Marx.ba
Tragom ambicioznih planova “zelene tranzicije” u kojima su baterije figurirale kao jedna od ključnih stavki, kobalt je godinama slovio kao jedna od najperspektivnijih sirovina. U očima površnih promatrača, ta je teza, podebljana k tome jako optimističnim projekcijama (enormnih količina rude potrebne za globalnu elektrifikaciju), posve nespojiva s nizom uspona i padova cijene.
Pritom mnogi zaboravljaju na izrazito cikličku narav sektora, svojstvenu procesu eksploatacije rudnih bogatstava, i relativno jednostavan obrazac dramatičnog rasta cijena koji u pravilu za sobom povlači velike kapitalne investicije i značajno povećanje proizvodnje, što u konačnici onda vodi do krhke ravnoteže (odnosa ponude i potražnje), a potom i do duboke korekcije cijena. I tako u krug.
Kada je riječ o kobaltu, fluktuacijski raspon cijena tokom posljednjeg desetljeća na vrhu je omeđen rekordom od 95.000 dolara po toni postavljenim još u martu 2018. godine. Donja granica fiksirana je relativno nedavno, u februaru ove godine, na svega 21.000 dolara.
Upravo je zadnja brojka označila kulminaciju višegodišnjeg negativnog trenda i natjerala Kongo na očajničku intervenciju koja je imala za cilj isprovocirati preokret i rast cijena. Nepunih mjesec dana kasnije čini se kako su rigidne mjere polučile željeni rezultat – cijena tone kobalta na London Metal Exchange (LME) dogurala je do 35 hiljada dolara (i najviše nivoe u posljednjih 12 mjeseci) te u odnosu na početak godine bilježi rast od gotovo 50 posto.
Posljedica je to odluke kojom su vlasti jedne od onih država s oksimoronom u nazivu (Demokratska Republika Kongo) krajem februara u potpunosti zaustavile izvoz kobalta, inicijalno na rok od četiri mjeseca.
Drakonskim mjerama Kongo je, uspješno, čini se zasad, neutralizirao već dobro poznatu poslovnu strategiju kineskih divova koji grozničavo povećavaju proizvodnju, najčešće kako bi naštetile konkurenciji. U ovoj priči glavnu ulogu igra CMOC Group, nekadašnji China Molybdenum Company, koji se 2023. godine prometnuo u najvećeg svjetskog proizvođača kobalta i u samo godinu dana utrostručio proizvodnju u odnosu na švicarski Glencore, koji je dugo godina uživao status globalnog lidera, piše Pd.
Sve ovo itekako ima utjecaja na kretanje cijena, ponajprije zbog geografski jako koncentrirane strukture proizvodnje kobalta u svijetu. Na DR Kongo otpada čak tri četvrtine ukupnih količina proizvedenog metala, a zajedno s Indonezijom (kobalt je najčešće nusproizvod ekstrakcije bakra i nikla) ukupni tržišni udio penje se na vrtoglavih 85 posto. Ostatak je raštrkan u rudnicima širom svijeta, od Rusije, preko Madagaskara do Kanade. Stoga ne čudi ni dominantna pozicija koju na tržištu drži CMOC, kontrolirajući nešto više od 40 posto globalne proizvodnje (agregirani tržišni udio kineskih kompanija premašuje 60%).
Činjenica da je ukupna svjetska proizvodnja, nakon nešto više od 200.000 tona u 2023. godini, lani premašila 300 hiljada tona, u kombinaciji sa zaokretom u procesu proizvodnje baterija (i sve češćim zaobilaženjem kobalta), isprovocirala je višegodišnju korekciju koja je naprasno prekinuta tek potpunom, pa makar i privremenom, obustavom izvoza (proizvodnja se i dalje odvija nesmetano). Zasad još uvijek nije poznato hoće li vlada u Kongu produžiti bezuvjetnu suspenziju izvoza, a dobro upućeni izvori tvrde kako se razmišlja i o izvoznim kvotama, valjda po uzoru na OPEC, čije su intervencije posljednjih godina bile znatno manje uspješne, dobrim dijelom i zbog činjenice da SAD nije član kartela.
Inače, kobalt je krhki metal koji se koristi za proizvodnju jakih, korozijskih i toplotno otpornih legura , trajnih magneta i tvrdih metala. Uprkos mnogim upotrebama kobalt metala, primarne aplikacije kobalta su u hemijskom sektoru, što čini oko polovine ukupne globalne tražnje. Kobalt hemikalije se koriste u metalnim katodama baterija koje se mogu puniti, kao iu petrohemijskim katalizatorima, keramičkim pigmentima i dekolorizatorima stakla.
VEZANO
