Marx.ba
Globalna proizvodnja vodika raste zbog želje da se postigne neto nulta emisija stakleničkih plinova, a vodik je odavno prepoznat kao potencijalno gorivo s niskim udjelom ugljika, osobito u transportu. Izazov je bio kako to realizirati.
Tržište proizvodnje vodika u 2023. procijenjeno je na 158,8 milijardi američkih dolara, a do 2028. dosegnut će 257,9 milijardi, procjene su iznesene u istraživanju “Tržište proizvodnje vodika prema tehnologiji, primjeni, izvoru i regiji proizvodnje – Globalna prognoza do 2028.”, koju je objavio MarketsandMarkets.
Rastuća potražnja za čišćim gorivima jedan je od glavnih faktora koji pokreću tržište vodika. Globalna proizvodnja vodika raste zbog želje da se postigne neto nulta emisija stakleničkih plinova, a vodik je odavno prepoznat kao potencijalno gorivo s niskim udjelom ugljika, osobito u transportu. Izazov je bio kako to realizirati, piše časopis Tehnoeko.
Vodik je u prednosti je u odnosu na fosilna goriva i iz dana u dan postaje sve skuplji. U sektoru transporta, troškovi gorivnih ćelija i stanica za punjenje određuju koliko su konkurentni automobili na vodikove gorivne ćelije, ali cijena vodika najveći je izazov za proizvođače kamiona.
U lakim vozilima, kao što su bicikli, automobili, autobusi, vlakovi, oprema za rukovanje materijalima, čamci, brodovi, komercijalni avioni, pomoćne pogonske jedinice (APU) aviona, pomorskih plovila i specijalnih vozila, vodikove gorivne ćelije naširoko se koriste. Međutim, rizici povezani s velikim početnim ulaganjima u postrojenja za proizvodnju vodika i tehnološki izazovi u implementaciji vodika u mreže prirodnog plina kočili su rast tržišta posljednjih godina i očekuje se da će tako biti i tokom predviđenog razdoblja do 2028. godine.
Vodik je najrasprostranjeniji hemijski element u svemiru, ali ne nalazimo ga u u slobodnom obliku – moramo ga proizvoditi. Vodik ima sposobnost pohranjivanja energije koja će se kasnije osloboditi. Iz vodika možemo dobiti električnu, mehaničku ili toplinsku energiju bez emisije CO2 i s visokim učinkom, kao i hemijske proizvode s visokom dodanom vrijednošću kao što su amonijak, metanol i slično. U proizvodnji temeljni ostatak procesa je čista voda.
No, ako želimo koristiti vodik za proizvodnju električne energije, moramo ga izdvojiti iz dostupnih spojeva kao što su voda, biomasa ili otpad. Ovisno o postupku izdvajanja, govorimo o obnovljivom ili neobnovljivom izvoru. Da bismo to lakše razumjeli, stvoren je kod boje vodika koji jasno ukazuju kakav je proces ekstrakcije, spoj od kojeg polazimo i koji je izvor energije korišten. Tako imamo „paletu” od zelenog vodika (dobivenog iz obnovljivih izvora energije), plavog vodika (koji se dobiva iz ugljikovodika) do sivog ili crnog vodika (onih s procesima koji najviše zagađuju).
Očekuje se da će proizvodnja sivog vodika zbog potražnje utemeljene na tradiciji i svestranoj primjeni zadržati najveći tržišni udio u razdoblju koje obuhvaća istraživanje, do 2028. godine. No, zeleni vodik je najbrže rastući segment u posmatranom razdoblju. Zeleni vodik se proizvodi bez emitiranja stakleničkih plinova, što ga čini ključnim alatom za dekarbonizaciju ekonomskih sektora kao što su transport, industrija i grijanje.
