Marx.ba
U doba energetske tranzicije, čiste tehnologije postaju ključne za smanjenje emisija i poboljšanje zdravlja planete. No, paradoksalno, proizvodnja ovih tehnologija zahtijeva obilje kritičnih minerala poput bakra, litijuma, nikla, kobalta i elemenata rijetke zemlje.
Podaci Međunarodne agencije za energetiku (IEA) otkrivaju da su čiste tehnologije, poput solarnih i vjetroelektrana te električnih vozila, zavisnije od ovih resursa nego tehnologije bazirane na fosilnim gorivima.
Električni automobili, na primjer, zahtevaju čak šest puta više mineralnih sirovina od konvencionalnih vozila, dok vjetroelektrane na moru zahtijevaju i do 13 puta više resursa od gasne elektrane iste veličine. Proizvodnja baterija, ključnih za električna vozila, zahtijeva litijum, nikl, kobalt i grafit, dok su elementi rijetkih zemalja neophodni za vjetroturbine.
Brz razvoj ovih tehnologija stvara zabrinutost zbog sigurnosti snabdijevanja kritičnim mineralima. Od 2017. do 2022. godine, sektor energije utrostručio je potražnju za litijumom, dok su kobalt i nikl doživjeli porast od 70%, odnosno 40%, prema IEA. Predviđa se da će potražnja za ovim mineralima do 2030. više nego udvostručiti. U pogledu investicija, litijum je zabilježio najveći rast od 50%, pratili su ga bakar i nikl.
Osiguravanje sigurnog snabdijevanja zahtijeva strategije, a reciklaža i ponovna upotreba minerala su ključne. Važno je napomenuti da rudarenje donosi društvene rizike poput kršenja ljudskih prava i korupcije, ali i ekološke rizike, uz stvaranje emisija CO2, uništavanje prirodnih staništa i gubitak biodiverziteta.
U svjetlu ovih izazova, razvoj održivih praksi poput reciklaže postaje imperativ za dugoročnu održivost čistih tehnologija.