Marx.ba
Kada se govori o ekologiji, u posljednje se sve vrijeme stavlja akcenat na proizvodnju hrane i njen utjecaj na zagađenje. Kao što znamo, ponajviše se priča o industriji mesa i CO2 emisijama, ali to je samo jedan – najistaknutiji dio priče.
Stvar je dosta kompleksnija. Naravno, nije riječ samo o tome da li neka hrana sama po sebi “zahtijeva” manje trošenje resursa, već i o tome – može li hrana, koja postaje sve popularnija, pa se više i proizvodi, vremenom postati dio održivijeg poslovanja?
Inače, u superhranu se svrstavaju one namirnice koje podižu nivo energije, održavaju zdrav hormonalni balans i imunitet, te utječu na redukciju/eliminaciju određenih virusa i bakterija. Prema aktuelnim podacima, superhrana može imati pozitivan efekat na planetu, a samim tim i na kolektivno zdravlje ljudi.
S obzirom na trenutni trend u potrošnji superhrane, izdvajaju se tri dimenzije održivosti novog tržišta:
- Ekonomski aspekt koji podrazumijeva spremnost da platimo određenu sumu novca za superhranu, kao i prihode i cijenu;
- Okruženje koje podrazumijeva prirodnost sastojaka, nivo zagađenja, procese pripreme, organsku proizvodnju i pakovanje;
- Društveno-zdravstveni stub koji uključuje zdravstvene benefite superhrane, nutritivne vrijednosti, nivo komfora iskustva i tradiciju.
Treba uzeti u obzir i da kupovina hrane, koja nije lokalno proizvedena, zahtijeva intenzivnije korištenje energije i transporta, te generisanje značajnih opterećenja životne sredine. Aktuelne studije sugerišu da postoje određeni sukobi i sinergije između održivosti zdravlja i životne sredine.
Inače, vrijednost tržišta superhrane u cijelom svijetu bila je 152 milijarde dolara u 2021., a očekuje se da će porasti za dodatnih 41% do 2027. godine.
