Marx.ba

Mnogo puta ste u ruci držali limenku Coca-cole, ali vjerovatno niste znali da svaka limenka sadrži i ultratanki sloj plastike. Da nema tog plastičnog omotača, čija je debljina svega dva mikrona, napitak bi s vremenom razjeo metalni sloj limenke i iscurio napolje. Upravo hemijska formula za taj plastični polimer jeste jedna od najčuvanijih industrijskih tajni ili “druga najveća tajna”.

Ta tajna je važna skoro koliko i sam recept za Coca-colu, s tim što, u ovom slučaju, formule za plastični omotač zapravo nisu pripadale Coca-Coli, već partnerskim multinacionalnim kompanijama za boje i premaze.

Shannon Yo, hemijska inženjerka i radnica Coca-cole, bila je jedna od samo dvoje ljudi u kompaniji s pristupom podacima o formuli za plastični omotač. Kada je u avgustu 2017. dobila otkaz, iz sjedišta firme izašla je sa poslovnim tajnama vrednim 120 miliona dolara u džepu.

Uveče 8. avgusta 2017. Yo je jednom od posljednjih puta izašla iz sjedišta kompanije Coca-cola u Atlanti. Coca-cola se borila da zadrži svoje mjesto na svjetskom tržištu pića, dok su nekada lojalni potrošači migrirali na druge brendove.

Plan novog glavnog izvršnog direktora uključivao je restrukturiranje i otkaz za 1.200 radnika. A Shanon, hemičarka u pedesetim, nekoliko sdmica ranije je obaviještena da je i ona među njima.

Kad god kompanija nekoga otpusti, postoji mogućnost da ta osoba ponese nešto sa sobom. Coca-cola, nosilac najpoznatije poslovne tajne na svijetu, bila je posebno usklađena s tim rizikom. Kompanija je imala šemu klasifikacije u stilu obavještajne službe, kao i softver koji je pratio korištenje podataka zaposlenih. Ubrzo je uočeno da je Yo, korištenjem klauda i hard-diska, preuzela podatke koje nije smjela. U međuvremenu je pronašla novog poslodavca. Međutim, kako se ispostavilo – ova hemičarka je zapravo pokušavala da tehnologiju koju je ukrala u Americi donese u Kinu, gdje proizvodnja limenki s plastičnim polimerom još nije postojala.

Tu ujedno počinje i višegodišnja, izuzetno kompleksna priča o industrijskoj špijunaži s naslovnice Bloomberg Businessweeka, u koju se u na kraju uključio i FBI.

Shanon je imala pristup nekim od najvažnijih informacija u kompaniji: skupu detaljnih hemijskih recepata za plastične omote debljine 2 mikrona unutar limenki za piće koje se pune i prodaju. Federalni tužilac bi ih kasnije opisao to kao „druga tajna formule kompanije“. Razvijeni uz velike troškove, vjerovatno su bili čak i važniji od teatralno čuvanog recepta za istoimeno bezalkoholno piće Coca-cole – taj slatki, kiseli napitak.

Interni izvještaj kompanije o djelatnosti apoteke te avgustovske večeri počinje u 18:02. Priključen je USB port na računaru, a zatim pokušano premještanje datoteke na disk iz fascikle pod nazivom BPANI — skraćenica za klasu omotača konzervi. Međutim, pošto je bila otpuštena, ona je označena u internoj mreži, a transfer je blokiran. Iskačući prozor na ekranu ju je podsjetio da svaki prenos datoteka sa njenog radnog računara treba da ide preko naloga za skladištenje u oblaku koji je kompanija postavila sa softverskom kompanijom Bok Inc.

Ignorisali je poruku. U 6:08 priključila je drugi čvrsti disk u svoj računar i pokušala da premjesti datoteke na njega, ponovo bezuspješno. U 7:00 ponovo je uključila originalni disk u svoj računar, ali umjesto da prevuče datoteke, otvorila je tabelu i pokušala da ih sačuva na spoljnom disku. Ni to nije uspjelo. Niti je uspjelo u 8:41 kada je pokušala istu stvar sa word dokumentom.

Tek krajem mjeseca je našla rešenje. Dana 25. avgusta, koristila je njen telefon da snimi seriju fotografija monitora svog radnog računara sa jednom za drugom otvaranom datotekom. I otprilike u to vrijeme naučila je, vjerovatno od kolega, za još jedno jednostavno rješenje. Kasno uveče 29. avgusta, otpremila je nekoliko šifrovanih datoteka sa svog računara na lični nalog na Google disku. Sledeće noći je učitala još neke.

Sutradan je bio njen posljednji u Coca-coli. Ali mjesec je bio naporan. Dana 17. avgusta, bez znanja svojih nadzornika, otputovala je u kineski grad Veihai. Tamo se susrela sa biznismenima koji su joj pomagali da pokrene sopstvenu kompaniju premaza. Da bi finansirala poduhvat, prijavila se za milione dolara državnog novca, a dok je bila u gradu imala je intervju za provincijski program grantova.

Mjesec dana kasnije, odletela je u Peking da se kandiduje za još jednu prijavu, ovog puta za nacionalni program grantova pod nazivom Hiljadu talenata. Novac bi, napisala je u svojoj prijavi, pomogao kompaniji kojoj je bila suosnivač da „izgradi prvu proizvodnu liniju premaza BPANI u Kini“, razbijajući „međunarodni monopol“ u globalnoj industriji premaza za kontejnere za hranu. Datoteke sa njenog kompjutera Coca-cole bile su centralne za plan, i ona je očigledno bila svjesna pravne opasnosti u koju ju je dovela.

Shannon Yo danas služi 14-godišnju zatvorsku kaznu u Sjedinjenim Državama.