Marx.ba

(Foto: Ilustracija)

Redovna dnevna rutina mogla bi imati mnogo veći uticaj na naše zdravlje nego što mislimo. Prema istraživanju Univerziteta Missouri, dosljedan i predvidljiv dnevni ritam može tiho štititi tijelo od fizičkog bola i simptoma depresije, i to bez obzira na kvalitet sna, prenosi ScienceDaily.

Umjesto da se fokusiraju isključivo na noćni san, istraživači su odlučili sagledati širu sliku – način na koji se aktivnosti raspoređuju tokom cijelog dana. U istraživanju je učestvovalo 67 starijih osoba prosječne dobi od oko 68 godina. Od toga je 37 imalo dijagnozu hronične nesanice, dok je njih 30 spadalo u kategoriju dobrih spavača, bez značajnih problema sa snom. Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu Journal of Behavioral Medicine.

Kako bi izmjerili koliko je nečija rutina redovna, učesnici su tokom sedam dana bilježili vrijeme pet svakodnevnih aktivnosti – kada ustaju iz kreveta, kada ostvare prvi društveni kontakt, kada započnu glavnu dnevnu aktivnost ili posao, kada večeraju i kada odlaze na spavanje. Uz to su prijavljivali nivoe bola, simptome depresije i podatke o indeksu tjelesne mase.

Zaključak je bio jasan. Osobe koje su imale redovnu dnevnu rutinu prijavljivale su niže nivoe fizičkog bola i manje simptoma depresije u odnosu na one bez ustaljenog ritma, i to nezavisno od toga koliko su dobro spavale. Prema riječima Eunjin Tracy, docentice na Univerzitetu Missouri i autorice istraživanja, upravo je ta veza s bolom jedan od najzanimljivijih nalaza, jer je ranije bila slabo istražena.

Objašnjenje leži u takozvanom cirkadijalnom ritmu, unutrašnjem 24-satnom biološkom satu koji reguliše san, raspoloženje i mnoge druge tjelesne funkcije. Redovne aktivnosti djeluju kao signali koji tom unutrašnjem satu pomažu da ostane usklađen s ritmom dana i noći. Kada je cirkadijalni ritam dobro regulisan, tijelo funkcioniše ispravno, a kada se poremeti, javljaju se problemi.

Poseban problem predstavlja pojava koju stručnjaci nazivaju socijalni jet lag. Riječ je o situaciji u kojoj ljudi vikendom ustaju i liježu u znatno drugačije vrijeme nego radnim danima, čime remete vlastiti unutrašnji sat. Tracy naglašava da održavanje sličnog rasporeda tokom cijele sedmice može smanjiti te poremećaje i pomoći tijelu da ostane usklađeno. Kako sama kaže, kao neko ko svaki dan ustaje i liježe u isto vrijeme, smatra da redovna rutina može koristiti ljudima svih uzrasta.

Autori ipak upozoravaju na nekoliko važnih ograničenja. Uzorak je bio mali, a svi podaci temeljili su se na samoprijavljivanju učesnika, što nije uvijek potpuno precizno. Osim toga, mjerenje je obavljeno samo jednom, pa istraživanje pokazuje samo povezanost, a ne i dokaz da rutina direktno uzrokuje bolje zdravlje. Zbog toga naučnici pozivaju na dodatna, duža istraživanja koja bi pratila ljude tokom vremena. Ipak, poruka je ohrabrujuća – nešto tako jednostavno kao što je predvidljiv dnevni raspored moglo bi biti pristupačan način da unaprijedimo i tjelesno i mentalno zdravlje, posebno kod starijih osoba koje se bore s nesanicom.