Bloomberg Adria

Digitalna transformacija kompanija i javne uprave u Bosni i Hercegovini nema alternativu, posebno ukoliko želimo održati korak s trendovima u Evropi, privući investicije i unaprijediti i održati poslovanje s evropskim kompanijama. Pandemija koronavirusa je donijela određeni napredak, međutim veliki broj bh. kompanija još uvijek uveliko zaostaje u ovom procesu. Razloga je više, a oni između ostalog uključuju neotvorenost menadžmenta i uposlenika prema novim tehnologijama, neadekvatnu strategiju, projekti nisu prilagođeni strateškim ciljevima kompanije.

Stručnjaci ističu da većina projekata digitalne transformacije ne uspije te da su rijetki slučajevi gdje je ono što je zamišljeno i ostvareno. Naglašavaju da je najgore kada kompanije imaju IT sektor koji smatra da zna najbolje i koji počne proces bez konsultovanja stručnjaka. S druge strane, problem je i kada kompanije nemaju IT sektor, jer onda rješenja koja izrade vanjski saradnici nema ko zaprimiti. Da bi projekt bio uspješan, potrebna je saradnja IT sektora i stručnjaka izvana.

Semir Dedić, predsjednik Udruženja e-Transformacija, za Bloomberg Adriju kaže da prvi korak u digitalnoj transformaciji za mala ili srednja preduzeća u BiH treba biti temeljna procjena trenutnih procesa i tehnologije. Identifikacija oblasti koje najviše mogu imati koristi od digitalne transformacije kao što su interakcija s klijentima, lanci snabdijevanja ili interna komunikacija, ključna je. Preduzeća trebaju postaviti jasne ciljeve i osigurati snažno vodstvo koje će upravljati transformacijom, uz osiguranje adekvatne obuke za osoblje.

Planiranje treba početi postavljanjem strateških ciljeva koji su usklađeni s poslovnim objektivima. To uključuje odabir odgovarajućih tehnoloških rješenja i partnera.

– Preduzeća trebaju prioritet dati skalabilnim i fleksibilnim tehnologijama koje mogu rasti i prilagođavati se budućim potrebama, kaže Dedić.

Također, redovno praćenje napretka i prilagođavanje strategija na osnovu povratnih informacija i novonastalih trendova je esencijalno.

Proces digitalne transformacije naravno nije isti za sve kompanije. Za kompaniju koja se bavi maloprodajom, fokus može biti na poboljšanju online prodajnih platformi, upravljanju odnosima s klijentima i analitici podataka o ponašanju kupaca. S druge strane, kompanija koja proizvodi namještaj možda će se više koncentrisati na automatizaciju proizvodnih linija, digitalno upravljanje inventarom i napredna logistička rješenja. Osnovne tehnologije mogu se preklapati, ali primjena i prioritetni ishodi će se razlikovati.

Ono što kompanije moraju uzeti u obzir jesu finansije i vrijeme. Proces može biti inicijalno skup i dugotrajan, zavisno od obima.

– Međutim, investicija obično vodi do značajnih ušteda kroz poboljšanu efikasnost i niže operativne troškove, naglašava Dedić te dodaje da fazni pristup uz stručno vodstvo može pomoći u upravljanju troškovima i ublažavanju rizika.

Kada je riječ o izazovima s kojima se kompanije u ovom procesu suočavaju, tu se prije svega ističe otpor promjenama od zaposlenih i menadžmenta, nedovoljno budžetiranje, nedostatak ekspertize i izbor pogrešne tehnologije. Opće zaostajanje u digitalnoj infrastrukturi i ekosistemu može predstavljati izazove, kao što su niža dostupnost naprednih tehnologija i stručnosti. Međutim, to također predstavlja priliku za preduzeća da postanu tržišni lideri kroz rano usvajanje.

Ovi izazovi se prevazilaze temeljitim planiranjem, angažovanjem zaposlenih i eventualno vanjskim savjetovanjem.

Za one kompanije koje nemaju kvalifikovane IT stručnjake u svojim kompanijama, prije ulaska u sam proces trebaju potražiti pomoć profesionalnih pružatelja usluga.

– Postoje kvalifikovani pružatelji usluga u BiH koji se specijaliziraju za digitalnu transformaciju. Preduzeća bez plana trebaju tražiti lokalne stručnjake koji razumiju i tehnološki i regionalni poslovni pejzaž, dodaje Dedić.

Pored investiranja u nove tehnologije, kompanije moraju ulagati i u zaposlenike.

– Digitalizacija često dovodi do značajnih promjena u radnoj kulturi, zahtijevajući više vještina u digitalnoj pismenosti i prilagodljivosti. Preduzeća bi trebala ulagati u obuku i izgradnju kulture koja promoviše kontinuirano učenje i inovacije, pojašnjava.

One kompanije koje su daleko odmakle u procesu digitalizacije, vrlo često navode probleme koje imaju u radu s javnom upravom i drugim kompanijama koje zaostaju u ovom procesu. Svakako to ne bi trebalo biti obeshrabrujuće, jer digitalizacija i u takvim slučajevima donosi benefite za kompanije.

Dedić pojašnjava da čak i ako klijenti kompanije nisu digitalno napredni, kompanija i dalje može ostvariti značajne interne benefite, kao što su povećanje operativne efikasnosti i uvid u podatke. S vremenom, to također može potaknuti digitalno usvajanje kod klijenata demonstriranjem prednosti.

Ključni pokazatelji uspješnosti digitalne transformacije na kraju procesa uključuju poboljšanu efikasnost, smanjenje troškova, povećanje prihoda, zadovoljstvo kupaca i angažovanost zaposlenih. Ne treba zaboraviti da je digitalna transformacija kontinuirani proces, te da redovno praćenje ovih metrika pomaže u procjeni uticaja i usmjeravanju tekućih strategija.