Š.M

Često nam govore da smo usred tehnološke revolucije. Kompjuteri, internet, povećana brzina komunikacije, obrada podataka, robotika, a sada i vještačka inteligencija nastavljaju da se transformišu i unaprjeđuju načine poslovanja i poslovni svijet.

U svom tome razvoju i tehnološkoj revoluciji postoji jedan mali problem – čini se da se ništa od toga ne vidi u ekonomskim podacima. Da nas sva ova tehnologija zaista tjera da radimo brže i bolje ne postoje konkretni podaci koji to potvruju.

Prema posljednjim istaživanjima, između 1974. i 2008. produktivnost u Velikoj Britaniji – količina proizvodnje koju dobijete po radniku – rasla je po godišnjoj stopi od 2,3%. Ali između 2008. i 2020. stopa rasta produktivnosti pala je na oko 0,5% godišnje. A u prva tri mjeseca ove godine, produktivnost u Velikoj Britaniji je zapravo pala za 0,6% u odnosu na godinu ranije.

Slična je slika u većini drugih zapadnih zemalja. Kada je riječ o SAD-u, rast produktivnosti između 1995. i 2005. bio 3,1%, ali je potom pao na 1,4% od 2005. do 2019. godine, navodi BBC News.

Čini se kako nas je tehnološki razvoj i napredak doveo do faze stagniranja, pa čak i smanjenja produktivnosti. Zašto je to tako i kako objasniti ovaj prividni paradoks?

Produktivnost je nešto što ekonomisti pažljivo posmatraju. I dok se postavlja ovo komplikovano pitanje, pored finansijske krize iz 2008. i trenutno visoke inflacije koja imaj negativan utjecaj, Reuters navodi da postoje dva glavna objašnjenja zašto tehnologija ne povećava produktivnost.
Prvi je da jednostavno ne mjerimo ispravno utjecaj tehnologije. Drugi je da ekonomske revolucije imaju tendenciju da budu prilično spore stvari. Stoga se dešavaju tehnološke promjene, ali možda će proći decenije prije nego što uvidimo punu korist.

Dame Diane Coyle je profesorica javne politike na Univerzitetu Cambridge i priznata stručnjakinja za mjerenje produktivnosti. Ona tvrdi da “ne postoji ništa i niti jedna sfera koja sada ne koristi digitalno, ali je teško vidjeti šta se dešava jer ništa od toga nije vidljivo u statistici. Jednostavno ne prikupljamo podatke na način koji bi nam pomogao da shvatimo šta se dešava.”
Nick Crafts je emeritus profesor ekonomske istorije na poslovnoj školi Univerziteta u Saseksu. On ističe da su ogromne promjene u ekonomskom učinku za koje smatramo da su se dogodile gotovo preko noći, zapravo trajale decenijama, a isto se događa i sada.

„Parna mašina Džejmsa Vota patentirana je 1769. godine“, kaže on. “Ipak, prva ozbiljna komercijalna željeznica, linija Liverpool-Manchester otvorena je tek 1830. godine, a jezgro željezničke mreže izgrađeno je do 1850. To je bilo 80 godina nakon otkrića.“

Tehnologija naizgled nije problem, ali u nekim aspektima nije ni rješenje. SIgurno je da će visok rast produktivnosti doći samo onima koji nauče kako da ga najbolje koriste.