Amer Jerlagić je osnivač i izvršni direktor SHPP i stručnjak za energetiku. Trenutno je na čelu kompanije koju je osnovao prije 14 godina, a iza njih su neki veoma važni projekti.
Jerlagić je za Marx.ba govorio o onome čime se bavi kompanija na čijem je čelu, projektima, energetskim izazovima, onome što na ovom polju donosi budućnost…
Koji su bili ciljevi kada je osnovana kompanija na čijem ste čelu?
– Kompanija SHPP je osnovana 2010. godine. Tada smo zamisli da se bavimo obnovljivim izvorima električne energije i u to vrijeme malim hidroelektranama. Počeli smo pripremati nekoliko naših projekata malih hidroelektrana i uglavnom smo se u početku usredsredili na taj sistem vezano za male hidroelektrane.
Sve je vezano za obnovljive izvore energije, a u jednom momentu su se pogotovo u FBiH počela dešavati neke stvari vezane za zabrane gradnji malih hidroelektrana, čudnim učešćem nekih eko udruženja gdje je bilo i gdje nije bilo osnova da bi se donijela zabrana kroz parlament, čak i zakon.
Koje ste korake poduzeli i šta je rezultat?
– Naravno, mi smo se onda okrenuli prema fotonaponskim elektranama, što se pokazalo kao izuzetno uspješno. Danas kompanija ima 24-25 zaposlenih i praktično radimo kompletan projekat po sistemu ključ u ruke, od izrade idejnih rješenja do funkcionalnih ispitivanja fotonaponskih elektrana i puštanja u rad.
Kada govorimo o onome što je nazastupljenije u našem opusu, tu su prije svega projekti fotonaponskih elektrana, projekti energetske efikasnosti gdje smo sa kompanijom Keseco iz Južne Koreje jedini zastupnik za prostor bivše Jugoslavije i instalirali smo ogromnu količinu te opreme za štednju električne energije i energetsku efikasnost. Praktično smo smanjili emisiju ugljen dioksida za stotine tona u periodu do 2016. godine do danas od kako radimo sa tom kompanijom. Naravno, pored ova dva osnovna biznisa tu su i ove konsultantske usluge koje činimo u sistemu projekata fotonaponskih elektrana, velikih energetskih projekata, vjetroelektrana, gdje radimo tehnički dio dju diledžensa (dju dilidžensu (due dilligence).
Koji je najveći projekat na kojem ste radili?
– Iza nas je jedna od najvećih referenci fotonaponskih projekata u BiH, pa rekao bih u regionu. Radi se o projektu fotonaponske elektrane Komanje brdo instalirane snage 122 megavata, odnosno 102 megavata (ac) gdje smo zajedno sa konzorcijem uspjeli uraditi taj, rekao bih, možda čak i najveći projekat u BiH.
Kako vidite trenutno stanje u bh. energetici?
– Kada se radi o energetici u BiH i proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora praktično su snazi 50:50, međutim u proizvodnji, jer nama su bitni kilovati, a ne sama instalirana snaga, tu je omjer 60:40 kada je u pitanju termo proizvodnja. Pošto smo svjedoci da će veoma brzo doći do gašenja termo kapaciteta, praktično zbog starosti, a čak i 2030. godine kroz jeku dinamiku koju nam je postavila Evropska unija i Evropska energetska zajednica. Kaže se da potpuna dakarbonizacija treba biti 2050. godine, a mi znamo kakva je situacija kod nas. Termoelektrana Stanari je novi projekat koji će živjeti još nekih dvadesetak ili 25 godina, možda do 2050. godine, a s ostalim kapacitetima praktično ulazimo u jednu veoma tešku situaciju gdje će trebati nadomjestiti energiju koja se proizvodila u termokapacitetima.
Koji je vaš pogled na proces enegertske tranzicije?
– Često čujemo kako se govori o megavatima, gigavatima u regionu ili Evropi, a malo se govori o megavat satima. Jedna termolektrana do recimo 100 megavata proizvodi 6.000 sati godišnje, a jedna solarna elektrana od 100 megavata radi 1.200 sati godišnje. Znači pet puta više energije proizvodi termoelektrana i praktično umjesto jednog bloka od 450 megavata u termoelektrani Tuzla nama je potrebno šest puta više snage, recimo 2.500 megavata iz solarnih elektrana da bi mi nadomjestili energiju iz jednog takvog termobloka.
A da ne kažemo šta je sa pitanjem skladištenja. Niti su baterije još zaživjele, niti je hidrogen zaživio, tako da imamo situaciju da i kada napravimo ove obnovljive izvore energije, pitanje je kako ćemo to tokom cijelog dana uspjeti organizirati. Znači, govoreći o samoj energetskoj efikasnosti mi trebamo voditi računa da nije sve u proizvodnji, jer ćemo morati početi štedjeti energiju da bi ta energetska efikasnost i učinkovitost bila što bolja. Veliki su izazovi ne samo pred BiH, nego i pred regionom i pred Evropom rekao bih i pred čitavim svijetom, kako preći sa ovih tradicionalnih i konvencionalnih izvora električne energije na ove nove izvore enrgije, a da to bude onako lagano bez nekih velikih stresova i velikih poremećaja.
