N. D.

Šafran je najtraženiji i najskuplji začin na svijetu, a zovu ga i “crveno zlato” jer mu kilogram postiže cijene iznad 1.100 eura. Među većim svjetskim izvoznicima je Indija, ali posljednjih godina i oni se suočavaju s velikim problemima u proizvodnji zbog klimatskih promjena.

Za proizvodnju samo jednog kilograma potrebno je između 200.000 i 300.000 cvjetova, a sve se radi ručno. Začin se dobiva samo od tučka, tamnocrvenih niti zvanih stigma. One se uklanjaju između latica i suše.

– To je radno vrlo intenzivna industrija u kojoj svaki proces, od sadnje lukovica, branja cvjetova, nježnog uklanjanja tučka s ​​cvjetova, do konačnog ocjenjivanja, pedantno provode kvalificirani radnici s desetljećima iskustva u tom poslu, kaže za BBC poduzetnik Monis Mir, čija porodica već četiri generacije vodi biznis sa šafranom.

Kada se radi o uzgoju šafrana, na našim područjima nije česta pojava. Čak je raritet pa se teško mogu naći oni koji se odlučuju na uzgoj ove kulture. U Srbije je jedan bračni par uspostavio proizvodnju, a što se tiče Bosne i Hercegovine još nema proizvodnje.

Iz poljoprivrednih udruženja u Federaciji BiH za naš portal potvrđeno je da nemaju informacije o eventualnim uzgajivačima šafrana.

Struka na ovu proizvodnju gleda kao na izuzetno tešku. Vladimir Ferzanović, ugledni ogranski proizvođač ljekovitog i začinskog bilja i drugih kultura za Marx.ba kaže kako je teško očekivati da se neku upusti u uzgoj šafrana.

– Šafran je vrlo je zahtjevan, traži mu se posveti malo više pažnje. Sve se mora raditi ručno. Zarada jeste dobra, ali nemamo mi te količine da bi se moglo raditi i zarađivati. Šafran se koristi kao suhi cvijet, a to je jako skupa proizvodnja za nas, jer je potreban veliki broj cvjetova da bi se proizveo samo jedan kilogram začina. Mi se ne usuđujemo da počnemo sa šafranom i iz drugog razloga. Treba imati ugovoren plasman, a to je kod nas vrlo teško. Cijene jesu jako visoke na tržištu, ali zaista treba puno toga, pa nije čudno da se niko ne usuđuje krenuti u taj uzgoj, kaže Ferzanović.