Nermin DEMIROVIĆ

Pozitivna psihologija je strast Ivane Štulić, ugledne stručnjakinje iz Hrvatske, već preko 15 godina. Imala je priliku magistrirati kao MSc in Applied Positive Psychology na Cambridgeu u Velikoj Britaniji. 

Ona je magistra nauka primijenjene pozitivne psihologije, trener, coach i konsultant, a kako kaže rad s klijentima kroz edukacije, radionice, savjetovanje, coachinge i ples donosi joj veliko veselje i zadovoljstvo.

Ugledna psihologinja je za Marx.ba govorila o poslovnom razvoju ljudi, balansu između privatnog i poslovnog, načinima da se postane produktivniji, burnoutu…

Koliko je psihologija bitna za poslovni razvoj osobe?

– Često mi ljudi na edukacijama za poslovnjake znaju reći, ja nisam psiholog. Svatko ne mora ni biti, ali činjenica je da je poznavanje psihologije i ljudske prirode u poslu vrlo korisno, čak i potrebno. Jer npr. koliko imaš samopouzdanja, kako komuniciraš, kako rješavaš konflikte i prigovore, koliko dobro znaš prezentirati ideje (a ponekad i uvjeriti druge u nju), koliko si discipliniran, koliko optimističan u vezi onoga što planiraš, koliko prilagodljiv kad si suočen s promjenama, koliko dobro (ili ne) podnosiš izazove, kako se ponašaš kad pogriješiš ti, a kako kad griješe drugi i kako općenito radiš s ljudima ili ih čak vodiš – sve ima veze s psihologijom. Također, ta istina vrijedi u kojoj god da si branši. To sam shvatila kad sam sama diplomirala kao inženjer, i bio je dio razloga zašto sam odlučila završiti magisterij iz primjenjene pozitivne psihologije i preusmjeriti karijeru u tom smjeru da radim s tvrtkama i pojedincima koji žele biti uspješniji i zadovoljniji u poslu. 

Kako naći balans između privatnog života i onog poslovnog, bar kada se radi o načinu razmišljanja?

– Da bismo našli balans moramo biti svjesni onoga što nam je bitno, ali i vlastitih mogućnosti i ograničenja. Nismo svi isti. Netko će biti zadovoljan s time da može večeri i vikend u potpunosti posvetiti sebi i obitelji, a mladi roditelj će možda željeti raditi na pola radnog vremena. 

Bitno je osvještavati vlastite potrebe u različitim razdobljima posla i života i pokušati ih uskladiti. Za očekivati je da će nekad biti potrebno i “zapeti” na poslu i možda i ostajati dulje, ali ako to postane pravilo, prije ili poslije će doći na naplatu. U vidu umora, fizičkih, ponekad i psihičkih problema i manjka konstruktivnog ponašanja. Mi ljudi nismo strojevi – treba nam da punimo baterije redovito pa onda imamo i više za dati.

Kako nam psihologija može pomoći da budemo produktivniji?

– Pa za početak trebali bismo prakticirati samo-refleksiju, ona nam može pomoći identificirati obrasce – npr. što nam pomaže u koncentraciji, što odmaže, kakvi uvjeti su nam potrebni za rad s najboljim ishodom, koje doba dana je idealno za određeni tip zadataka i sl. Već ako se prema tim saznanjima prilagodimo, možemo si povećati produktivnost. A onda prakticiranje mindfulnessa prema istraživanjima pomaže u povećanoj produktivnosti. Redovitim mindfulness tehnikama možemo smanjiti stres i ojačati naš fokus, a one se u malo vježbe mogu savladati. Veći je izazov biti ustrajan, ali i disciplina je nešto što se uči. 

Šta je lažna pozitiva i kako se nositi s tim?

– Lažna pozitiva je trend koji je u zadnje vrijeme uzeo maha i koji osobno ne podržavam jer je štetan. Podrazumijeva da se samo “pravimo” da je sve u redu i da smo sretni, a ignoriranje problema nikome ne koristi, pogotovo ne dugoročno.

Pozitivna psihologija, usprkos nazivu koji možda može zavarati, propagira suočavanje s neminovnim životnim izazovima i izgradnju psihološke otpornosti dok s druge strane ojačava našu dobru stranu života – naše snage, optimizam, ustrajnost, motivaciju i sl.. To je po meni ključ za ispunjen život, ne samozavaravanje da su stvari ružičastije nego što jesu. 

Kako se suočiti s “burnoutom”?

– Burnout je fenomen koji opterećuje pojedinca kao i kompanije i ima dalekosežne posljedice. Osobe koje ga dožive opisuju ga s potpunom iscrpljenosti, mentalnom distanciranosti i manjkom (ponekad i kompletnim) produktivnosti. Ponekad čujete i riječi: “Nemam više ništa za dati.” To je relativno kompleksna pojava do koje najčešće dolazi kombinacijom lošeg radnog okruženja (npr. nerazumni vremenski pritisak, nejasna očekivanja, pretjerano radno opterećenje, nedostatak priznanja ili čak i mobbing) i osobnih karakteristika (perfekcionizam, velika odgovornost, nemogućnost postavljanja granica i sl.). Za svakog pojedinca, kao i za tvrtke važno je uočavati simptome na vrijeme, a oni se mogu poklapati s pretjeranim stresom (iako postoje i neke specifičnosti). Svjedočim tome da u zadnje vrijeme tvrtke sve više ulažu u edukacije vezane uz prevenciju burnouta kako bi se rizici najgorih ishoda ipak smanjili što je dobra praksa. 

Kako kreirati pozitivno radno okruženje?

– Pozitivno radno okruženje je višeslojno, a ono što mu doprinosi su briga o wellbeingu zaposlenika, transparentnost, visoka razina profesionalnosti u komunikaciji, ulaganje u razvoj zaposlenika, posebice lidera, jasna i inspirativna vizija organizacije, gajenje povjerenja, podrške i suradnje i drugo. Veliku ulogu u uspješnom stvaranju takvog okruženja osim vodstva kompanija imaju i svi rukovoditelji koji u velikoj mjeri utječu na to kakva se atmosfera i vrijednosti gaje. Drago mi je vidjeti da sve više kompanija ulaže u stvaranje upravo takve kulture jer ona stvara zadovoljnije zaposlenike, a na kraju i klijente pa i profit. To je win-win za sve uključene.