N. DEMIROVIĆ

Stvarati je velika stvar, a stvarati da se nešto primijeti još veća. Upravo je tako i sa reklamama, jer uzalud je nešto rađeno, u nešto uloženo i novca i truda, ako poruka nije došla do onoga kome je namijenjena.

A neke reklame u našoj zemlji i šire itekako su zapažene, a dovoljno je pomenuti onu sada već kultnu “jedina zaslužena desetka u Travniku” i shvatit ćete kako se to radi i kako se na izvrstan način skrene pažnja na firmu, proizvod ili nešto treće.

Kao i mnogih drugih, autor gore pomenute reklame je Haris Jusović, bh. umjetnik koji je donio tu novu energiju, britkost, ali i novu dozu humora u svijet vizuelnih komunikacija kod nas.

Jusović je kreirao mnogo toga što danas vidite oko sebe i ne nekim poznatim portalima, a da i ne znate ime autora, a iako nije čovjek koji je često u medijima, pristao je na razgovor za Marx.ba.

Kako je tekao vaš poslovni put?

– On je nekako višeslojan, potpomognut raznim iskustvima, aktivnostima i izazovima. Uvijek sam “gajio” ljubav prema poeziji i ista je direktno i indirektno sastavni dio moje vizuelno-komunikativne karijere. Ne volim se širiti, hajde da kažem da radije stremim visinama, imam bolji pregled situacije, a ne zauzimam puno prostora. Bilo kako bilo, moja baza je dole, prizemna i skromna. To me obilježavalo kroz višegodišnji razvojni put.

Ako bi birali između umjetnika i biznismena, gdje biste sebe svrstali?

– Ja sam dizajner vizuelnih komunikacija i to je bliže umjetnosti, ali u praksi pregovaram, idem na sastanke, odgovaram na emailove i radim mnogo toga što u konačnici nema veze ni sa zanatom ni sa umjetnošću. Ali ok. Birao sam da imam svoj biznis, eto mi.

Gdje je danas inspiracija, kako je vi dohvatite?

– Ne znam gdje je danas, jučer sam je negdje vidio. Sjedim i radim, tako nastaju moje kampanje, ali sebe bih sam demantovao ako bih rekao da me ništa ne inspiriše. Daleko od toga. Inspiriše me ljubav koja dolazi iz moje porodice. Oni su moja potpuna podrška, bezuslovna i doživotna garancija za istrajnost i kontinuitet. Inspirišu me momenti, tuge, sreće, uspjesi i ljudi općenito.

Kako gledate na današnje trendove u oglašavanju i koliko ih BiH prati?

– Ja ne pratim trendove, to je previše obavezujuće i kreativa koji proizilazi iz takvog principa rada ima potencijala da bude neautentična. Zaista ne znam koliko BiH prati trendove. Nije to moja čaša rakije. Kažu da kasnimo. Ne znam za čim. Kažu da zaostajemo. Ne mislim. Samo sve to malo sporo ide…, a zašto bi brže? Svi se žale kako vrijeme leti Ii kako se brzo živi. Pa evo nas, živi se taman, to je Bosna i Hercegovina. Mi ako trčimo, trčimo maraton.

Šta je ono što želite postići svojim radovima?

– Bolji visibility i brand awareness za svoje klijente, a ako postoji prostor da se pošalje i neka društveno-odgovorna poruka, uvijek mi je zadovoljstvo. Želim da malo podignem javnu verbalnu komunikaciju na viši nivo. Čast izuzecima…, spava ona već desetljećima, zato strpljivo, ne valja da se naglo probudi.

Postoje li poslovi koje ste radili, a nekako su Vam draži i zašto?

– Postoji dosta njih, ne bih sada izdvajao nikoga od klijenata, ali da, oni poslovi u kojima se meni prepuštena potpuna sloboda da kreiram tok ili momenat komunikacije, bez uslovljavanja i uzurpiranja procesa.

Kako gledate na reakcije javnosti na ono što radite?

– Hvala javnosti što podržava moj rad. To je evidentno. Nastojim da iza sebe ostavim nešto relevantno, kvalitetno i nešto o čemu će se pričati dugo.