Ana Brajković, poslovna trenerica sa svjetske liste RETHINK Retail: Lideri moraju znati kako motivirati tim
N. DEMIROVIĆ Ana Brajković, jedna od vodećih regionalnih poslovnih trenerica, uvrštena je na “Top Retail Experts 2025” – prestižnu i globalno priznatu listu stručnjaka u području maloprodaje koju objavljuje ugledna platforma RETHINK Retail. Na istoj se listi nalaze i neka od najvećih imena iz svijeta poduzetništva i investicija, poput Marka Cubana (vlasnik NBA tima Dallas Mavericks, ulagač u “Shark Tanku”), Reida Hoffmana (suosnivač LinkedIna i partner u Greylocku), Garryja Tana (direktor Y Combinatora), Hansa Tunga (GGV Capital), Kirsten Green (Forerunner Ventures) te mnogi drugi koji oblikuju budućnost maloprodaje, tehnologije i finansija. Priznanje se dodjeljuje u devet kategorija, pri čemu je Ana Brajković uvrštena u kategoriju Specialists (Specijalisti) – Profesionalci s izrazito specijaliziranim znanjem u pojedinom segmentu maloprodaje, tehnologije, opskrbnog lanca, CX-a i slično. Ona je o karijeri, poslovnim dometima, liderstvu, aktuelnoj situaciji i budućnosti prodajne industrije govorila za Marx.ba. Kako ste započeli svoju karijeru i koji trenutak ili osoba vas je najviše oblikovala u profesionalnom smislu? – Moja profesionalna karijera započela je u Tisku, gdje sam tokom deset godina radila na raznim pozicijama, uključujući prodaju, strategiju, ljudske resurse i vođenje odjela razvoja. Tokom tog razdoblja sudjelovala sam u projektima poput razvoja novih prodajnih mjesta, lansiranja TISAKmedia koncepta i implementacije strategija za povećanje prodaje i profitabilnosti. Ključni trenutak bio je vođenje TISAK akademije, gdje sam kroz rad s prodavačima i voditeljima trgovina uočila potrebu za konkretnijim i prilagođenijim edukacijama. Ovaj uvid motivirao me da razvijem vlastite edukacijske programe s jasnim ciljevima, što je rezultiralo značajnim mjerljivim uspjesima i potaknulo me da se u potpunosti posvetim razvoju ljudi i timova. Što vas je inspiriralo da se bavite poslovnim treniranjem i mentorstvom? – Inspiraciju sam pronašla u rezultatima koje sam vidjela kod svojih timova kada bih im pomogla razviti dodatne vještine i znanja kako bi bolje upravljali prodajnim mjestom, timovima i bolje razumjeli svoje kupce. Kada sam vidjela konkretne rezultate i postignute ciljeve, odlučila sam podići razinu svog djelovanja razvijanjem programa ne samo za maloprodaju, već i za bankarstvo, IT, proizvodne kompanije i veleprodaju. Danas s ponosom mogu reći da moji programi postižu konkretne rezultate i da uz optimizaciju asortimana i reorganizaciju prodajnih mjesta, klijenti mogu zabilježiti i preko 100% rasta prometa. Poseban naglasak stavljam na prilagodbu sadržaja stvarnim potrebama poslovanja, jer vjerujem da su motivirani i educirani timovi ključ uspjeha svakog poslovanja. Koji su bili najveći izazovi na vašem putu ka tome da postanete jedna od vodećih regionalnih poslovnih trenerica? – Jedan od značajnih izazova bio je prelazak iz korporativnog okruženja u poduzetništvo, gdje sam morala izgraditi vlastiti brend i steći povjerenje klijenata. Također, izazov je bio objasniti sebi i drugima zašto, unatoč uspješnoj korporativnoj karijeri s mogućnošću visokih upravljačkih pozicija, biram put trenera i konsultanta. No, taj odabir mi omogućuje izravan utjecaj na širu poslovnu zajednicu i tržište kroz razvoj više kompanija istovremeno. Kontinuirano praćenje globalnih trendova i prilagodba edukacijskih programa lokalnim specifičnostima zahtijevali su stalno usavršavanje i prilagodbu. Tokom karijere pomogla sam brojnim kompanijama da izgrade uspješnije prodajne timove, optimiziraju poslovne procese i razviju uspješna prodajna mjesta. Moje edukacije omogućuju razumijevanje i najkompleksnijih tema na jednostavan i praktičan način, prilagođene izazovima klijenta, uz stvarne primjere iz njihove prakse. Šta vam znači uvrštavanje na listu „Top Retail Experts 2025“? – Ova potvrda za mene predstavlja posebno važan trenutak u mojoj karijeri jer se po prvi puta nalazim na listi najvećih stručnjaka u maloprodaji na globalnoj razini. To je izuzetna čast i potvrda mog dugogodišnjeg rada i doprinosa razvoju timova, prodajnih mjesta i edukacije tržišta. Osobno sam izuzetno ponosna jer ovo priznanje dolazi u trenutku dok sam u New Yorku na NRF, najvećem maloprodajnom sajmu, gdje dodatno istražujem inovacije i pristupe poput human-centric pristupa. Moj human-centric pristup kombinira employee-centric i customer-centric filozofiju, stvarajući organizacije u kojima se zadovoljstvo zaposlenika i kupaca prepliće za postizanje izvrsnih rezultata. Ovo priznanje dodatno me motivira da nastavim dijeliti znanje, inspirirati organizacije na rast kroz razvoj ljudi te dodatno utjecati na razvoj maloprodajne industrije u regiji i šire. Kako vidite budućnost retail industrije u narednim godinama? – Retail industrija prolazi kroz duboke promjene, usmjerene prema još većoj personalizaciji i integraciji digitalnih i fizičkih prodajnih iskustava. Ključni trendovi uključuju stvaranje nezaboravnih iskustava u trgovinama koje nude više od same kupovine – od personaliziranih usluga do edukativnih sadržaja za kupce. Digitalizacija omogućava bolje razumijevanje potreba kupaca, optimizaciju poslovnih procesa i postizanje mjerljivih rezultata kroz analizu podataka. Smatram da će u budućnosti uspjeh imati one kompanije koje stvore snažnu povezanost između svojih zaposlenika i kupaca, razvijajući istovremeno vještine svojih timova i fokusirajući se na kvalitetnu uslugu te emocionalno povezivanje s kupcima kroz personalizirani pristup. Koje osobine danas mora imati uspješan lider u retail sektoru? – Uspješan lider u retailu danas mora biti empatičan, komunikativan i sposoban inspirirati svoj tim. Ključne osobine uključuju visoku emocionalnu inteligenciju, razumijevanje potreba zaposlenika i kupaca te sposobnost prilagodbe u dinamičnom okruženju. Lideri moraju znati kako motivirati svoj tim, poticati profesionalni razvoj te istovremeno donositi strateške odluke koje osiguravaju dugoročan rast i profitabilnost. Koji su najveći izazovi s kojima se suočava retail industrija danas i kako bi se mogli prevazići? – Najveći izazovi uključuju visoku fluktuaciju zaposlenika, prilagodbu digitalnim promjenama i sve zahtjevnije potrebe modernih kupaca. Prevladavanje ovih izazova zahtijeva strateško ulaganje u kontinuiranu edukaciju timova, stvaranje pozitivne radne kulture te uvođenje alata koji pomažu u razvoju zaposlenika i praćenju njihovog napretka. Ključ uspjeha leži u izgradnji jakih i motiviranih timova, pružanju izuzetnog korisničkog iskustva te kontinuiranoj analizi tržišnih trendova kako bi se osigurala konkurentnost i održiv rast. VEZANO Alma Kratovac, direktorica Payten za BiH: Postavili smo temelje za dugoročnu održivost i inovacije na tržištu
Iz kompanije Čengiz Insaat za Marx.ba: Najsloženiji dio radova u Jablanici je uspješno završen
N. DEMIROVIĆ Početkom decembra započeli su radovi na sanaciji i raščišćavanju oštećene pruge u Donjoj Jablanici. Radove izvodi turska kompanija Cengiz Insaat koja se ponudila da bez ikakve naknade rekonstruiše prugu koja je bukvalno visila nakon što su katastrofalne poplave pokrenule klizište. Radilo se bez prestanka i po posljednnim najavama pruga bi trebala biti u funkciji narednog mjeseca. O onome što ih je opredijelilo da se uhvate ovog posla, situaciji koja ih je dočekala, ali i o urađenom zatražili smo odgovore upravo u turskoj kompaniji. – Cengiz İnsaat je u BiH došao prije 12,5 godina. Od tada smo se trudili da svojim znanjem i resursima doprinesemo i pomognemo kad god je to bilo potrebno. Kao kompanija Cengiz, imamo decenije iskustva, što nam omogućava da brzo i efikasno odgovorimo. Možemo istaći velike poplave koje su se desile 2014. godine, COVID 2021. godine i nažalost katastrofu u Jablanici, Konjicu i Prozoru 2024. godine.Osim toga, naša kompanija svake godine učestvuje u različitim prilikama kao što su humanitarna podrška, podrška u sportu, podrška u kulturi, socijalna podrška. U izazovnim vremenima poput ovih, kompanija Cengiz ozbiljno shvata svoju humanitarnu odgovornost, pokazujući nepokolebljivu posvećenost i odgovornost prema zajednicama kojima služimo. Budući da smo već angažovani na dva velika projekta, uspjeli smo bez odlaganja mobilizirati postojeću radnu snagu. Smatrali smo da je podrška u ovom slučaju neophodna, pa smo to i učinili, poručili su na pitanje šta ih je opredijelilo da preuzmu radove na sebe. Jasno je da zadatak nije bio nimalo jednostavan, a u Cegizu su bili spremni na izazove. – Svaki projekat koji preduzmemo dolazi sa svojim jedinstvenim skupom izazova. U Cengiz İnşaatu se ponosimo svojom sposobnošću da se prilagodimo i pružimo rezultate svjetskog nivoa, čak i u zahtjevnim okolnostima. Ovaj konkretni projekat ističe se zbog kratkog vremenskog okvira, snalaženja u izazovnim vremenskim uslovima i osiguravanja usklađenosti sa najvišim sigurnosnim i inženjerskim standardima.Kao međunarodno priznata kompanija, sa velikim iskustvom u velikim infrastrukturnim projektima, takvim izazovima pristupamo sa posvećenošću inovativnosti, efikasnosti i timskom radu. Naš fokus nije samo na završetku projekta na vrijeme, već i na isporuci konstrukcije koja zadovoljava najviše standarde kvaliteta i trajnosti, poručilu su za Marx.ba iz ove kompanije. Hitnost završetka radova i kompleksnost projekta izazivali su angažman nemalog broja ljudi i mehanizacije. – S obzirom na oštre zimske uslove, naši timovi neumorno rade kako bi osigurali da projekat bude završen što je brže moguće. Radovi koji su u toku izvedeni su ne samo izuzetnom brzinom, već i sa jakim fokusom na kvalitet i sigurnost. Kao kompanija Cengiz, obezbijedili smo dovoljno radne snage, tehničke ekspertize, mašinerije i iskusne inženjere da ispunimo zahtjeve projekta. Jedini faktor koji ograničava napredak bila su ograničenja građevinskih tehnologija. Čvrsto vjerujemo da je ono što je do sada ostvareno više nego zadovoljavajuće. Prepoznajući kritičnu važnost što bržeg završetka ovog projekta, izdvojili smo svu potrebnu radnu snagu kako bismo osigurali njegov uspjeh. Trenutno imamo 27 radnika direktno angažovanih na licu mesta, koji neumorno rade na unapređenju rekonstrukcije. Pored toga, preko 25 radnika i inženjera indirektno podržava projekat, pružajući esencijalnu tehničku ekspertizu i logističku koordinaciju. Iza kulisa, posvećen tim dizajnera, stručnjaka i pomoćnog osoblja doprinosi svojim vještinama kako bi osigurao da projekt napreduje glatko i efikasno. Važno je napomenuti da na vremensko trajanje izgradnje utiču tehnički faktori, kao što je omogućavanje konstruktivnim komponentama da dostignu potrebnu čvrstoću. Dodavanje većeg broja radne snage ne bi ubrzalo ovaj proces, jer je trenutna radna snaga već dovoljna i strateški raspoređena kako bi se osiguralo da se projekat završi prema rasporedu uz najviše standarde kvaliteta i sigurnosti, poručuju iz Cengiz insata. Unatoč i teškim vremenskim uslovima, čini se da i oni i bh. javnost imaju razloga za zadovoljstvo onim što je urađeno. – Najzahtjevniji aspekti izgradnje mosta su već uspješno završeni, uključujući radove na šipovima, temelje i zidove. Paralelno sa tim proizvodimo montažne nosače u posebnom pogonu, koji će uskoro biti isporučeni na gradilište radi ugradnje. Kada nosači budu postavljeni, preko 85% izgradnje će biti završeno. Svaka faza projekta je pažljivo koordinirana, s više aktivnosti koje se odvijaju paralelno kako bi se osigurao pravovremeni i efikasan završetak. Što se tiče izgradnje propusta, radovi su već gotovi. Uprkos izazovnim vremenskim uslovima, očekujemo završetak strukturalne faze izgradnje tokom januara. Najsloženiji aspekti projekta već su uspješno završeni. Preostali radovi uvelike ovise o tome da se konstrukcijskim nosačima omogući da postignu potrebnu konstrukcijsku čvrstoću, za što je potrebno vrijeme. Svi timovi marljivo rade 24 sata kako bi osigurali da most bude završen što je prije moguće, održavajući našu posvećenost sigurnosti i kvalitetu, naglašavaju.
Vjekoslav Vuković, predsjednik VTK BiH: Veliki potencijal su naše kompanije koje reinvestiraju u BiH
N. DEMIROVIĆ Vanjskotrgovinska komora BiH ima misiju povezivanja članova Komore i zastupanje njihovih interesa pred institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, kao i relevantnim asocijacijama u inostranstvu, u cilju ostvarivanja povoljnijeg ambijenta privređivanja, većeg i bržeg otvaranja novih kapaciteta, poboljšanja i povećanja konkurentnosti domaćeg proizvoda i usluga na domaćem i ino tržištu u uslovima liberalizacije tržišta. U Komori se istinski trude da budu u svakom trenutku na raspolaganju bh. kompanijama, kroz edukacije, savjete, izdavanje određenih dokumeneta… Vjekoslav Vuković, predsjednik VTK BiH u intevjuu za Marx.ba govorio je o jubileju Komore, urađenom u proteklom periodu, aktuelnostima i onome što očekuje bh. privredu. Komora slavi jubilarnu godinu, koja je uloga VTK BiH kroz godine i danas? – Nije malo 115 godina Vanjskotrgovinske komore BiH. To je pravni sljedbenik nekadašnjih privrednih komora. Mi smo film koji se osvrnuo na povijest pustili kada je bio naš jubilej, kada smo dodjeljivali nagradu “Polet”. Vidi se kako je to nastajalo još u doba Austrougara, kako su se gospodarstvenici udruživali, jer ono što zapravo i mi radimo, to je taj tradicionalni oblik udruživanja. Kada jedna kompanija ima problem, to je samo njihov problem. Međutim kada ukrupnite taj problem, onda velika većina ima isti problem i onda se traži rješenje. Upravo tu svoju poziciju vidi Vanjskotrgovinska komora kao njihov odvjetnik koja ukrupni, obrazloži taj problem, da prijedloge rješenja i onda idemo prema vlasti. Da li se možete osvrnuti na ono što je urađeno posljednjih godina, a posebno u godini za nama? – Mi smo u zadnjih pet godina uradili neki izračun. Vjerovali ili ne 400 tisuća različitih dokumenata je izdato, zaprimljeno inicijativa, rješenja, bilo čega u Vanjskotrgovinskoj komori, a kada se govori o izdavanju javnih dokumenata, to su dokumenti kojima radimo određene usluge kompanijama. Takvih je izdato oko 60 tisuća, tako da se može reći da je 60 tisuća usluga isporučeno gospodarskoj zajednici u Bosni i Hercegovini i sada smo već na brojki od 90 inicijativa koje su otišle iz Vanjskotrgovinske komore BiH prema različitim razinama vlasti za poboljšanje poslovnog ambijenta u Bosni i Hercegovini.Radi se o zakonskim rješenjima, podzakonskim rješenjima, gdje djelovati, kako se boriti za tržišta, koje međunarodne sporazume potpisati, pa sve do onoga što zapravo rade entiteti. Šta sa radnom snagom, da li je potrebno da se uvozi, koji su to bazeni, koje su kvalifikacije potrebne i nizi drugih aktivnosti. Potrošili bi mnogo vremena da razgovaramo o svemu onome što radimo, ali to je veliki broj aktivnosti tokom cijele godine. Partneri u vlasti nekada razmišljaju različito, zato što je BiH tako koncipirana. Nakon što je u 2023. godini dodijeljena prvi put, nagrada “Polet” se ove godine posebno etablirala. Kako gledate na ovu nagradu? – Mi smo par godina razmišljali da utemeljimo jednu nagradu Vanjskotrgovinske komore i prošla godina je bila prva. Ove godine smo po drugi put dodijelili nagradu i ponosni smo što se to dogodilo upravo na naš jubilej 115 godina. Razmišljali smo kako da napravimo jednu nagradu za kompanije, da budu zaista najbolji od najboljih, da se odmaknemo od onih tradicionalnih nagrađivanja koja se temelje samo na nekim statističkim obrascima, pa onda ako je neko najveći izvoznik, to je ok, ali možda ima i najveća dugovanja, nezadovoljnog radnika i tako dalje. Mi smo uspostavili sustav sa akademskom zajednicom, sa tri doktora profesora makroekonomije i poduzetništva koji su uradili jedan fanatastičan raster koji ima 18 osnovnih kriterija, a kada zbrojimo sve kriterije, ima ih 28. Kako funkcionira sistem nagrađivanja kada se govori o “Polet” nagradi? – Od 7.418 kompanija u BiH koje su registrirane za izvoz, njih 2.100 je prošlo predselekciju. Od njih je 45 nominiranih, a devet je dobilo nagradu. Baš smo gledali da to bude, stvarna, krvna slika jedne kompanije i oni koji su dobili nagradu, vjerujete mi da imaju razloga da budu ponosni na to. Moram naglasiti da je od ovih 45 kompanija bilo njih koji su izgubili prvu poziciju u jedan bod, ali naša je odluka bila takva. Ne unosimo našu diskreciju, nego se vodimo onim što definitivno kaže matematika. Borili smo se da napravimo takve kriterije, da ti kriteriji prođu naše organe, upravne odbore, da donesemo pravilnike, podzakonske akte… To je jako veliki proces da bi se to uradilo, dok recimo onaj drugi dio kada dajemo plakete i zahvalnice, to je recimo bilo za internacionalizaciju. To su baš kompanije koje su prepoznate svjetski, koje promoviraju BiH na svakom koraku. To su tijela poput Eurokomore koja nas zaista podržava u svakom našem projektu, u svakom otvaranju novog tržišta, umrežavanju, pomoću druge vrste na tržiuštu EU. Dakle, to su zahvale za taj doprinos gospodarstvu BiH u svakom pogledu. Tu dakle možemo reći da na naki način mi malo odlučujemo, dok je sve ovo ostalo čista matematika. Možete li nam reći kako gledate na godina za nama kada se radi o izvozu? – Mi smo da sada izvezli malo preko 15 milijardi KM, a uvezli 26 i taj deficit je naravno povećan. Međutim, ja nisam sklon tome da kažem da je ovo nekakva rekordna godina u vanjskotrgovinskom deficitu. Mi stalno želimo sijati neku paniku, ali ne. Kažem “ne” zato što je u proteklih pet godina naš izvoz rastao sedam milijardi. Dakle, iz godine u godinu smo bilježili rast našeg izvoza. Sada je došlo do recesije na tržištu EU na koju smo dosta naslonjeni i jednostavno to je taj refleks. Naše makroekonomsko okruženje je u lošem stanju, nismo samo mi. Naš najveći trgovinski partner u EU je Hrvatska. Smanjila je uvoz električne energija iz BiH za 400 miliona eura, dakle u problemu je. Imate Srbiju našeg najvećeg trgovinskog partnera u zemljama CEFTA. Nemamo više toliki izvoz. Dakle, definitivno i to makroekonomsko okruženje nam diktira tempo jer BiH je uvozno orjentirana zemlja. Mi ne možemo proizvesti sve što treba naše stanovništvo i naše gospodarstvo, repromaterijala i svega ostalog, pa onda usljed toga ne možete dovoljno ni izvoziti. Ipak, drugi ekonosmki pokazatelji, kao što je likvidnost banaka, su na zavidnom nivou, monetarna politika je jako dobra, inflacija je došla u razumne okvire, kamatne stope su došle u razumne okvire, a cijene nam i dalje divljaju.
Alma Kratovac, direktorica Payten za BiH: Postavili smo temelje za dugoročnu održivost i inovacije na tržištu
N. DEMIROVIĆ Payten je kompanija koja pruža kompletna rješenja za platnu industriju, za nefinansijske i finansijske institucije, podržavajući kartice i transakcije bez kartica, a uspješno posluje u desetinama država. Kako sami naglašavaju, njihova ponude uključuje rješenja za eCommerce, mPayments, Processing, kao i usluge vezane za bankomate i POS. Isporučuju i softver i usluge uključujući outsourcing i opremu, pružajući najviši nivo stručnosti, održavanja i podrške kroz cijeli portfolio. Payten u našoj zemlji može se pohvaliti dobrim rezultatima, što potvrđuje i činjenica da su ostvarili 55,5 posto tržišnog udjela u ATM sektoru u BiH. Na čelu kompanije Payten za Bosnu i Hercegovinu je Alma Kratovac, osoba sa velikim iskustvom u bankarskom i tehnološkom sektoru. Direktorica kompanije Payten za Bosnu i Hercegovinu, lidera u oblasti pružanja tehnoloških i platnih rješenja, u razgovoru za Marx.ba govorila je o rezultatima kompanije na čijem je čelu, očekivanjima, onome što čini Payten danas… Prošli ste različite uloge u bankarskom i tehnološkom sektoru. Kako vidite svoje poslovno putovanje? – Moj poslovni put obuhvata različite oblasti u bankarskom i tehnološkom sektoru, te sam stekla značajno iskustvo u vođenju timova, upravljanju projektima i implementaciji inovacija. Karijeru sam započela u finansijskom sektoru, tačnije u bankarstvu, gdje sam stekla čvrste temelje u razvoju i implementaciji tehnoloških rješenja. Kroz različite uloge u upravljanju projektima i liderstvu, izgradila sam reputaciju kao stručnjak u oblasti bankarstva, digitalizacije i automatizacije. Tokom svoje karijere, stekla sam bogato iskustvo u radu sa velikim korporacijama, kao i u upravljanju velikim timovima. Zalažem se za ljudske resurse i edukaciju, uviđajući važnost ulaganja u razvoj svojih zaposlenika i stvaranje radnog okruženja koje potiče inovaciju i rast. Možete li nam približiti ono čime se bavi Payten? – Payten je lider u pružanju tehnoloških i platnih rješenja, specijaliziran za razvoj inovativnih usluga i proizvoda koji omogućavaju digitalnu transformaciju poslovanja. Kompanija nudi širok spektar usluga u oblasti platnih sistema, omogućujući preduzećima i bankama da efikasno upravljaju platnim procesima, kako na online, tako i na fizičkim lokacijama. Glavne oblasti poslovanja Paytena uključuju: Platni sistemi i infrastruktura: Payten nudi rješenja za prihvat platnih kartica na različitim platformama, uključujući bankomate, POS terminale (point-of-sale). Kompanija omogućava bankama da integrišu platne usluge u svoje poslovanje s ciljem poboljšanja korisničkog iskustva. Tehnološka rješenja za banke: Payten razvija sofisticirane IT sisteme i platforme koje omogućavaju bankama i finansijskim institucijama efikasno upravljanje transakcijama i platnim mrežama, uključujući sisteme za obradu platnih kartica, mobilno bankarstvo, digitalne novčanike i druge usluge. E-commerce: Kompanija uz svoju kćerku firmu Monri, pruža digitalna rješenja koja omogućavaju plaćanje putem interneta i čime olakšava korisnicima online kupovinu, kao i integraciju raznih platnih opcija.Digitalna transformacija i inovacije: Payten se fokusira na unapređenje poslovnih procesa kroz digitalizaciju, automatizaciju i razvoj novih tehnologija. Naša rješenja omogućavaju bankama da poboljšaju efikasnost, sigurnost i brzinu obavljanja platnih transakcija. Usluge podrške i edukacije: Osim tehnoloških rješenja, nudimo podršku u implementaciji, održavanju i optimizaciji platnih sistema, te investiramo u edukaciju i obuku svojih korisnika, kako bi se postigao maksimalan potencijal u poslovnim procesima. Payten je poznat po svojoj posvećenosti kvalitetu, sigurnosti i inovacijama, a naš cilj je omogućiti digitalnu transformaciju za sve vrste poslovanja, od malih preduzetnika do velikih korporacija i finansijskih institucija. Kako gledate na rezultate kompanije i na šta ste posebno ponosni? – Gledajući rezultate Paytena, možemo reći da su postignuti značajni uspjesi u nekoliko ključnih oblasti. Kompanija je ostvarila impresivan rast i razvoj, posebno u segmentu platnih rješenja i digitalne transformacije, postavljajući temelje za dugoročnu održivost i inovacije na tržištu. Rezultati koje Payten postiže se ogledaju kroz rast našeg tržišnog udjela u BH, ali i šire. Prvi smo izbor naših klijenata u sektoru platnih rješenja. Usmjereni smo na kvalitet, inovacije i sigurnost što nam osigurava konkurentsku prednost i postajemo preferirani partner za mnoge finansijske insititucije, trgovce i korporacije. Posebno smo ponosni na osvojeni kredibilitet i povjerenje. Jedan od najvećih uspjeha je razvoj dugoročnih partnerstava sa značajnim finansijskim institucijama i preduzećima, kao i stalno povjerenje koje je kompanija izgradila među svojim korisnicima. Ovo povjerenje temelji se na dosljednoj kvaliteti usluga, sigurnosti i inovacijama. Payten je svjestan da su ljudi ključ uspjeha. Zaposleni su najvažniji resurs kompanije, a ulaganje u njihove vještine, edukaciju i razvoj doprinosi ne samo boljoj organizaciji, već i stalnom unaprjeđenju usluga i proizvoda. Kompanija se ponosi i svojim kontinuiranim ulaganjima u edukaciju klijenata, stvarajući platforme za podršku i obuku. Koja su Vaša očekivanja od kompanije u budućnosti? – Moja očekivanja od Paytena u budućnosti su ambiciozna i usmjerena na dalji rast, inovacije i održavanje visokih standarda u industriji platnih rješenja. Očekujem nastavak širenja tržišnog udjela, ne samo lokalno, već i regionalno. Planiramo proširiti našu prisutnost na osnovu novih inovativnih rješenja, istražujući prilike za ekspanziju i pozicioniranje kao ključni igrač u globalnoj industriji platnih sistema. Sigurnost transakcija i zaštita podataka korisnika biće i dalje ključna. Nastaviti ćemo ulagati u sigurnosne protokole, kako bismo bili u skladu sa svim globalnim regulativama u oblasti zaštite podataka. Ovaj aspekt će ostati jedan od naših glavnih fokusa kako bismo očuvali povjerenje naših klijenata i partnera. Smatram da će ulaganje u ljude biti ključni faktor u daljem uspjehu Paytena, jer motivisani i dobro obučeni zaposleni omogućavaju postizanje visokih performansi i inovacija. Payten će nastaviti sa usmjeravanjem svojih aktivnosti prema održivosti i odgovornosti prema društvu. Razvijanje proizvoda i usluga koji doprinose ekološkoj, društvenoj i ekonomskoj odgovornosti postaćemo važan dio našeg poslovanja u budućnosti. Ukratko, moja očekivanja su da Payten bude lider u inovacijama i održivosti u industriji platnih rješenja, s fokusom na dalji rast, sigurnost, i razvoj zaposlenih, čime ćemo nastaviti pružati vrijednost našim korisnicima i partnerima. Koliko su na ljestvici u Paytenu visoko ljudski resursi? – Ljudski resursi su ključni za uspjeh svakog preduzeća, a u Paytenu to posebno naglašavamo. Verujem da su naši zaposleni najvažniji resurs, jer njihova stručnost, motivacija i kreativnost direktno utiču na kvalitet naših usluga i proizvoda. Ulaganje u ljude i edukaciju je jedan od naših ključnih prioriteta, i smatram da je to temelj koji omogućava kontinuirani rast i inovacije. Kako uopćeno gledate na stanje i trendove u industriji kojoj pripadate? – Industrija platnih rješenja i digitalnih finansijskih usluga u kojoj Payten
Krešimir Bodrožić, direktor bh. firme koja radi i za svjetske autokompanije: Pravimo i što drugi ne mogu
N. DEMIROVIĆ Tomas i Krešimir Bodrožić su braća iz Njemačke, čije porijeklo vodi iz Crikvenice u Hrvatskoj, a danas važe za uspješne biznismene koji imaju uspješnu kompaniju i u našoj zemlji. Njihova firma Tikt Manufaktura, smještena u Bosni i Hercegovini, specijalizirala se za proizvodnju visokopreciznih metalnih dijelova, koji se koriste i u luksuznim automobilima. Između ostalih, Tikt opskrbljuje Porsche i Mercedes AMG, a to što ovi divovi autoindustrije koriste njihov rad, najbolje govori o kvalitetu onoga što proizvodi Tikt. U razgovoru sa direktorom kompanije Krešimirom Bodrožićem govorili smo o njegovom zanimljivom poslovnom putu, ulasku na bh. tržište, kompaniji, planovima, saradnji s velikim kompanijama… Kako je tekao Vaš poslovni put? – Ja sam rođen u Njemačkoj, a roditelji su mi iz Hrvatske. Živio sam jedno vrijeme u Njemačkoj dok sam išao, a u prvi razdred osnovne škole krenuo sam u Crikvenici na predivnom Jadranu gdje imam kuću. Kada sam imao 13 godina vratili smo se u Njemačku, na sjever gdje sam završio gimnaziju. Potom su se roditelji sjetili da se preselimo u Bavarsku i tu je onda krenuo i moj poslovni put. U Bavarskoj nisam odmah mogao naći mjesto na fakultetu. Umjesto da izgubim godinu, odlučio sam se završiti neki zanat, da bar imam nešto i ukazala mi se prilika da u jednoj jako maloj kompaniji završim za trgovca, za veletrgovinu i vanjsku trgovinu. Firma se bavila čisto export-import i bili smo samo šef i ja i radili smo različite projekte u Keniji, Nepalu, Kini i drugim zemljama po svijetu i ja sam uspio zanat sa tri godine, skratiti na dvije, pošto sam već završio gimnaziju, ali zahvaljujući dobrim ocjenama skratili su mi na godinu i po. Tada sam imao zvanje trgovca i kada sam počeo tražiti mjesto na fakultetu, šef mi je poklonio 10 posto firme da bi me tu zadržao tako da nikad nisam otišao na fakultet ni studirao. Kako je došlo do dolaska u Bosnu i Hercegovinu i šta je to donijelo? – Igrom slučaja smo došli do jednog projekta u Bosni i Hercegovini. Dok smo za Svjetsku banku, bili smo tehnički savjetnici u drvnoj industriji gdje smo dosta firmi u BiH posjećivali i u sklopu nekih međunarodnih kreditiranja smo radili ekspertizu u kojem smjeru bi trebalo ulagati i tako je krenuo i moj put u BiH. Jako često smo bili locirani na području oko Banjaluke i u tom regionu koji je poznat po drvnoj industriji i upoznao sam firmu Čajavec u Banjaluci i tada mi je proradio onaj moj trgovački instinkt. Bio sam s prijateljem koji je završio zanat na jednoj od mašina koju su oni u Čajavecu imali. To je bila CNC glodalica, a u tom trenutku je moje znanje bilo takvo da sam znao šta je glodalica, a šta strugalica. Tu je završavao moj svijet, ali on je bio jedan od glavnih trgovaca i nabavi jedne velika firme koja je radila mašine za testiranje mikročipova koje se sastojke od jako puno pozicija i tu smo krenuli u neku saradnju tada čisto trgovački. U međuvremenu sam zajedno s bratom otvorio firmu Tikt gdje smo tu istu šemu uradili u na sjeveru Njemačke. Brat je tada živio u Frankfurtu i mi smo tamo našli jednog kupca s kojim smo počeli sarađivati uz to da sam ja na jugu imao svog kupca u Bavarskoj. U međuvremenu je moj stari šef išao u penziju i onda smo sve to objedinili, povećalo nam se tržište. Kako je došlo do toga da od trgovine krenete i u proizvodnju? – Kupac nam je rekao da želi da imamo našu proizvodnju. Zapazili su da trgovački posao jako dobro radimo, da sve to znamo jako dobro organizirati, ali da su nam jako često vezane ruke jer smo ovisni o nekom drugom. Znači ako na nekom tržištu treba jako brzo reagovati, onda smo uvijek bili ovisni o volji nekog od dobavljača i mi smo onda 2024. osnovali Tikt Manufakturu u Bosanskoj Gradišci sa pet radnika i četiri mašine. Krenuli smo sa proizvodnjom, a taj kupac iz Njemačke nam je dvije trećine svega i finansirao, a taj kredit smo u roku do dvije godine vratili i ostalo je bila priča koja nas je u međuvremenu dovela do 72 radnika. Šta je Tikt gdje je danas na tržištima? – Danas je to kompanija koja se specijalizirala na obradu svih metala i nemetala putem CNC mašina, što znači CNC glodanje i tokarenje. Jako smo zastupljeni na njemačkom govornom području i specijalizirali smo se na komplikovane komade, male serije, gdje je traženo što više znanja i što više ruku zato jer smo jednostavno shvatili da je konkurisati s nekim visokoproduktivnim mašinama koje se proizvode i negdje u Aziji i gdje je radna snaga još jednom jeftinija, nešto što mi ne trebamo pokušavati. Ostali smo u ovom segmentu gdje je traženo znanje i vidjeli smo priliku da to bude naša posebnost. Naša posebnost je da kada 90 posto firmi kaže da se to ne može napraviti, to za nas počinje biti stvarno zabavno, gdje mi onda sebi uzmemo vrijeme i kažemo da ćemo mi to savladati pa čak i po cijenu da smo sa tim poslom napravili minus. Znamo da smo tu tehnologiju savladali i u slijedećem poslu smo onda na konju. Koliko je teško imati saradnju sa velikim kompanijama poput Porschea i drugim evropskom gigantima? – Najveća prepreka je što oni očekuju jako puno papirologije. Tu je jako puno normi, jako puno usklađenih procesa unutar firme i to je za jednu malu firmu, a mi smo sa 72 radnika još uvijek mala kompanija, jako teško za ostvariti. Imamo kupaca kojima mi brže mi završimo komade nego što se stigne papirologija napraviti. Ustvari, jako često imamo situaciju da brže završimo, nego što je kupac u stanju nama poslati zvaničnu narudžbu za te iste komade. Došli smo do te faze. Pošto smo u segmentu tih specijalnih dijelova, zna se da radimo i za autoindustriju, radimo i mašinsku industriju, ali u autoindustriji je to jako specifično. Očekuje se da se određene procedure i norme drže pod kontrolom i da se stvarno
Nedim Selimović, generalni direktor Fast Track: Rješavamo potrebe poslodavaca za radnom snagom ili talentima
N. D. Fast Track je međunarodna agencija za zapošljavanje koja ima izuzetne reference i na njih se poslodavci mogu osloniti u svakom trenutku. Pokušali smo saznati nešto više, a u razgovoru za Marx.ba, Nedim Selimović, generalni direktor ove kompanije govorio je o onome što jeste Fast Track, onome što nude klijentima, koji su dometi… Šta je Fast Track i šta nudi poslodavcima? – Našim klijentima ćemo pomoći će da pronađu najbolje talente za posao, čineći proces zapošljavanja što jednostavnijim i transparentnijim. Bez obzira da li ste poslodavac u potrazi za posvećenim i talentiranim profesionalcima ili tražite stručnu radnu snagu u bilo kojoj oblasti ili industriji, mi smo ovdje da vam pomognemo, poručuju iz ove kompanije. Kako odgovarate na različite zahtjeve klijenata? – Razumijemo da svaki poslodavac ima različite zahtjeve kada je u pitanju njihova radna snaga, a svaki tražilac posla ima svoje vještine i ambicije. Zato odvajamo vremena da vas upoznamo, kako bismo mogli pronaći savršene kandidate za vašu organizaciju. Kao klijent naše agencije, možete očekivati izuzetnu uslugu od početka do kraja. Koji su dometi kompanije Fast Track ili bolje rečeno s kojim industrijama sarađujete? – Radimo s različitim industrijama, uključujući, ali ne ograničavajući se na ugostiteljstvo, hranu i piće, turizam, građevinarstvo, proizvodnu industriju, zdravstvo, tehnologiju i mnoge druge. Šta je to što mogu očekivati oni koji krenu u saradnju sa kompanijom Fast Track? – Naša široka mreža agencija omogućava nam pristup brojnim kvalificiranim kandidatima širom svijeta. Bilo da ste u potrazi za kvalificiranom radnom snagom u bilo kojoj oblasti ili industriji, ili ste u potrazi za posvećenim profesionalcima, mi smo tu da vam ih učinimo dostupnim. Koje su reference kompanije na koje ste posebno ponosni i koja su tržišta otvorena? – Fast Track je prvi put osnovan u Saudijskoj Arabiji 1998. godine kao odgovor na ogromnu potražnju tržišta GCC-a za kvalifikovanom i kompetentnom radnom snagom u mnogim industrijama.Od tada, FTR je razvio jake odnose i mrežu sa renomiranim agencijama za zapošljavanje širom svijeta, što je ubrzo učinilo FTR jednom od najvećih i najuglednijih agencija za zapošljavanje na GCC tržištu. Sarađujete s mnogim kompanijama. Koga biste od domaći partnera izdvojili kao dobrog klijenta? – Jako smo zadovoljni što imamo priliku sarađivati s velikim brojem različitih klijenata. Na domaćem tržištu neki od naših najboljih partnera i klijenata su Bellissima, Jami, Amko…
Dževad Haličević, direktor Aerodroma Tuzla: Želimo se približiti rezultatima iz 2023. kada smo obarali rekorde
N. DEMIROVIĆ Na Međunarodnom aerodromu Tuzla tri velika projekta nalaze se u završnoj fazi izgradnje. Riječ je o parkingu, Atriju i trećem gateu, projektima o kojima se priča već godinama, objavljeno je nedavno. Kao da se ovaj bh. aerodrom ponovo budi, nakon što je od mnogih krajem prošle godine bio prežaljen, iako se ruku na srce, ne može reći da je ičim skrivio kolaps koji je nastao. Na svu sreću i saobraćaj je napravio određene iskorake. Tu su i neki novi prijevoznici, a Wizz Air koji je bio itekako važan ranije, polako se vraća. Na čelu Aerodroma je Dževad Halilčević, koji na stvari gleda realno, ali ima optimizam koji je zasnovan na napornom radu, da se može doći do dobrih rezultata. U razgovoru za Marx.ba govorio je o onome što je prošle godine zadesilo Aerodrom Tuzla, ali i o onome na čemu se radi i šta se očekuje. Koliki je izazov voditi Aerodrom Tuzla? – U svakom slučaju, bilo koji aerodrom je izazovno voditi. Obzirom da je Aerodrom Tuzla međunarodni aerodrom, ovdje se moraju primjenjivati međunarodni standardi, a to je svakako dodatna odgovornost i obaveza. Inače, uvijek ovisimo o nekom globalnom dešavanju, kao i većina aerodroma. Kroz sve poslove koji se dešavaju na aerodromu povezani smo s jednom ili više država, tako da je u svakom slučaju izazov voditi jedan aerodrom. Kakvo je trenutno stanje na Aerodromu Tuzla? – Prvo se moram referisati na septembar prošle godine. To je bio period kada je Aerodrom Tuzla rušio vlastite rekorde po broju prevezenih putnika i naš dugogodušnji partner Wizz Air također je rušio svoje vlastite rekorde, ali je zbog vanrednog servisa njihovih aviona došlo do zatvaranja baze i smanjenja njihovog prisustva na Aerodromu Tuzla. Mnogi su nam tada prognozirali lošu budućnost, ali od ljeta ove godine uspjeli smo dovesti dvije velike kompanije, Pegasus i AJet, a i Wizz Air pored svih problema koje ta kompanija trenutno ima sa velikim brojem aviona koji su na servisima, povećavaju frekvencije na postojećim destinacijama i očekujem da će se naredni mjesec, a pogotovo na proljeće znatno povećati njihovo prisustvo ovdje. Koji su naredni koraci kada se radi o poslovanju Aerodroma Tuzla? – Mi uporedo moramo planirati saobraćaj i infrastrukturne projekte. Kada sam stigao bilo je previše projekata za koje su pribavljene dozvole, ali trebalo je krenuti u realizaciju ili nastaviti s onim koji su započeti, a nisu dovršeni i evo to privodimo kraju i iduća godina će sigurno biti obilježena ugradnjom svjetala centralne linije poletno-slijetne staze, unapređenjem sistema navigacije, da smanjimo smetnje koju izaziva magla koja posebno sada prisutna u ovim mjesecima i naravo kada se radi o saobraćaju nastavit ćemo pregovore sa svim zainteresovanim aviokompanijama koje vide svoj poslovni interes na Aerodromu Tuzla. Čime bi bili zadovoljni u narednoj godini? – Bio bih zadovoljan ako bi u skoro vrijeme uspjeli povećati broj destinacija ka Evropskoj uniji na koje bi se letjelo iz Tuzle. Prije svega je bitno da se zadrži postojeći nivo saobraćaja i da se povećava u narednoj godini i da se pokušamo što više približiti brojkama koje smo imali u 2023. godini. U svakom slučaju već radimo, a i radit ćemo na tome da naši rezultati budu što bolji i nadamno se da ćemo uspjeti u našim namjerama. Koliko Aerodrom Tuzla polaže na ljudske resurse i edukaciju? – Kao i u svakom drugom kolektivu ljudski resurs je najvažniji. Bitno je naglasiti da na aerodromima uvijek moraju raditi isključivo licencirane osobe ili certificirani radnici. Dakle, pored one početne obuke, oni imaju i zanavljanje te obuke i obnavaljanje licenci. Zavisi o kojim se licencama radi, one se obnavljaju u različitim vremenskmim intervalima. Mi možemo reći da je kod nas kontinuirana edukacija ljudi i da se vrlo često mijenjaju standardi i preporuke od nadležnih organa koje donose regulativu civilnog zračnog saobraćaja tako da moramo ići u korak s tim. Mi imamo i Centar za obuku na Aerodromu Tuzla, imamo naše instruktore i predavače i tako uz pomoć vlastitih resursa obuka se kontinuirano provodi.
Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca: Na minimalnu platu se može dodati i do 500 KM koje bi bile neoporezive
Nermin DEMIROVIĆ Adnan Smailbegović je ugledni bh. biznismen, a već niz godina je na čelu Udruženja poslodavaca Federacije BiH. Novi mandat je dobio 2022. godine, a nema dileme da se svojski trudi da poslodavce zastupa na najbolji mogući način. Trenutna kriza u Evropi, aktuelno stanje bh. privrede, ali i situcaija oko minimalne plate i novi zakon o online fiskalizaciji bili su neke od tema o kojima smo razgovarali sa Smailbegovićem. Kako se kriza u Evropi odražava na bh. privredu? – Bh. privreda je trenutno u jednoj vrlo nezahvalnoj situaciji zato što smo mi jako oslonjeni na Evropsku uniju, pogotovo na Njemačku, Italiju i Hrvatsku gdje baš i ne ide najbolje. U popriličnom su problemu sve branše koje izvoze za Njemačku, posebno drvna industrija, proizvodnja namještaja koja nije mala. I metalska industrija značajno osjeti, a da ne govorimo o tekstilnoj i obućarskoj industriji. To je jednostavno posljedica problema u Evropi i ne može se adresirati na adresu naših privrednika. Ta recesija se značajno odražava na nas. Kako gledate na odlazak radne snage iz naše zemlje? – Vidim odlazak radne snage koji je jedan veliki problem. To nas je zadesilo zadnje dvije ili tri godine jer se jednostavno Evropa otvorila, ljudi imaju mogućnost da odlaze i tu mogućnost koriste vrlo obimno. Jasno je da će se teško potpuno zaustaviti odlazak radnika, ali moram reći da se ništa ne radi da se to smanji. Jedno od rješenja bi moglo da biti da se zapošljavaju stranci, ali to je ipak druga problematika. Poslodavci stalno upozoravaju na velike namete. Koliko je to teret privredi? – Ovdje je opterećenje privrede sa svih strana, sa parafiskalnim i fiskalnim nametima da je zaista teško poslovati. Opterećenja su tolika da je prilično teško dizati plate. Mi smo napravili jednu analizu prema kojoj je kod nas situacija sada skoro plata na platu, kada se ozbiljno uzmu doprinosi, parafiskalni nameti, porez na dohodak na sve ono što se plaća, ako uzmete još to privatno zadravstvo koje naši ljudi jako puno plaćaju, dođemo skoro na to da je jedna plata državi, jedna radniku. Nadam se da će se napraviti ozbiljan pomak na unaprjeđenjeu poslovne klime, jer da budem iskren ako ne dođe do toga, kroz više prvaca zaista mislim da će privreda početi padati. Koje je vaše viđenje na temu minimalne plate? – Minimalna plata se već neko vrijeme usklađuje godišnje. Postoji formula kako se izračunava i minimalna plata je ove godine 619 KM, a naredne bi trebala biti od 640 do nekih 650 KM. Prema najavi Vlade FBiH sada bi to trebalo ići na nekih 700 KM. Dakle, mimo te formule još 50 KM, što je dodatno opterećenje nekih 35 do 40 KM doprinosa. Mi kao udruženje poslodavaca imamo potpisanih osam kolektivnih ugovora sa osam različitih branši u realnom sektoru. Mi smo u zavisnosti od mogućnosti branše pomalo podigli te plate. Recimo, najveću minimalnu platu ima metal, mislim da iznosi 770 KM. Dakle nije to ovih 619, nego dosta više. Tako su različite minimalne plaće i u ostalim branšama s kojima su potpisani kolektivni ugovori. Znači, mi smo to uspjeli ispregovarati, a sada Vlada planira i neke obaveze koje do sada nisu bile. Da topli obrok bude obavezan, prevoz da bude obavezan i 200 KM kao stimulacija, ali da i to bude obaveza. Tako da je to puno otvorenih pitanja i konfuzije i mi smo jučer imali sastanak sa premijerom gdje je naša delegacija pokušala objasniti sve skupa i gdje mo pokušali dati neke naše prijedloge. Dogovorili smo da ćemo u roku do dva dana napraviti naš prijedlog i da će ga Vlada razmotriti. Šta je ono što je prijedlog Udruženja poslodavaca? – Mi bismo bili spremni da se jedan dio plate koji bi bio neoporeziv ispregovara kroz kolektivne ugovore i da se utvrdi koliki je to iznos koji bi bio obavezujući. Ne može isto biti u različitim branšama jer su različite plate, različiti uslovi i druge stvari. Dakle, mi smo sigurni da ćemo sa sindikatom ispregovarati i naći dogovor, jer i do sada smo ga nalazili. Naša je želja da nam Vlada ostavi mogućnost da možemo isplaćivati preko sadašnje minimalne plaće još 400 do 500 KM. Mislimo da ispod 400 nije uredu, a preko 500 isto tako. Taj neki interval bio bio optimalan, ako je neoporeziv, umjesto sadašnjeg prijedloga da to bude 200 KM koje su oporezive. Vi morate imati prostora da radnike stimulišete, da odvojite radnike od neradnika, a to bio bio dadatni alat da se pojača produktivnost i kvalitet. Imali smo jako dobar sastanak sa premijerom koji je shvatio šta su naše ideje i šta su naše namjere i da se ne radi o bilo kakvim prevarama. Kako gledate na nacrt zakona o online fiskalizaciji? – Naravno, podržali smo novi zakon o online fiskalizaciji. Mislimo da je jako dobar i da će trebati samo neke sitne izmjene kojih nije puno i mislimo da je to jako dobra osnova. Zaista podržavamo taj trend koji će značajno smanjiti sivu ekonomiju i značajno će povećati prihode indirektnih poreza i time se otvara prostor da se rastereti rad u budućnosti. VEZANO Održana prva Konferencija o trgovini
Ernad Smajić, direktor Malak Janja za Marx.ba: Imamo jedinstvene proizvode i ljudski odnos prema radnicima
N. DEMIROVIĆ U srcu Donjeg Vakufa leži duga i čarobna priča koja seže unazad vijekovima, priča o dubokoj vezi između majstora i drveta, o strasti koja pokreće i inspiriše svakog dana. Kako kažu, dio su nasljeđa koje je započelo davne 1901. godine, kada se njihova priča prvi put ispreplela sa drvetom. Tada je rođena pilana Feldbauer, na mjestu gdje je danas ugledna kompanija Malak Janj. Ova kompanija je dio Malak Group sa vlasnikom iz Saudijske Arabije, a na čelu Malak Janja je direktor Ernad Smajić. Kako sam naglašava kompanija je devedesetih godina imala 30 radnika, kojima se dugovalo, bilo je dosta neizmirenih obaveza, a onda je stigao novi vlasnik i stvar se pokrenula. Danas proizvode krevete na organski način, tu su još neki stolarski proizvodi, pa i prozori ako se radi o velikim narudžbama. Odnedavno izrađuju i mobilne kućice. U razgovoru za Marx.ba direktor Smajić je govorio o firmi, stanju u industriji, tržištu, odnosu prema uposlenicima… Kako je tekao oporavak nekada posrnule kompanije? – Nije to bilo jednostavno, ali mislim da je za sve ključan način na koji smo se razvijali. Rekao bih da smo kao kompanija imali jedan organski rast. Jednostavno, vlasnici nisu tražili profit, nego se sve zarađeno ponovno ulagalo u razvoj i tako se došlo do određenog nivoa kojim svakako u ovom trenutku možemo biti zadovoljni. Šta je to Malak Janj donio na tržište prije svega sa svojim organskim krevetom? – Inovativativno je to što je jelovina, inovativno je to što smo jelovinu obojili da podsjeća na hrast i treba naglasiti da smo najveći prodizvođači kreveta od greda trenutno u Evropi. Nismo se takmičili sa postrojećim fabrikama u potražnji hrasta i bukve kojih trenutno fali, nego smo stvorili svoju nekonkurentnu granu, dakle mi smo sami sebi bili konkurencija, a može se reći da je za sve to kriva naša domaća pamet. Šta su bili i ostali prioriteti kompanije i na šta ste posebno ponosni? – Donji Vakuf jer bila jedna sredina koja je privredno bila dosta zapostavljena, kao i okolina Donjeg Vakufa, a moram reći da mi je prevashodno bio cilj da se obezbijedi veliki broj radnih mjesta jer u momentu kada sam ja došao tu, na jedno radno mjesto se prijavljivalo po 300 radnika. To je bilo strašno stanje u Donjem Vakufu. Tako da meni nisu prozvodi toliko bili bitni, koliko je bilo bitno da se obezbijede radna mjesta. Nismo željeli da radimo proizvod koji se napravi dosta brže i što jeftinije, nego smo osmišljali proizvod za koji treba dosta ruku i tako je nastao unikatan proizvod. Trebalo je dosta ruku, a opet ga je teško bilo kopirati, iako su Kinezi u dva navrata pokušali, ali na njihovu žalost nisu uspjeli jer trebala im je sirovina, nemašinska tehnologija, isključivo ruke i zanatstvo, da kažem poluručni rad. Tako da sam ponosan na proizvod, ali i ponosan sam na to što sam uspio ponuditi radna mjesta. Koliko je danas uposlenih i kakvi su planovi kada se radi o radnicima? – Bilo nas je 240 maksimalno uposlenih, a sada je nas je oko 180. Razlog je trenutna kriza na tržištu. Mi trenutno ne zapošljavamo nove radnike umjesto radnika koji odlaze iz razloga što se ne želimo dovoditi u rizik poslovanja. Trenutno je tržište baš ugroženo, mada bih u jednom momentu trebao zaposliti desetak novih radnika, ali je zaista turbulentno vrijeme u kojem je potrebno potpuno realno sagledavati situaciju kako se ne bi ugrožavalo poslovanje. Koja su tržišta Malak Janja? – Izvoz je 90 posto našeg poslovanja, a Njemačka je naše tržište broj jedan. Poslije toga dolaze Slovačka, Češka, a onda su tu Danska, Francuska, Austrija, Belgija, Nizozemska… Radimo i za SAD, a jedan dio nam odlazi i u Hrvatsku i Sloveniju, a uglavnom ima nas u cijeloj Evropi. Jesmo se u posljednje vrijeme odvažili da se pojavimo i više na domaćem tržištu i vidimo da stvarno ima prostora. Ponudili smo naše proizvode i domaćem stanovništvu i dobar je efekat. Kako vidite budućnost industrije, ali i kompanije na čijem ste čelu? – Kako se Bosna i Hercegovina približava Evropskoj uniji prva odumiruća grana je tekstil, nakon toga drvna industrija. Desit će nam se isto što se desilo Sloveniji i Hrvatskoj gdje je prestao s radom veliki broj fabrika. I kod nas se zatvorio veliki broj fabrika i u velikim problemima je ova industrija jer jednostavno prepušteni smo sami sami i ne mislim da tu sada država nešto može pomoći. Jednostavno, stanje takvo da će samo jaki ostati na nogama, a oni koji su zaduženi ili prezaduženi kreditima teško će opstati. Kina nalazi nove kanale da se pojavi na evropskom tržištu, tako da će sigurno biti izazovno. Ne samo zbog manjka naloga, nego zato što drvna industrija ne može ponuditi plate visokog nivoa. Drvna industrija je uvijek, pa i u bivšoj Jugoslaviji, bila grana potpomognuta od države, jer je perfektna za obuku ljudi, jer radi se s jeftinim materijalima, a s mašinama koje pariraju metalskoj industriji. Tako da se radnici naučeni u drvnoj industriji vrlo lako mogu preusmjeriti na metalsku industriju koja je visoko vrijedna industrija. Mi smo preživjeli. Nismo opterećeni dugovima, nismo preinvestirani nekim skupim mašinama tako da nas ne tjera neka kamata ili rata koja bi nas uništila. Mi smo zdravi, imamo naloga, proširili smo se sada i na proizvodnju mobilnih kućica. Zaokružili smo jedan ciklus i imamo posla i preživjet ćemo i naredne izazove. Koji su kanali marketinga na koje se oslanjate? – Većinom smo za zapadne zemlje radili za kupca koji je krio proizvođača, zato što to Nijemci većinom tako rade. Oni jednostavno ne žele da se vidi proizvođač i ne žele da prave neki problem na tržištu. Međutim, svi znaju ko smo mi, posebno u zadnje vrijeme. Uz marketing koji radimo preko naše web stranice, sve više su posjećeni naši nalozi na društvenim mrežama, platforme koje nude bližu i bolju komunikaciju s ljudima. Koliko su bitni ljudski resursi i kako su tu kod vas postavljene stvari? – Mi stvarno nemamo problema s radnicima. Nemamo problema da ne možemo naći radnike. Stvar je u odnosu i
Lejla Kraljević, direktorica Derubis Caravans za Marx.ba: Pokrećemo proizvodnju i u Turskoj
Nermin DEMIROVIĆ Derubis Caravans je napravio, Derubis Caravans je osvojio, Derubus Caravans oduševio… Samo neki su od naslova koji se vežu za kompaniju iz Viteza koja je samo nekoliko godina poslije osnivanja pokazala da je postojala prava vizija, a očigledno najbolje stvari tek predstoje. Derubis Caravans je iz Bosne i Hercegovine veoma brzo postao brend koji je stigao mnogo dalje od naše zemlje, a taj trend se bez sumnje nastavlja. Lejla Kraljević, direktorica i suvlasnica ove kompanije je ovih dana, nakon niza nagrada koje je primila u ime kompanije, preuzela i jednu u svoje lično ime. U Istanbulu je dobila prestižnu CEO Clubs Network Burj nagradu – Žensko liderstvo godine 2024. Ona je nakon povratka iz Turske govorila za Marx.ba, a informacije koje je podijelila još jednom mogu samo oduševiti bh. javnost. Kako je došlo do toga da budete nominirani za tako uglednu nagradu? – Mene su samo obavijestili da sam na listi nominiranih za nagradu koja se dodjeljuje ženi koja je napravila pomake u industriji u kojoj radi, a mislim da je okidač za tu nominaciju bio prijem naše kompanije u krovnu organizaciju Caravaning Industrie Deutschland i s obzirom na to da sam ja jedina žena na liderskoj poziciji u cijeloj karavaning inustriji u svijetu, mislim da je to presudilo da odaberu mene. Sve je i za mene bilo iznenađenje, a kamoli kada ovako odjekne da sam jedina žena u vremenu kada se ta rodna raznolikost potencira sve više, a kada malo razmislimo toga je kada se radi o ženama, mora se priznati, sve manje. Htjeli mi to priznati ili ne ipak je to male dominated industry (industrija u kojoj dominiraju muškarci op. a.). Niste puno toga polagali na nominaciju ili eventualno dobijanje nagrade. Da li je iznenađenje tim veće? – Mene je ta nagrada prilično iznenadila, jer ne znam ni ko je mene nominirao. Oni su mene za nominaciju obavjestili prije par mjeseci, ja sam to vidjela lijevim okom, ali da budem iskrena ja sam to zanemarila. Nisam uopće obraćala pažnju ni ti na to ko me je nominirao, niti kakva je nagrada u pitanju. Kada sam kasnije vidjela o kakvoj se organizaciji radi, koga sve okuplja, koliko godina traje, kome su sve dodijeljene nagrade, koji su kriteriji i kako oni uopšte nominiraju i biraju dobitnici, koji su suci…, posebno sam bila iznenađena s obzirom da sam vidjela da je to izvan našeg prostora. To je tržište koje se odnosi na cijeli svijet. Taj događaj se održava svake godine u različitim zemljama. Ranije je bio u SAD, Grčkoj, Mauricijusu, Dubaiju…, a ove godine u Istanbulu. To traje više dana, trebala sam biti i panelista, međutim zbog kašnjenja leta nisam stigla na vrijeme na panel na moju žalost. Tu noć sam trebala preuzeti nagradu. Stigla sam u 18 sati u hotel, a dodjela nagrada je počela u 19 sati. Uglavnom, jesam ponosna na nagradu, ali znam šta je tome prethodilo. Koji rad i koji trud, kakva muka i koliko nespavanja, a eto neko je to odlučio nagraditi. Vaš odlazak u Tursku je ipak bio dosta više od prijema nagrade. Šta je to novo što se dogodilo kada se radi o kompaniji Derubis Caravans? – Moj primarni odlazak u Tursku nije bila nagrada, nego odlazak na finalni dogovor i potpis ugovora s našim partnerom u Turskoj zato što se širimo na tursko tržište i pokrećemo i tamo našu proizvodnju i prodaju naših karavana. S obzirom da bi isporuka iz Bosne i Hercegovine za kupce u Turskoj bila previše skupa, a s obzirom na veličinu tržišta i na potrebe njihovog tržišta za našim proizvodom, zaista bi trošak transporta bio ogroman i išlo se na to da se napravi strateški sporazum sa kompanijom koja tamo već egzistira, koja radi u jednoj potpuno drugoj inustriji i u jednom određenom malom segmentu u industriji karavana u pogledu šasija. Došlo se do toga da se napravi dogovor da se zajednički pokrene proizvodnja i u Turskoj. Firma će se i u Turskoj zvati Derubis i to je ono što je najbitnije. Osim Saudijske Arabije, proizvodnju sada pokrećemo i u ovoj zemlji. Derubis Caravans je nedavno ostvario još jedan jako bitan uspjeh. Kako gledate na prijem kompanije u Caravaning Industrie Verband e.V. Deutschland (CIVD)? – To je nešto najvažnije što nam se dogodilo u posljednje vrijeme. CIVD je krovna organizacija karavan industrije u Evropi. Oni imaju 208 članova, a naš prijem je svojevrstan presedan jer njihov član nije niko ko nije proizvođač Njemačkoj ili Evropskoj uniji. Dakle, ovo je prvi put da oni primaju u članstvo nekoga ko je van tih granica, a da ne pričamo o tome da smo mi iz Bosne i Hercegovine. Napravili su presedan obzirom da imamo certifikate i homologaciju. Nismo u kategoriji EU proizvođača, ali smo našli svoje mjesto u toj asocijaciji. U prijemu je bilo presudno to da naša proizvodnja potpuno odgovara standardima Evropske unije. (Foto: LinkedIn) Kako se Derubis Caravans našao u asocijaciji u kojoj su svi članovi iz Evropske unije? – Prvo nam je to izuzetno veliko priznanje, jer nije mala stvara kada vas jedna takva organizacija svrsta u svoje članstvo. Jednostavno oni svoj kredibilitet ne bi narušavali s nekim ko ne zaslužuje da se tu nađe. Pogotovo se ne bi usudili da to rade s nekim ko nije provjeren. Oni su nas kao prilično mladu kompaniju iz BiH, itekako provjerili u svakom mogućem smislu. I kroz Caravan Salon Dusseldorf i kroz činjenicu da smo mi uredan platuša i izlagač sve ove godine na tom sajmu, a činjenica da je ove godine sajam odlučio da nas svrsta kao premium proizvod govori u prilog tome koliko smo koraka napravili. U premium halu 5 ne može doći neko ko poželi. Na sajam možete aplicirali, ali oni razvrstavaju izlagače. Tu smo se našli na jednom mjestu sa zaista uglednom proizvođačima koji na tržištu egzistiraju i preko 60 godina. Mi formalno-pravno postojimo jedva dvije i po godine i samim tim nama je to bio jedan pozitivan šok. Ja sam se pitala da u ugovoru nema nešto napisano onim malim sitnim slovima, da