(Foto: Ilustracija)
Na Wall Streetu se sve češće govori o mogućem padu dionica kompanija koje su u središtu buma vještačke inteligencije. Ipak, historija pokazuje da takav pad ne mora pogoditi sve dionice podjednako, piše poslovni magazin Inc.
Najbolji primjer je takozvana dot-com kriza s početka ovog vijeka, kada je pukao balon internetskih kompanija. Od kraja 1999. do kraja 2001. godine, berzanski indeks S&P 500, u kojem najveće kompanije imaju najveći uticaj, izgubio je oko 20 posto vrijednosti. Za to vrijeme, verzija istog indeksa u kojoj sve kompanije imaju jednaku težinu donijela je zaradu veću od pet posto, uključujući dividende, prema podacima firme Bespoke Investment Group.
To znači da su investitori koji su novac ravnomjerno rasporedili na sve kompanije prošli bolje od onih čiji je portfolio zavisio od velikih tehnoloških kompanija.
Sličan obrazac vidio se i prošle sedmice, samo u manjem obimu. Indeks S&P 500 pao je za skoro pola posto, dok je prosječna dionica u indeksu porasla za oko jedan posto. Pad su izazvali najveći igrači, poput Mete i Alphabeta, čije su dionice pale za devet, odnosno šest posto.
Ipak, autor upozorava da ni ravnomjerna raspodjela ne pruža potpunu zaštitu. Kada se pad 2002. godine proširio i izvan tehnološkog sektora, i indeks s jednakom težinom kompanija izgubio je oko 19 posto. Poruka nije da treba prodavati dionice velikih tehnoloških kompanija, nego da je raznolik portfolio u prošlosti pomagao da se ublaži udarac kada tehnološki sektor posrne.
