(Foto: Getty Images)
Šta je zajedničko čovjeku koji je radio u prodaji, oglašavanju, marketingu, odnosima s javnošću, na televiziji, pa čak i kao stand-up komičar? Odgovor je jedna jednostavna poslovna filozofija koja ga je vodila kroz svaku od tih promjena. O tome piše američki poslovni magazin Inc, predstavljajući priču preduzetnika Vita Glazersa.
Za one koji ga ne znaju, Vito Glazers je američki preduzetnik koji je tokom karijere mijenjao čak šest različitih industrija. Danas se bavi odnosima s javnošću, upravljanjem ugledom i razvojem brendova, a napisao je i knjigu o tome kako na društvenim mrežama izgraditi publiku, uticaj i zaradu. Ono što ga čini zanimljivim nije nijedan pojedinačni posao, nego način razmišljanja koji je ostao isti bez obzira na to čime se bavio.
Ta njegova glavna lekcija glasi ovako: prije nego što odlučiš šta ćeš prodavati, otkrij koji problem treba riješiti. Kako sam kaže, umjesto da ljudima govori “evo šta ja prodajem”, on ih radije pita koji je njihov najveći problem i kako ga može riješiti. Razlika je suštinska. Ako kreneš od proizvoda, moraš uvjeravati ljude da im nešto treba. Ako kreneš od problema, polaziš od potrebe koja već postoji.
Druga važna pouka tiče se publike. Prema Glazersu, najveća greška koju ljudi prave jeste da rade ono što njima djeluje zanimljivo, a onda to pokušavaju nametnuti drugima. Umjesto toga, savjetuje da se prvo pronađe publika, odnosno da se odgovori na pitanja ko to nešto treba, gdje ti ljudi provode vrijeme i šta bi ih navelo da za to plate. Jednostavno rečeno, nije isto imati ideju i imati publiku za tu ideju.
Glazers razlaže i tri osnovne funkcije svakog biznisa. Prva je marketing, koji privlači pažnju. Druga je prodaja, koja tu pažnju pretvara u kupce. Treća je isporuka, odnosno ispunjavanje onoga što je obećano. Prema njegovim riječima, preduzetnik ne mora sve to raditi sam, ali mora razumjeti kako te tri stvari funkcionišu i pobrinuti se da svaka ima svog nosioca. Ako je, recimo, nečija snaga u marketingu i prodaji, isporuku može prepustiti nekom drugom.
Posebno je zanimljiv njegov stav o tome kako se stvaraju prilike. Umjesto da čeka da mu neko pruži šansu, Glazers savjetuje da čovjek sam nešto donese za sto. Kao primjer navodi vlastito iskustvo sa stand-up komedijom, gdje nije samo tražio priliku da nastupi, nego je klubovima nudio da im dovede publiku ili organizuje događaj koji njima donosi korist. Ta ideja vrijedi za svaku oblast, pa je, kada ulazite u novu industriju, korisnije pitati se šta možete ponuditi, nego kako da uđete.
Na kraju, njegova priča nosi i jednu ohrabrujuću poruku o promjeni karijere. Prelazak iz jedne djelatnosti u drugu ne mora značiti počinjanje od nule. Mnoge vještine, poput razumijevanja ljudi, komunikacije i prodaje, prenosive su iz jednog posla u drugi. Industrija se može promijeniti, tehnologija se može promijeniti, pa i publika, ali sposobnost da se prepozna problem i pronađe rješenje za njega ostaje vrijednost koja se nosi kroz cijeli život.
