N. D.
Sonia Majkic je suosnivač i izvršni direktor ugledne agencije za digitalni marketing, 3 Phase Marketing iz Australije. Sonia ima preko 15 godina iskustva u radu u medijima, prodaji i marketingu, a za AdsNews je govorila o svojim iskustvima.
– Shvatila sam zašto se brendovi i kompanije bore da postignu rezultate od svog marketinga. Nakon skoro decenije vođenja marketinga u 3 faze, primijetila sam da se među vlasnicima poduzeća i marketinškim menadžerima ponavlja tema koja ih sputava, a sve se svodi na jednu stvar: Naše nesigurnosti vode predstavu. Sindrom visokog maka toliko je rasprostranjen i obeshrabruje ambiciju i uspjeh tako što smanjuje one koji se ističu. Ovaj sumorni kulturni fenomen guši inovacije, stvara strah od izvrsnosti i podriva naše samopouzdanje. Obeshrabrujući izvrsnost, ne možemo doživjeti lični ili profesionalni rast. To nas, zajedno sa stalnim strahom da ćemo nekoga uvrijediti ili biti kritikovano, sputava. Ovi faktori guše kreativnost i inovativnost u ovoj zemlji, kaže ona.
Kako naglašava, za to postoji ozbiljan i jasan razlog. Od malih nogu smo uslovljavani porukama poput: “Ne diraj to”, “Ne pričaj sa strancima”, “Leti ispod radara”, “Nemoj sireniti”, “Tone dole” i “Prestani da pričaš.”
– Ironija je u tome što sada živimo u ekonomiji u kojoj je iskorak u centar pažnje ono što se nagrađuje. Autentični lični brendovi i sirovi sadržaj izvršnih direktora i osnivača nadmašuju uglađene oglase na LinkedInu. Isječci podcasta i neuređeni videozapisi generiraju veći doseg na YouTubeu od pažljivo proizvedenog sadržaja. Što je oglas „savršeniji“, rezultati su lošiji. Ali mnogi brendovi i kompanije još uvijek ne kapitaliziraju ovaj trend. Razumijem da to možda nije idealno izvođenje za svaki brend, ali donosi milione dolara za kompanije. Kad bismo mogli napustiti svoju potrebu za vanjskom provjerom i strah da nam se prigovore zbog naših ideja „iz kutije“, mogli bismo početi stvarati vrstu sadržaja i oglasa koje naši kupci zapravo žele vidjeti. Iz onoga što opažam u svojoj industriji i sa svojim klijentima, kada prestanemo da brinemo o tome šta misle naši šefovi, kolege ili bivši kolege, počinjemo da stvaramo presjek potreban za izgradnju dublje veze sa našom publikom, što vodi ka stvarnom komercijalni uspjeh. Naravno, neće se svidjeti svima. To sam iskusila iz prve ruke,a li promjenoms strategije doživjela sam pravi nalet samopouzdanja, poručila je, iako je osim, kako kaže mnogo pohvala, dobila i kritike.
– Kada sam se povjerila prijateljici koja ima preko 140.000 pratilaca na LinkedInu, rekla mi je da se naviknem na to, da se neću svidjeti svima. Obeshrabrena, napravila sam pauzu od LinkedIna na sedam dana, ali onda sam pomislila, šta to radim? Gledajući širu sliku, iskustvo je bilo izuzetno pozitivno. Otkako sam počeo objavljivati sadržaj koji je u skladu s mojim ličnim vrijednostima, umjesto da pokušavam zadovoljiti mase, generirala sam preko 100.000 dolara u projektima, povećao svoju publiku za 50 posto u 12 sedmica i uspostavila veze sa mnogim višim profesionalcima koje sam dugo se divim. Najveća lekcija? Ne možemo dozvoliti da nas kritika više sputava. Moramo prevladati naše nesigurnosti i dati tržištu ono što ono zaista želi – a ne ono što želi odbor ili vaš izvršni direktor. Ova kultura straha se odražava u našem radu i košta nas mnogo vremena: izgubljene su prilike, a kreativni potencijal izgubljen, rekla je između ostalog Sonia.