Marx.ba

Mnogi vide vodik kao gorivo budućnosti. Taj plin mogao bi biti ključ za postizanje nultih emisija globalne ekonomije, jer kad se koristi u industrijskim procesima ili kao gorivo, ne proizvodi CO2. No velik nedostatak vodika je taj što njegova proizvodnja nije ekološki prihvatljiva. Ipak, nedavna otkrića njegovih velikih prirodnih ležišta to mijenjaju.

Prema podacima organizacije The Carbon Trust, manje od jedan posto trenutne globalne proizvodnje vodika je bez emisija. Postoji nekoliko vrsta tog plina, ovisno o tipu proizvodnje. Sivi vodik nastaje cijepanjem metana na ugljikov dioksid i vodik (H2). Plavi vodik se proizvodi na isti način, ali se proizvedeni CO2 hvata i pohranjuje. Crni vodik se pak proizvodi djelimičnim spaljivanjem ugljena.

Zeleni vodik nastaje elektrolizom vode u kisik i vodik, i pri tome nema emisija. Ali zeleni je vodik relativno skup i zato ga ima jako malo, piše BBC.

Međutim postoji i prirodni vodik, zlatni ili bijeli vodik, koji se nalazi u naslagama pod zemljom. Nastaje na više načina, ali glavni proces uključuje interakciju podzemne vode s mineralima bogatim željezom kao što je olivin. To uzrokuje razdvajanje vode na kisik, a on se veže sa željezom, i vodik.

U bazenu Lorraine, u sjeveroistočnoj Francuskoj, nedavno je pronađeno na 3000 metara dubine vrlo veliko ležište vodika. Nije to prvi put da je pronađen u prirodi. Već postoji mala komercijalna bušotina u Bourakebougouu u zapadnom Maliju, a vjeruje se da postoje i velika nalazišta u SAD, Australiji, Rusiji i nizu evropskih zemalja.

No otkriće u Francuskoj predstavlja najveće prirodno nalazište plina dosad pronađeno. Stručnjaci procjenjuju da bi u njemu moglo biti 250 miliona tona vodika, dovoljno da se zadovolji trenutna globalna potražnja za više od dvije godine. Naučnici su uvjereni da vodikove naslage leže neotkrivene širom svijeta – Američki geološki institut (USGS) procjenjuje te rezerve na hiljade ili možda milijarde megatona.

– Neće se sve to moći lako iskoristiti. Velika većina bit će nedostupna – nalazi se preduboko ili predaleko u moru ili u premalim akumulacijama da bi bilo ekonomično pristupiti im, upozorava Geoffrey Ellis, geolog koji je modelirao količinu geološkog vodika u svijetu.

Ali USGS procjenjuje da postoji vjerovatno oko 100.000 megatona dostupnog vodika – a to bi moglo predstavljati zalihe za stotine godina. Tehnike za njegovu “žetvu”, kaže Ellis, “trebale bi biti slične onima za prirodni plin. Tehnologija već postoji.”

Spomenuto nalazište Bourakebougou u Maliju trenutno je jedino postrojenje koje komercijalno proizvodi bijeli vodik, i to svega oko pet tona godišnje. Međutim postoje projekti za veće iskorištavanje rezervi.

Ove godine investicijska kompanija Billa Gatesa, Breakthrough Energy Ventures, uložila je 91 milion dolara u američki startup Koloma, koji želi eksploatirati rezerve bijelog vodika u SAD. U međuvremenu, firma Getech traži potencijalna nalazišta u Maroku, Mozambiku, Južnoj Africi i Togu, a od 2021. godine samo u Južnoj Australiji je šest kompanija podnijelo zahtjev za 18 dozvola za istraživanje vodika i svi zahtjevi su odobreni.

Problem je za sada što trenutno postoji nedostatak tržišta za vodik u SAD, a to smanjuje poticaje za istraživanje.

Prema industrijskoj grupi Hydrogen Council, Evropa je globalni lider u prijedlozima projekata vezanih uz vodik, s udjelom od 35 posto globalnih ulaganja, a na Latinsku i Sjevernu Ameriku odnosi se oko 15 posto ulaganja.