Vegetarijanski raketni motor: Stroj za proizvodnju čiste energije bez otpuštanja CO2
Marx.ba Brad Hartwig i njegov tim inženjera iz kompanije Arbor Energy and Resources Corporation, gradi specijalizirane elektrane za uklanjanje ugljičnog dioksida iz zraka. Zanimljivo je da su Hartwig i njegovi sauradnici bivši inženjeri u SpaceX-u, gdje su radili na razvoju raketnih motora, a iskustvo stečeno u Muskovoj svemirskoj kompaniji omogućilo im je da tu tehnologiju transferiraju u sistem koji otpadnu biomasu pretvara u sintetički plin, koji potom izgara u prisutnosti čistog kisika kako bi se proizveo čisti ugljični dioksid. Potom se komprimirani plin dovodi kroz kompaktne turbo strojeve slične onima koji se koriste u SpaceX-ovim raketama i omogućuje proizvodnju električne energije, što je jedan od glavnih ciljeva Hartwigove kompanije, koja se bavi i trajnim uklanjanjem CO2 iz atmosfere i njegovim upumpavanjem u zemlju u obliku vrlo guste superkritične tekućine. Motor na biomasu koji je u stanju koristiti biomasu za proizvodnju čiste energije bez otpuštanja CO2 u atmosferu Hartwig naziva vegetarijanskim raketnim motorom, a uspješno su ga testirali u Mojave Air and Space Portu u Kaliforniji. Arbor je već izradio prototip elektrane na biomasu pod nazivom Halycon. Proces počinje s prirodno nastalom otpadnom biomasom koja se prikuplja u saradnji s lokalnim poljoprivrednicima, državnim parkovima i nacionalnim šumama prije nego što se razgradi ili postane prijetnjom od šumskog požara. Nakon što se otpadna biomasa prikupi, usitnjava se nakon što se prethodno termički obradi kroz proces koji se zove torefikacija. Ovaj korak sličan je prženju zrna kafe i čini materijal lakim za mljevenje i stabilnijim, sprječavajući oslobađanje CO2 prirodnom razgradnjom. Kada toreficirana biomasa stigne do elektrane, učitava se u rasplinjač. U rasplinjaču, toreficirana biomasa prolazi niz hemijskih reakcija koje pretvaraju čvrstu biomasu u mješavinu plinovitog vodika, ugljičnog monoksida, ugljičnog dioksida i vode, smjesu poznatu kao sintetski plin. Svi minerali ili druge čvrste nečistoće koje se ne mogu pretvoriti ispadaju kao pepeo i mogu se prodati za upotrebu u poljoprivredi ili građevinarstvu. Sintetički plin iz rasplinjača dovodi se u komoru za sagorijevanje gdje se miješa s kisikom i izgara u reakciji sagorijevanja kisikom proizvodeći čisti ugljični dioksid, vodu i oslobađajući energiju u obliku topline. Ovaj visokotemperaturni i visokotlačni plin potpuno je zatvoren tako da može pretvoriti toplinu u električnu energiju, koristiti vodu i pohraniti 100% CO2 koji se uhvati. Izlazeći iz komore za sagorijevanje, vrući plinovi se šire kroz plinsku turbinu koja zatim vrti generator za proizvodnju električne energije koja se može prodati mreži kao fleksibilan izvor električne energije osnovnog opterećenja. Nakon što se izvuče sva energija, plinovi se hlade, a vodena para se kondenzira kao tekuća voda koja se može koristiti za poljoprivredu i piće.
Integracija električne energije: Sektor obnovljivih izvora zadovoljan, ali traže detaljnije informacije
Marx.ba Akcioni plan Evropske unije, predstavljen 28. novembra, ima cilj unaprjeđenja elektroenergetskih mreža u skladu sa rastućim obnovljivim izvorima energije. Sektor obnovljivih izvora pozdravlja investiciju od 584 milijarde eura, ali izražava zabrinutost zbog nedostatka detaljnih smjernica za efikasan prijenos električne energije do 2030. godine. Plan se fokusira na modernizaciju distributivnih mreža, s 14 predloženih mjera za obnovu zastarjele infrastrukture. Digitalizacija, realno vrijeme i zaštita od cyber napada su ključni elementi. Da bi se postigao cilj od 42,5% obnovljive energije do 2030, kapacitet vjetroelektrana i solarnih panela morat će značajno porasti. Dok Komisar za energiju, Kadri Simson, ističe važnost podrške mreža tranziciji, sektor obnovljivih izvora traži jasne smjernice za povezivanje na mrežu, Giles Dickson iz WindEurope pozdravlja plan, ali izražava zabrinutost zbog redova čekanja za povezivanje. Climate Action Network (CAN) Europe podržava integraciju obnovljivih izvora, ali kritikuje nedostatak inicijativa za smanjenje potrošnje energije. U okviru plana, EU predlaže mjere za ubrzanje Projekata zajedničkog interesa i unaprjeđenje dugoročnog planiranja mreža. Dok plan nailazi na odobravanje zbog ambicija, kritike se upućuju nedostatku detalja i propuštanju prilika za smanjenje potrošnje energije. Ovi izazovi predstavljaju trenutne dileme u usjmeravanju Evrope ka održivijem energetskom pejzažu.
Francuzi ulažu 1,4 milijarde eura u čišćenje rijeke Seine, spremaju je za Olimpijske igre
Marx.ba Pariška rijeka Seine trebala bi biti mjesto gdje će se tokom ljetnih Olimpijskih igara iduće godine takmičiti plivači maratonci te triatlonci, a organizator OI ulaže velika sredstva kako bi sve prošlo u najboljem mogućem redu. Tako je organizator Olimpijskih igara najavio da će uložiti oko 1,4 milijardu eura kako bi takmičari imali savršene uvjete u samoj rijeci. Najveći dio novca otići će na skladištenje kišnice koja će se čuvati u posebnom bazenu, a kasnije će služiti kako bi spriječila onečišćenje same rijeke. Organizatori su uvjereni kako će pripremiti sve što je potrebno, ali na jedno ne mogu utjecati. U pitanju su potencijalne vremenske neprilike pa je tako kiša odgodila i generalne probe u ova dva sporta. Kišni dani mogu napraviti probleme s kvalitetom rijeke Seine te će o tome prilično utjecati na koji način će proći takmičenja na samim Olimpijskim igrama. Kvalitetu vode u rijeci organizatori će svakodnevno provjeravati uoči i tokom Olimpijskih igara. Inače, kupanje u Seini službeno je zabranjeno 1923. godine zbog loše kvalitete vode, ali se i dalje prakticiralo do ranih 1960-ih. Nedavno je je gradska uprava najavila da će nakon Olimpijskih igara biti označena područja gdje će se moći kupati građani.
Mercedesov korak u budućnost: Šta donosi njihova prva punionica u Evropi
Marx.ba Mercedes ostvaruje svoje ambiciozne planove u pogledu infrastrukture punionica za električne automobile. U skladu s prijašnjim najavama, danas je s ponosom objavljeno otvaranje prvog vlastitog čvorišta za punjenje u Evropi. Ovaj korak je stigao nakon pokretanja sličnih centara u SAD i Kini. Mercedesov novi punioni hub u Njemačkoj nalazi se u Mannheimu, u regiji Rhine-Main-Neckar, koja predstavlja jedan od ključnih prometnih koridora u zemlji. Ovo čvorište za punjenje postavlja se kao centralno mjesto koje pruža potrebnu infrastrukturu za vlasnike električnih vozila, odražavajući predanost marke prema održivoj mobilnosti. Hub se sastoji od šest punionica, svaka s impresivnom snagom od 300 kW. Svaki punjač ima jedan priključak, osmišljen tako da omogući maksimalnu energiju dolaznu do vozila za punjenje. Ova napredna tehnologija omogućuje određenim modelima automobila da brzo napune bateriju od 10% do 80% u manje od 20 minuta. Otvorenost centra prema vozilima svih veličina dodatno naglašava inkluzivni pristup koji Mercedes želi pružiti u zajedničkom putovanju prema održivoj mobilnosti. Vlasnici vozila marke Mercedes imat će pristup brojnim pogodnostima, uključujući podršku za plug-and-charge, posebne početne cijene dobrodošlice te čak besplatno punjenje putem usluge Mercedes me Charge tokom prvih mjeseci. Naravno, i vozila drugih marki će se moći puniti. Inače, centar je integriran u Mercedesov navigacijski sistem, čime vlasnicima omogućuje unaprijed rezerviranje mjesta za punjenje. Osim praktičnosti, Mercedes se pobrinuo i za udobnost vozača tokom punjenja. Hub nudi “velikodušno dimenzionirana parkirna mjesta i opciju vožnje”, stvarajući ugodno iskustvo za korisnike koji čekaju da se njihova vozila napune. Tokom čekanja, vozači mogu odmoriti u obližnjoj Mercedesovoj podružnici, stvarajući integrirano iskustvo koje kombinira tehnologiju, udobnost i inovaciju. Centar ima fotonaponsku nadstrešnicu koja ne samo da pruža zaštitu od nepovoljnog vremena već i doprinosi proizvodnji obnovljive energije. LED diode pružaju korisnicima informacije o dostupnosti pojedinih tačaka za punjenje, kao i o statusu punjenja, čime se olakšava cjelokupno iskustvo korištenja punionice. Ovo otvaranje u Mannheimu samo je početak Mercedesovih ambicioznih planova. U partnerstvu s energetskim divom E.ON, planira se razvijanje budućih čvorišta diljem Europe. Do kraja desetljeća, Mercedes ima cilj postaviti više od 2000 vlastitih čvorišta diljem svijeta, uključujući impresivnih 10.000 brzih punionica. Već do kraja 2024. godine, planirano je postavljanje 2.000 punionica, od kojih će više od 200 biti dostupno u Evropi. S obzirom na rastući broj električnih vozila na cestama širom svijeta, Mercedesov potez prema proširenju mreže punionica predstavlja ključni korak prema stvaranju održive i pristupačne infrastrukture.
Dizelaši prvi put izgubili bitku s električnim vozilima: Prodato više automobila na struju
Marx.ba U oktobru 2023. tržište automobila u Evropskoj uniji značajno se povećalo, s novim registracijama koje su porasle za 14,6 posto s ukupno 855.484 prodatih primjeraka, podaci su Evropskog udruženja proizvođača automobila (ACEA). To je ujedno i petnaesti uzastopni mjesec rasta, sa dvoznamenkastim porastom na tri najveća tržišta: Francuskoj (+21,9 posto), Italiji (+20 posto) i Španiji (+18,1 posto). S druge strane, njemačko tržište automobila zabilježilo je skromniji godišnji porast od 4,9 posto. Ukupno su u 2023. godini registracije novih automobila porasle za 16,7 posto, s prodatih devet miliona vozila. Sva su tržišta zabilježila rast tokom ove godine osim Mađarske. Naime, četiri najveća tržišta: Italija (+20,4 posto), Španija (+18,5 posto), Francuska (+16,5 posto) i Njemačka (+13,5 posto) pridonijela su ovom pozitivnom trendu. U oktobru je tržišni udio električnih automobila porastao na 14,2 posto, u odnosu na 12 posto u istom mjesecu prošle godine. Njihov udio od početka godine sada iznosi 14 posto, čime je udio registriranih električnih automobila premašio udio registriranih dizelaša. Hibridni automobili zauzeli su drugo mjesto s gotovo 29 posto tržišnog udjela, dok su benzinski automobili zadržali vodstvo, iako su se u oktobru smanjili na 33,4 posto. Bum u Belgiji U oktobru 2023. registracije električnih automobila u EU značajno su porasle, i to za 36,3 posto i dostigle 121.808 komada. Nekoliko je tržišta pridonijelo ovom širenju s troznamenkastim postotnim porastom, posebno Belgija (+147,3 posto) i Danska (+100,7 posto). Nakon usporavanja u septembru, Njemačka – najveće tržište za električne automobile – u oktobru je skromno porasla (+4,3 posto). Time se obim ove godine popeo na 1,2 miliona komada, što predstavlja značajan porast od 53,1 posto u usporedbi s prošlom godinom i osvajanje udjela od 14 posto na tržištu automobila u EU u periodu od deset mjeseci. Nove registracije hibridnih automobila u EU porasle su za 38,6 posto u oktobru, potaknute značajnim rastom na tri najveća tržišta u regiji: Njemačkoj (+57,9 posto), Francuskoj (+40,1 posto) i Italiji (+28 posto). Ukupno je broj registriranih hibridnih automobila povećan za 29,8 posto, s ukupno 2,2 miliona prodanih primjeraka u prvih deset mjeseci, što predstavlja više od četvrtine tržišta. Prodaja plug-in hibridnih automobila prošlog je mjeseca pala za 5 posto na godišnjem nivou na 72.002 jedinice. Unatoč značajnom porastu u Belgiji i Francuskoj, to nije bilo dovoljno da nadoknadi pad na najvećem tržištu, onom njemačkom. Kao rezultat toga, tržišni udio plug-in hibridnih automobila smanjio se s 10,2 posto na 8,4 posto u oktobru. Strmoglavi pad U oktobru 2023. tržište benzinskih automobila u EU poraslo je za 8,1 posto, iako se njegov tržišni udio smanjio s 35,4 posto na 33,4 posto u usporedbi s istim razdobljem lani. Značajan porast prodaje na ključnim tržištima bloka, uključujući Italiju, Francusku, Španiju i Njemačku, pridonio je ovom povećanju. S druge strane, tržište dizelskih automobila u EU nastavilo je pad u oktobru, smanjivši se za 13,2 posto. Ovaj pad bio je očit na većini EU tržišta, uključujući četiri najveća: Francusku (-29,4 posto), Španija (-20,2 posto), Njemačku (-4,6 posto) i Italiju (-3,7 posto). Dizelski automobili sada imaju tržišni udio od 12 posto, što je pad u odnosu na 15,9 posto u oktobru prošle godine.
Zelena avioindustrija: Prvi let od Velike Britanije do SAD na održivim gorivima
Marx.ba U prelomnom trenutku za avioindustriju, avion Boing 787 kompanije Virgin Atlantic poletio je sa londonskog aerodroma Heathrow za JFK aerodrom u Njujorku, obilježavajući prvi transatlantski let isključivo pokretan održivim gorivima za avijaciju (SAF). Ekološko gorivo, pretežno dobijeno iz otpadnih masti i nusproizvoda proizvodnje kukuruza, ima za cilj da reši emisije ugljenika u sektoru koje čine 2.5% globalnih emisija. Međutim, ne svi pozdravljaju ovaj ekološki iskorak. Aktivisti za klimu tvrde da SAF, koji trenutno čini manje od 0.1% svjetskog goriva za letove, ne može biti dovoljno brzo proizveden da bi se odgovorilo na hitnu potrebu za smanjenjem emisija. Kritičari ističu da ograničena dostupnost sirovina, poput otpadnog ulja za kuhanje, baca sumnju na skalabilnost i efikasnost SAF-a u širem kontekstu emisija avijacije. Shai Weiss, izvršni direktor Virgin Atlantica, priznaje retkost SAF-a ali ističe neophodnost globalne proizvodnje. Uprkos tvrdnjama da SAF može smanjiti “emisije tokom životnog ciklusa” do 70%, skeptici ističu nastavak emisija ugljenika kod aviona koji koriste tradicionalna goriva. Vrijeme ovog simboličnog leta, samo nekoliko dana pre UN-ovog samita o klimi COP28, privuklo je pažnju. Aviokompanije poput Lufthanse i Etihada ističu “zelene” letove ka samitu, predstavljajući SAF kao rješenje. Kritičari tvrde da su takvi napori oblik “pranja zelene savjesti”, skrećući pažnju sa ukupnog ekološkog utjecaja industrije. Dok avioindustrija hvali ovaj transatlantski SAF let kao “prijelazni događaj”, ostaju pitanja o izvodljivosti SAF-a kao sveobuhvatnog rješenja za dekarbonizaciju dugih letova. Dok je industrija pod lupom tokom COP28, diskusije o praktičnosti i održivosti SAF-a ostaju u prvom planu.
Kako obnovljivi vodonik unapređuje neto rast u zemljama u razvoju
Marx.ba Globalna trka ka obnovljivom vodoniku postala je ključna u borbi protiv klimatskih promjena, sa trostrukim porastom broja zemalja sa nacionalnim mapama puta za vodonik u posljednje dvije godine. Stručnjaci ističu ključnu ulogu zelenog vodonika, proizvedenog iz obnovljivih izvora, u usmjeravanju zemalja u razvoju ka neto-nula industrijskom rastu. U susret sve ozbiljnijim prijetnjama klimatskih promjena, zeleni vodonik pruža čist, skladišni i prenosivi energetski resurs prilagodljiv postojećim mrežama. Njegova svestranost postaje ključna za sektore poput čelika, cementa i dugolinijskog transporta, predstavljajući jedini put za njihovu dekarbonizaciju. Posebno obećavajuće, obnovljivi vodonik postaje u Africi, Latinskoj Americi i Aziji, gdje idealni uslovi omogućavaju ekonomičnu proizvodnju. Njegova decentralizovana priroda ne samo jača energetsku sigurnost, već pokreće neto-nula industrijski razvoj, donoseći ekonomski prosperitet i nova radna mjesta u zemljama u razvoju. U svetu koji se priprema za vodonikovu revoluciju, važno je pažljivo upravljati resursima kako bi se obezbijedila pravedna distribucija benefita. Regioni sa bogatim solarnim potencijalom često su suvi i podložni vodnim stresovima, što izaziva zabrinutost zbog potrošnje vode potrebne za elektrolizu u proizvodnji vodonika. Također, važno je da energetske potrebe obrade obnovljivog vodonika ne idu na štetu energetskih potreba lokalnih zajednica. U ovom kontekstu, organizacije poput UNIDO (Organizacija Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj) igraju ključnu ulogu. Njihov Globalni Program za Vodonik u Industriji podržava zemlje u razvoju u savladavanju prepreka, težeći pravednom prelasku na vodonik uz fokus na socijalnim i ekološkim aspektima.
Umjetna inteligencija bi mogla pomoći u izgradnji solarnih ploča od “čudesnog materijala”
Marx.ba Solarni paneli mogu značajno pridonijeti globalnoj tranziciji na obnovljive izvore energije, pogotovo ako se ostvare obećanja o čudesnim novim solarnim ćelijama na bazi perovskita. A upravo umjetna inteligencija pomaže inženjerima u izgradnji solarnih ploča od tog čudesnog materijala Perovskit je mineral kalcij-titanijevog oksida sa specifičnom kristalnom strukturom koja omogućava razvoj materijala s neobičnim svojstvima, pogodnima za najrazličitije tehnološke primjene. Otkriven je na Uralu 1839. godine, a svoj neobičan naziv dobio je po ruskom geologu Levu Aleksejeviču Perovskom. Već petnaestak godina nalazi se u fokusu istraživanja solarne energije jer njegova poluvodička hemijska i fizikalna svojstva obećavaju revoluciju u proizvodnji solarnih panela, a time i golem napredak u razvoju obnovljive energije. Svijetom solarnih ćelija još od sredine 20. stoljeća vladaju solari temeljeni na siliciju. Međutim njihova je proizvodnja relativno skupa, energetski zahtjevna i štetna za okoliš. Perovskiti se s druge strane mogu proizvoditi na sobnoj temperaturi, što ih čini jeftinima i ekološki prihvatljivima. Nadalje, silicij je krut i neproziran dok se perovskiti mogu modificirati da budu fleksibilni i prozirni. Koncept perovskitnih solarnih ćelija predstavljen je još 2006. godine. One se od tada smatraju najperspektivnijom visokoučinkovitom i jeftinom alternativom aktualnim ćelijama na bazi silicija, ali najveći problem s njihovim uvođenjem u komercijalnu proizvodnju bila je, dakle, njihova krhkost i nestabilnost. Prve perovskitne ćelije, koje je 2009. razvio japanski inženjer i elektrokemičar Tsutomu Miyasaka, radile su samo nekoliko minuta prije nego što bi se raspala njihova struktura. Prevladavanjem tog problema godinama se bave stručnjaci širom svijeta, a čini se da su naučnici sve bliže razvitku perovskitnih solarnih panela koji traju dovoljno dugo da budu komercijalno održivi. Koristeći se novim tehnikama mjerenja brzine “starenja” perovskita, tim naučnika utvrdio je da njihov panel može, na temperaturi od prosječno 35 stepeni Celzija, pod konstantnim osvjetljenjem raditi s učinkovitošću od 80 i više posto najmanje pet godina. To je ekvivalent od 30 godina rada u stvarnim atmosferskim uvjetima u gradu poput Princetona u New Jerseyju, tvrde naučnici. Budući da prosječan vijek trajanja silicijskih solarnih panela iznosi 25 do 30 godina, perovskitne ćelije postale su i više nego konkurentne. Ta obećavajuća tehnologija napokon je, kako se čini, postala sadašnjost. Naučnici su, piše The Independent, uspješno izgradili novi sistem koji koristi umjetnu inteligenciju da bi pokušali otkriti kako bolje izgraditi te slojeve. Umjesto pretraživanja videozapisa da bi otkrili kako i funkcioniraju različiti slojevi, istraživači su uspjeli uvježbati računarski sistem da uoči skrivene znakove dobrih i loših premaza. Nakon što je sistem izgrađen, mogao se bolje koristiti i pomoći razumjeti kako promijeniti proizvodnju da bi ona bila učinkovitija, rekli su istraživači. – Ovo su jako uzbudljivi rezultati, rekao je Ulrich W. Paetzold, istraživač s Instituta za tehnologiju u Karlsruheu, koji je radio na novoj studiji. – Zahvaljujući kombiniranoj upotrebi umjetne inteligencije, imamo čvrst trag i znamo koje je parametre potrebno promijeniti na prvom mjestu kako bismo poboljšali proizvodnju. Sada možemo ciljano provoditi svoje eksperimente i više nismo prisiljeni tražiti iglu u plastu sijena. Ovo je plan za daljnja istraživanja koja se također odnose na mnoge druge aspekte energije i znanosti o materijalima, ustvrdio je Paetzold. Naučnici su dugo bili uzbuđeni zbog mogućnosti razvoja novih perovskitnih tandemskih solarnih ćelija koje bi mogle doći do masovne proizvodnje iznačajno poboljšane učinkovitosti – veće od 33 posto – što je značajno više od mogućnosti konvencionalnih silicijskih solarnih ćelija. Tandemske solarne ćelije također imaju niz prednosti. Oslanjaju se na jeftine sirovine i mogu se napraviti relativno jednostavno. Međutim inženjeri su se suočili s problemom njihove jeftine i široke proizvodnje. Kako bi bili učinkoviti, proizvođači moraju napraviti vrlo tanak, visokokvalitetni sloj perovskita, a to je teško učiniti. Pritom se oslanjaju na složen proces koji značajno varira, uz niz pokušaja i pogrešaka na tom putu.
Otkriće: Evo kako nam divlje životinje mogu pomoći da uhvatimo i skladištimo ugljenik
Marx.ba U revolucionarnom otkriću, rad objavljen u časopisu Nature ističe ključnu ulogu divljih životinja u globalnom ugljeničnom ciklusu, istovremeno naglašavajući njihov potencijal da poboljšaju prirodno hvatanje i skladištenje ugljenika. Dok se svijet suočava sa hitnošću klimatskih promjena, tradicionalna rješenja poput obnovljive energije i očuvanja ekosistema možda neće biti dovoljna. Rad zagovara promjenu paradigme, sugerišući da zaštita određenih životinja, poput kopnenih i morskih sisavaca, i morskih riba, može zatvoriti jaz u hvatanju ugljenika. Istraživanje u tropskim prašumama ističe uticaj raznolikosti životinja na apsorpciju ugljenika. Funkcionalne uloge koje ovi stvorenja igraju, uključujući raspršivanje sjemena, poboljšavanje hranljivosti zemlje i regulaciju konkurencije biljaka, značajno doprinose skladištenju ugljenika. Opadanje populacije gnua u Serengetiju, što je dovelo do povećanja požara i oslobađanja CO2, služi kao jasan primjer, naglašavajući potrebu za aktivnim očuvanjem životinja u strategijama hvatanja ugljenika. Ulazak u “trofičko predivlji” koncept zagovara zaštitu i obnavljanje ključnih vrsta, uključujući gnuove, vidre, ajkule, slonove, bizona i velike baleinske kitove. Postizanjem optimalnih brojnosti, ova stvorenja mogu efikasno ispuniti svoje funkcionalne uloge u ugljeničnom ciklusu. Potencijalni rezultat? Uklanjanje dodatnih 6,41 gigatona CO2 godišnje. Ipak, uključivanje divljih životinja u rješenja za klimu nije bez izazova. Složene interakcije između vrsta i njihovih okoline, kako prirodne tako i čovjek-made, moraju se pažljivo razmatrati. Dok sivi vukovi pozitivno utječu na zadržavanje CO2 u šumama, njihov uticaj na pašnjake može biti štetan. Predivljenje velikih biljojeda može poboljšati apsorpciju CO2, ali može osloboditi dodatni metan, potentni gas staklene bašte. Autori zagovaraju dodatna istraživanja o klimatskim efektima trofičkog predivljenja, priznajući složenost uključenu u ovaj proces. Svjetski ekonomski forum aktivno učestvuje u očuvanju biološke raznovrsnosti kroz inicijative poput Biodiverzitetskog finansijskog inicijativa. Međutim, izazovi poput identifikacije rizika, mjerenja, standardizovane objave i protokola izvještavanja još uvijek treba riješiti. Dok svijet trči protiv vremena kako bi se suočio sa klimatskim promjenama, uloga divljih životinja u hvatanju ugljenika izlazi kao privlačna i složena oblast koja zahtijeva istraživanje.
Kako bi prevazišli nedostatak vode: Prelazak na poljoprivredu bez zemlje
Marx.ba U sušnim krajevima Egipta, nicala je nova tendencija kako bi se suzbila nestašica vode i smanjivanje obradivog zemljišta. Upoznajte bezzemljsko poljoprivredno gajenje, poznato i kao hidroponika, revolucionarnu poljoprivrednu tehniku koja koristi hranjivu vodu umjesto zemlje unutar kontrolisanih staklenika. Ova inovacija, predstavljena od strane agrotehnološkog startapa Plug’n’Grow i drugih, nosi obećanje u zemlji koja se suočava s neposrednom krizom vode i diminishing arable land. Hidroponika, koja koristi supstrate poput pijeska ili pjene, smanjuje potrošnju vode za zadivljujućih 90% u poređenju sa tradicionalnim metodama uzgoja. Ovo ne samo da rješava hitno pitanje nestašice vode, već također donosi ekonomske prednosti smanjenjem upotrebe đubriva za gotovo 60%. S obzirom da đubriva čine značajan dio poljoprivrednih troškova, ovo predstavlja ubjedljiv argument za usvajanje bezzemljskog poljoprivrednog sistema. UN predviđa da će se Egipat suočiti s godišnjim deficitom vode, potencijalno ga svrstavajući u kategoriju zemalja s deficitom vode do 2025. Klimatske promjene i izgradnja brane u Etiopiji na reci Nil, glavnom izvoru vode za Egipat, dodatno pogoršavaju situaciju. U zemlji gdje je manje od 5% zemljišta obradivo, a urbanizacija se širi na dostupni prostor, bezzemljska poljoprivreda iskrsava kao ključno rješenje. Mona Zayed, profesorka poljoprivrede na Univerzitetu Ain Shams, ističe izazove s kojima se Egipat suočava – smanjenje obradivog zemljišta, slanost zemljišta i nestašicu vode. Bezpezemljsko poljoprivredno gajenje izlazi kao održivo rješenje, nudeći ekološke koristi uz brži rast i veće prinose. Hidroponika bi potencijalno mogla transformisati poljoprivredni pejzaž Egipta, značajno doprinoseći bezbjednosti hrane i deviznim prihodima. Međutim, izazovi su i dalje prisutni. Iako hidroponika odlično uspijeva u gajenju lisnatog povrća i određenih povrća, manje je efikasna za strateške usjeve poput pšenice, riže, ječma ili kukuruza, ključnih za bezbjednost hrane u Egiptu. Druga prepreka je značajan početni kapital, pri čemu je komercijalna hidroponska farma zahtijeva gotovo 3,5 miliona egipatskih funti. Bez obzira na to, zagovornici tvrde da prednosti – izbjegavanje bolesti koje se prenose putem zemlje, slanosti zemljišta, dehidracije i visokih temperatura – nadmašuju početnu investiciju. Dok se Egipat bori sa ranjivostima u lancima snabdijevanja pšenicom, pogoršanim globalnim šokovima, usvajanje inovativnih poljoprivrednih praksi poput hidroponike postaje sve kritičnije. Iako izazovi postoje, obećanje rješavanja nestašice vode, unaprjeđenja bezbjednosti hrane i generisanja ekonomske dobiti crta uvjerljivu sliku budućnosti bezzemljskog poljoprivrednog gajenja u Egiptu.