. Znamo da smo tu tehnologiju savladali i u slijedećem poslu smo onda na konju.

Koliko je teško imati saradnju sa velikim kompanijama poput Porschea i drugim evropskom gigantima?

– Najveća prepreka je što oni očekuju jako puno papirologije. Tu je jako puno normi, jako puno usklađenih procesa unutar firme i to je za jednu malu firmu, a mi smo sa 72 radnika još uvijek mala kompanija, jako teško za ostvariti. Imamo kupaca kojima mi brže mi završimo komade nego što se stigne papirologija napraviti. Ustvari, jako često imamo situaciju da brže završimo, nego što je kupac u stanju nama poslati zvaničnu narudžbu za te iste komade. Došli smo do te faze. Pošto smo u segmentu tih specijalnih dijelova, zna se da radimo i za autoindustriju, radimo i mašinsku industriju, ali u autoindustriji je to jako specifično. Očekuje se da se određene procedure i norme drže pod kontrolom i da se stvarno postupa po njima, a mi radimo samo za trkača odjeljenja i odjeljenja razvoja, a to ima zajedničko “što brže, što prije”, i sada se to jedno s drugim grize i mi pokušavamno napraviti liniju izmjeđu to dvoje, a to je jako komplikovano.

Koliki je prostor za napredak i kakva su Vaša očekivanja od kompanije u budućnosti?

– Mi smo malo prije korone kupili 27 duluma zemlje na kojoj imamo dvije hale po 2.200 ili 2.300 kvadrata našeg proizvodnog kapacitete, a sada smo u nekom finalnom planiranju i želimo krenuti u tom smjeru da se širimo. Do sada smo bili u iznajmljenom prostoru jer nije bilo potrebe za način većim, ali smo došli do te faze gdje nam je sve pretijesno i nemamo više prostora za to širenje. Perpektive su jako pozitivne s jedne strane, s druge strane sva ova dešavanja koja se događaju u svijetu i na tržištu su svaki put su neki udar. Mi smo u trošenju novca poprilično konzervativni i to nas malo sputava s jedne strane, dok sa druge strane ja mnogo bolje spavam. Bilo bi sigurno prostora da smo puno, puno veći, ali ne znama da li bi u svim situacijama koje su se zadnjih godina dešavale bili u stanju to stvarno finansijski to iznijeti, tako da sam u suštini i sretniji što smo tako konzervativni.

Koliko Tikt polaže na ljudske resurse i edukaciju?

– Tu smo sigurno jako posebno i jako rijetki. Ne znam koliko je poznato, dualno obrazovanje počinje biti sve više tema i u BiH. Mi smo se time počeli baviti još prije 15 godina, prije nego što je iko znao šta to znači. Ja sam došao iz tog sistema i pokušavam taj sistem prenijeti i mi smo apsolutni lider u cijeloj državi što se tiče dualnog obrazovanja i najdalje smo napredovali. Jako puno tu ulažemo i imamo jako dobru saradnju sa Tehničkom školom u našem gradu koja nam tu izlazi u susret. Saradnja je na jako visokom nivou i sada imamo situaciju da Tehnička škola upisuje odlikaše, a Gimnazija one momke koji imaju lošije ocjene, što je isto loša situacija i sada razmišljam kako i to promijeniti. Napravili smo dobar marketing time što smo pružili mladim ljudima perspektivu. Često privrednici shvataju perspektivom platu, ali plata je nešto što određuje tržište i to se podrazumijeva. Perspektiva je nešto drugo, perspetiva je to da isplaćujem kompletnu platu preko računa. Zbog čega? Ja tako svakog svog radnika napravim kreditno sposobnim. On može planirati, kada se oženi može kupiti stan ili auto. To je jedna od važnih stvari koje su bitne za svakog mladog čovjeka.

Koliko su bitni međuljudski odnosi?

– Mi se gledamo kao porodica, a ne kao vlasnik ili robovlasnik i podređeni ljudi. Mi smo jako drugo pokušavali držati firmu na jednoj horizontalnoj organizaciji, ali smo u nekom trenutku shvatili da je to jednostavno nemoguće zbog broja ljudi pa je onda nadzor skoro nemoguć. Mi živimo pod tim sloganom da je onaj najbolji inžinjer i čistačica važna osoba za firmu. Jer ako čistačica neće čistiti, onda jednog dana nećemo moći ni ući u firmu jer je sve toliko prljavo. I jedno i drugo je za nas jako važno i te vrijednosti pokušavamo prenositi na naše radnike. Prosječna starost naših radnika je 32 godine, a imamo sigurno znatno više pod 20 radnika koji su duže od 10 godina kod nas u firmi. I to onda pokazuje kvalitet odnosa unutar jedne firme. Ako uspjete animirati mladog momka nakon 18 godina da počne raditi kod nas i on je još uvijek kod nas, onda znači da smo nešto dobro uradili. Znači on je zadovoljan i nije tražio mogućnost da ide negdje drugo, iako su svi oni koji prođu našu obuku svugdje u svijetu traženi.

Kako uopćeno gledate na stanje i trendove u industriji kojoj pripadate?

– Mi smo jako ovisni o tome što se u svijetu dešava, a to što se dešava je jako nepredvidivo pa mi stvarno živimo iz mjeseca u mjesec. Iz nekog razloga kojeg ja ni sam ne razumijem mi u 20 godina postojanja firme prvi put sada znamo da do iduće godine u oktobru smo puni. Po svojstvu toga čime se bavimo, što znači da radimo specijalizirane stvari u malim količinama, male serije, mi smo uvijek vidjeli samo maksimalno tri do četiri mjeseca unaprijed šta se dešava na tržištu i poslije toga je uvijek bio mrak. To je blok od tih tri četiri mjesaca koji se konstantno kreće ispred nas i onda se to uvijek pomjera, ali jednu firmu zahuktati i zaustaviti, to je jako teško jer to znači o otkaze, a mi smo takvu situaciju zadnji put imali 2008. ili 2009. godine kada je bila velika finansijska kriza. Smanjili smo broj radnika za 10. Držali smo ih šest mjeseci na minimalcu, pa smo im morali dati otkaz, ali smo ih vratili nakon dva mjeseca kada se situacija smirila, a bilo je zaista teško izgurati. Sada prvi put vidimo do oktobra prilično stabilno tržište za nas, tako da smo poričično zadovoljni.

Znam da kolege iz okoline imaju dosta briga, ali mi očekujemo da će i za njih negdje između januara i marta cijela situacija poprilično stabilizirati. To je naše očekivanje jer mi smo pričino rano u redu zato jer veliki dio naše proizvodnje radimo za industriju poluvodiča i štampane ploče koji su uvijek u redu prvi. Prvo kod nas krene posao, a isto tako se naglo kod nas završi, dok druge branše malo tromije reaguju. Možda nakon šest mjeseci, ali kada je kod nas stalo, oni imaju još šest mjeseci posla. Iako imamo milion upitnika iznad glave, ja ne vidim situaciju u idućoj godini kao lošu.