Marx.ba

U Japanu se krije najduža lista za čekanje na svijetu: Vjerovali ili ne – u pitanju je meso. Na kutiju smrznutih kroketa kobe govedine mesare Asahija čeka se ni manje ni više nego 43 godine.

Osnovana 1926. godine, Asahija je decenijama prodavala mesne proizvode iz prefekture Hjogo – uključujući govedinu Kobe – prije nego što je dodala goveđe krokete na policu u godinama nakon Drugog svjetskog rata.

Ali, tek početkom 2000-ih kroketi od krompira i govedine postale su internet senzacija, što je rezultiralo smiješno dugim čekanjem sa kojim se kupci sada suočavaju.

Prije dvije godine novinar CNN Travela je razgovarao sa Shigeruom Nittom, vlasnikom Asahije koji predstavlja treću generaciju porodice. U to vrijeme, na krokete se čekalo “samo” 30 godina.

Najpoznatiji “Ekstremni kroketi” su jedan od četiri tipa kobe goveđih kroketa dostupnih u Asahiji. Ako niste raspoloženi da provedete pola nečijeg životnog vijeka u čekanju – možete poručiti “Premier Kobe” goveđe krokete na koje se čeka “samo” četiri godine.

– Počeli smo da prodajemo naše proizvode na internetu 1999. godine, rekao je Nitto.

– U to vreme smo ponudili “Ekstremne krokete” kao probu”, kaže Nita koji je od malih nogu odrastao između lokalnih farmi i aukcija govedine.

Radnju je preuzeo od oca 1994. godine kada je imao 30 godina. Nakon nekoliko godina eksperimentisanja sa e-trgovinom, shvatio je da kupci oklijevaju da plate pozamašnu sumu za prvoklasnu govedinu na mreži. Zato je došao na smjelu ideju.

– Prodali smo “Ekstremne krokete” po cijeni od 270 jena  (1,80 dolara) po komadu… Samo goveđe meso u njima koštalo je gotovo dolar više po komadu, ali smo htjeli da kupci uživaju u kroketima nadajući se da će nakon prve kupovine riješiti da kupe našu kobe govedinu, kaže on.

Da bi smanjio gubitke i držao ih pod kontrolom, u mesari Asahia su pravili samo 200 kroketa sedmično, uz stalnu reklamu da govedina koju prodaju dolazi sa farmi ljudi koje lično poznaju. Istovremeno, nagovorio je lokalne farmere da u uzgoju krompira koriste prirodno, kravlje đubrivo, a da stabljike koje ostanu iza krompira koriste u ishrani goveda. Tako je i njima napravio uštedu u proizvodnji. Kada je nakon par godina privukao pažnju medija svojim kroketima, popularnost svih proizvoda u njegovoj mesari je naglo narasla.

– Prestali smo sa prodajom kroketa 2016., jer je lista čekanja bila tolika da bi dok dobijete svoju porudžbinu prošlo 14 godina. Međutim, dobili smo toliko poziva i mejlova od korisnika, da smo poslije nekoliko mjeseci rešili da nastavimo sa primanjem porudžbina, ali ovaj put po ceni od 540 jena (3,65 dolara), objasnio je Nitto.

I proizvodnja se povećala sa 200 kroketa sedmično, na 200 dnevno, ali ni to nije dovoljno.

– Dobijamo mnogo savjeta, da bi trebalo da zaposlimo još ljudi i brže pravimo krokete, ali mislim da nema tog privatnika koji bi riješio da zaposli još ljudi da bi – uvećao svoje gubitke, nasmijao se ovaj mesar čija porodica već tri generacije vodi mesaru u prefekturi Hjogo.

– Žao mi je što čekaju. Volio bih da brzo napravim krokete i pošaljem ih kupcima, ali ako bih to uradio – bankrotirali bismo, dodaje.

Srećom po njegovu mesaru, oko polovina ljudi koji probaju krokete – na kraju naruče govedinu Kobe, pa se ta marketinška strategija – ipak isplati.