Marx.ba
Stari kineski model rasta zasnovanog na kreditima i investicijama ozbiljno je potkopan krizom nekretnina, kao i slabom potrošnjom i izvoznom potražnjom. Ali nedavni podaci sugerišu da je oporavak ponovo dobio zamah, piše Asia Times, prenosi Investitor.
Realna stopa rasta kineskog BDP-a u prva tri kvartala 2023. godine, naime, dostigla je 5,2% na godišnjem nivou. Proizvodnja solarnih ćelija, servisnih robota i integrisanih kola porasla je za 62,8%, 59,1% i 34,5% respektivno u oktobru 2023.
Ulaganja u infrastrukturu i proizvodnju porasla su 5,9% i 6,2% u prvih deset mjeseci, nadoknadivši smanjenje od 9,3% ulaganja u nekretnine. Izvan sektora nekretnina, privatne investicije porasle su značajnih 9,1%.
Potrošnja je također doživjela snažan oporavak, iako je izvoz pao za 6,4% na godišnjem nivou u oktobru 2023, označavajući šestomjesečni uzastopni pad u skladu sa slabom globalnom potražnjom i trendom deglobalizacije.
Ipak, kineski izvoz automobila vjerovatno će premašiti četiri miliona jedinica do kraja 2023. godine – što je prekretnica u kineskoj industrijskoj nadogradnji i njenom kretanju ka višem kraju lanca dodate vrijednosti.
Kriza nekretnina izazvala je zabrinutost u vezi s kineskom ekonomijom, otkrivajući neophodnost restrukturiranja tog sektora sa visokim stepenom zaduženosti i špekulacijama. Politika Pekinga „tri crvene linije“ za 2020. imala je za cilj da to postigne, uz trenutno usporavanje stambenog sektora kao namjernog izbora politike.
Iako će ovo prilagođavanje proizvesti finansijske gubitke za investitore i kreditore, finansijski rizici će vjerovatno biti ograničeni iz četiri razloga.
Prvo, direktno bankarsko finansiranje za investitore za razvoj nekretnina čini 2,5–3 % ukupnih kredita banaka, kupci stanova čine 80% duga vezanog za stambene objekte, a historijska stopa neizvršenja hipoteka je svega 0,5 %. Drugo, cijene nekretnina prati vlada i pad cijena stanova je ograničen.
Treće, za razliku od Japana 1980-ih, kineske kompanije nisu ekstenzivno koristile nekretnine kao kolaterale i za razliku od američke krize drugorazrednih hipotekarnih kredita iz 2008. godine, kineska industrija nekretnina nije doživela veliko drugorazredno kreditiranje ili finansijalizaciju.
Konačno, kako veliki dio duga industrije nekretnina čini domaći dug denominovan u renminbiju, Narodna banka Kine i kompanije za upravljanje imovinom u državnom vlasništvu mogu obezbijediti neophodnu likvidnost ili kapital za podršku bankama kada je to potrebno.
Bilans stanja sektora nekretnina smanjen je za 1,7 biliona juana (240 milijardi američkih dolara) – samo 1,4% BDP-a. Malo je vjerovatno da će sektor nekretnina izazvati raširenu finansijsku krizu.
U budućnosti će se sektor nekretnina stabilizovati zahvaljujući politici ponude i potražnje.
Na strani ponude, krediti se selektivno usmjeravaju investitorima za nekretnine da završe nedovršene stambene projekte. Što se tiče potražnje, nedavna popuštanja učešća u plaćanju za drugu ili treću nekretninu, snižene stope na hipotekarne kredite i novi porez na promet nekretninama podstiču kupce.
Ali sektor nekretnina će ostati prigušen zbog usporavanja urbanizacije i rasta stanovništva. Izazov je pronaći alternativne pokretače rasta koji će zamijeniti prevelika ulaganja u sektor nekretnina.
Kina mora da nastavi ulaganja u istraživanje i razvoj i da proizvodi rast vođen produktivnošću. Kina sada prednjači u mnogim strateškim tehnologijama, kao što su nova energetska vozila, vještačka inteligencija (AI) i 5G.
Kako ulaganja u sektor nekretnina opadaju, krediti su usmjereni industrijskom sektoru za nastavak finansiranja industrijske proizvodnje i inovacija. Kina takođe mora nastaviti da povećava potrošnju domaćinstava.
Izdaci za finalnu potrošnju doprinijeli su 57% rasta BDP-a u protekloj deceniji, iako su Covid-19 i prilagođavanja tržišta nekretnina umanjili potražnju za potrošnjom.
Da bi podstakla potrošnju domaćinstava, Kina bi prvo trebala obezbijediti uslove za privatni sektor za otvaranje novih radnih mjesta i podizanje plaća. Plan Centralnog komiteta iz jula 2023. od 31 tačke za promovisanje rasta privatne ekonomije može uvjeriti preduzetnike da će vlada nastaviti da im obezbjeđuje finansijska sredstva i pristup tržištu.
Centralna vlada bi trebalo i da uvede program garantovanja radnih mjesta gdje se radna mjesta otvaraju na lokalnom nivou i finansiraju od strane centralne vlade. Ovi poslovi bi mogli da zaposle mlade i da obezbijede obuku o vjještinama kako bi se zadovoljila potražnja privatnog sektora, prebacujući učesnike na privatne poslove kada su dostupni. Ovo će ublažiti nezaposlenost mladih i ojačati poverenje potrošača kako prihod bude osiguran.
Vlada bi trebalo i da poveća finansijsku podršku za lokalne samouprave. Iako potrošnja lokalne samouprave igra važnu ulogu u ekonomskoj stabilizaciji, one se i dalje bore sa rastućim dugom zbog ekonomskog usporavanja i ograničene prodaje zemljišta.
Centralna vlada bi trebalo i da razmotri značajnije povećanje fiskalnih transfera lokalnim vlastima kako bi poboljšala njihovu sposobnost da troše kontraciklično i upravljaju dugom. Nedavno izdavanje triliona obveznica centralne vlade za fiskalne transfere lokalnim vlastima je dobar prvi korak, ali taj obim mora biti mnogo veći.
Uprkos suočavanju s različitim izazovima, kineska ekonomija i dalje stabilno raste, a vlada ima više alata politike za usmjeravanje i podršku ekonomiji.
U svakom slučaju, prerano je raspirivati vatru narativa o „kineskom urušavanju“, zaključuje autor Asia Timesa.
