Marx.ba

(Foto: Ilustracija)

Jedna od najvećih prepreka širenju obnovljivih izvora energije u Evropi nije nedostatak projekata niti novca, nego zastarjela i prezasićena elektroenergetska mreža. Prema analizi think tanka Ember objavljenoj 21. jula, gotovo 700 gigavata projekata vjetra i solara zaglavljeno je u redovima čekanja na priključak u samo deset zemalja Evropske unije. Rješenje bi, kako navodi Ember, moglo biti znčajno jednostavnije nego što se mislilo, prenosi Euronews.

Riječ je o pristupu koji se naziva hibridizacija, a suština je da se više izvora energije spoji na isti priključak na mrežu. Umjesto da svaki novi solarni ili vjetroenergetski projekat čeka vlastiti priključak, dodaje se na već postojeći – najjednostavnije rečeno, tri izvora dijele istu utičnicu prema mreži.

Hidroelektrane su za ovakav pristup posebno pogodne. Prema analizi, hidroelektrane koje bi ušle u obzir za hibridizaciju rade u prosjeku na svega 19 posto svog maksimalnog kapaciteta, jer proizvode struju uglavnom u jutarnjim i večernjim satima kada je potražnja najveća. To ostavlja veliki dio priključne moći neiskorištenim tokom dana – upravo u vrijeme kada solarne elektrane proizvode najviše. Dodavanjem solara iskorištenost tih priključaka porasla bi na 36 posto, a dodavanjem vjetra na 31 posto, i to bez ikakve promjene u načinu rada samih hidroelektrana.

Analiza je obuhvatila sedam zemalja s najvećim hidropotencijalom u Uniji – Austriju, Bugarsku, Francusku, Italiju, Portugal, Rumuniju i Španiju – koje zajedno raspolažu s 93 od ukupno 131 gigavata instaliranih hidrokapaciteta u EU. U tim zemljama moglo bi se na ovaj način dodati 25 gigavata novih kapaciteta vjetra i solara, što predstavlja 18 posto svih obnovljivih kapaciteta koje te zemlje planiraju instalirati do 2030. godine.

Potreba je hitna. Sedam analiziranih zemalja planira do 2030. godine dodati oko 138 gigavata novih kapaciteta vjetra i solara, što je povećanje od više od 50 posto u svega pet godina. Istovremeno, prijenosne mreže u Austriji i Bugarskoj trenutno nemaju nikakav slobodan kapacitet za novu proizvodnju, dok je u Portugalu i Rumuniji raspoloživi kapacitet zanemariv u odnosu na ambicije tih zemalja.

Elisabeth Cremona, vodeća autorica izvještaja i stručnjakinja za energetsku infrastrukturu u Emberu, poručila je da političke ambicije ne znače ništa ako čisti elektroni ostanu zaglavljeni u redovima za priključak. Prema njenim riječima, dodavanjem vjetra ili solara na istu priključnu tačku gdje se već nalazi hidroelektrana, developeri mogu brže izaći na mrežu, a operatori u prosjeku udvostručiti iskorištenost postojeće infrastrukture.

Prepreka, međutim, ostaje regulativa. Od sedam analiziranih zemalja, samo Portugal i Španija trenutno imaju jasna pravila za hibridne projekte obnovljivih izvora. Ember smatra da bi ciljane reforme nacionalnih propisa mogle ubrzati primjenu ovog pristupa i smanjiti ovisnost Evrope o uvoznim fosilnim gorivima.