Marketing X Business

Zelene obveznice, po mnogima zlatni standard ulaganja u budućnosti

Marx.ba

(Izvor: Quora)

Zelene obveznice sadrže moralnu i društvenu komponentu, pojmove koji su desetljećima u svijetu novca i ulaganja tako olako bili stavljani sa strane

Riječ je o trendu koji više niko ne može zaustaviti. Podatci PwC-a ne ostavljaju nimalo dvojbe. Ne tako davne 2015. emisija zelenih obveznica zauzimala je tek 1 posto evropskog tržišta. Samo šest godina kasnije taj udio popeo se na 14 posto. Evropski finansijski stručnjaci očekuju da će udio zelenih obveznica do 2026. skočiti na nekad nezamislivih 40 posto ukupnih izdanja u Evropi.

Zelene obveznice tema su 21. vijeka, priča nije počela tako davno. Nekako usporedno sa širenjem svijesti da, ako mislimo sačuvati Planet na kojem živimo, nećemo moći izbjeći promjenu navika, uvjerenja, ali i načina poslovanja, Evropska investicijska banka još je 2007. izdala prvu zelenu obveznicu na svijetu. Podrugljiv osmijeh s lica ciničnih ekonomskih analitičara i konzervativnijih, samoprozvanih kraljeva berzi s protokom vremena izbrisale su neosporne statističke činjenice. Samo šesnaest godina nakon izdavanja prve zelene obveznice globalno tržište ove vrijednosnice premašilo je 1,5 milijardi eura u kumulativnom izdanju i nadopunjeno je s oko 720 milijardi eura društvenih obveznica i obveznica održivosti.

Šta je zapravo zelena obveznica? Riječ je o gotovo istom finansijskom proizvodu koji se pretjerano ne razlikuje od konvencionalnih obveznica na tržištu. Zelene obveznice sadrže moralnu i društvenu komponentu, pojmove koji su desetljećima u svijetu novca i ulaganja tako olako bili stavljani sa strane. Rezultat je okoliš u kojem živimo. Uspiju li kao projekt, a čini se da u ishod ne treba sumnjati, zelene obveznice mogle bi zauzeti važno mjesto u historiji. Miris uspjeha nosit će i malo ironije pomiješane s gorčinom – novcem smo spašavali ono što smo zbog novca uništili.

U priči o zelenim obveznicama nema mjesta u vjerovanju na riječ. Temeljna razlika između zelene obveznice i konvencionalne obveznice leži u “korištenju prihoda”. S konvencionalnom obveznicom, izdavatelj je slobodan koristiti sredstva za opće korporativne svrhe. Uz zelenu obveznicu, izdavatelj obećava da će sredstva dodijeliti projektima koji pridonose okolišnim ciljevima i obavezuje se objavljivati redovita izvješća koja ulagačima omogućuju praćenje toka i utjecaja njihovog novca na terenu. Ova obaveza podrazumijeva veći stepen transparentnosti i odgovornosti s obzirom na tzv. zelene aktivnosti izdavatelja. Bez obzira na to, onome ko je naučio uspješno ploviti evropskim projektima i korištenjem sredstava iz evropskih fondova, poslovanje sa zelenim obveznicama ne bi trebalo predstavljati prevelik izazov.

Iako kad je novac u pitanju, ništa nije sigurno, sve je više finansijskih stručnjaka koji misle kako bi mogla biti riječ o novom uzletu, sličnom onome tehnološkom s početka 2000-ih.