Š.M

Anemija ili slabokrvnost sve češća je bolest koja se javlja među mlađom generacijom.  Željezo je dragocjeni mineral, prijeko potreban za rast, razvoj i dobar imunitet. Od nedostatka željeza u organizmu gotovo dvostruko više pate žene nego muškarci. Nastaje uslijed gubitka krvi, smanjenom proizvodnjom ili prekomjernom razgradnjom krvnih stanica, a uzrokovano je smanjenjim brojem eritrocita i količinom hemoglobina.

Nizak nivo gvožđa može da izazove umor, kao i da ometa sposobnost imunog sistema da se bori protiv infekcija i bolesti. 

Ali šta se dešava kada je nivo gvožđa u krvi previsok?

Nedavno istraživanje Imperial College London, objavljeno u Journal of American Heart Association (JAMA) i PLOS Medicine, stavlja naglasak na neke od negativnih nuspojava viška željeza u krvi.

Glavni autor ove studije naveo je da bi ovo istraživanje trebalo doktorima dati više alata za pružanje pravih tretmana. 

Istraživači su u toku istraživanja koristili informacije od oko pola miliona ljudi iz britanske Biobanke, dugoročnog spremišta genetskih podataka.

“Proučavali smo učinak suptilnih promjena u genetski određenim razinama željeza, što nije isto što i stvarne promjene u statusu željeza,” objasnio je dr. Dipender Gill, naučni saradnik u Centru za farmakologiju i terapiju Imperial College London.

Istraživači su otkrili da ljudi s prirodno višim nivoom gvožđa imaju smanjen rizik od ateroskleroze – stanja u kojem masne supstance začepljuju arterije što može dovesti do niza ozbiljnih komplikacija.

S druge strane, istraživači su također otkrili da visoki nivoi željeza mogu biti povezani sa krvnim ugrušcima uzrokovanim sporijim protokom krvi. Još jedan mogući neželjeni efekat visokog gvožđa je povećan rizik od bakterijskih infekcija kože.

“Nalazi u vezi sa sužavanjem arterija i stvaranjem krvnih ugrušaka bili su donekle očekivani, s obzirom na naša prethodna istraživanja koja sugeriraju da više željeza može zaštititi od srčanih bolesti, ali povećati rizik od nekih vrsta moždanog udara”, naveo je Gill.

Gill je naglasio da su potrebna daljnja klinička istraživanja kako bi se potvrdile ove teze, dodajući da on i njegov tim imaju planove za buduća istraživanja.