Profesor Azrudin Husika za Marx.ba: Smanjenje potrošnje energije ulaganjem u energijsku efikasnost mora biti jedan od glavnih ciljeva energetske tranzicije
N. D. Pred Bosnom i Hercegovinom su neminovni izazovi energetske tranzicije. Naša zemlja će morati učiniti mnogo toga kako bi se što više primakla na nivo drugih zemalja, prije svega onih u Evropskoj uniji. Posao jeste obiman, ali nema dileme da s tim treba krenuti odmah jer u nekim segmentima dosta kasnimo. Na ovu temu razgovarali smo sa prof.dr Azrudinom Husikom, profesorom na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, stručnjakom koji može pomoći mnogo na putu onoga što je pred našom zemljom. Šta očekuje Bosnu i Hercegovinu kada se radi o energetskoj tranziciji? – Očekuje nas liberalizacija tržišta energenata. Posebno je tu značajno napomenuti liberalizaciju tržišta električne energije, što onda otvara put i za bržu dekarbonizaciju, odnosno obnovljive izvore energije i energijsku efikasnost. Evropska unija uvodi takve tržišne mehanizme koji otežavaju, odnosno čine nekonkuretnom energiju koja dolazi iz fosilnih goriva. Mi smo se kao država opredjelili prema tome i ono što treba naglasiti jeste da uopšte ne bi bilo dobro preispitivati tu odluku. Naravno, svaka odluka se može preispitati, ali treba prihvatiti ono što smo već potpisali kroz Sporazum o energetskoj zajednici i Sofijsku deklaraciju, što uključuje zelenu agendu za zemlje zapadnog Balkana i klimatsku neutralnost do 2050. godine. Dakle, to je okosnica energetske politike BiH kao i zemalja Evropske unije. Odustajanje od takve politike bi ozbiljno ugrozilo puta ka Evropskoj uniji. Koja je najbitnija karakteristika energetske tranzicije u svijetu, pa i one koja čeka nas? – Glavna karakteristika energetske tranzicije jeste prelazak sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije uz tržišne mehanizme kao što je trgovanje emisijama stakleničkih gasova, gdje svi oni koji emituju određenu količinu stakleničkih gasova, u prvom redu ugljen dioksida, morat će plaćati dozvole za emitovanje. Ne radi se ni o kakvim kaznama ni penalima kako možemo čuti u nekim medijima, već je to jednostavno dodatni namet na energiju koja dolazi iz fosilnih goriva. Uz to tranzicija vodi ka decentralizaciji energijskog sistema i mogućnosti za građane da ulažu u vlastite elektrane i na taj način smanje svoje troškove za energiju ili da ostvare prihod od prodaje na tržištu. Šta nam se može dogoditi ukoliko se u skoro vrijeme ne prilagodimo na takav sistem? – Ako ne uvedemo sistem trgovanja emisijama i još neke druge mjere za dekarbonizaciju naša privreda će postajati sve manje konkurentna. EU je već od prije par mjeseci ozvaničila uvođenje mehanizma koji se odnosi na plaćanje dodatnih naknada na robu koja dolazi iz područja koja nemaju sistem trgovanja emisijama kao što ga imaju zemlje u EU, tako da svi oni koji uvoze robu iz zemalja kao što je BiH, moraju platiti dodatnu naknadu za svoju robu srazmjeno emisiji ugljen dioksida koja je nastala tokom proizvodnje te robe. Plaćanje naknade kroz ovaj mehanizam za emisije ugljen dioksida će početi od 2026. godine, do tada kompanije koje izvoze proizvode kao što su električna energija, proizvodi od čelika, aluminijuma i dr. moraju da izvještavaju o svojim emisijama. Koliki bi to utjecaj moglo imati na bh. ekonomiju? – Oko 10 posto izvoza iz BiH je pod utjecajem tog mehanizma, jer 10 posto roba koje su obuhvaćene tim mehanizmom (tzv. CBAM) izvozimo u Evropsku uniju, što znači da će već od 2026. godine, ako ništa ne poduzmemo u smislu dekarbonizacije tj. smanjenja korištenja fosilnih goriva, tih 10 posto izvoza će biti nekonkuretno na tržištu EU. Zbog dodatnog troška za preduzeća, bojim se da bi odgovor opet mogao biti zaustavljanje rasta plaća, zalaganje za jeftinu energiju i onda bismo ostali u nekoj pat poziciji. Moramo energetsku tranziciju shvatiti ozbiljno i krenuti, ne samo u ono što se u javnosti dominantno vidi kada pričamo o energetskoj tranziciji, a to su novi kapaciteti o obnovljivim izvorima energije, nego puno šire moramo sagledavati energetsku tranziciju, od energetske efikasnosti kućanskih uređaja, zatim zgrada, organizacije energetike na lokalnom nivou kroz sisteme daljinskih grijanja, centraliziranih hlađenja, pripreme sanitarne vode itd., a sve s ciljem da upravljamo troškovima za energiju, a ne samo cijenama. Šta je po Vama najbitnije kada se radi o energetskoj tranziciji? – Sve gore navedeno je usko vezano za izazove koje donosi enegetska tranzicija, ali ono što je dominantno u medijima, a nažalost i u dijelu stručne javnosti jeste priča o tome koliko ćemo mi napraviti nekih novih kapaciteta za proizvodnju električne energije. Moramo početi od potreba za energijom, njih redukovati mjerama energijske efikasnosti, neke potrebe pomjeriti iz nekog perioda godine, sedmice, dana, u neke druge periode. Dakle, treba upravljati našim potrebama za energijom, uvesti sisteme upravljanja energijom u industrijska preduzeća, a paralelno s tim razmišljati kakav proizvodni miks da imamo do 2050. godine sa nekim prolaznim vremenom u 2030. godini. Udio uglja u prizvodnji energije se mora smanjivati, kako gledate na taj proces? – Kada govorimo o energijskom miksu u proizvodnji električne energije, onda treba imati na umu da moramo postepeno smanjivati udio uglja u proizvodnji električne energije upravo zbog tržišnih mehanizama koje sam pomenuo i nekonkurentnosti te energije i u sadašnjem trenutku, kada nemamo te mehanizme, a pogotovo nakon njihovog uvođenja što nas dovodi do onoga za šta je u proteklih nekoliko godina javnost najzainteresovanija, a to je da je prošlo vrijeme izgradnje novih termolektrana na ugalj, pa u tom smislu i neizgradnje Bloka 7 u Termolektrani Tuzla. To je projekat koji je bio aktuelan, ali s obzirom na dešavanja u proteklih pet ili šest godina, njegovo vrijeme je prošlo. Zakasnili smo s tom izgradnjom jer moramo do 2050. u potpunosti dekarbonizirati, tj. prestati proizvoditi električnu energiju iz fosilnih goriva. Jednostavno nema vremena da se Blok 7 napravi i da onda radi puni životni vijek da bi se ta investicija isplatila, bez obzira što bi to značilo gašenje nekih postojećih blokova i manju potrošnju uglja za istu proizvodnju električne energije. Postojeće termoelektrane na ugalj treba da nam posluže za energetsku tranziciju do 2050. godine. Sada se tu otvara niz krupnih izazova kako sa ovako starim termolektranama, osim Termoelektrane Stanari koja je nova, a koja svoju energiju uglavnom izvozi, kako doći do klimatske neutralnosti do 2050. godine. Koja bi preporukama bila vladama u BiH? – Vlade na svim nivoima trebalo bi
Trebat će velike količine struje: Potražnja energije za e-vozila brzo će rasti
Marx.ba U Evropi će potrošnja struje za električne automobile i kamione sa sadašnjih 16 teravat sati do 2040. vjerovatno dostići 355 teravat sati godišnje. U odnosu na ukupnu količinu struje koja se trenutno proizvodi u Evropskoj uniji, to je povećanje potražnje od 13 posto, objavila je konsultantska kompanija PwC. PwC je proračune napravila zajedno sa institutom Fraunhofer za istraživanje sistema i inovacija, prenosi DPA. Očekuje se da će do 2040. svi novoregistrovani automobili i kamioni u Evropskoj uniji biti električni – na baterije, vodonik ili gorive ćelije. Do tada će, pretpostavlja se, 70 posto automobila i 65 posto kamiona i dalje da ide na benzin ili dizel. – Tako da će proći još dosta vremena prije nego što vidimo pretežno električna vozila u pogonu i da ona istisnu motor sa unutrašnjim sagorijevanjem, rekao je stručnjak PwC-a Filip Roze. Međutim, pošto se starija vozila koriste manje od novih, emisija CO2 direktno na putu će se do 2040. vjerovatno prepoloviti.
Povećanje energetske učinkovitosti najpoželjniji je način unaprjeđenja doma
Marx.ba Povećanje energetske učinkovitosti najpoželjniji je način unaprjeđenja doma prema 86 posto potrošača u novom istraživanju kompanije Schneider Electrica. Visoko na toj listi su i druga poboljšanja vezana uz korištenje energije, primjerice energetska sigurnost je na drugom mjestu (83 posto), nakon koje slijedi hlađenje (79 posto) i energetska neovisnost (78 posto). Prema rezultatima ovogodišnjeg istraživanja, utjecaj nedavnih globalnih energetskih kriza na cijene potakao je na promjenu ponašanja i veću štednju energije u domaćinstvima. Tokom zimskog perioda između 2022. i 2023. godine 75 posto ispitanika je smanjilo potrošnju električne energije, pri čemu je 72 posto njih to učinilo radi smanjenja iznosa računa za energiju, dok je jedna trećina to učinila radi smanjenja emisija ugljika. Istraživanje je provedeno među više od 9.000 potrošača u Australiji, Francuskoj, Njemačkoj, Španiji, Švedskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama, a ispitivalo je i njihove načine za smanjenje potrošnje energije tokom proteklih 12 mjeseci. Primjerice, 45 posto ispitanika to čini prelaskom na LED sijalice, 24 posto mjeri potrošnju energije kući, a 16 posto je ugradilo pametni termostat. Prema istraživanju, sedam od deset potrošača prepoznaje važnost održivosti i suočavanja s klimatskim promjenama, a 81 posto ispitanika istaklo je važnost ispunjavanja obaveza „net-zero“ ciljeva svake države. Međutim, više od polovice ispitanika smatra da je odgovornost za smanjenje emisija na pojedincima. Iako više od polovice (55 posto) potrošača smatra važnim postići ugljičnu neutralnost svog doma tokom života, 40 posto ih smatra malo vjerovatnim da će se to dogoditi što je za 4 postotna boda više u usporedbi s istraživanjem iz 2021. godine. Kada ih se pita o posljedicama globalnog porasta temperature iznad 1,5 °C, ispitanike primarno brinu troškovi života, pri čemu je 86 posto zabrinuto zbog viših računa za grijanje i hlađenje. Potrošači smatraju potrošnju energije u domaćinstvu prioritetom, a 68 posto ih nastoji smanjiti potrošnju energije kod kuće. Zanimanje za tehnologiju koja pomaže u praćenju i smanjenju potrošnje energije je veliko. Više od 60 posto ispitanih želi pratiti svoju dnevnu potrošnju energije, a 40 posto smatra pametnu tehnologiju za domačinstva jednostavnim i pristupačnim načinom smanjenja računa za energiju. Unatoč kontinuiranim finansijskim pritiscima, domaćinstva su spremna uložiti značajna sredstva u mjere energetske učinkovitosti, odnosno prosječno 1.926 eura u sljedećih 12 mjeseci. Pametna i održiva rješenja za domačinstva koja pomažu u učinkovitijem upravljanju energijom postaju popularna. Sve je veća popularnost pametnih i održivih rješenja za učinkovitije upravljanje energijom u domačinstvima. Tako je, primjerice, interes za pametne termostate i pametni nadzor potrošnje energije porastao za 3 odnosno 4 postotna boda u usporedbi s rezultatima istraživanja iz 2021. godine. Povećana popularnost rješenja za pametne domove, kao što su rješenja Schneider Electrica za automatizaciju i nadzor proizvodnje, skladištenja i troškova energije u domovima, također mijenjaju percepciju ljudi o postizanju „net-zero“ ciljeva. Ispitanici koji već danas posjeduju i koriste pametnu tehnologiju u svojim domovima dvostruko su optimističniji u pogledu postizanja nultih emisija ugljika u usporedbi s onima koji to još nisu učinili. – S obzirom na aktuelne nestabilnosti cijena energenata i rastuću zabrinutost zbog klimatske krize, potrošnja energije domaćinstava postala je centar pažnje. Razgovarajući s više od 9.000 potrošača širom svijeta, dobili smo vrijedan uvid u izazove, prilike i ključne pokretače povezane sa održivosti i energetskom učinkovitošću u domaćinstvima, rekao je Michael Lotfy Gierges, izvršni potpredsjednik odjela Home & Distribution u kompaniji Schneider Electric. Kako je rekao, kao i u prethodnom istraživanju, ponavlja se zaključak kako je promjena ponašanja ključna za postizanje manjih računa za energiju i emisija ugljika. – Ohrabrujuće je vidjeti potrošače širom svijeta koji prihvataju održivost kao način života i unaprjeđuju svoj dom za vlastitu korist, ali i za korist cijelog društva, dodao je.
Globalni proboj prema čistoj energiji: Zemlje koje predvode razvoj vodoničkih cjevovoda
Marx.ba Vodonički gasovodi brzo napreduju širom svijeta, predstavljajući ključni razvoj u potrazi za čistom energijom. Dok je proizvodnja čiste energije ključna, njen uticaj na emisije se stvarno ostvaruje kada je besprijekorno povezana sa potrošačima. Za razliku od vidljivih dalekovoda za električnu energiju, vodonički gasovodi operišu iza scene, ali su neophodni za vođenje energetske tranzicije. Evropa je na čelu s oko 1.600 km vodoničkih gasovoda. Velika promena je “SoutH2 Koridor”, mreža od 3.300 km koja obuhvata Austriju, Njemačku, Italiju i povezuje se sa Sjevernom Afrikom. Ovaj koridor bi mogao ispuniti 40% ciljeva EU RePowerEU za vodonik. Šira vizija, “Evropska vodonička kičma”, planira postizanje 11.600 km gasovoda do 2030. godine i skoro 40.000 km do 2040. godine, uključujući podvodnu liniju od Barselone do Marseja. Danska, pokrenuta svojom obimnom proizvodnjom vetra, planira predvoditi Evropu, projektujući 35% novih vodoničkih gasovoda u svijetu do 2026. godine. Sa druge strene, Oman prednjači među pojedinačnim zemljama, planirajući liniju od 1.000 km, značajni gasovodi uključuju Snam vodonički put u Italiji i tri planirane linije u Kini – Ulanqab Beijing, Shandong Hydrogen i Ningxia Hui Autonomous Region Hydrogen. Sjeverna Amerika razmatra vodoničke gasovode, sa postojećih 1.600 km u SAD i projektom u Kvebeku, Kanada, dok Latinska Amerika, sa 11 zemalja koje imaju strategije za vodonik, ima značajan potencijal za jeftin, niskougljenični vodonik. Čile, sa ciljem da proizvodi najjeftiniji vodonik na svijetu do 2030. godine, želi biti među tri vodeća izvoznika vodonika do 2040. godine, razmatrajući i kako bi se gasovodi prirodnog gasa mogli koristiti za prevoz vodonika. Na Bliskom Istoku, Saudijska Arabija, UAE i Katar žele postati ključni izvoznici vodonika, udvostručavajući svoje planirane kapacitete za čisti vodonik. Očekivano u Aziji, Kina dominira izgradnjom vodoničkih gasovoda, dok je planirani Ekonomski koridor Indija-Bliski Istok-Evropa očekuje se da uključuje vodonički gasovod, sa ciljem omogućavanja izvoza u EU. Globalni zamah podupire inicijative poput Svjetskog ekonomskog foruma za ubrzanje čistog vodonika. Sa vodoničkim gasovodima koji postaju ključni igrači u trci ka neto emisijama do 2050. godine, svet svedoči transformacionom pomaku u energetskoj infrastrukturi.
Može i u planinama: Vertikalni solarni paneli postavljeni uz cestu
Marx.ba Švicarski kanton Appenzell Ausserrhoden ima lokalni ekološki cilj – do 2035. godine najmanje 40% vlastite potrošnje električne energije dobivati iz obnovljivih izvora. Kako bi postigli zacrtani cilj, prošle su godine udvostručili subvencije za postavljanje fotonaponskih elektrana, što je omogućilo širu primjenu te tehnologije i njezinu isplativost, iako je riječ o alpskom području, koje nije baš poznato po velikom broju sunčanih sati. Jedan od solarnih projekata, koje su također pokrenule lokalne vlasti, jest postavljanje niza vertikalnih solarnih panela na neobičnom mjestu – montirani su, naime, na potporni zid jedne lokalne ceste. Prije svega bilo je potrebno projektirati način učvršćenja tih panela te napraviti strukturne izračune kako bi oni mogli biti kvalitetno postavljeni na zid nagiba 75°. Na kraju je odlučeno da će se to obaviti mehaničkim konstrukcijama i hemijskim vezivnim sredstvima, kako se zidu ne bi narušila statika. Dodatno, paneli su morali biti zaštićeni od korozije zbog svoje blizine tlu, odnosno asfaltu kojim se kreću vozila. U konačnici, 756 staklenih fotonaponskih modula je nedavno postavljeno i pušteno u rad. Ukupna nazivna snaga instalacije je 325 kW, a procjenjuje se da će godišnje proizvoditi oko 230.000 kWh električne energije, što je otprilike usporedivo s godišnjom potrošnjom 52 četveročlana domaćinstva. Izvođači napominju da će zimi, zbog svog jedinstvenog položaja i niže putanje Sunca, ovi paneli imati viši prinos, a to je period godine kada kanton tradicionalno uvozi najveću količinu električne energije. Za projekt i izvedbu zaslužne su kompanije K2 Systems i ZENNA AG, a nije objavljen podatak o njegovim ukupnim troškovima, kako bismo se izračunali finansijska isplativost. No, Švicarci su vjerovatno našli kvalitetnu računicu za iskoristiti inače prazan zid uz ovu cestu. Energija proizvedena na ovom mjestu bit će preusmjerena u nacionalnu mrežu, a kanton će, kao vlasnik projekta, za to dobivati, kažu, “atraktivnu” naknadu za proizvodnju energije.
Vegetarijanski raketni motor: Stroj za proizvodnju čiste energije bez otpuštanja CO2
Marx.ba Brad Hartwig i njegov tim inženjera iz kompanije Arbor Energy and Resources Corporation, gradi specijalizirane elektrane za uklanjanje ugljičnog dioksida iz zraka. Zanimljivo je da su Hartwig i njegovi sauradnici bivši inženjeri u SpaceX-u, gdje su radili na razvoju raketnih motora, a iskustvo stečeno u Muskovoj svemirskoj kompaniji omogućilo im je da tu tehnologiju transferiraju u sistem koji otpadnu biomasu pretvara u sintetički plin, koji potom izgara u prisutnosti čistog kisika kako bi se proizveo čisti ugljični dioksid. Potom se komprimirani plin dovodi kroz kompaktne turbo strojeve slične onima koji se koriste u SpaceX-ovim raketama i omogućuje proizvodnju električne energije, što je jedan od glavnih ciljeva Hartwigove kompanije, koja se bavi i trajnim uklanjanjem CO2 iz atmosfere i njegovim upumpavanjem u zemlju u obliku vrlo guste superkritične tekućine. Motor na biomasu koji je u stanju koristiti biomasu za proizvodnju čiste energije bez otpuštanja CO2 u atmosferu Hartwig naziva vegetarijanskim raketnim motorom, a uspješno su ga testirali u Mojave Air and Space Portu u Kaliforniji. Arbor je već izradio prototip elektrane na biomasu pod nazivom Halycon. Proces počinje s prirodno nastalom otpadnom biomasom koja se prikuplja u saradnji s lokalnim poljoprivrednicima, državnim parkovima i nacionalnim šumama prije nego što se razgradi ili postane prijetnjom od šumskog požara. Nakon što se otpadna biomasa prikupi, usitnjava se nakon što se prethodno termički obradi kroz proces koji se zove torefikacija. Ovaj korak sličan je prženju zrna kafe i čini materijal lakim za mljevenje i stabilnijim, sprječavajući oslobađanje CO2 prirodnom razgradnjom. Kada toreficirana biomasa stigne do elektrane, učitava se u rasplinjač. U rasplinjaču, toreficirana biomasa prolazi niz hemijskih reakcija koje pretvaraju čvrstu biomasu u mješavinu plinovitog vodika, ugljičnog monoksida, ugljičnog dioksida i vode, smjesu poznatu kao sintetski plin. Svi minerali ili druge čvrste nečistoće koje se ne mogu pretvoriti ispadaju kao pepeo i mogu se prodati za upotrebu u poljoprivredi ili građevinarstvu. Sintetički plin iz rasplinjača dovodi se u komoru za sagorijevanje gdje se miješa s kisikom i izgara u reakciji sagorijevanja kisikom proizvodeći čisti ugljični dioksid, vodu i oslobađajući energiju u obliku topline. Ovaj visokotemperaturni i visokotlačni plin potpuno je zatvoren tako da može pretvoriti toplinu u električnu energiju, koristiti vodu i pohraniti 100% CO2 koji se uhvati. Izlazeći iz komore za sagorijevanje, vrući plinovi se šire kroz plinsku turbinu koja zatim vrti generator za proizvodnju električne energije koja se može prodati mreži kao fleksibilan izvor električne energije osnovnog opterećenja. Nakon što se izvuče sva energija, plinovi se hlade, a vodena para se kondenzira kao tekuća voda koja se može koristiti za poljoprivredu i piće.
Umjetna inteligencija bi mogla pomoći u izgradnji solarnih ploča od “čudesnog materijala”
Marx.ba Solarni paneli mogu značajno pridonijeti globalnoj tranziciji na obnovljive izvore energije, pogotovo ako se ostvare obećanja o čudesnim novim solarnim ćelijama na bazi perovskita. A upravo umjetna inteligencija pomaže inženjerima u izgradnji solarnih ploča od tog čudesnog materijala Perovskit je mineral kalcij-titanijevog oksida sa specifičnom kristalnom strukturom koja omogućava razvoj materijala s neobičnim svojstvima, pogodnima za najrazličitije tehnološke primjene. Otkriven je na Uralu 1839. godine, a svoj neobičan naziv dobio je po ruskom geologu Levu Aleksejeviču Perovskom. Već petnaestak godina nalazi se u fokusu istraživanja solarne energije jer njegova poluvodička hemijska i fizikalna svojstva obećavaju revoluciju u proizvodnji solarnih panela, a time i golem napredak u razvoju obnovljive energije. Svijetom solarnih ćelija još od sredine 20. stoljeća vladaju solari temeljeni na siliciju. Međutim njihova je proizvodnja relativno skupa, energetski zahtjevna i štetna za okoliš. Perovskiti se s druge strane mogu proizvoditi na sobnoj temperaturi, što ih čini jeftinima i ekološki prihvatljivima. Nadalje, silicij je krut i neproziran dok se perovskiti mogu modificirati da budu fleksibilni i prozirni. Koncept perovskitnih solarnih ćelija predstavljen je još 2006. godine. One se od tada smatraju najperspektivnijom visokoučinkovitom i jeftinom alternativom aktualnim ćelijama na bazi silicija, ali najveći problem s njihovim uvođenjem u komercijalnu proizvodnju bila je, dakle, njihova krhkost i nestabilnost. Prve perovskitne ćelije, koje je 2009. razvio japanski inženjer i elektrokemičar Tsutomu Miyasaka, radile su samo nekoliko minuta prije nego što bi se raspala njihova struktura. Prevladavanjem tog problema godinama se bave stručnjaci širom svijeta, a čini se da su naučnici sve bliže razvitku perovskitnih solarnih panela koji traju dovoljno dugo da budu komercijalno održivi. Koristeći se novim tehnikama mjerenja brzine “starenja” perovskita, tim naučnika utvrdio je da njihov panel može, na temperaturi od prosječno 35 stepeni Celzija, pod konstantnim osvjetljenjem raditi s učinkovitošću od 80 i više posto najmanje pet godina. To je ekvivalent od 30 godina rada u stvarnim atmosferskim uvjetima u gradu poput Princetona u New Jerseyju, tvrde naučnici. Budući da prosječan vijek trajanja silicijskih solarnih panela iznosi 25 do 30 godina, perovskitne ćelije postale su i više nego konkurentne. Ta obećavajuća tehnologija napokon je, kako se čini, postala sadašnjost. Naučnici su, piše The Independent, uspješno izgradili novi sistem koji koristi umjetnu inteligenciju da bi pokušali otkriti kako bolje izgraditi te slojeve. Umjesto pretraživanja videozapisa da bi otkrili kako i funkcioniraju različiti slojevi, istraživači su uspjeli uvježbati računarski sistem da uoči skrivene znakove dobrih i loših premaza. Nakon što je sistem izgrađen, mogao se bolje koristiti i pomoći razumjeti kako promijeniti proizvodnju da bi ona bila učinkovitija, rekli su istraživači. – Ovo su jako uzbudljivi rezultati, rekao je Ulrich W. Paetzold, istraživač s Instituta za tehnologiju u Karlsruheu, koji je radio na novoj studiji. – Zahvaljujući kombiniranoj upotrebi umjetne inteligencije, imamo čvrst trag i znamo koje je parametre potrebno promijeniti na prvom mjestu kako bismo poboljšali proizvodnju. Sada možemo ciljano provoditi svoje eksperimente i više nismo prisiljeni tražiti iglu u plastu sijena. Ovo je plan za daljnja istraživanja koja se također odnose na mnoge druge aspekte energije i znanosti o materijalima, ustvrdio je Paetzold. Naučnici su dugo bili uzbuđeni zbog mogućnosti razvoja novih perovskitnih tandemskih solarnih ćelija koje bi mogle doći do masovne proizvodnje iznačajno poboljšane učinkovitosti – veće od 33 posto – što je značajno više od mogućnosti konvencionalnih silicijskih solarnih ćelija. Tandemske solarne ćelije također imaju niz prednosti. Oslanjaju se na jeftine sirovine i mogu se napraviti relativno jednostavno. Međutim inženjeri su se suočili s problemom njihove jeftine i široke proizvodnje. Kako bi bili učinkoviti, proizvođači moraju napraviti vrlo tanak, visokokvalitetni sloj perovskita, a to je teško učiniti. Pritom se oslanjaju na složen proces koji značajno varira, uz niz pokušaja i pogrešaka na tom putu.
Nova potraga: Da li stijene mogu proizvoditi čistu energiju
Marx.ba Slijedeća revolucija zelene energije možda će započeti baš ispod naših nogu. To je ideja iza projekta Univerziteta Boulder iz Kolorada koji će istražiti mogućnost dobijanja vodonika iz stijena kako bi se obezbijedila čista energija širom svijeta. – Posljednjih godina došlo je do rasta broja kompanija koje širom svijeta traže podzemne rezerve geološkog vodonika koje mogu da iskoriste, rekla je Alexis Tamplthon, profesor na Odjeljenju za geološke nauke koji vodi projekat. – Želimo saznati možemo li da stimulirati proizvodnju vodonika iz stijena, stvarajući novi gas u dovoljnoj mjeri koja je dovoljna da bude ekonomična, rekla je. Ona je objasnila da kada se voda pomiješa sa mineralima bogatim željezom duboko unutar kore planete, prateće reakcije mogu stvoriti džepove vodoničnog gasa. Ove rezerve bi, teoretski, mogle postati značajan izvor održive energije. Kada se vodonik sagorijeva da bi se proizvela energija, on ne emituje gasove staklene bašte, jedini nusproizvod, u stvari, je voda. Naučnici će prvo morati da utvrde da moguće doći do ovakvih rezervi vodonika i izneti ih na površinu bez negativnih posljedica po životnu sredinu ili ljudske zajednice, a da pri tome to bude u dovoljno velikim količinama da se zadovolje rastuće globalne potrebe za energijom. Nakon toga će sprovesti eksperimente u laboratoriji, a zatim stotinama metara ispod površine Zemlje da vide da li mogu da stvore uslove koji bi podstakli generisanje više vodonika nego što to inače čini prirodnim procesima. Da bi ovo saznali, istraživači će izbušiti bušotine i ubrizgati vodu u formacije stijena bogatih željezom koje se nazivaju peridotiti kako bi se potencijalno pokrenule hemijske reakcije koje generišu vodonik. Istovremeno će morati pokušati da spriječe bakterije koje žive pod zemljom da pojedu zalihe novonastalog gasa.
Stabla koja stvaraju energiju: Godišnje proizvedu dovoljno struje za četveročlanu porodicu
Marx.ba Posebna vrsta tzv. “vjetrovitog stabla” može proizvoditi obnovljivu energiju u urbanim sredinama. Riječ je o mikro turbinama na vjetar koje su inspirirane prirodom i dizajnirane tako da izgledaju poput drveća, a svojom funkcionalnošću rješavaju neke od najvećih izazova zelene tranzicije. – Budući da je biomorfan, ljudi na prvi pogled ne mogu vidjeti da se radi o obnovljivom sistemu, kazao je Luc Eric Krief, vlasnik New World Winda, francuske kompanije koja stoji iza tehnologije “Aeroleaf”. Kako javlja Euronews, ova metalna “stabla” imaju grane na čijim se vrhovima nalaze mikro vjetroturbine koje izgledom podsjećaju na lišće. – Nema vizuelnog zagađenja i možemo postaviti klupu oko stabla na koju ljudi mogu sjediti, dodao je Krief. Boja debla i lišća također se može prilagoditi. Kompaktna stabla Visoka između pet i 10 metara, stabla su kompaktna, što ih čini jednostavnim za postavljanje – čak i u urbanim sredinama – bez većih inženjerskih radova. Nakon što je turbina postavljena, jedan nosač i tri šarafa su sve što je potrebno za dovršetak konstrukcije. Njihova veličina također eliminira neke druge probleme s kojima se suočavaju divovske turbine, poput sudara ptica. Osim toga, rade u tišini. Nadalje, umjesto da budu spojene na nacionalnu mrežu, turbine daju energiju izravno u postojeći električni sistem zgrade. Firma koja stoji iza ovog neobičnog stabla ne namjerava ovdje stati. Naprotiv, već rade na novom dizajnu kojim bi utrostručiti proizvodnju snage Aeroleafa. Jedan list moći će proizvesti do 1.000 kilovat sati (kWh) godišnje. Održivo rješenje Iako je malo vjerovatno da će uvjeti vjetra ostati postojani tokom čitavog sata, u normalnim uvjetima od 8 m/s, jedan WindTree mogao bi proizvesti gotovo 18.000 kWh godišnje, dovoljno za napajanje četveročlanog domaćinstva. To bi moglo smanjiti godišnju emisiju CO2 u domu za više od 12 tona. Za usporedbu, solarni sistem snage 4 kW na kući prosječne veličine može proizvesti do oko 3.000 kWh električne energije godišnje, prema Project Solar UK. Industrijski časopis Energy Business Review ove je godine New World Wind prepoznao kao jednog od 10 najboljih pružatelja rješenja za energetsku održivost u Evropi. Do sada je firma instalirala 130 uređaja širom svijeta, od Evrope preko SAD do Južne Koreje. Većina klijenata kompanije su komercijalni – uključujući British American Tobacco u Italiji, Phoenix Contact u Njemačkoj, Deloitte u SAD i L’Oreal u Francuskoj.
Berzanske robe: Cijene energije pale, metali i agri robe u padu ili stagniraju, centralne banke kupuju zlato
Marx.ba Iza nas je još jedna sedmica u kojem je, kada su berzanske robe u pitanju, cijena energije pala, dok su cijene metala i agri roba ili pale ili stagnirale, uz poneke izuzetke koje su zabilježile rast cijene na semičnom nivou. Nafta i kratkoročni trend pada cijene je i dalje u fokusu i glavni razlog zašto su indeksi koji prate kretanje berzanskih roba pali na sedmičnom nivou, piše Lider. Što se tiče nove sedmice pred nama, fokus tržišta ponovno će biti na makoekonomske pokazatelje, konkretno na vrlo važne podatke o inflaciji u SAD, koje će biti važna podloga za odluku FED-a kasnije o kamatnim stopama, ali će imati u utjecaja na kretanje američkog dolara. U agri svijetu, nakon što je USDA izvještaj iza nas, fokus se okreće na potražnju u SAD-u i vrijeme u Južnoj Americi, dok tekući ratovi u Ukrajini i Gazi nastavljaju pružati neizvjesnu, a iznad svega neželjenu geopolitičku pozadinu. Politika će također igrati ulogu, u obliku drugog kruga argentinskih predsjedničkih izbora sljedeće nedjelje. Moody‘s je snizio izglede kreditnog rejtinga SAD sa stabilnih na negativne, navodeći zabrinutost zbog velikih fiskalnih deficita i enormnog rasta duga. Nakon sniženja, cijena Credit Default Swaps (CDS), mjera kreditnog rizika koju percipira vlada SAD, dosegla je najviši nivo od vrhunca pandemije COVID-19 2020. godine. Prema Međunarodnom monetarnom fondu, brzi rast plaća mogao bi zadržati inflaciju visokom duže nego što se očekivalo, a ESB bi sljedeće godine trebao zadržati stope na ili blizu rekordnih nivoa kako bi učinkovito ugasio pritiske na cijene. Utjecaj na robe i opskrbni lanac Već je u više navrata u zadnjih godinu-dvije komentirano koliko je geopolitika postala utjecajna na kretanje cijena berzanskih roba. Trenutno je nekoliko stvari na koje treba obratiti pažnju jer će potencijalno neke od njih imati posljedice na robe i dio opskrbnog lanca. Možda je još rano za reći, ali čini se kao da idemo prema podjeli Ukrajine na dva dijela. Dio koji okupiraju Rusi postat će Rusija, a ostatak će se pridružiti Evropskoj uniji. Anglo-američki projekt, preko Evropske komisije, također je spojiti Moldaviju i Gruziju s EU-om. U tom scenariju, ukrajinska agri roba vidjet će luku Constanta i kopneni put do Unije kao svoje glavne izlaze. To će povećati konkurenciju, prema EU proizvodnji, ne samo u ratarskim nego i u stočarskim proizvodima, jer će Kijev imati povlaštene kanale za svoj izvoz, piše u analizi Lidera. Osim toga, SAD želi udaljiti Brazil od Kine. CIA-ina javna intervencija u korist Lule na prošlim izborima već je bila snažan signal. Sada SAD i Britanija guraju EU prema Brazilu, kako bi potaknuli uvoz iz te zemlje. To će imati utjecaj na cijene mesa. Na ovo treba nadovezati činjenicu da se Njemačka i Nizozemska zalažu za smanjenje broja životinja za uzgoj stoke u EU za 30 posto, uz izgovor dobrobiti životinja, dok je očito realnost napraviti prostor za uvozne proizvode. Ovdje treba nadodati i Indiju. Trenutno se radi na sporazumu o slobodnoj trgovini s EU. Angloamerikanci su uspjeli odvojiti Indiju od BRICS-a i za izbor uzvraćaju većim izvozom u EU i favoriziraju senzacionalno širenje u Africi. U Kongu, Angoli i Keniji izravna ulaganja Indije premašuju dvije milijarde dolara, čemu je Svjetska banka dodala 600 miliona dolara godišnje, što je 600 posto više u usporedbi s prije 12 mjeseci. Dugoročno, u Africi se nazire sukob između Indije s jedne strane, podržane od Zapada, te Rusije i Kine s druge strane. Za kraj, Zapad daje sve od sebe da spriječi stvaranje novog “Puta svile” koji prolazi kroz Iran. Zbog toga je posljednjih godina Zapadu postao drag Ilham Aliyev, azerbajdžanski predsjednik, koji je uvjerio Indiju da ne povezuje svoj koridor s lukom Chabahar i da ga zamijeni prolazom kroz Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju i Izrael. Projekt komercijalnog koridora prolazi kroz Gazu, pa i to može dodatno pojasniti trenutnu situaciju. Kineski izvoz pao je šesti uzastopni mjesec u oktobru, za 6,4 posto na godišnjem nivou, što je bio mnogo veći pad od pada od 3,3 posto koji je očekivalo tržište. U međuvremenu, uvoz je porastao 3 posto na godišnjem nivou u oktobru, uglavnom zbog robnih pošiljki koje dolaze u Kinu dok ona gradi zalihe energije zbog nacionalne sigurnosti. Ukupni trgovinski suficit Kine u oktobru je iznosio 56,5 milijardi dolara, što je pad sa 77,7 milijardi dolara u septembru. Bilateralna trgovina s Rusijom porasla je za 12,2 posto na godišnjem nivou, dok je trgovina sa zemljama sudionicama inicijative ‘Belt and Road‘ porasla za 3,2 posto. Međutim, to nije moglo nadoknaditi izgubljenu trgovinu s Evropom i SAD-om. Izvoz u Evropu smanjio se za 12,6 posto na godišnjoj razini, dok su isporuke u SAD pale za 8,2 posto zbog razduživanja. Cijene nafte i plina u padu Na svjetskim su tržištima cijene nafte pale su tri sedmice zaredom, jer je trgovce zabrinula slabost potražnje u najvećim svjetskim gospodarstvima. Cijena barela Brent pala je 4,1 posto, na ispod 81,5 $/bbl, dok je cijena barela WTI pala 4,2 posto na gotvo 77 $/bbl. Na početku nove sedmice trgovina se nastavlja na tim nivoima. Zalihe nafte u SAD porasle su prije sedamn dana za gotovo 13 miliona barela, a američka vlada je poručila kako, prema novim procjenama, očekuje pad potrošnje u ovoj godini za 300 hiljada barela dnevno, dok je donedavno očekivala rast za 100.000 barela dnevno. S druge strane, kineski uvoz nafte snažno je porastao u oktobru. No trgovce je zabrinula vijest da su rafinerije u najvećem kupcu sirove nafte u svijetu zatražile od najvećeg svjetskog izvoznika Saudijske Arabije manje nafte za decembar. Trgovce zabrinjava i usporavanje rasta najvećih zapadnih ekonomija, s obzirom na to da centralne banke povišenim kamatnim stopama nastoje suzbiti inflaciju. U takvim okolnostima teško je za očekivati jačanje potražnje, pa cijene nafte može podržati samo smanjenje ponude, odnosno proizvodnje najvećih svjetskih proizvođača. Evropski terminski ugovori za prirodni plin, TTF, na početku nove sedmice su na nivou od 45 €/MWh, nakon pada od 2,9 posto prošle sedmice, što je označilo četvrtu uzastopnu sedmicu pada cijene plina. Posljedica je to punih skladišta i snažnih protoka LNG-a. Ove sedmice očekuje se toplije i vjetrovito vrijeme, a rezerve prirodnog plina u Njemačkoj, kao i Francuskoj, u punom su kapacitetu. U isto vrijeme, Izrael je naredio Chevronu da nastavi proizvodnju na svom glavnom polju Tamar, koje je zatvoreno nakon napada Hamasa