Marx.ba

Dodijeljene su ovogodišnje Ig Nobelove nagrade za nauku koja “ljude nasmijava, a zatim ih potakne na razmišljanje”. Nagrada se dodjeljuje jednom godišnje na Univerzitetu Harvard u SAD-u za naučne radove komične prirode i sumnjive svrhovitosti, kao parodija Nobelove nagrade. Ime je dobila kao igra riječi, od engleskog “ignoble” i prezimena Alfreda Nobela.

Među dobitnicima se istaknuo Jan Zalasiewicz sa Univerziteta u Leicesteru dobivši Ig Nobelovu nagradu za hemiju i geologiju jer je objasnio zašto mnogi naučnici vole lizati kamenje. Otkrio je da, dok je italijanski geolog iz 18. stoljeća Giovanni Arduino koristio okus za identifikaciju stijena i minerala, moderni terenski geolozi često koriste svoj jezik iz drugog razloga. Lizanje kamena je važna tehnika, piše Zalasiewicz.

– Vlaženje površine omogućuje fosilnim i mineralnim teksturama da se oštro ističu, umjesto da se izgube u zamućenju isprepletenih mikrorefleksija i mikrorefrakcija koje dolaze sa suhe površine, ustvrdio je, piše C&EN.

Tim sa sjedištem u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Maleziji i Finskoj osvojio je nagradu za književnost zbog proučavanja osjećaja ljudi kada ponavljaju ili stalno pišu jednu riječ “mnogo, mnogo, mnogo, mnogo, mnogo, mnogo, mnogo puta”. To je fenomen za koji kažu da je primjer za jamais vu (kada se poznata stvar čini nepoznatom – suprotno od deja vu). Tokom ceremonije nobelovci pobjednicima uručuju Ig Nobelove nagrade. Nobelovac Al Roth rekao je timu:

– Moram reći da nikada prije nisam vidio ovakav rad, čestitam.

Te Faye Yap, Daniel Preston i njihove kolege sa Univerziteta Rice u Teksasu osvojili su nagradu za mašinstvo zbog oživljavanja mrtvih pauka i njihovog korištenja kao mehanizma za hvatanje, u čemu su bili pioniri pa su za to područje izmislili naziv – nekrobotika. Uručujući im nagradu, Barry Sharpless, koji ima dvije Nobelove nagrade za hemiju, priznao je da se i sam užasava paukova jer se u djetinjstvu susreo s tarantulama. Izrazio je divljenje hrabrosti nekrobotičara.

– Nekrobiotička hvataljka sposobna je uhvatiti predmete nepravilne geometrije i do 130 posto vlastite mase, pišu autori u studiji, objavljenoj prošle godine u časopisu Advanced Science.

Seung-min Park osvojio je nagradu za javno zdravstvo zbog izuma Stanfordskog WC-a, María José Torres-Prioris, Adolfo García i njihov tim osvojili su nagradu za komunikaciju zbog proučavanja mentalnih aktivnosti ljudi koji su vješti u govoru unatrag, a nagrada za medicinu pripala je Natashi Mesinkovskoj i njenom timu s Kalifornijskog univerziteta Irvine zbog korištenja leševa kao sredstva za istraživanje postoji li jednak broj dlaka u svakoj od dvije nosnice osobe.

Eksperimenti kojima se utvrđuje kako elektrificirani štapići za jelo i slamke mogu promijeniti okus hrane osvojili su nagradu za prehranu, a iza tih eksperimenata stoje Homei Miyashita i Hiromi Nakamura sa Univerziteta Meiji u Japanu.

Stanley Milgram (koji je umro 1984.) i dva njegova učenika – od kojih je barem jedan, Leonard Bickman, još uvijek živ – dobili su nagradu za psihologiju zbog eksperimenata na ulici u New Yorku kako bi vidjeli koliko je prolaznika zastalo da pogleda gore.

Bieito Fernandez Castro i njegov tim osvojili su nagradu za fiziku jer su izmjerili u kojoj mjeri seksualna aktivnost inćuna utječe na miješanje oceana i vode, odnosno može stvoriti male vrtloge koji miješaju različite slojeve vode u oceanima.