Jednostavna dnevna navika koja može ublažiti bol i depresiju
Marx.ba (Foto: Ilustracija) Redovna dnevna rutina mogla bi imati mnogo veći uticaj na naše zdravlje nego što mislimo. Prema istraživanju Univerziteta Missouri, dosljedan i predvidljiv dnevni ritam može tiho štititi tijelo od fizičkog bola i simptoma depresije, i to bez obzira na kvalitet sna, prenosi ScienceDaily. Umjesto da se fokusiraju isključivo na noćni san, istraživači su odlučili sagledati širu sliku – način na koji se aktivnosti raspoređuju tokom cijelog dana. U istraživanju je učestvovalo 67 starijih osoba prosječne dobi od oko 68 godina. Od toga je 37 imalo dijagnozu hronične nesanice, dok je njih 30 spadalo u kategoriju dobrih spavača, bez značajnih problema sa snom. Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu Journal of Behavioral Medicine. Kako bi izmjerili koliko je nečija rutina redovna, učesnici su tokom sedam dana bilježili vrijeme pet svakodnevnih aktivnosti – kada ustaju iz kreveta, kada ostvare prvi društveni kontakt, kada započnu glavnu dnevnu aktivnost ili posao, kada večeraju i kada odlaze na spavanje. Uz to su prijavljivali nivoe bola, simptome depresije i podatke o indeksu tjelesne mase. Zaključak je bio jasan. Osobe koje su imale redovnu dnevnu rutinu prijavljivale su niže nivoe fizičkog bola i manje simptoma depresije u odnosu na one bez ustaljenog ritma, i to nezavisno od toga koliko su dobro spavale. Prema riječima Eunjin Tracy, docentice na Univerzitetu Missouri i autorice istraživanja, upravo je ta veza s bolom jedan od najzanimljivijih nalaza, jer je ranije bila slabo istražena. Objašnjenje leži u takozvanom cirkadijalnom ritmu, unutrašnjem 24-satnom biološkom satu koji reguliše san, raspoloženje i mnoge druge tjelesne funkcije. Redovne aktivnosti djeluju kao signali koji tom unutrašnjem satu pomažu da ostane usklađen s ritmom dana i noći. Kada je cirkadijalni ritam dobro regulisan, tijelo funkcioniše ispravno, a kada se poremeti, javljaju se problemi. Poseban problem predstavlja pojava koju stručnjaci nazivaju socijalni jet lag. Riječ je o situaciji u kojoj ljudi vikendom ustaju i liježu u znatno drugačije vrijeme nego radnim danima, čime remete vlastiti unutrašnji sat. Tracy naglašava da održavanje sličnog rasporeda tokom cijele sedmice može smanjiti te poremećaje i pomoći tijelu da ostane usklađeno. Kako sama kaže, kao neko ko svaki dan ustaje i liježe u isto vrijeme, smatra da redovna rutina može koristiti ljudima svih uzrasta. Autori ipak upozoravaju na nekoliko važnih ograničenja. Uzorak je bio mali, a svi podaci temeljili su se na samoprijavljivanju učesnika, što nije uvijek potpuno precizno. Osim toga, mjerenje je obavljeno samo jednom, pa istraživanje pokazuje samo povezanost, a ne i dokaz da rutina direktno uzrokuje bolje zdravlje. Zbog toga naučnici pozivaju na dodatna, duža istraživanja koja bi pratila ljude tokom vremena. Ipak, poruka je ohrabrujuća – nešto tako jednostavno kao što je predvidljiv dnevni raspored moglo bi biti pristupačan način da unaprijedimo i tjelesno i mentalno zdravlje, posebno kod starijih osoba koje se bore s nesanicom.
Odobrena prva mRNA vakcina protiv gripe – zaštita koja se prilagođava virusu brže nego ikad
Marx.ba (Foto: Ilustracija) Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je prvu vakcinu protiv gripe zasnovanu na mRNA tehnologiji. Riječ je o preparatu pod nazivom mFlusiva, koji proizvodi kompanija Moderna, a namijenjen je odraslim osobama starijim od 50 godina, prenosi CNN. Da bismo razumjeli zašto je ovo važno, korisno je objasniti šta mRNA tehnologija zapravo donosi. Klasične vakcine protiv gripe proizvode se u procesu koji traje mjesecima, najčešće uzgojem virusa u kokošijim jajima. Zbog te spore proizvodnje, stručnjaci moraju i do godinu dana unaprijed pogađati koji će sojevi virusa kružiti u nadolazećoj sezoni, a kada procjena promaši, vakcina bude slabije djelotvorna. Kod mRNA vakcina proces je drastično brži – nova vakcina može se razviti za svega šest sedmica, što omogućava da se sastav prilagodi stvarnim sojevima virusa gotovo u realnom vremenu. Rezultati kliničkih ispitivanja su ohrabrujući. U studiji koja je obuhvatila više od 40.000 odraslih osoba starijih od 50 godina, mFlusiva se pokazala oko 27 posto djelotvornijom u prevenciji gripe od standardnih vakcina dostupnih na tržištu. FDA je izdala standardno odobrenje za osobe u dobi od 50 do 64 godine, dok je za starije od 65 godina odobrenje ubrzano i uslovljeno dodatnim ispitivanjem koje će trajati tokom dvije sezone gripe. Zabilježene nuspojave uglavnom su blage i uobičajene za mRNA vakcine – reakcije na mjestu uboda poput bola i otekline, umor, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, mučnina te povišena temperatura. Ni Moderna ni stručnjaci FDA nisu tokom ispitivanja uočili nove niti ozbiljne sigurnosne probleme. Zanimljivo je da je riječ o istoj mRNA tehnologiji koja je korištena za razvoj vakcina protiv COVID-a. Moderna već koristi taj pristup u svojim koronavakcinama, a slična vakcina koja istovremeno cilja i grip i COVID ranije ove godine odobrena je u Evropi. Odobrenju je prethodio neuobičajen regulatorni preokret. FDA je u februaru prvo odbila da uopšte razmotri Moderninu prijavu, tražeći više podataka, da bi svega dvije sedmice kasnije preokrenula tu odluku. Cijeli proces odvija se u trenutku kada američka administracija preispituje podršku mRNA tehnologiji – Ministarstvo zdravlja je prošle godine otkazalo projekte razvoja mRNA vakcina vrijedne oko 500 miliona dolara. Iz tog ministarstva poručuju da mRNA proizvodi zaslužuju pojačan naučni oprez, zbog čega je, kako navode, upravo ova vakcina na tržište ušla uz jedne od najstrožih obaveza naknadnog praćenja koje je FDA ikada zahtijevala. Moderna očekuje da će mFlusiva biti dostupna već za sezonu gripe 2026-2027, koja počinje na jesen. Vakcina je trenutno u postupku odobravanja i u Evropi, Kanadi i Australiji, a kompanija najavljuje i podnošenje zahtjeva na drugim tržištima tokom ove godine.
Novi način prženja mogao bi napraviti pomfrit znatno zdravijim
Marx.ba (Foto: Ilustracija) Pomfrit i druga pržena hrana omiljeni su širom svijeta zbog svoje hrskave teksture i bogatog okusa. Problem je što tokom prženja upijaju velike količine ulja, čime rastu njihov udio masti i broj kalorija. Naučnici s Univerziteta Illinois u Urbana-Champaignu istražili su kako bi se to moglo promijeniti, prenosi ScienceDaily. Rješenje leži u kombinaciji dvije metode. Umjesto da se pomfrit u potpunosti oslanja na klasično prženje u dubokom ulju, istraživači predlažu da se prženje spoji s mikrovalnim zagrijavanjem. Ključ je u pritisku unutar same namirnice – mikrovalovi pomažu da se ulje potiskuje van, umjesto da prodire unutra. Princip su objasnili poređenjem sa slamkom. Kada u namirnici vlada pozitivan pritisak, ulje ostaje vani, a kada je pritisak negativan, ulje se upija unutra. Mikrovalno zagrijavanje stvara brzo isparavanje vlage iz krompira, čime raste unutrašnji pritisak koji otežava ulasku ulja. Kao rezultat, hrana se brže priprema, gubi manje vremena uronjena u ulje i upija znatno manje masti. Prema istraživačima, najbolji rezultat daje takozvani hibridni pristup. Klasično prženje zadužено je za prepoznatljivu zlatno-smeđu i hrskavu koricu koju potrošači očekuju, dok mikrovalna energija ubrzava uklanjanje vlage i smanjuje količinu upijenog ulja. Takva metoda mogla bi proizvođačima omogućiti da naprave pomfrit s manje masti, a da pritom zadrže teksturu i okus zbog kojih je toliko omiljen. Autori ipak napominju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo koliko metoda dobro funkcioniše s različitim sortama krompira, veličinama rezanja i vrstama opreme, te kolike su koristi u uslovima komercijalne proizvodnje.
Finska studija otkriva šta sauna zaista radi vašem imunom sistemu
Marx.ba (Foto: Ilustracija) Boravak u sauni mogao bi imati direktan učinak na imuni sistem. Prema finskoj studiji objavljenoj u naučnom časopisu Temperature, već jedna sauna od 30 minuta privremeno povećava broj bijelih krvnih zrnaca u krvotoku, ćelija koje igraju ključnu ulogu u odbrani organizma od raznih patogena i bolesti, prenosi ScienceDaily. U istraživanju je učestvovao 51 odrasli Finac, prosječne starosti oko 50 godina. Većina njih imala je barem jedan faktor rizika za srčane bolesti, poput povišenog krvnog pritiska, prekomjerne težine ili povišenog holesterola, ali bez aktivne srčane bolesti. Učesnici su boravili 30 minuta u tradicionalnoj finskoj sauni na temperaturi od oko 73 stepena Celzija, uz kratko hladno tuširanje na polovini seanse. Uzorci krvi uzimani su prije ulaska u saunu, neposredno nakon izlaska i ponovo 30 minuta kasnije. Rezultati su bili jasni. Odmah nakon saune porastao je broj svih vrsta bijelih krvnih zrnaca, a posebno neutrofila i limfocita, dvije ključne komponente imunog sistema. Njihov nivo vratio se na uobičajene vrijednosti u roku od otprilike pola sata nakon završetka seanse. Prema riječima Ilkke Heinonena, istraživača s Univerziteta u Turkuu, ovo bi moglo značiti da sauna mobiliše dodatna bijela krvna zrnca iz tjelesnih tkiva u krvotok, odakle se nakon seanse ponovo vraćaju na svoja mjesta. Objasnio je da je ovakvo povremeno oslobađanje bijelih krvnih zrnaca korisno, jer kada napuste svoja skladišta u tkivima, te ćelije bolje mogu patrolirati tijelom i reagovati na patogene. Zanimljivo je da istraživači nisu zabilježili snažan upalni odgovor. Ispitali su 37 citokina, molekula koji prenose upalne signale u imunom sistemu, i utvrdili da se većina njih gotovo nije promijenila. Drugim riječima, tijelo je pojačalo imunu patrolu, ali bez ulaska u stanje pretjerane pripravnosti. Nivoi pojedinih citokina mijenjali su se u vezi s tim koliko je tjelesna temperatura porasla tokom boravka u sauni. Autori ipak naglašavaju važna ograničenja. Studija je pokazala samo kratkoročno pomjeranje imunih ćelija, a ne i to da sauna zaista smanjuje rizik od infekcije ili bolesti. Osobe sa srčanim oboljenjima, niskim krvnim pritiskom ili sklonošću nesvjestici trebale bi se prije redovnog korištenja saune posavjetovati s ljekarom, izbjegavati kombinovanje saune s alkoholom i voditi računa o unosu tečnosti, dok bi trudnice o tome također trebale razgovarati sa svojim ljekarom.
Popularni lijekovi za mršavljenje Ozempic i Mounjaro povezani s rizikom gubitka kose
Marx.ba (Foto: Ilustracija) Ozempic i Mounjaro postali su posljednjih godina jedni od najpoznatijih lijekova na svijetu. Riječ je o preparatima iz grupe takozvanih GLP-1 lijekova, koji su izvorno razvijeni za liječenje dijabetesa tipa 2, ali su ubrzo postali izuzetno popularni jer snažno smanjuju apetit i dovode do značajnog gubitka tjelesne težine. Njihova upotreba postala je pravi trend, a mediji redovno izvještavaju o holivudskim zvijezdama i poznatim ličnostima koji su uz njihovu pomoć smršali, zbog čega su ovi lijekovi stekli gotovo kultni status. Ipak, nova studija upozorava da uz sve prednosti dolazi i jedna neočekivana nuspojava. Prema istraživanju objavljenom u prestižnom časopisu British Medical Journal, osobe koje koriste GLP-1 lijekove imaju blago povećan rizik od gubitka kose, prenosi ScienceDaily. Lijekovi na koje se studija odnosi uključuju semaglutid, koji se prodaje pod imenima Ozempic i Wegovy, te tirzepatid, poznat kao Mounjaro i Zepbound. Istraživači s Univerziteta u Pennsylvaniji analizirali su elektronske zdravstvene podatke gotovo 40.000 pacijenata oboljelih od dijabetesa tipa 2. Uporedili su učestalost gubitka kose kod osoba koje uzimaju GLP-1 lijekove s onima koje koriste druge uobičajene lijekove za dijabetes. Rezultati su pokazali da su korisnici GLP-1 lijekova imali osjetno veću stopu alopecije, odnosno gubitka kose, iako je apsolutni rizik i dalje ostao nizak. Konkretno, korisnici GLP-1 lijekova imali su oko 37 posto veću vjerovatnoću da razviju gubitak kose u odnosu na jednu grupu pacijenata, te oko 68 posto veću u odnosu na drugu. Ipak, brojke zvuče dramatičnije nego što jesu – čak i nakon tog povećanja, gubitak kose zabilježen je kod otprilike sedam na svakih hiljadu korisnika godišnje. Većina slučajeva pojavila se unutar prve godine korištenja, obično pred sam kraj dvanaestomjesečnog perioda. Ohrabrujuće je što se u najvećem broju slučajeva radi o takozvanoj neožiljnoj alopeciji, obliku gubitka kose koji ne oštećuje trajno folikule dlake. To praktično znači da je kosa u pravilu sposobna ponovo izrasti nakon što se tjelesna težina stabilizuje. Stručnjaci naglašavaju i jedno važno ograničenje studije. Istraživanje je obuhvatilo isključivo osobe oboljele od dijabetesa tipa 2, pa za sada ostaje nejasno vrijedi li isti obrazac i za znatno veću skupinu ljudi koji ove lijekove danas koriste isključivo radi mršavljenja. Autori savjetuju da pacijenti koji primijete pojačano opadanje kose o tome razgovaraju sa svojim ljekarom, umjesto da na svoju ruku prekidaju terapiju. Na kraju, važno je naglasiti – GLP-1 lijekovi poput Ozempica i Mounjara lijekovi su na recept namijenjeni prije svega osobama s dijabetesom i drugim medicinski opravdanim stanjima. Nijedan ovakav lijek ne bi se smio uzimati na svoju ruku niti radi bržeg mršavljenja bez prethodne konsultacije i odobrenja ljekara. Odluku o početku, promjeni ili prekidu terapije uvijek treba donijeti isključivo uz stručni medicinski nadzor.
UCLA studija: Kreatin pojačava imune ćelije koje pokreću odbranu od tumora
Marx.ba (Foto: Ilustracija) Kreatin, organska kiselina koju sportisti i bodybuilderi decenijama koriste kao suplement za izgradnju mišića i bolji oporavak, mogao bi imati ulogu i u onkologiji. Nova studija istraživača s Kalifornijskog univerziteta u Los Angelesu, objavljena u časopisu iScience, pokazuje da kreatin pojačava rad ključne klase imunih ćelija koje pokreću odbranu organizma od tumora, prenosi Medical News Today. Studija se fokusirala na dendritičke ćelije, koje u imunom sistemu funkcionišu kao izviđači. One prepoznaju fragmente tumorskih ćelija i potom usmjeravaju takozvane ubilačke T ćelije da napadnu rak. Većina odobrenih imunoterapija danas djeluje direktno na T ćelije, ali one pomažu tek 20 do 40 posto pacijenata. Jačanje dendritičkih ćelija koje te T ćelije obučavaju i aktiviraju moglo bi zato proširiti krug pacijenata kojima imunoterapija zaista pomaže. Istraživači su prvo primijetili da su geni zaduženi za unos kreatina znatno aktivniji kod dendritičkih ćelija unutar tumora nego kod onih u zdravom tkivu. Kada su potom uzgojili ćelije kojima je uklonjen prenosnik kreatina, te ćelije su imale slabije preživljavanje, smanjenu aktivaciju i oslabljenu sposobnost da pripreme T ćelije za odgovor na tumor. Suprotan eksperiment dao je suprotan rezultat – dodavanjem kreatina dendritičke ćelije pokazale su više energije, snažniju aktivaciju i povećanu proizvodnju signalnih molekula ključnih za koordinaciju imunog odgovora. U modelima melanoma kod miševa, rast tumora bio je usporen. Prema riječima Lili Yang, glavne autorice studije i profesorice mikrobiologije, imunologije i molekularne genetike, kreatin ne pomaže samo T ćelijama koje se bore protiv raka, nego energizira cijelu infrastrukturu koja ih podržava i usmjerava. Ipak, autori naglašavaju važno ograničenje. Istraživanje je pretkliničko, rađeno na miševima i ljudskim ćelijama u laboratorijskim uvjetima, a ne na pacijentima oboljelim od raka. Istraživači izričito upozoravaju da rezultate ne treba tumačiti kao dokaz da uzimanje kreatina pomaže u liječenju raka, te da se o svakom novom suplementu prvo treba posavjetovati s ljekarom. Poruka studije, kako kažu, jeste da u liječenju raka treba razmišljati holistički – ne samo o ćelijama koje napadaju tumor, nego i o cijelom procesu koji ih do tog napada dovodi.
Naučnici kažu da kombinacija ovih navika može usporiti starenje kod muškaraca
Marx.ba (Foto: Ilustracija) Jednostavne promjene životnih navika mogle bi usporiti biološki proces starenja kod muškaraca, sugeriše novo istraživanje koje je proučavalo kako kombinacija običnog jogurta, prilagođene prehrane i laganog vježbanja utječe na organizam. Studija, objavljena u časopisu Aging, pratila je muškarce u dobi od 50 do 74 godine tijekom tromjesečnog perioda. Protokol istraživanja U kliničkom ispitivanju učestvovalo je 48 muškaraca s prekomjernom tjelesnom težinom iz Japana. Bili su podijeljeni u dvije grupe. Tokom 12 sedmica, polovina učesnika pridržavala se strogo strukturiranog programa, dok je druga, kontrolna grupa, zadržala svoje uobičajene navike. Program za intervencijsku grupu uključivao je svakodnevnu konzumaciju 100 grama običnog jogurta. Sudionici su također dobili individualizovane savjete o prehrani, koji su uključivali preporuke za smanjenje prejedanja, izbjegavanje grickalica i izbacivanje zaslađenih pića. Uz to, dobili su upute da hodaju ili koriste spravu za stepenice oko 30 minuta dnevno, najmanje tri puta sedmično. Mjerenje stanične dobi Kako bi izmjerili učinak ovih promjena, naučnici su prije i nakon istraživanja prikupili uzorke krvi svih sudionika. Analizirali su DNK na hemijske promjene koje služe kao pokazatelji stanične dobi. Pritom su koristili mjerni alat nazvan DunedinPACE. Umjesto procjene hronološke dobi u godinama, ovaj alat izračunava preciznu brzinu kojom tijelo pojedinca trenutno stari. Značajno usporavanje biološkog starenja Muškarci koji su konzumirali probiotički jogurt, prilagodili prehranu i vježbali pokazali su statistički značajno smanjenje brzine starenja u usporedbi s kontrolnom grupom, navode istraživači. U prosjeku, brzina njihovog biološkog starenja usporila se za otprilike 2.2%. Ovo smanjenje otprilike je usporedivo s usporavanjem zabilježenim u ranijoj dvogodišnjoj američkoj studiji, u kojoj su sudionici smanjili dnevni unos kalorija za 25%. Važno je napomenuti da se usporavanje starenja dogodilo neozavisno o gubitku težine, što znači da nije bilo direktno povezano s promjenama indeksa tjelesne mase sudionika ili tačnim brojem odrađenih vježbi. Istraživači su također zabilježili primjetno poboljšanje specifičnog DNK markera povezanog s funkcijom bubrega. Kombinovani učinak i buduća istraživanja Budući da je studija kombinovala tri različita faktora – probiotike, prehranu i vježbanje – autori su zaključili da se dobrobiti ne mogu pripisati nijednoj pojedinačnoj komponenti. Umjesto toga, čini se da je usporena stopa starenja rezultat njihovog kombinovanog učinka. Istraživači su također istakli jasna ograničenja studije, uključujući mali uzorak i kratko trajanje. Također, grupa sudionika bila je ograničena na muškarce s prekomjernom težinom i samo jedne nacionalnosti. U studiji se navodi kako su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li se ove kratkoročne biološke promjene pretvoriti u trajne, dugoročne zdravstvene koristi.
Hodanje za mršavljenje: Koliko je koraka i minuta potrebno?
Marx.ba (Foto: Ilustracija) Hodanje je odličan način za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja srca i krvnih žila, a istovremeno ne opterećuje zglobove. Ako je vaš cilj mršavljenje, preporučuje se hodati četiri do pet puta tjedno u trajanju od 50 do 60 minuta. Redovno hodanje, čak i sporijim tempom, može popraviti raspoloženje i predstavlja manje naporan oblik tjelovježbe, piše Health.com. Učestalost i trajanje hodanja Hodanje četiri dana u sedmici po 50 minuta može pridonijeti smanjenju tjelesne težine i masnih naslaga na trbuhu. Ako vam je teško odvojiti 50 minuta odjednom, šetnje možete podijeliti na kraće dionice tijekom dana. Istraživanje iz 2019. godine pokazalo je da su osobe koje su hodale dva puta dnevno po 25 minuta, šest dana u sedmici, izgubile više kilograma od onih koje su hodale jednom dnevno 50 minuta. Potrošnja kalorija tokom hodanja zavisi od nekoliko čimbenika, uključujući dob, razinu tjelesne spreme, tempo i tjelesnu težinu. Općenito, što imate više kilograma, sagorijevate više kalorija. Primjerice, osoba teška 70 kilograma sagorjet će oko 280 kalorija hodajući umjerenim tempom od 5.6 km/h tokom 60 minuta. Ako ubrza na 7.2 km/h, potrošnja raste na otprilike 460 kalorija. Koliko je koraka dnevno potrebno? Neki podaci upućuju na to da je za mršavljenje potrebno dosegnuti 10.000 koraka dnevno, a studije pokazuju da ljudi koji više hodaju u prosjeku imaju nižu tjelesnu težinu. Za početak je dobro pomoću fitness narukvice ili sata utvrditi prosječan broj koraka koje napravite u danu. Nakon toga, pokušajte povećati taj broj za 2000 do 2500 koraka dnevno. S obzirom na to da prosječan Amerikanac napravi između 4000 i 5000 koraka, postavljanje početnog cilja od 7500 koraka može biti dobra polazna točka, pogotovo za starije osobe kojima je 10.000 koraka ponekad teško dostižno. Znanstvena studija iz 2019. utvrdila je da veći broj koraka smanjuje stopu smrtnosti, ali i da se ta korist stabilizuje na oko 7500 koraka, što sugerira da 10.000 koraka nije nužno za dugovječnost. Ipak, ako možete prijeći više od 7500 koraka, nastavite, sve dok taj broj možete održavati dosljedno. Savjeti za što bolje rezultate Kako biste ostali dosljedni i izvukli najviše iz svojih šetnji, korisno je unaprijed isplanirati treninge. Stvaranje navike najbolje funkcioniše ako hodate u isto vrijeme svaki dan. Ako vježbate na otvorenom, imajte rezervnu opciju za loše vrijeme, poput trgovačkog centra ili trake za trčanje. Partner za hodanje može vas motivisati i smanjiti vjerovatnost da ćete preskočiti trening. Pratite svoj napredak i budite aktivni tokom cijelog dana, jer i kućanski poslovi ili stajanje pomažu u sagorijevanju dodatnih kalorija. Stručnjaci preporučuju hodanje četiri do pet puta sedmično, uz dane odmora koji tijelu omogućuju oporavak. Primjer plana hodanja za početnike Ako ste tek počeli s hodanjem ili ste vodili sjedilački način života, posavjetujte se s lijekarom prije početka programa vježbanja. Kada dobijete odobrenje, možete započeti s jednostavnim planom. Prvih pet minuta hodajte uobičajenim tempom, zatim ubrzajte tempo sljedećih 15 minuta, a na kraju se vratite na normalan tempo zadnjih pet minuta. Time ste završili šetnju od 25 minuta. Ponavljajte ovu rutinu pet dana u sedmici, s dva dana odmora. Nakon dvije sedmice, produžite najintenzivniji dio šetnje za pet minuta, čime će ukupno trajanje porasti na 30 minuta. Nastavite dodavati pet minuta svake dvije sedmice kako biste postepeno gradili izdržljivost dok ne dostignete cilj od 50 do 60 minuta hodanja.
Visok krvni pritisak: Tihi ubica i kako ga držati pod kontrolom
Marx.ba (Foto: Ilustracija) Visok krvni pritisak ima otprilike jedna od tri odrasle osobe u svijetu. Iako u ranim fazama obično ne izaziva nikakve simptome, povišeni krvni pritisak vodeći je uzrok srčanih i moždanih udara, bolesti bubrega te demencije. Dobra je vijest da se u pravilu može uspješno otkriti i liječiti, piše Express.co.uk. Šta je krvni pritisak? Krvni pritisak je sila kojom krv pritišće stijenke arterija dok je srce pumpa kroz tijelo. Ako taj pritisak ostane previsok dugi niz godina, postupno oštećuje krvne žile te dodatno opterećuje srce i druge organe. To se oštećenje često događa neprimjetno, bez ikakvih znakova upozorenja, zbog čega se visoki krvni pritisak ponekad naziva “tihim ubicom”. Mnogi pretpostavljaju da bi znali da imaju povišen pritisak jer bi se osjećali loše, no u stvarnosti se većina ljudi osjeća potpuno zdravo. Do trenutka kada se simptomi pojave, oštećenje arterija i organa možda je već nastupilo. Jedini pouzdan način da saznate imate li povišen krvni pritisak jest da ga izmjerite. Rizik od razvoja visokog pritiska raste s godinama, ali može pogoditi odrasle osobe bilo koje dobi. Češći je kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, onih koji su fizički neaktivni, pušača, osoba koje prekomjerno konzumiraju alkohol ili se hrane prehranom bogatom soli. Porodična historija bolesti također povećava rizik, kao i stanja poput bolesti bubrega. Pripadnici nekih etničkih skupina, uključujući osobe afričkog i karipskog podrijetla, također imaju veći rizik od razvoja visokog krvnog tlaka i njegovih komplikacija. Gdje izmjeriti pritisak? Provjera krvnog pritiska brza je, jednostavna i obično besplatna. Možete ga izmjeriti u ordinaciji svog porodičnog ljekara, u mnogim apotekama te na lokalnim zdravstvenim događanjima. Mnogi se odlučuju i za kupnju kućnog tlakomjera. Pouzdani uređaji danas su dostupni po cijeni od otprilike 50 do 100 KM , što olakšava redovito praćenje pritiska. U nekim slučajevima ljekar može preporučiti 24-satno mjerenje pomoću holtera tlaka, uređaja koji automatski bilježi vrijednosti tokom dana i noći, što je najtačniji način za potvrdu dijagnoze. Osobama kojima je već dijagnosticiran povišen pritisak, kućno mjerenje iznimno je važno. Neki ljudi osjećaju tjeskobu prilikom mjerenja u zdravstvenoj ustanovi, što dovodi do privremenog porasta pritiska, poznatog kao “hipertenzija bijele kute”. Mjerenje kod kuće može pružiti tačniju sliku o vašim uobičajenim vrijednostima. Liječenje: Promjena navika i lijekovi Ako vam je krvni pritisak povišen, prvi korak je promjena životnih navika jer čak i male promjene mogu donijeti značajnu razliku. Održavanje zdrave tjelesne težine jedan je od najučinkovitijih načina za snižavanje pritiska. Redovita tjelesna aktivnost, poput brzog hodanja, vožnje bicikla ili plivanja u trajanju od najmanje 150 minuta sedmično, također donosi velike koristi. Uravnotežena prehrana sa smanjenim unosom soli također može pomoći. Ako pušite, prestanak je ključan, kao i ograničavanje unosa alkohola. Međutim, promjene životnog stila ponekad nisu dovoljne i mnogim će ljudima biti potrebni lijekovi za kontrolu pritiska. To se ne bi smjelo smatrati neuspjehom – čak i osobe koje vode vrlo zdrav život mogu trebati terapiju. Danas postoji niz sigurnih i učinkovitih lijekova za visoki krvni pritisak koji mogu značajno smanjiti rizik od srčanog i moždanog udara te drugih komplikacija. Ljekar će vam preporučiti kombinaciju terapije koja najbolje odgovara vašem stanju. Važnost redovnih kontrola Nakon početka liječenja važne su redovne kontrole. Većina osoba s visokim krvnim pritiskom poziva se na godišnji pregled kod svog obiteljskog ljekara. Osim provjere pritiska, zdravstveni tim često će zatražiti krvne i urinske pretrage kako bi procijenio funkciju bubrega i provjerio postojanje drugih stanja, poput povišenog holesterola ili dijabetesa, koja mogu povećati ukupni kardiovaskularni rizik. Ovi pregledi također su prilika za razgovor o životnim navikama i provjeru djeluju li lijekovi kako treba te uzrokuju li neželjene nuspojave. Jedan od najvećih napredaka posljednjih godina je poticanje pacijenata da preuzmu aktivniju ulogu u praćenju vlastitog pritiska. Vođenje dnevnika kućnih mjerenja pomaže i pacijentima i ljekarima da bolje razumiju učinkovitost liječenja i procijene jesu li potrebne prilagodbe terapije. To također mnogim ljudima daje osjećaj veće uključenosti u brigu o vlastitom zdravlju. Zašto je kontrola pritiska važna? Visoki krvni v jedan je od najčešćih i najlakše lječivih faktora rizika za ozbiljne bolesti. Njegovim ranim otkrivanjem i učinkovitim liječenjem možemo značajno smanjiti rizik od srčanog i moždanog udara, bolesti bubrega i drugih komplikacija. Male promjene u životnim navikama, u kombinaciji s lijekovima kada je to potrebno, mogu produžiti život za godine zdravlja. Budući da povišeni krvni pritisak obično ne uzrokuje simptome, nemojte čekati da se počnete osjećati loše. Ako niste nedavno provjeravali pritisak, dogovorite mjerenje. Znati koje su vrijednosti vašeg pritiska jedan je od najjednostavnijih i najvažnijih koraka koje možete poduzeti kako biste zaštitili svoje zdravlje.
Fruktoza i glukoza imaju isti broj kalorija – ali mozak ih tretira potpuno drugačije
Marx.ba (Foto: Ilustracija) Fruktoza i glukoza dva su šećera koja se nalaze u velikom broju namirnica i pića. Iako sadrže isti broj kalorija, nova studija objavljena u časopisu Neuron pokazuje da ih mozak obrađuje na potpuno različite načine, što može imati važne posljedice za apetit i prehrambene navike, prenosi ScienceDaily. Istraživači sa Monell Chemical Senses Centera otkrili su da fruktoza i glukoza komuniciraju s mozgom kroz odvojene puteve između crijeva i mozga. Tokom istraživanja, tim je utvrdio da put kojim fruktoza komunicira s mozgom ima znatno slabiji učinak na smanjenje aktivnosti neurona koji pokreću glad u poređenju s glukozom. Konkretno, fruktoza povećava razinu crijevnog hormona PYY, koji potom djeluje kroz vagusni živac i skromno smanjuje aktivnost neurona koji podstiču glad. Glukoza pak koristi potpuno drugačiji put i daleko snažnije suzbija te iste neurone, što rezultira značajno jačim osjećajem sitosti. Tokom istraživanja je utvrđeno da visokofruktozni kukuruzni sirup, jedan od najčešće korištenih u prerađenoj hrani, suzbija neurone gladi čak nego i sama fruktoza. Prema autorici studije Amber Alhadeff, ovaj rad doprinosi razumijevanju kako moderne prehrane, posebno one bogate fruktozom ili visokofruktoznim kukuruznim sirupom, djeluju na neuralne sisteme koji reguliraju apetit. Rezultati dovode u pitanje dugogodišnju pretpostavku da neuroni gladi prate isključivo unos kalorija, bez obzira na njihov izvor – i sugeriraju da čak i jednostavni šećeri mogu imati različite učinke na crijeva, mozak i ponašanje.