Marx.ba

Zdravstveni radnici, psiholozi, pa čak i marketinški stručnjaci pozivaju sve, uključujući i korporativni svijet, da se uključe u borbu protiv usamljenosti i osjećaja izoliranosti. Najviše ih zabrinjava što stope rastu i među mladima, za što se, naravno, okrivljuje tehnologija, odnosno digitalni svijet

Početkom maja šef Službe javnog zdravlja SAD-a (U.S. Surgeon General) Vivek Murthy uputio je javni apel zbog zabrinjavajuće epidemije usamljenosti među američkim građanima. Kako je upozorio Murthy, i prije pandemije polovina Amerikanaca osjećala se usamljeno, a ta stopa nastavlja rasti u postpandemijskim vremenima. Usamljenost, poručio je, negativno utječe na mentalno i fizičko zdravlje, povećava vjerovatnost da će tokom života usamljeni pojedinci razviti mentalna oboljenja, a riskiraju i prijevremenu smrt budući da takvo stanje šteti kao i “svakodnevno pušenje”.

Paralelno je Evropska unija provela istraživanje o epidemiji usamljenosti evropskih građana. Istraživanje provedeno na 25 hiljada ispitanika pokazalo je da je jedan od 10 građana EU usamljen čitavo ili gotovo čitavo vrijeme, s tim da je stopa (20 posto) najviša u Irskoj, a najmanja u Nizozemskoj, Češkoj, Austriji i Hrvatskoj, s manje od 10 posto usamljenog stanovništva.

Ipak, trendovi pokazuju da će se sve više duša osjećati usamljeno, a najviše zabrinjava što stope rastu i među mladima, za što se, naravno, okrivljuje tehnologija, odnosno digitalni svijet, piše Lider.

Neki mediji, poput Business Insidera, takva osjećanja pak smatraju glavnim i odgovornim za zaradu pojedinih sektora. Naravno, farmaceutska industrija je prva koja bere plodove kad su u pitanju epidemije bilo koje vrste, ali, pokazuje se, i veliki holivudski igrači imaju koristi od usamljenosti. Tako su nedavno objavili članak u kojem govore o tužnoj pozadini vala Marvelovih filmova i Disneyjevih rebootova.

Naime, naslove poput “Male sirene”, “Alise u zemlji čudesa”, “Spidermana” ili pak “Harryja Pottera” svijet voli gledati jer oni hrane njihovu nostalgiju. Nostalgija, prilično kompleksan osjećaj kojem nije moguće dati predznak pozitivnog ili negativnog, uspijeva motivirati publiku da potroši stotine, hiljade dolara na stvari i/ili sadržaje koje je obožavala u djetinjstvu. Zašto stariji potrošači osjećaju nostalgiju lako je objasniti, ali je ona kod mladih nešto nejasnija i to posebno uzme li se u obzir da je njihovo djetinjstvo bilo praktički jučer.