Marx.ba
Zlato je odavno na glasu kao sigurna (investicijska) luka u kriznim vremenima. Ali, kakvu stvarno ulogu plemeniti metal igra u svijetu finansija, ko određuje cijenu zlata i što to znači za privatne investitore, nalizirao je Deutsche Welle.
Zlato je simbol moći, vijekovima je zlato sinonim za bogatstvo.
– Kraljeve i plemiće se krunisalo zlatnom krunom. Zlato se oduvijek asocira s nečim pozitivnim, pojašnjava Olaf Stotz, profesor na visokoj školi Frankfurt School of Finance and Management.
Zlato je do današnjih dana uspjelo zadržati status omiljenog luksuznog dobra. Oko polovice eksploatiranog zlata danas se prerađuje u nakit. Ako se pritom radi o rijetkim komadima nakita, oni mogu doseći vrlo visoku kolekcionarsku vrijednost. A ako se radi o rijetkim luksuznim satovima, moguć je i egzorbitantan porast vrijednosti tog artikla. No, u pravilu zlatni nakit nije baš najbolja opcija kada se radi o potencijalnim investicijama.
Nakit naime u većini slučajeva nije nešto što je “čisto” zlato, uglavnom se radi o legurama – dakle miksu raznih metala. Udio zlata u naušnicama, ogrlicama ili narukvicama tako može opasti i na nivo od 58,5 posto.
Umjesto nakita, puno bolja opcija za ulaganje novca su zlatnici ili zlatne poluge. Zlatnici se u pravilu sastoje od finog zlata, dakle udio zlata iznosi 99,9 %. Vrijednost se izražava u finim uncama. Aktuelno jedna fina unca zlata (odnosno 31,1 gram) košta nešto više od 3.000 američkih dolara. Tokom marta je bila zabilježena rekordna vrijednost svih vremena: 3.057,51 dolar. Prije 30 godina, u martu 1995. godine, cijena zlata je iznosila oko 390 dolara.
– Činjenica da je cijena zlata u protekla tri desetljeća toliko porasla ima veze i s inflacijom. Doduše, cijena zlata je rasla brže od inflacije, ali „su se u načelu dogodila samo dva do tri znatnija porasta cijena zlata, smatra stručnjak Stotz.
On naglašava kako cijena zlata kratkoročno može oscilirati i napominje da mu je, kao naučniku, malo čudna teza da je zlato doista dobra zaštita od inflacije.
Cijena zlata se ne određuje tek u posljednjih 30 godina, nju se definira jod od 17. stoljeća, tada se to radilo na Bullion Marketu u Londonu (najvažnijem izvanberzovnom mjestu za trgovanje zlatom i srebrom, nap. red.) Od 20. stoljeća postoji i jasno definirana tržišna struktura za zlato, ona je kreirana 12. septembra 1919. uz pomoć takozvanog „Londonskog Goldfixinga”. To konkretno znači da od tada najvažniji trgovci zlatom dva puta dnevno definiraju svoje cijene – radnim danom u 10:30 i u 15:00. To pravilo vrijedi do današnjih dana.
– To ima određenu simboličnu snagu”, objašnjava Stotz na ARD-u.
Ali ujedno i naglašava:
– Trguje se naravno i na elektronski način. A tamo se cijene zlata određuje iz sekunde u sekundu, iz minute u minutu.
Zašto je zlato tako vrijedno? I zašto jedna unca danas košta više od 3.000 eura? Razlog su, između ostalog, i karakteristike zlata. Zlato je odličan vodič struje, lako ga se prerađuje, gotovo je neuništivo, pa i na duži rok.
Sve to zlato čini važnom sirovinom za elektroniku. U jednom pametnom telefonu se nalazi oko 30 miligrama zlata. Taj se metal koristi i za plombe za zube, odnosno za proizvodnju umjetnih zuba – zato što kiselina u usnoj šupljini i u jelu ne može “napasti” zlato.
Ljudi eksploatiraju sve više zlata. Samo tokom 2024. je, po navodima US Geological Survey, širom svijeta iskopano oko 3.300 tona zlata. Osim Kine, među zemljama koje eksploatiraju najviše zlata su Australija, Rusija, te Sjeverna Amerika sa SAD i Kanadom.
Sudeći po navodima World Gold Councila, čovječanstvo je od prve zlatne groznice u historiji, do sada eksploatiralo više od 220.000 tona zlata. Većinu plemenitog metala danas posjeduju centralne banke, ukupno oko 37.000 tona. I kod njih se i danas osjeća zlatna groznica – samo u prvom polugodištu 2024., centralne banke su širom svijeta kupile 483 tone zlata, što je rekordna količina.
Najveće rezerve zlata krajem 2024. je imao SAD (8.133,5 tona). To proizlazi iz podataka World Gold Councila. Njemačka posjeduje druge najveće rezerve zlata (3.351,5 tona) u svijetu. A slijede Italija, Francuska, Rusija i Kina. Valja pritom naglasiti da World Gold Council bilježi samo one podatke koje zemlje svijeta stavljaju dobrovoljno na raspolaganje. Stvarne zalihe bi dakle mogle biti i (znatno) veće.
Činjenicu da mnoge zemlje posjeduju rezerve zlata World Gold Council objašnjava time da one tako žele smanjiti ovisnost o dolaru. U slučaju svjetskih kriza moguće su turbulencije za nacionalne valute, odnosno porast inflacije. Ako se u kriznim vremenima uzdrma neku valutu, rezerve zlata služe kao „osiguranje”, odnosno sredstvo pomoću kojeg se stabilizira tečajeve valuta – na primjer ciljanom kupovinom i prodajom neke strane valute.
U modernoj verziji zlatne groznice mogu učestvovati i privatne osobe, odnosno građani koji ne žele, kao centralne banke, deponirati zlatne poluge u neki sef. Oni mogu ulagati u investicijske fondove koji se bave zlatom, u certifikate odnosno druge vrste vrijednosnih papira (ETF, ETC), pa i u same rudnike zlata. No, za razliku od fondova, investicije u neku pojedinu dionicu je znatno veći – jer na kraju krajeva neka rudarska kompanija može i propasti. Ili obustaviti rudarenje, piše DW.
VEZANO
