Marx.ba
O novom dobu liderstva svoja su iskustva iz modernog poslovnog svijeta podijelili Russell Dalgleish iz Škotske i Michael Anderson iz Kalifornije.
Russell je serijski preduzetnik, investitor, inovator i poslovni savjetnik i ističe kako nikada nije postojalo bolje vrijeme za pokretanje posla od ovoga danas. Savremene tehnologije, omogućuju jeftina putovanja i besplatnu komunikaciju s bilo kime u svijetu, što znatno olakšava širenje poslovne strategije i globalni uspjeh bilo koje kompanije iz bilo koje zemlje.
U preduzetništvu 21. vijeka najvažnije je iskoristiti mogućnosti koje se nude, a tu su prije svega važne društvene mreže kako bi korisnicima iskomunicirali svoju ponudu, smatra Russell. Za primjer navodi Twitter koji smatra odličnom platformom za dijeljenje iskustva i misli poput onoga što mi mislimo da će se dogoditi u svijetu, što je prilično važno za lidere, piše Žene i novac.
Također, ključno je istražiti konkurenciju i odlučiti koje će biti vaše prednosti na tržištu. No, šta nas onda sprječava da pokušamo ostvariti svoje snove, bez obzira na to gdje se nalazili? Odgovor je, kaže, u našoj glavi.
I Russell i Michael se slažu da najveći otpor sebi pružamo sami i to zbog straha od nečega novog. Svi se malo bojimo promjena, to je prirodna reakcija na nešto novo. Međutim, da bi bio inovativan, moraš riskirati, ističe Michael, osnivač instituta The Executive Joy. Hrabrost ne znači da nas nije strah, nego da me strah, ali ću svejedno to učiniti, jer znam da je potrebno.
Michael je istakao i da postoje neki mitovi o liderstvu koji često obeshrabruju pojedince. Primjerice, mnogi misle da se ne može naučiti kako biti vođa ili da vođa mora imati određene kompetencije i znati odgovore na sva pitanja. Međutim, to nije točno. Bilo ko može biti lider, poručuje preduzetnik iz Kalifornije, ali na vještinama treba raditi, nije dovoljno samo se roditi s time.
Ipak, to ne znači da vođa mora biti savršen, jer niko ne može znati sve odgovore. Michael priznaje da ni sam nije bio dobar lider kada se počeo baviti preduzetništvom, ali je mnogo ulagao u svoju daljnju edukaciju nakon čega je njegova kompanija bila sve uspješnija te naposljetku proglašena najboljim mjestom za rad u San Diegu.
Lider treba znati kako iskoristiti potencijal svojih zaposlenika i steći njihovo povjerenje. A da bi stekao povjerenje, lider mora biti autentičan. To znači da ne smije skrivati informacije o poslovanju od svojih zaposlenika ili tražiti od njih nešto što sam ne poštuje. Na primjer, ako zaposlenicima nije dopušteno da kasne na posao, onda ni vođa ne bi trebao kasniti. Isto tako, svatko treba pronaći svoj vlastiti stil, a ne kopirati druge.
Russell i Michael poručuju svima da rade na svojoj emocionalnoj inteligenciji kako bi prije svega dobro upoznali svoje zaposlenike i predvidjeli moguće izazove. Leaderima predlažu i da se povezuju s drugim preduzetnicima, jer sarađujući, svi imamo veće šanse za uspjeh – već dugo znamo da je networking poluga za svaki biznis.
Spoznaja samog sebe, dobre komunikacijske i socijalne vještine, emocionalna inteligencija (prepoznavanje i reguliranje svojih i tuđih negativnih raspoloženja), upravljanje vlastitim emocijama (stresom, strahom od neuspjeha), vođenje drugih prema zajedničkom cilju, povećanje učinkovitosti zaposlenika, sve su to vještine koje se mogu naučiti. Jedan od najmoćnijih alata kojeg ne samo današnji lideri, nego i zaposlenici, redovno primjenjuju je mindfulness, odnosno mindful leadership. Ova vještina omogućuje vam da se uvijek „uprisutnite“ te vam daje alate kako da ih pretočite u svoj život – poslovni, ali i privatni, jer su granice više nego ikad izbrisane.
Uvođenje mindfulnessa (skup tehnika i vještina koje nam omogućuju da upravljamo svojom pažnjom) u organizaciju donosi niz dobrobiti koje su potvrđene istraživanjima. Prvo, prakticiranje mindfulnessa povezano je s poboljšanom sposobnošću koncentracije i upravljanja stresom među zaposlenicima. Ovo će donijeti bolju produktivnost i smanjenjem pogrešaka na radnom mjestu. K tome, mindfulness vježbe potiču razvoj emocionalne inteligencije, što će poboljšati međuljudske odnose i sposobnost rješavanja sukoba.
Također, istraživanja pokazuju da organizacije koje promiču mindfulness često bilježe nižu stopu fluktuacije zaposlenika i veći nivo angažiranosti. Konačno, integracija mindfulnessa u radnu kulturu može doprinijeti većoj prilagodljivosti organizacije na promjene u okruženju i povećati njenu otpornost na stresne situacije.
Kroz redovnu praksu mindfulnessa, zaposlenici postaju osvješteniji o svojim potrebama, što rezultira većim osjećajem zadovoljstva na poslu. Također, mindfulness potiče dublje i bolje međuljudske odnose i razumijevanje unutar timova. Osjećaj sreće među zaposlenicima nije samo rezultat postignuća ciljeva, već i osjećaja povezanosti s vlastitim emocijama i okolinom, što mindfulness potiče. Stoga, implementacija mindfulness programa u organizaciji može biti ključni faktor u stvaranju radnog okruženja u kojem se potiče zadovoljstvo, sreća i osobni razvoj zaposlenika.
