Marx.ba

Evropska tekstilna industrija lani je ostvarila 167 milijardi eura prometa, a zapošljava 1,3 miliona ljudi, kaže za Poslovni dnevnik Ekaterina Stoyanova koja je u Evropskom udruženju za tekstilnu industriju (EURATEX) zadužena za održivo poslovanje.

Europska tekstilna industrija vrlo je snažna, iz Evrope dolaze neki od najpoznatijih svjetskih brendova. No, većina je proizvodnje u trećim zemljama – Kini, Indiji, Bangladešu… Ipak, čini se da je moguće vraćanja proizvodnje u Evropu?

– Evropska se tekstilna industrija doista suočila sa značajnim izazovima posljednjih desetljeća zbog povećane konkurencije zemalja s niskim troškovima proizvodnje poput Kine, Indije i Bangladeša.

Iako su mnogi evropski brendovi globalno poznati po svojoj kvaliteti i dizajnu, velik dio njihove proizvodnje premješten je u te jeftinije regije. Mogućnost povratka te proizvodnje u Evropu ovisit će o raznim faktora.

Posljednjih godina postoji globalni trend tzv. reshoringa, odnosno vraćanju ili približavanju proizvodnje tržištima potrošača. Ovaj trend potaknut je rastom troškova rada u nekim azijskim zemljama, poremećajima u opskrbnom lancu i sve većoj svijesti o problemima održivosti povezanima s prijevozom na velike udaljenosti.

Evropski potrošači sve su više zabrinuti za održivost i ekološke faktore. Također, samo proizvodnja u Uniji – i u zemljama u blizini, kao što su Turska i PanEuroMed područje – može osigurati potpunu usklađenost s najvišim ekološkim standardima u svijetu.

Posljednje, ali ne manje važno, trendovi nearshoringa potaknuti su visokom kvalitetom i inovacijama koje Evropa i područje PEM-a mogu ponuditi. Evropski proizvođači poznati su po svojoj kvaliteti i inovativnosti. Neki se brendovi stoga odlučuju na vraćanje proizvodnje u Evropu kako bi imali veću kontrolu nad kvalitetom i kako bi iskoristili stručnost evropskih obrtnika i dizajnera, kaže ona.