Nakon što je Mercedes objavio novosti: Kako novi automobili sami plaćaju gorivo
Marx.ba Novi modeli Mercedesa moći će sami platiti račun za gorivo na benzinskoj pumpi, ali naravno – s vašom karticom. Kako će sve funkcionirati? Nakon točenja goriva, vozač će na zaslonu vidjeti količinu natočenog goriva i iznos računa. Nova aplikacija Mercedes pay+ pretvorit će automobil u uređaj za plaćanje i to putem otiska prsta u samom automobilu. Senzor otiska prsta integriran u novi multimedijalni sustav MBUX, a plaćanje se zatim vrši debitnim i kreditnim karticama Mastercard. Mercedes je prva marka koja je ponudila ovakvu uslugu na tržištu. Studija koju je provela njemačka firma za istraživanje tržišta GfK u ime Mastercarda pokazuje da bi otprilike polovica ispitanika u dobi od 18 do 39 godina naručivala i plaćala usluge i robu direktno iz automobila. Kada vozač dođe do povezane benzinske pumpe i ugasi motor, usluga Mercedes me Fuel & Pay automatski će se pokrenuti na glavnom ekranu. Nakon pokretanja, vozač može jednostavno odabrati odgovarajuću benzinsku pumpu. Čak i prije točenja goriva, sistem će izračunati maksimalnu ukupnu količinu na temelju trenutne cijene goriva i količine goriva kada je spremnik pun. I umjesto da autorizira plaćanje putem mobilnog uređaja, vozač će svoju transakciju dovršiti putem otiska prsta. Nakon točenja goriva, vozač će na zaslonu vidjeti količinu natočenog goriva i iznos računa. Plaćanje će se izvršiti automatski, a vozač će moći napustiti benzinsku pumpu bez potrebe da hoda do blagajne. Račun se zatim šalje kupcu e-poštom. Beskontaktno plaćanje putem Mercedes me Fuel & Pay i senzora otiska prsta sada je moguće na više od 3.600 benzinskih pumpi u Njemačkoj. Uz Mastercard, i Visa kartice su aktivirane za digitalno plaćanje putem Mercedes pay+. Plaćanje otiskom prsta iz automobila uskoro će se proširiti na druge usluge povezane s vozilima i na druga evropska tržišta.
Kupovina stana na kredit ili iznajmljivanje: Kako izračunati šta se više isplati
Marx.ba Kupovina nekretnine na kredit može biti isplativa, ali može se pretvoriti i u ulazak u “dužničko ropstvo” ako vam se smanje prihodi ili ostanete bez posla. Kupovina stana može biti i dobra investicija ako je tržište nekretnina u ekspanziji te se može očekivati rast cijena u dužem razdoblju. No uz nesumnjive koristi, posjedovanje nekretnine nosi brojne rizike. Također, trebate biti svjesni toga da je ukupni trošak vlasništva nad kućom obično veći od najma zbog dodatnih troškova kupovine i održavanja, čak i ako je rata stambenog kredita niža od najamnine, piše Tportal. Veća fleksibilnost Najveća zabluda o najmu je da svaki mjesec bacate novac uzalud, što ustvari nije istina. Negdje morate živjeti, a to na ovaj ili onaj način uvijek košta. Unajmljivanje ne uključuje sve troškove i odgovornosti povezane s vlasništvom te omogućuje veću fleksibilnost jer niste nužno vezani za svoju nekretninu, osobito ako niste sigurni da ćete u dužem razdoblju živjeti na jednom mjestu. Kada unajmite stan, tačno znate svoje troškove stanovanja svaki mjesec i nemate rizika od nepredviđenih troškova. S druge strane, kao podstanar se možete suočiti s povećanjem cijene svaki put kada se obnavlja ugovor o najmu. Najveći problem za najmoprimce je to što nije uređeno tržište dugoročnog najma pa nemate sigurnost ako želite duže ostati na jednom mjestu. U slučaju da želite živjeti u luksuznom stanu na dobroj lokaciji, najam će vam se u pravilu pokazati skupljim od posjedovanja kuće. Kako izračunati Unatoč prevladavajućem stajalištu da je kupovinaa stana uvijek bolja i isplativija opcija, ekonomska računica ponekad može pokazati suprotno. Ljudi obično uspoređuju ratu kredita s najamninom i, ako razlika nije velika, zaključuju da se više isplati kupiti stan jer nakon otplate kredita ostaje vam nekretnina u trajnom vlasništvu. No računica je ipak malo kompliciranija. Kada kupujete nekretninu na kredit, angažirate kapital i treba voditi računa o ukupnom trošku. Dok je trošak najamnine jednostavan i sastoji se od mjesečne naknade koju plaćate vlasniku stana, trošak kupnje nekretnine sadrži više stavki. Osim rate kredita, treba uzeti u obzir dodatne troškove kupovine u koje ulaze porez na promet i posrednička naknada, što podiže ukupnu cijenu investicije. Također, treba uračunati i mogući trošak osiguranja nekretnine. Jedna od praktičnih formula koja se koristi u procjeni toga je li u određenom trenutku isplativija kupovina ili najam je “Pravilo 5 posto”. Ono pretpostavlja da ukupni godišnji trošak kapitala za kupovinu i održavanje nekretnine iznosi pet posto njene vrijednosti. Stoga je potrebno pomnožiti tržišnu vrijednost nekretnine s pet posto i podijeliti s 12 da bi se dobila tačka pokrića. Ako je mjesečna najamnina za usporedivu nekretninu ispod točke pokrića, finansijski je bolje ući u najam. Ako je mjesečna najamnina viša od tačke pokrića, finansijski ima smisla kupiti nekretninu.
Stručnjaci tvrde: Jedna stvar može povećati vrijednost kuće za čak 27 posto
Marx.ba Nekretnine su investicija koja se često procjenjuje prema svojoj lokaciji, veličini i stanju. Međutim, postoji jedan faktor koji može značajno povećati vrijednost kuće, a to su drveće i zelenilo u okolini. Stabla ne samo da pružaju estetsku vrijednost, već imaju i niz praktičnih koristi koje mogu pozitivno utjecati na cijenu nekretnine. Jedan od ključnih načina na koje stabla doprinose vrijednosti nekretnina je kroz poboljšanje vizualnog dojma. Zeleni krajolik sa zrelim drvećem stvara ugodnu atmosferu i čini okolinu privlačnijom kupcima. Osim toga, drveće može pružiti i privatnost te smanjiti buku i zagađenje zraka, što dodatno povećava atraktivnost nekretnine. Također, stabla imaju značajan utjecaj na energetsku učinkovitost nekretnine. Pravilno postavljena stabla pružaju prirodnu hladovinu tokom ljetnih mjeseci, čime se smanjuje potreba za klimatizacijom i troškovi energije. Ovo je posebno važno u urbanim područjima gdje su ljetne vrućine izazov. Ekološka svijest također igra ulogu u povećanju vrijednosti nekretnina. Sve veći broj ljudi cijeni zeleni okoliš i ekološki održive prakse. Nekretnine s dobro očuvanim drvećem mogu privući one kupce koji žele doprinijeti zaštiti okoliša. Uz to, istraživanja su pokazala da nekretnine okružene zelenilom imaju niže stope stresa među stanovnicima te potiču bolje mentalno zdravlje. To može privući porodice i ljude koji traže mirnu i zdravu okolinu za život. Također, nekretnine s prisustvom zrelih stabala i obiljem zelenila imaju tendenciju da budu vrijednije. Osim estetskih prednosti, stabla pružaju energetsku učinkovitost, poboljšavaju kvalitetu života i odražavaju ekološku osviještenost. Stoga, pametno je razmotriti ovaj aspekt prilikom procjene ili kupovine nekretnine. Savjetnici za nekretnine pak savjetuju da razmotrite sadnju stabla ako vašu nekretnine planirate prodati u budućnosti. Naime, istraživanja pokazuju da dobro održavana stabla mogu povećati vrijednost nekretnine do čak 27 posto. Dakle, ako ne namjeravate prodati kuću odmah, već u nekom trenutku u budućnosti, razmotrite sadnju stabla jer potpuno izraslo stablo koje je zasađeno na pravom mjestu smanjuje troškove hlađenja za 40 posto, pogotovo ako se kuća nalazi toplijem klimatskom području.
“Žena decenije” Dragana Đermanović za Marx.ba: Sarajevo je danas bilo centar digitalne transformacije
N. D. Doktorica Dragana Đermanović je savjetnica na polju digitalne transformacije, predavačica i preduzetnica proglašena za “Ženu decenije u oblasti društvenih mreža i liderstva” na intenacionalnom Ženskom ekonomskom forumu u Nju Delhiju. Proglašena za jednu od TOP 100 preduzetnica Evrope u Berlinu, a listu na kojoj se našla potvrdio je najčuveniji američki poslovni magazin Forbes. Ona je danas u Sarajevu bila jedan od panelista na drugoj IDT konferenciji (Industrial Digital Transformation 2023), a iznijela je i svoje impresije za Marx.ba. – Ono što smo zaključili je da je Sarajevo danas bilo centar transformacije i promjene u smislu digitalnih tehnologija i načina razmišljanja. Čovjek je mjera tih promjena. Transformacije su kao set promjena uz korištenje digitalnih tehnologija moguće prvenstveno jer čovjek prihvata prilike i poslovne mogućnosti, bilo da je on generalni direktor srednji menadžer, vlasnik ili da upravlja sistemom. To je veoma teško zato što smo suočeni sa različitim političkim, geopolitičkim i ekonomskim izazovima, ali svako od nas treba da uočava i koristi tehnološke alate koji mogu da unaprijede naš biznis i učine proizvode konkurentnijim, a kvalitet onoga što dajemo našim kupcima još boljim. Idealno za manje novca, rekla je Đermanović. Kako je naglasila, mnogo toga se može se pokrenuti i ovakvim konferencijama. – Na ovakvom mjestu, kada se okupe predstavnici institucija, ovakva vrsta i kvalitete pokrovitelja, predstavnici ambasada, ovako izuzetni ljudi i govornici koji dijele prvenstveno iskustva i znanja, kreiramo i transformaciju ili promjenu, ili započinjemo proces u kojem će i biznis, samim tim i društvo kako Bosne i Hercegovine tako i šire biti bolje, naglasila je Đermanović za Marx.ba.
Compound effect: Šta je to i kako funkcionira u poslovnom svijetu
Marx.ba U području osobnog i profesionalnog rasta, compound effect predstavlja snažno načelo koje može revolucionirati način na koji pristupamo našim životima i poslovanju. U svojoj srži, compound effect tvrdi da male, dosljedne radnje, kada se prakticiraju tokom vremena, mogu dati značajne rezultate. Za vlasnike firmi to znači da svaka odluka, radnja i navika, bez obzira koliko se činila beznačajna, ima potencijal oblikovati putanju njihova poslovanja. Ovaj koncept naglašava važnost usvajanja pozitivnih navika, njegovanja vrijednih odnosa i dosljednog napretka prema dugoročnim ciljevima. Imati jasnu viziju i dobro definirane ciljeve ključno je pri primjeni složenog učinka u poslovanju. Vlasnici tfirmi moraju postaviti specifične, mjerljive, dostižne, relevantne i vremenski ograničene (SMART) ciljeve. Rastavljanjem ovih ciljeva na manje, djelotvorne korake, poduzetnici se mogu usredotočiti na dosljedno izvršavanje tih radnji kako bi stvorili efekte složenosti tokom vremena. To može biti nešto jednostavno kao što je izdvajanje određene količine vremena svaki dan za strateško razmišljanje, približavanje klijentima ili profesionalni razvoj. Dosljednost je ključna jer omogućuje akumulaciju pozitivnih djelovanja i povećava potencijal za kombinirane rezultate. Prihvaćanje načina razmišljanja o rastu ključno je za sve koji žele iskoristiti ovaj učinak. Davanje prioriteta stalnom učenju, praćenju trendova u industriji i stjecanju novih vještina omogućava poduzetnicima donošenje informiranih odluka i prilagodbu poslovnom okruženju koje se razvija. Konzistentnim poboljšanjem vlastitog znanja i stručnosti, moguće je poboljšati kvalitet i učinkovitost svojih postupaka. Umrežavanje i izgradnja odnosa unutar određene industrije značajno doprinose compound effectu. Učešće u raspravama s istomišljenicima, mentorima i saradnicima pruža prilike za razmjenu znanja, strateška partnerstva i poslovni rast. Njegovanje ovih odnosa kroz dosljednu komunikaciju i saradnju može stvoriti kombinirane učinke koji nadilaze pojedinačne napore. Kako bi u potpunosti iskoristili složeni učinak, vlasnici preduzeća moraju pratiti i mjeriti svoj napredak. Redovno pregledavanje i ocjenjivanje ključnih pokazatelja uspješnosti (KPI), prekretnica i ciljeva omogućuje poduzetnicima da identificiraju područja poboljšanja, prilagode strategije i ostanu na pravom putu. Ovi uvidi pomažu u optimiziranju napora i osiguravanju da kumulativni učinak ostane pozitivan. Jedan od temeljnih aspekata razumijevanja učinka ovog efekta je prepoznavanje snage dosljednosti. Često nisu veliki gestovi ili značajni pomaci ti koji pokreću dugoročni uspjeh, već dosljedne, uporne akcije koje se poduzimaju na dnevnoj bazi. Male, naizgled beznačajne radnje možda neće dati trenutne, zamjetne rezultate, ali kada se provode dosljedno tokom vremena, daju zamah i stvaraju izvanredne rezultate. Drugi aspekt compound effecta je koncept odgođenog zadovoljstva, koji zahtijeva promjenu načina razmišljanja. Umjesto potjere za trenutnom nagradom, potrebno je usredotočiti se na dugoročnu viziju. Prihvaćanjem odgođenog zadovoljstva, poduzetnici se mogu oduprijeti iskušenju traženja brzih dobitaka i umjesto toga ulagati u dosljedne akcije koje utiru put održivom uspjehu. Svaka radnja poduzeta u poslovanju ima učinak valova koji se proteže izvan neposrednih posljedica. Mala poboljšanja u procesima, interakcijama s klijentima ili kvaliteti proizvoda, kada se dosljedno provode, mogu rezultirati značajnom konkurentskom prednošću tokom vremena. Prepoznajući da je uspjeh putovanje, a ne postignuće preko noći, vlasnici preduzeća mogu prigrliti strpljenje i ustrajnost, znajući da će dosljedan trud na kraju dovesti do velikih nagrada, piše Go Digital. Pojam compound effect može se pripisati Darrenu Hardyju, autoru, govorniku i poduzetniku. Darren Hardy popularizirao je ovaj koncept u svojoj knjizi istoimenog naziva, koja je objavljena 2010. godine. Iako je Hardy prvi skovao ovaj pojam, temeljna načela ovog načela prepoznata su i korištena u raznim područjima, uključujući finansije i matematiku. Ideja složenih kamata, pri čemu mala povećanja generiraju eksponencijalni rast, temeljni je koncept u svijetu finansija, posebno u odnosu na složene kamate i ulaganja.
Zoran Pavlović za Marx.ba: Trebamo ostati vezani za euro, rast dolara nije problem bh. privredi
N. D. Američki dolar sve je jači u odnosu na euro. Dolar jača gotovo svakodnevno, a ovih dana se zvanično nalazio na desetomjesečnom maksimumu u odnosu na šest vodećih svjetskih valuta. Za mnoge svjetske ekonomije to ima značaj, a poznato je da je naša država vezana za euro. U izjavi za Marx.ba ekonomski stručnjak Zoran Pavlović pojasnio je o čemu se tu zapravo radi i kako stvari funkcioniraju. – Situacija je takva da imamo neku vrstu selidbe kompanija prema Sjedinjenim Državama zbog povećanja kamata. To što euro na neki način gubi u donosu na dolar, jasno pokazuje da ekonomija počinje da kašlje. Dolar povećanim kamatama počinje da privlači investitore i takav trend se nastavlja, kaže Pavlović. Puno je bitnije kako se rast dolara u odnosu na euro može odraziti na Bosnu i Hercegovonu, obzirom da smo mi vezani za evropsku valutu. – Mi smo vezani za euro i bilo kakvo vezanje za dolar ne bi bilo neko kvalitetno rješenje u budućnosti. Mi moramo ostati tu, nismo u Evropskoj uniji, ali smo dio Evrope i živimo život Evrope. Najbitnije je da rast dolara u odnosu na euro za nas nije neki poseban problem. Istina je da država većinu kredita ima u dolarima i tu će doći do nekih povećanja što bi se moglo osjetiti, ali u svakom slučaju ovakva situacija sa dolarom ne predstavlja nikakav problem bh. privredi, naglasio je ekonomski stručnjak Zoran Pavlović za Marx.ba.
Abramovičevo blago: Otkrivena umjetnička kolekcija vrijedna gotovo milijardu dolara
Marx.ba Ruski tajkun Roman Abramovič i njegova bivša supruga Daša Zukova tokom braka su nagomilali čak 367 umjetničkih djela ukupne vrijednosti od gotovo milijardu dolara zbog čega je to najimpresivnija i, dakako, najvrjednija privatna kolekcija na svijetu. Kako su The Guardian i Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) saznali iz dokumenata kiparske firme MeritServus, kolekcijom upravlja kompanija Seline-Invest koja je, pokazala je istraga, u vlasništvu Abramovičeve fondacije Ermis Trust Settlement. Ukupna vrijednost umjetnina procijenjena je na 963 miliouna dolara, a uključuje radove najvećih modernih umjetnika poput Picassa, Moneta, Freuda i Hockneya. Tako je, primjerice, remek djelo poput “Triptih, 1976” Francisa Bacona par platio čak 86,3 miliona dolara što je ujedno i najviša cijena koju je postigla umjetnina iz post-ratnog perioda, dok su za “Benefits Supervisor Sleeping” 2010. dali 33,6 miliona dolara učinivši tada Luciana Freuda najskupljim živućim slikarom. – Mogli biste tom zapanjujućom kolekcijom napuniti muzej – kazao je The Guardianu profesor na londonskom univerzitetu Goldsmiths, Andrew Renton. Abramovič i Zukova u braku su bili od 2008. i 2017. te tokom tog perioda gomilali umjetnine što ih je učinilo prominentnim figurama u svijetu kolekcionarstva. Kolekcija je bila pohranjena u južnom Londonu, a par ih je povremeno posuđivao galerijama pri čemu se pazilo da se ne otkrije da su oni vlasnici. Guardianova je istraga pokazala da je Abramovič učinio sve da umjetnine ne budu zaplijenjene sedmicama uoči Putinove invazije na Rusiju. Bračni je par, naime, u brakorazvodnoj parnici kolekciju podijelio na dva ravnopravna dijela, a u februaru 2022. većinsko je vlasništvo, odnosno 51 posto prepisano na Zukovu. Na taj je način Abramovič uspio zadržati pravo na posjedovanje kolekcije budući da se oduzimala imovina koja je većinskom vlasništvu sankcioniranih ruskih oligarha. Zukova je pak jedna od omiljenih figura globalne umjetničke scene koja sjedi na čelu nekoliko poznatih galerija. Budući da je drugom udajom dobila i američko državljanstvo, na nju se sankcije nisu odnosile, a i javno je osudila Putinovu agresiju. Abramoviča je pak sankcioniralo Ujedinjeno Kraljevstvo, a osim vlasništva u nogometnom klubu Chelsea, zamrznuta mu je i druga imovina poput 700 miliona dolara vrijedne superjahte gdje je, kako se vjeruje, bio i izložen dio umjetnina. Također, zabranjeno mu je da posluje u Velikoj Britaniji. Budući da dokumenti do kojih su došli The Guardian i OCCRP pokrivaju vremenski period do 2022., nije poznato gdje se sad tačno nalazi milijardu dolara vrijedna kolekcija.
Donald Trump je zaradio milijarde na nekretninama, ali je njegov otac stvorio imperiju od nule
Marx.ba Prije nego što je postao kontroverzni bivši predsjednik, Donald Trump je bio nadaleko poznat po bogatstvu koje je stekao u industriji nekretnina. Ali priča iza njegovih milijardi je zamršenija nego što se čini. Putovanje porodice Trump u uspjeh u nekretninama počelo je sa Trumpovim ocem, Fredom Trumpom. Fred Trump je ušao u građevinske poslove tokom značajnog perioda u američkoj historiji, u vrijeme New Deala predsjednika Franklina Delana Roosevelta, koji je imao za cilj da podstakne stambenu izgradnju kroz pristupačne kredite i podršku vlade. Fred Trump je iskoristio ove mogućnosti, akumulirajući značajno bogatstvo. Jedno od njegovih najvećih dostignuća bilo je obezbjeđivanje zajma od 26 miliona dolara od Federalne stambene administracije (FHA) 1949. godine za finansiranje izgradnje stambenih kompleksa Shore Haven i Beach Haven u Bruklinu. Ono što izdvaja priču o porodici Trump je njihov pristup strateškom prenošenju bogatstva. Fred Trump je koristio pametne metode da osigura finansijsku dobrobit svoje djece, uključujući i mladog Donalda. Preko svoje korporacije je stekao zemlju, osnovao fondove sa svojom djecom kao korisnicima i ustupio zemlju ovim fondovima. Ovo je stvorilo konzistentan tok prihoda za njegovo potomstvo dok je efikasno kretao oko ogromnih poreza na poklone. Fred je kupio Steeplechase Park na Coney Islandu 1. jula 1965. za 2,3 miliona dolara sa planom za razvoj luksuznih stanova. Donald Trump se pridružio porodičnom biznisu 1968. godine, označavajući ključni trenutak u procesu prenosa bogatstva. Godine 1972. otac i sin su osnovali partnerstvo kako bi osigurali zajam od 8 miliona dolara za izgradnju Prospekt Taueraa. Uprkos značajnoj uključenosti Freda Trumpa u projekat, Donald je bio taj koji je požnjeo većinu profita, uključujući takse za konsultante, naknade za upravljanje i prihode zakupaca. Dok je Donald Trump započeo svoje putovanje kroz svet nekretnina, njegovo bogatstvo je nastavilo da raste, dostižući 9 miliona dolara kada je napunio 30 godina. Ali nije se radilo samo o transferu bogatstva, već i o oblikovanju javne slike za Donalda Trumpa. Do 1976. godine, prema nekim procjenama, njegova neto vrijednost iznosila je 200 miliona dolara. Trump je postao predsjednik Trump organizacije, sa značajnom platom i stalnim prilivom pozajmica od svog oca. Trump je 1979. godine dobio 3 miliona dolara kredita od kompanija svog oca, strukturiranih tako da mu omogući da zadrži sredstva na neodređeno vrijeme. Zajmovi su se umnožili kada se Donald Trump upustio u svoj prvi projekat na Menhetnu, transformišući hotel Comodor u Grand Hayat između 1979. i 1980. godine. Trampova putanja u industriji nekretnina ostala je stabilna tokom 1980-ih. Obilježile su je akvizicije visokog profila. Fred Tramp je koristio različite tehnike za prenošenje bogatstva na svoje potomstvo, uključujući kupovinu udjela u poslovima sa nekretninama svog sina i njihovu prodaju uz gubitak. Kako se zdravlje Freda Trumpa pogoršalo početkom 1990-ih, on je intenzivirao napore da prenese svoje preostalo bogatstvo svojoj djeci, vešto zaobilazeći poreze na imovinu. Do 1999. svako od njegove djece je ubiralo 2,2 miliona dolara godišnje od ovih zamršenih šema prenosa bogatstva. Nakon smrti Freda Trumpa 1999. godine, njegove nekretnine prešle su u ruke njegove djece, učvršćujući njegovo trajno naslijeđe. Godine 2004. prodali su portfolio investitoru u nekretnine u Ney Yorku za 700 miliona dolara.
Nijemci planiraju 400.000 novih stanova godišnje: Ulažu čak 45 milijardi eura
Marx.ba Njemačka vlada je saopćil da će izdvojiti 45 milijardi eura za izgradnju stanova. Berlin će do 2027. godine staviti na raspolaganje 18 milijardi eura za pristupačno stanovanje, a ostatak će finansirati njemačke savezne države i opštine, prenosi Reuters. Inače, u planu je 400.000 novih nekretnina godišnje, a podsjećamo da Njemačkoj fali čak 700.000 jedinica. Od navedenog broja planiranih stanova, 100.000 će biti u sektoru socijalne stanogradnje. Trenutno se broj novih stanova kreće oko 200 do 230 hiljada godišnje. Njemačka vlada je također odložila – na neodređeno vrijeme – strože standarde vezane za izolaciju zgrada, što je bila glavna želja građevinske industrije koja tvrdi da su te mjere preskupe. – Evropska centralna banka (ECB) sa pravom podiže kamatne stope, ali njeni potezi usporavaju gradnju stanova, rekao je nemački kancelar Olaf Scholz i dodao: – Moramo značajno proširiti aktivnosti vezane za izgradnju stanova. Potrebno nam je pristupačnije stanovanje.
Organizacijska kultura: Koje vas zamke očekuju u procesu spajanja i preuzimanja
Marx.ba Spajanja i preuzimanja smatraju se korisnima za firme jer mogu povećati rast, vrijednost, pristup tržištu i globalnu prisutnost. Međutim, mnoga spajanja nisu uspješno donijela te prednosti, što je rezultiralo gubitkom vrijednosti za dioničare. Jedan od čestih razloga neuspjeha kulturne su razlike. Integracija kulture može biti izazovna ako firme koje se spajaju ne poštuju različitost kulture drugih ili ne provedu odgovarajuće mjere za njihovo prihvaćanje. Neželjeni ishod imalo je, primjerice, spajanje Daimlera i Chryslera. Saradnja je trajala od 1998. do 2007., a za to vrijeme nikada nisu ostvarene sinergije koje su se time trebale postići i koje bi opravdavale taj projekt. Michael D. Watkins, autor i profesor na poslovnoj školi IMD, u jednom svom članku osvrnuo se upravo na kulturu kao nepremostivu prepreku za uspješnu saradnju. – Dvije se organizacije nisu voljele i nisu mogle sarađivati toliko da bi kombinacija uspjela. Ozbiljni napori da se integriraju Daimlerove i Chryslerove operacije propali su zbog sukoba i nepovjerenja između kauboja srednje klase iz Detroita i vrhunskih vitezova iz Stuttgarta. Postojale su i nepremostive razlike u kulturama dvijueorganizacije. Kao što je to prečest slučaj u akvizicijama, sve su sinergije bile na površini, rekao je. Utjecaj na zaposlenike Unatoč spoznajama o velikom utjecaju kulture na uspješnost firme čelnici često zanemaruju njenu važnost i potrebe svojih zaposlenika. Spajanja i preuzimanja povezana su s promjenama, a svaka promjena utječe i na zaposlenike. Ako im se ne pristupi na odgovarajući način, zaposlenici se mogu osjećati nepodržano, izolirano i nesigurno u budućnost nakon spajanja, što može potkopati očekivanu korist. Da bi se osigurao uspjeh spajanja, potrebno je fokusirati se na rješavanje pitanja organizacijske kulture. Organizacijske promjene događaju se na dva nivoa – nivou djelovanja i nivou percepcije. Većina organizacija educirana je na nivou djelovanja, primjerice za definiranje novih pravila i procesa, digitalizaciju, uvođenje metoda rada te provedbu edukacija i radionica… U tom se kontekstu parametri odlučujući za promjenu kulture fokusiraju na sljedeća pitanja – koliko su načela i stilovi vođenja obje organizacija kompatibilni – koje se pristupe odlučivanju, komunikaciji i saradnji njeguje, temelje li se odluke na transparentnim metrikama koje se zasnivaju na učinku i objektivnim metrikama ili se temelje na netransparentnim i subjektivnim metrikama, teku li informacije slobodno unutar firme ili ih pomno čuva viši menadžment te koliko je česta fluktuacija zaposlenika. Bitno je osvijestiti da navedeni faktori ne ostanu na površinskom nivou posmatranja te da zahtijevaju dubinsko sagledavanje cjelokupnog sistema. Sveobuhvatno posmatranje sistema pomaže otkriti potencijalna područja sinergije i područja koja zahtijevaju prilagodbu na razini djelovanja. Time se postiže prvi preduvjet za prilagodbu kulture, ali ostaje i drugi nivo. U dijelu “nivao percepcije” organizacije su manje vješte – u promjeni načina na koji zaposlenici vide stvari – poput stereotipa, paradigmi i dogmi koje čine našu konstrukciju stvarnosti. Primjerice, firme ulažu velike napore u internu komunikaciju i informiranje zaposlenika o promjenama u nadi da će promjene biti prihvaćene što prije i da će se zaposlenici ponašati u skladu s tim promjenama. Pa ipak, mnoge promjene koje su potaknute nisu učinkovite ili u skladu s očekivanjima. Razlog leži u pogrešnim pretpostavkama. Percepcija se ne može promijeniti pisanom riječju, internim biltenima, komunikacijskim platformama, vizualima, podcastima ili videoporukama te školovanjima, što su aktivnosti koje se najčešće provode. One omogućuju prijenos informacija, ali informacije bez osobnoga konteksta mrtvo su slovo na papiru. Da bismo omogućili promjenu, potrebno je ući u smislen, sadržajno vođen razgovor s kolegama i kolegicama. Treba izgraditi zajedničko razumijevanje konteksta u kojem djeluju i što provedena promjena znači za njihovu svakodnevnu stvarnost. Dakle, rasprava je esencijalna za pokretanje promjene, odnosno promjenu kulture. Lideri se moraju oslanjati na to da su zaposlenici društvena bića koja trebaju raspravu s drugima kako bi stekli zajedničko razumijevanje, kako bi izbjegli osjećaj nesigurnosti, nečujnosti i usamljenosti. Zaposlenicima je potreban osjećaj što te promjene znače za njih kao pojedince, kao porodicu, kao zaposlenike i kao tim te kako poduzeti relevantne korake. Bez kvalitetnog i sadržajnog razgovora nemaju priliku izgraditi potrebno razumijevanje promjena, preorijentirati se i definirati svoju ulogu u novoosnovanoj organizaciji. Postaviti tematske impulse Istodobno je na organizacijskom nivou potrebno postaviti tematske impulse koji pozivaju na raspravu o uobičajenim obrascima ponašanja: Kako radimo? Zašto radimo baš na određeni način? Koje obrasce slijedimo kad radimo zajedno? Jesu li ti obrasci i dalje odgovarajući i u duhu postavljenih ciljeva? O tim temama treba raspraviti, treba ih reflektirati i prema potrebi dogovoriti iznova. Zato kursevi i seminari iz kataloga ne pomažu, nego je potreban organizacijski diskurs. Iako se na prvu razgovor i rasprava čine logičnim rješenjima, nevjerovatno su zanemareni – i u procesima spajanja i preuzimanja. Posljednjih desetljeća promiče se razmjena mišljenja, ali ona se ne može poistovjetiti sa smislenom konverzacijom koja se temelji na argumentima i iskustvu. Jednako je s anketama. Provode se da bi se dobio uvid u postojeću kulturu, čak i ako ne govore ništa o potrebama zaposlenika za saradnjom i stvaranjem dodane vrijednosti. Stoga se nameće pitanje koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi korisni razgovori vezani uz posao bili mogući i kako promjenu učiniti brzom i održivom. Iako se razumije da je rasprava esencijalna, treba uzeti u obzir nekoliko stvari i pretpostavki. Američki autor i organizacijski savjetnik William Bridges u svom je konceptu o promjenama opisao kako ljudi prolaze kroz vrijeme između onoga kada je staro nestalo, ali novo nije posve operativno. Tada se događaju kritična psihološka prestrojavanja i preoblikovanje. Ovo je vrijeme između stare stvarnosti i osjećaja identiteta i nove. Ljudi stvaraju nove procese i uče koje će biti njihove nove uloge. Riječ je o procesu za koji jednokratni događaji s raspravama nisu dovoljni za postizanje cilja promjene kulture, osobito u zahtjevnom pothvatu kao što je spajanje i preuzimanje. Potrebni su ponavljanje, ritam i iterativne metode za razvoj zajedničkog razumijevanja, kao i prikladnih obrazaca interakcije. Drugu pretpostavku za postizanje uspjeha moguće je približiti s pomoću tzv. diskursnog ciklusa njemačke istraživačice kompleksnosti Stephanie Borgert. Opisujući kompleksnost organizacijskih sistema, ona navodi da je za trajne promjene potrebno osvještavati, iritirati, pregovarati i dogovarati nove obrasce ponašanja, norme i standarde. Stoga, bez prikladno pripremljenog sadržaja u kontekstu spajanja i preuzimanja rasprava bi se mogla razvodniti, a željeni rezultat ne postići. Nije dovoljno