Marx.ba

Mnogi ljudi vjeruju da su nalazišta uranija oskudna u odnosu na kritičnu ulogu koju igra u industriji nuklearne energije. Ovaj relativno mek, srebrnasto-svijetli metal u prirodnom stanju zapravo se nalazi u Zemljinoj kori više nego srebro ili zlato – ima ga približno isto koliko i kalaja.

Glavna primjena uranijuma je u proizvodnji električne energije u nuklearnim reaktorima. Izotop uranijum-235 se koristi kao gorivo u procesu nuklearne fuzije, gdje se kontrolisana lančana reakcija koristi za generisanje toplote koja se zatim pretvara u električnu energiju.

U vojne svrhe, uranij se koristi za proizvodnju nuklearnog oružja, poput atomske bombe ili nuklearnih projektila manje veličine. U medicini, posebno u radioterapiji, ima primjenu za liječenje različitih vrsta karcinoma. Radioaktivni izotopi uranijuma se koriste za zračenje tumorskih tkiva radi njihovog uništavanja.

U industriji maziva koristi se kao aditiv u pojedinim industrijskim mazivima i hidrauličnim tečnostima. U nekim slučajevima, uranij se koristi i u proizvodnji posebnih tipova stakla, dajući mu karakterističnu zelenu ili žutu boju.

Postoje berze koje omogućavaju direktno trgovanje uranijom putem kupovine i prodaje fizičkog uranija ili preko finansijskih instrumenata vezanih za cijenu uranija, kao što su ETF-ovi (Exchange-Traded Funds) ili akcije rudarskih kompanija koje se bave uranijom.

Investitori mogu trgovati ugovorima o terminskom poslovanju na robnim berzama ili putem specijalizovanih platformi. Ovi ugovori omogućavaju kupovinu ili prodaju određene količine uranija po unaprijed određenoj cijeni i datumu isporuke (fjučersi). Pored toga, neke rudarske kompanije ili distributeri direktno trguju uranijom sa proizvođačima nuklearne energije ili drugim krajnjim korisnicima.

Investitori mogu trgovati i opcionim ugovorima koji im omogućavaju pravo, ali ne i obavezu, da kupe ili prodaju uranij po određenoj cijeni u određenom vremenskom periodu.

Tržište uranija može biti prilično kompleksno i zahtijeva pažljivo praćenje cijena, političkih faktora i regulatornih promjena koje mogu utjecati na ponudu i potražnju. Pri trgovanju uranijom, investitori često uzimaju u obzir faktore kao što su globalna potražnja za nuklearnom energijom, politička stabilnost u zemljama proizvođačima uranija, regulatorni propisi i tehnološki razvoj alternativnih izvora energije.

Jedno od najvećih tržišta za uranij je Njujorška merkantilna berza, a ovog januara dostignut je 16-godišnji maksimum od 106 dolara po funti, što bi preneseno bilo oko 220 dolara po kilogramu rude uranija.

Najveće svjetske rezerve uranija nalaze se u Australiji, Kazahstanu i Kanadi. Ove tri zemlje obuhvataju oko polovine svih svjetskih rezervi.

Australija se jasno ističe, sa više od 1,7 miliona tona uranija (28 posto poznatih svjetskih rezervi). Rudnik Olympic Dam, koji se nalazi oko 600 kilometara sjeverno od Adelejda, najveće je pojedinačno nalazište uranija na svijetu – i također, zanimljivo, četvrto najveće nalazište bakra.

Rusija i Namibija imaju otprilike istu količinu rezervi uranija, i nalaze se na četvrtom i petom mjestu liste koju je sačinila Svjetska nuklearna asocijacija, sa po osam posto globalnih rezervi u svakoj, što iznosi otprilike 470.000 tona.

Južna Afrika, Brazil i Niger imaju po pet posto ukupnih svjetskih depozita. Deveta je Kina, sa nešto manje od četiri posto udjela, dok je deseta Mongolija, sa oko dva procenta.

U pitanju su podaci zasnovani na poznatim rezervama uranija koje je moguće ekonomično iskopati. Ukupna količina svjetskog uranija nije tačno poznata. U stvari, svjetske poznate rezerve uranija porasle su za oko 25 posto samo u posljednjoj deceniji, zahvaljujući boljoj tehnologiji koja poboljšava istraživanja.

U međuvremenu, nisu sva nalazišta uranija jednaka. Na primjer, u pomenutom rudniku Olympic Dam uranij se dobija kao nusproizvod vađenja bakra na istom mjestu. U Južnoj Africi se pojavljuje kao nusproizvod tokom obrade ruda u procesu iskopavanja zlata. Ovo je značajno zato što rude sa visokim koncentracijama dve supstance mogu povećati marže profita, jer se troškovi mogu podijeliti za dva različita proizvoda.