Marx.ba
Koliko bi vam neko trebao platiti da prestanete koristiti Facebook na mjesec dana: 5 dolara? 10 dolara? 100 dolara? To je pitanje koje su Erik Brynjolfsson i njegove kolege postavili gotovo 40.000 korisnika Facebooka iz 13 zemalja. Pokazalo se da bi manje od jedne petine ispitanih odreklo društvene mreže u zamjenu za pet dolara, dok bi se više od tri četvrtine suzdržalo od Facebooka za 100 dolara naknade.
Ovi nalazi bili su dio eksperimenta osmišljenog da rasvijetli vrijednost digitalne robe, mnoštva virtualnih proizvoda koji su postali sastavni dio svakodnevnog života, od platformi za video streaming do aplikacija za razmjenu poruka i stranica za e-trgovinu. Unatoč prednostima koje donose potrošačima, većina digitalnih proizvoda je besplatna. To znači da se uvelike zanemaruju u izračunima bruto domaćeg proizvoda koji se, uz nekoliko iznimaka, temelji na cijeni koju ljudi plaćaju za robu i usluge.
Ograničenja BDP-a dobro su dokumentirana; metrika zanemaruje vrijednost svega, od antibiotika preko čistog zraka do pranja vlastitog rublja. Brynjolfsson je među onima koji kažu da nam je sada, kad sve više ljudi cijele dane provodi na Internetu, potreban novi, širi skup metrika.
– Ne možete upravljati onim što ne možete mjeriti, kaže Brynjolfsson, profesor na Stanfordu i direktor tamošnjeg Stanford Digital Economy Laba.
– Ako ne znate gdje se stvara vrijednost u gospodarstvu, donosit ćete loše odluke kao političari, kao upravljači i kao građani, dodao je.
Eksperiment, opisan u radnom dokumentu Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja, procijenio je vrijednost Facebooka i devet drugih digitalnih dobara: Twittera (sada X), Instagrama, WhatsAppa, Snapchata, TikToka, Google Searcha, Google Mapsa, YouTubea i Amazon Shoppinga. Istraživači su rangirali relativnu korist koju su ljudi izvukli iz ovih stranica na temelju toga koliko bi bili spremni ne koristiti ih mjesec dana.
Ljudi su najviše preferirali Google Search, čak i više od ličnog susreta s prijateljima, a zatim YouTube i Google Maps. Twitter i Snapchat bili su najmanje preferirani servisi, dok je Facebook bio negdje u sredini. Istraživači su upotrijebili svoja otkrića o tome koliko bi novca ljudi prihvatili da prestanu koristiti Facebook kako bi ekstrapolirali vrijednost drugih proizvoda u dolarima. Studija je provedena u partnerstvu s Metom, matičnom kompanijom Facebooka, Instagrama i WhatsAppa, a kompanija nije imala pravo veta na objavljene rezultate.
Studija je zaključila da je samo ovih 10 digitalnih dobara proizvelo više od 2,5 biliona dolara vrijednosti godišnje, što je ekvivalent oko 6% ukupnog BDP-a 13 zemalja uključenih u studiju: Belgije, Francuske, Irske, Japana, Južne Koreje, Kanade, Meksika, Norveške, Njemačke, Rumunije, SAD, Španije i Velike Britanije.
– Magnituda učinka bila je zapanjujuća. To mi govori da mjerenje vrijednosti digitalnih dobara nije samo teoretska vježba: ovo je prvorazredna razlika u životima milijardi ljudi, kaže Brynjolfsson.
Istraživanje je također otkrilo da zemlje s nižim BDP-om, poput Meksika i Rumunije, ali i ljudi s nižim prihodima unutar svake zemlje, izvlače proporcionalno veću vrijednost iz digitalne robe od svojih bogatijih sugrađana.
– Ako nemate mnogo novca, ima smisla konzumirati i dobiti veću korist od besplatnih dobara. To znači da digitalna roba nastoji smanjiti nejednakost unutar zemalja i između zemalja, kaže Brynjolfsson.
U ranijem istraživanju Brynjolfsson i njegove kolege procijenili su vrijednost nekoliko digitalnih dobara, uključujući Facebook i kamere pametnih telefona. Najnovija studija obuhvatila je veću korpu proizvoda i uključila mnogo veći uzorak ljudi sa šireg geografskog područja. Stanfordov Laboratorij za digitalnu ekonomiju namjerava provesti i opsežnu studiju kako bi izmjerio vrijednost više od 800 dobara: ne samo digitalnih proizvoda, već i tradicionalnijih dobara i usluga kao što su pasta za zube, automobili i zdravstvena njega.
Ovo istraživanje trebalo bi pomoći uspostavi komplementarne metrike BDP-u zvane GDP-B koja mjeri koliko dobra pridonose dobrobiti ljudi, a ne koliko koštaju.
– Umjesto da samo mjerite koliko tko trošite na stvari, ovo mjeri korist koju od njih dobivate, što će biti zanimljiviji i relevantniji koncept za mnoge svrhe. Ako želite dodatno smanjiti nejednakost prihoda, jedan od alata je poboljšanje nacionalne digitalne infrastrukture kako bi više ljudi imalo pristup besplatnim digitalnim dobrima, kaže Brynjolfsson.