Nermin DEMIROVIĆ
Kako je jednom prilikom poručeno iz ove institucije, Vijeće stranih investitora BiH (FICBIH), djeluje kao snažan most između privatnog sektora i donosioca odluka i ostaje predano cilju da Bosna i Hercegovina bude zemlja u koju se dolazi, a ne iz koje se odlazi.
Njihovo djelovanje fokusirano je na poboljšanja investicione klime u zemlji u cilju stvaranja boljih uslova za poslovanje stranih i domaćih investitora.
Od aprila ove godini na poziciji izvršnog direktora Vijeća stranih investitora BiH je doktor poslovne ekonomije Nedim Makarević. On je u razgovoru za Marx.ba govorio o djelovanju FIC-a, prilikama za investiranje u našoj zemlji i drugim aktuelnim temama.
Šta donosi Vaša uloga direktora Vijeća stranih investitora i šta vas je motivisalo da preuzmete ovu poziciju?
– Preuzimanje funkcije izvršnog direktora Vijeća stranih investitora za mene predstavlja i profesionalni izazov i ličnu misiju. U zemljama u tranziciji kao što je Bosna i Hercegovina, gdje su zakoni često dobro napisani, ali slabije implementirani, investitorima je potreban pouzdan saveznik – institucija koja neće samo dijagnosticirati problem, već ga adresirati uz konkretne prijedloge, lobistički rad i javnu artikulaciju interesa privatnog sektora.
Moja uloga donosi tri ključna pravca djelovanja:
• Transformaciju FIC-a u reformski akter – od foruma za razmjenu mišljenja do institucije koja oblikuje politike.
• Stratešku komunikaciju – jasno prenošenje stavova investitora prema vlastima, medijima i međunarodnim partnerima.
• Izgradnju povjerenja – unutar samog poslovnog sektora, kao i između investitora i institucija.
Motivaciju nalazim u uvjerenju da zemlja s ovoliko potencijala zaslužuje funkcionalan kanal za privlačenje kapitala, ali i za zaštitu investitora. FIC mora biti katalizator tog procesa, a ne posmatrač.
Kako ocjenjujete trenutno stanje stranih direktnih investicija u Bosni i Hercegovini?
– Direktne strane investicije (DSI) u BiH nalaze se u stanju paradoksalne dualnosti. S jedne strane, 2023. godina zabilježila je historijski rekordan priliv DSI, zahvaljujući nekoliko velikih transakcija i reinvestiranju postojećih investitora. S druge strane, percepcija poslovnog ambijenta je narušena – investitori se sve više susreću s birokratskim barijerama, političkom nestabilnošću i nepredvidivim regulatornim okvirom.
Postoji i rastuća disproporcija između sektorskog interesa i sistemske podrške. IT sektor raste brže nego što zakonodavstvo može da ga prati. Zeleni sektor dobija sve više pažnje, ali dozvole i energetske mreže kasne. Investitori su pragmatični – ne traže savršen sistem, već minimum pravne sigurnosti, predvidivost i institucionalnu odgovornost.
Ako se politička klasa u BiH ne odluči za stratešku stabilizaciju investicijskog ambijenta, 2024. bi mogla označiti kraj pozitivnog trenda. Stanje DSI nije alarmantno – ali je krhko. I zavisi više od politike nego od tržišta.
Koje su najveće prednosti Bosne i Hercegovine za strane investitore?
– Prednosti BiH su brojne, ali još uvijek slabije komunicirane i često zasjenjene narativima o nestabilnosti. Strateški gledano, BiH ima sve ključne komponente za privlačenje kapitala:
- Položaj – BiH se nalazi na raskrsnici istoka i zapada, okružena članicama EU i direktno povezana s Jadranskim morem. Koridor Vc, kada bude završen, dodatno pojačava logistički značaj zemlje.
- Trgovinski režimi – BiH ima pristup tržištu EU bez carina (Autonomne mjere), članica je CEFTA-e, ima sporazume s Turskom, EFTA-om i Ujedinjenim Kraljevstvom. Investitor koji proizvodi u BiH ima pristup tržištu od preko 500 miliona ljudi.
- Niski troškovi – Uz porez na dobit od 10%, troškove rada i energije niže od EU prosjeka, BiH je troškovno izuzetno konkurentna destinacija, što je posebno atraktivno u doba inflacije i visokih kamata.
- Ljudski kapital – Više od 60% mladih govori barem jedan strani jezik, a obrazovanje u tehničkim disciplinama je solidno. Pored toga, dijaspora sa znanjem i kapitalom može igrati presudnu ulogu u transferu znanja i povezivanju sa zapadnim tržištima.
- Industrijska tradicija – BiH ima snažno nasljeđe u mašinstvu, metalu, drvnoj industriji, energetici i tekstilu. To nije početak od nule, već obnova potencijala.
Ove prednosti čine BiH destinacijom s potencijalom za tzv. “smart investing” – gdje relativno mali ulaz kapitala može imati veliki učinak ako je strateški usmjeren.
Koje su glavne prepreke s kojima se strane kompanije susreću prilikom ulaganja u BiH?
– Strani investitori često kažu: “Volimo vašu zemlju, ali ne volimo sistem.” Najveće prepreke su:
• Neusklađena administracija – različiti entiteti, kantoni i općine često imaju različita pravila, što investitorima otežava planiranje i povećava troškove.
• Neadekvatna pravna zaštita – Ugovori se teško naplaćuju, investicioni sporovi se razvlače godinama, a presude često nemaju izvršnu težinu.
• Parafiskalna šuma – Više od 300 taksi i naknada bez jasne evidencije, uz stalne izmjene i lokalne fiskalne eksperimente.
• Neefikasnost u izdavanju dozvola – Infrastrukturni, energetski i građevinski projekti trpe višegodišnja kašnjenja zbog neefikasne birokratije.
• Nedostatak postinvesticijske podrške – Nema jedinstvene institucije koja prati investitora nakon ulaska u BiH.
Investitor ne traži savršenstvo – traži predvidivost, transparentnost i efikasnost. Ako sistem ne može garantovati osnovne administrativne funkcije, ni najbolja kampanja za privlačenje kapitala neće imati učinak.
Koje sektore smatrate najperspektivnijim za daljnji rast i strane investicije?
– Nekoliko sektora ima ogroman potencijal u narednih 5–10 godina:
• Energetika – BiH izvozi više struje nego što troši. Ulaganje u obnovljive izvore (hidro, solar, vjetar) otvara mogućnost ne samo za domaći razvoj, već i za izvoz zelene energije u EU.
• Informacione tehnologije – BiH postaje regionalni centar za outsourcing, ali treba jačanje digitalne infrastrukture, edukacije i povezivanje s globalnim tržištem.
• Proizvodnja za izvoz – Posebno automobilske komponente, mašinska industrija i precizna metalurgija.
• Agroindustrija – Kombinacija čiste prirode, tradicionalne proizvodnje i globalne potražnje za zdravom hranom daje ovom sektoru ogroman potencijal.
• Turizam i wellness – Neiskorišteni potencijal planina, rijeka, jezera i kulturne baštine pruža prostor za razvoj održivog i luksuznog turizma.
BiH treba sektor po sektor da izgradi “investicijsku priču”, umjesto generičnih promotivnih kampanja.
Koje reforme bi najviše poboljšale investicionu klimu u BiH?
– Tri seta reformi bi imala najveći multiplikativni učinak:
- Digitalna administracija i “one-stop-shop” sistem – Investitor danas mora posjećivati više od 10 institucija za osnovne dozvole. Centralizacija i digitalizacija su nužne.
- Fiskalna reforma – Potrebno je uspostaviti registar parafiskalnih nameta, analizirati njihov učinak i eliminisati one koji su regresivni, koruptivni ili neefikasni.
- Pravna reforma s fokusom na investicione sporove – Uvođenje specijalizovanih investicionih sudova ili arbitražnih tijela s brzim rokom rješavanja sporova.
Uz to, BiH treba razviti nacionalnu strategiju za investicije koja će biti usklađena između svih nivoa vlasti i redovno evaluirana na osnovu stvarnih učinaka, a ne političkih deklaracija.
Kakvu ulogu ima infrastrukturni razvoj u privlačenju stranih investicija?
– Infrastruktura nije luksuz – ona je preduslov razvoja. U svijetu investicija, dobra infrastruktura je ono što zemlju čini “vidljivom” na mapi investitora. Investitor koji želi otvoriti logistički centar pita: Gdje je najbliža luka? Onaj koji želi proizvodni pogon pita: Koliko stabilna je energetska mreža? IT kompanija pita: Da li imate optički internet u ruralnim područjima?
Infrastrukturni razvoj mora biti prioritet svih nivoa vlasti. Ne samo autoputevi, nego i:
• Industrijske zone s priključcima za struju, vodu i gas.
• Logistički centri i carinske zone.
• Digitalna povezanost i brzi internet u cijeloj zemlji.
• Zelena i energetska infrastruktura.
Investitor ne ulaže u praznu parcelu – ulaže u sistem koji mu omogućava da počne raditi za šest mjeseci, a ne za šest godina. Infrastruktura je poruka – a BiH je vrijeme da je pošalje.
