N. D.

Sanela Klarić, delegatkinja u Domu naroda FBiH, predala je jučer u parlamentarnu proceduru Zakon o pčelarstvu. Kako je potiho objavljeno, potreba za izradom ovog Zakona ukazala se zbog manjkavosti postojeće legislative o uređenju pčelarstva.

Sama parlamentarka je u svom obrazloženju istakla da je važnost zakona je u tome što precizno definiše pčelarstvo, obuhvatajući aspekte poput držanja, uzgoja, proizvodnje, prometa pčela i pčelinjih proizvoda.

– Zakon stavlja naglasak na zaštitu autohtone rase, sive pčele, što pridonosi očuvanju bioloških karakteristika te vrste, i zakonsku obavezu uzgajanja i prometovanja samo s ovom vrstom pčele. Zatim, postavljaju se jasni uslovi za obavljanje pčelarske djelatnosti, uključujući potrebu za obukom i mentorstvom od strane registrovanih pčelara i udruženja što direktno utiče na razvoj ove djelatnosti.

Također, određuju se uslovi za postavljanje pčelinjaka, kako stacionarnih tako i selećih, čime se štite interesi okoline i drugih pčelara. Zakon propisuje i obaveznu registraciju pčelara i pčelinjaka u Registar, što olakšava praćenje i upravljanje pčelarskom djelatnošću te posljedično utiče na razvoj pčelarstva. A tu je i niz drugih ne manje važnih odredbi, objašnjeno je.

Ona je naglasila kaže da uređenje ove oblasti ne doprinosi samo zaštiti pčelara i pčela, nego i cjelokupnog okoliša, ali za Marx.ba otkriva da kako je došla na ideju da predloži ovaj zakon i da se radi o nečemu što je za nju mnogo više od posla.

– Imam jedan poseban odnos prema ovome. Ja se dugo bavim pitanjem poljoprivrede i ruralnog razvoja i diskutujem o tome da država koja 85 posto hrane uvozi nije država koja sa sigurnošću može obezbijediti sve ono što građanima treba, a možemo jer imamo resurse što se tiče privrede, a imamo i potrebno znanje. U tim razgovorima sam shvatila da pčelari nemaju taj zakon, da postoje ogromni problemi na terenu. Ono što je mene najviše dirnulo je da ljudi plate med, a ustvari dobiju istopljen šećer. Niko to ne kontroliše, a recimo stariji ljudi kojima je to lijek daju možda posljednji novac za to, kaže za Marx.ba delegatkinja Klarić.

Ipak, veliki utjecaj na sve imao je i njen privatni odnos prema ovoj oblasti.

– Moj otac je 13 godina bio bolestan, imao je različite metastaze, vjerovao je u prirodu i liječio se sa pčelama, ne samo medom, nego ubodom pčele. Tako da smo mi nekako shvatili važnost te pčele, a na kraju krajeva one oplode 85 posto hrane. Taj neki privatni odnos prema pčeli i neka zahvalnost, dovela je do toga da sam čim sam imala priliku oformila jedan tim u koji smo pozvali profesore sa Poljoprivrednog i Veterinarskoj fakulateta, profesoricu Lejlu Biber i Behiju Dukić koje su nam iz tog svog akademskog ugla pomogle, naglašava Klarić.

Oni koji su potpuno u pčelarstvu nisu izostavljeni.

– Ono što je najvažnije da su pčelari pisali ovaj zakon. Oni koji na terenu imaju određene probleme, ali isto tako vole ono što rade. Puno sam naučila od njih, a ovaj tekst je njihovo djelo. Imali smo i pomoć od slovenačkih pčelara jer nam je urbano pčelarstvo nešto novo, a Slovenci su to doveli na dosta visok nivo. Naravno, ovo je nacrt, ne mislimo da je savršeno, može sve biti još bolje, a molim Vladu FBiH da se s ovim krene što prije, jer je uostalom to i obaveza FBiH, kaže Klarić.