Marx.ba
Prošla, 2023. godina ipak nije bila “annus horribilis” koje smo se svi bojali. Na sreću, rizici, ponajviše u pogledu opskrbe energijom, nisu se ostvarili – barem ne u Evropi. Isto tako, godinu koja je pred nama možemo dočekati mirnije. Nada u “meko prizemljenje” globalne ekonomije još uvijek postoji, a finansijski krah i “tvrdo prizemljenje” su isključeni, stoji to u najnovijem priručniku procjene rizika po državama i sektorima za 2024. godinu ekonomista globalne kompanije Coface koja se bavi upravljanjem rizicima. Priručnik donosi analize i prognoze za 160 država i 13 sektora djelatnosti.
Kako u uvodniku objašnjava, Xavier Durand, izvršni direktor Cofacea, očekuje se da će globalna ekonomija porasti za oko 2,5 posto, unatoč prošlogodišnjim izazovima poput bankarske krize u SAD, sukoba na Bliskom istoku, slabljenju ekonomije Kine te turbulentnom monetarnom i finansijskom okruženju u SAD i Evropi. Zahvaljujući otpornosti bilanci korporacija, u 2023. ostvaren je bolji rezultat od očekivanog. Međutim, najnovije brojke pokazuju da se štednje i novčani tokovi značajno smanjuju, dok su nesolventnosti poduzeća u snažnom porastu. Za tekuću je godinu, smatra Durand, jedino sigurno da nam na ekonomskom polju neće nedostajati iznenađenja.
– Događaji posljednjih godina pokazali su nam da se historija ubrzava, a bilo bi čudno da je 2024. godina iznimka. Tim više što će godina biti posebno naporna zbog parlamentarnih i/ili predsjedničkim izborima u 70 zemalja koje čine više od polovice svjetskog stanovništva i BDP-a. Od Tajvana prije nekoliko sedmica pa do SAD u novembru, glasači će biti pozvani na birališta u Indiji, Pakistanu, Južnoj Africi i Iranu… Da ne spominjemo evropske izbore koji će se održati ovog proljeća, u kontekstu pojačanih društvenih napetosti i porasta populizma svih vrsta, naveo je Durand, koji očekuje usporavanje globalne ekonomije, ponajviše zbog usporavanja rasta razvijenih ekonomija poput SAD i Kine.
– Evropa bi sa svoje strane trebala blago ubrzati pod utjecajem očekivanog oporavka njemačke ekonomije, iako će rast na Starom kontinentu ostati ispod potencijala – +0,9 posto. Naposljetku, slabljenje dolara i kamatnih stopa trebalo bi dati malo prostora za disanje ekonomijama u nastajanju suočenim s ograničenjima pristupa vanjskom (re)financiranju, smatra Durand.
Dakle, glavni će izvor nestabilnosti u većini razvijenih zemalja biti sukob između restriktivnih monetarnih politika s jedne i ekspanzivnih fiskalnih politika s druge strane. Porast cijena usluga, još uvijek u rasponu od 4 do 5 posto u odnosu na prethodnu godinu, pokazuje da je bitka s inflacijom uvelike u toku, ali još nije dobivena.
Svakog tromjesečja Coface pregledava 13 sektora u 28 zemalja (koje predstavljaju približno 83 posto globalnog BDP-a) u šest glavnih regija svijeta. Kako bi procijenio kreditne rizike zemalja i sektora, Coface koristi podatke o korporativnim plaćanjima širom svijeta, obrađuje finansijske podatke te analizira rizike povezane sa strukturnim promjenama koje se mogu dogoditi u nekom sektoru ili zemlji.
Što se tiče rizika među ekonomskim sektorima, u Srednjoj i Istočnoj Evropi najveći rizik imaju građevinarstvo, tekstilna industrija, transport i drvna industrija. Visok je rizik i pred hemijskom, metalnom i industrijom papira te energetikom, dok poljoprivreda, prehrambena i automobilska industrija, ICT te maloprodaja imaju srednji rizik. Jedino sektor farmaceutskih proizvoda ima nizak rizik od ekonomskih šokova, piše Lider.