Marx.ba

Uspjeh odnosa s javnošću ne mjeri se brojem objava, već dugoročnom konsolidacijom društvene relevantnosti i značaja organizacije. Tokom prvog izdanje konferencije svakog od tri dana kreirani su i štampani newsletteri, dnevni pregledi. Ovogodišnje izdanje generisalo je hiljade objava i dijeljenja na nalozima na društvenim mrežama ljudi na konferenciji. Dvadeset godina postojanja konferencije PROACTIVE proslavljeno je, po riječima učesnika/ca i predavača/ica, najboljim i najinteraktivinijim izdanjem konferencije do sada.

Trodnevna konferencija o odnosima s javnošću, komunikacijama i biznisu PROACTIVE održana je u hotelu Rajska dolina na Jahorini od 29. do 31. maja. Konferencija je otvorena obraćanjem Nataše Pavlović Bujas, predsjednice Međunarodne asocijacije za odnose s javnošću (IPRA) koja obilježava 70 godina ove najstarije međunarodne asocijacije PR profesionalaca. Međunarodno udruženje za odnose s javnošću (IPRA) dodijelilo je još prošle godine PROACTIVE konferenciji status Endorsed by IPRA Conference koja se dodjeljuje događajima od posebnog značaja za PR profesiju širom svijeta.

PROACTIVE je otvorio komunikacijski stručnjak Voja Žanetić predavanjem „Orvele, ti li si?“, a govorio je o eri post-istine u kojoj spektakl sve češće zamjenjuje suštinu dok se društvo suočava sa gubitkom fokusa, znanja i osnovne komunikacije. Naglasio je da sistem teži da nam pruži spektakl umjesto esencije, te da sve češće težimo da se identifikujemo s onim što imamo, a ne s onim što jesmo. Pozvao je na refokus, rekapitulaciju i restart, naglašavajući da je vrijeme da se vratimo suštinskom razumijevanju i tumačenju svijeta oko nas.

Uslijedio je dinamični PROACTIVE World Café panel s pet važnih tema: pitanja savremenih komunikacija, društvene odgovornosti i novih tehnologija. Minela Vilić govorila je o važnosti vidljivosti u komunikacijskom sektoru, ističući da je ključno dijeliti vlastiti rad jer ne znamo ko nas posmatra i koliko to može otvoriti vrata budućim klijentima. Poručila je da je lični brend jednako važan kao i rad za druge. Miloš Đajić fokusirao se na ulogu mladih u društvenim promjenama, naglašavajući da su protesti u Srbiji donijeli novu praksu i novu sliku zajedništva, naročito u gradovima poput Novog Pazara i Niša. Istakao je izazove generacijskog jaza i promijenjenih medijskih navika, te ukazao na organizovanost i smirenost mladih koji se sve više pojavljuju na sceni. Željka Šulc otvorila je temu govora mržnje, naglasivši da je danas “in” biti brutalan i nepristojan. Upozorila je na opasnost etiketiranja i sive zone komunikacije, te pozvala na sopstveni primjer i društveno odgovorne kampanje biznisa kao odgovor. Posebno se osvrnula na važnost filtriranja komentara na portalima, uvođenja komunikacijske pismenosti u škole i jačanja odgovornosti medija. Nikola Ivančević govorio je o sve većoj prisutnosti vještačke inteligencije u svakodnevnom radu. Alati poput ChatGPT-a koriste se za generisanje ideja, objašnjavanje složenih tema i sumiranje sadržaja, ali je naglasio potrebu za balansom u njihovoj upotrebi, te važnost razvoja kritičkog mišljenja. Srđan Puhalo predstavio je izazove zagovaranja seksualnog obrazovanja. Istakao je važnost strateškog pristupa, identifikacije saveznika i korištenja edukativnih poruka koje ne zastrašuju. Naglasio je potrebu da se krene od lokalnog nivoa – školskih vijeća i roditelja – prema institucijama, uključujući i rad na pridobijanju podrške vjerskih zajednica.

Prvi dan konferencije zatvorila je Nataša Pavlović Bujas interaktivnom sesijom “PR terapija za krizu povjerenja”, održanom u formatu vruće stolice. Postavila je važno pitanje, kako vraćamo povjerenje u komunikacije kada su institucije, mediji i društveni sistemi u krizi? Poručila je da je uloga komunikacijskih profesionalaca/ki da preuzmu odgovornost i budu influenceri promjena, bilo da komuniciraju u ime kompanije ili iz ličnog uvjerenja. Da bismo to postigli, neophodno je kontinuirano učenje, poznavanje etičkih kodeksa, profesionalnih standarda i procedura. „Ako ne budemo gradili kolektivne vrijednosti i djelovali zajedno, već se oslanjali samo na sebe, ostajemo jedina mjera u sistemu koji se urušava,“ poručila je Bujas. Upravo zato, liderstvo u komunikacijama ne podrazumijeva poziciju, već hrabrost da djelujemo odgovorno i sa svrhom, jer jedino tako možemo mijenjati društvo na bolje.

Tokom inspirativnog master classa „Četiri jednostavne operacije koje će vam promijeniti život (a koje ste već naučili)”, dr Dragana Vujović Đermanović govorila je o ličnom i profesionalnom razvoju, povezanosti unutrašnjeg svijeta i vanjskih rezultata, te važnosti emocionalne inteligencije u savremenom poslovnom okruženju. Poseban akcenat stavila je na emocionalnu inteligenciju, vještinu budućnosti. „To je inteligencija koja će pobijediti vještačku. Sastoji se iz svijesti o sebi, svijesti o drugima i načinu na koji upravljamo tim odnosima.“

Dinamični akademsko-praktičarski duo, prof. dr Dejan Verčič i prof. dr Ana Tkalac Verčič, kroz inovativan fromat double Act ”Verčič vs. Verčič“ 10 komunikacijskih, društvenih i poslovnih tema po 6 minuta pokazali su da, iako se bavimo istim poslom ne moramo, ili ne možemo, imati usaglašene stavove. Važno je da razgovaramo i da naše djelovanje bude etično. Značaj interne komunikacije za zadovoljstvo zaposlenih (moraju li zaposleni uopšte biti srećni ili samo produktivni); šta je uloga portparola – glasnogovornika u savremenim organizacijama; kako su zbog rasprave o tome da li Slovenci više tračaju Hrvate ili je obratno napravili opsežno istraživanje (da, Slovenci to rade više i bolje); Generacija Z je razmažena ili svjesna da je prepuštena sama sebi, s velikim potencijalom koji još nije prepoznat; jesu li novinari/ke najbolji za PR ili je to samo još jedna predradsuda, te druge vječno vruće teme oko kojih i dalje nemamo konsenzus.

Dr Pedja Ašanin Gole postavio je pitanje da li su odnosi s javnošću samo sredstvo površne komunikacije ili imaju dublju, transformativnu društvenu ulogu? Organizacije, kako je istakao, ne djeluju u vakuumu. Njihova održivost zavisi od sposobnosti da se usklade s društvenim, kulturnim i normativnim okruženjem. „PR ima ključnu ulogu u tome jer nije samo alat, već savjest i savjetnik u vremenu u kojem se povjerenje mora stalno potvrđivati“, naglasio je on.

Katarina Bingula govorila je o izazovima i mogućnostima za kreativce iz regije na globalnom tržištu. „Kreativa se mora spasiti od izgaranja“, poručila je, naglašavajući važnost granica, odmora i samopouzdanja. Istakla je da je rad sa stranim klijentima često jednostavniji, bez mikromenadžmenta, uz jasniju komunikaciju i bolja primanja. „Nije nemoguće organizovati događaje čak i u New Yorku. Sve počinje od toga da vjerujete da možete.“ Kao prednosti naših stručnjaka istakla je univerzalno znanje, prilagodljivost i ljudskost, „human touch“ koji se ne smije izgubiti.

Savršenu završnicu drugog dana kroz interaktivni format vruće stolica, vodila je Jovana Vulić temom „Kriza: panika ili prilika?“. Dva realna slučaja iz svijeta industrije ljepote i medija omogućila su užarenu diskusiju kroz koju su učesnici/e testirali vlastitu otpornost, strateško razmišljanje i spremnost da u krizi prepoznaju i priliku za obnovu povjerenja.

Master class ”Kako da humanizujemo AI prije nego što AI dehumanizuje naše poslove?” Vladimir Vulić otvori je šokantnim primjerima iz prakse, horor pričama koje jasno ilustruju gdje nas može odvesti rutina bez preispitivanja i sistem bez humanosti. Od tragičnih posljedica lošeg rukopisa ljekara do incidenta u avionu u kojem direktor kompanije priznaje da su “politike i procesi onemogućili korištenje zdravog razuma”, sve je vodilo ka jednom pitanju: da li ljudi i dalje imaju centralnu ulogu u poslovanju i kako tu ulogu sačuvati u eri umjetne inteligencije? Vulić je istakao da AI danas čita rendgenske snimke bolje od ljekara i rješava mnoge izazove brže nego ikada prije ali primjeri i primjena još uvijek dokazuju da budućnost poslovanja nije AI nego budućnost poslovanja ostaju ljudi, koji će pametno koristiti AI.

Završnica je bila i nastavak master classa uz učešće troje mladih Gen Z-ovaca – Aleksandre Glušac, Muhameda Sokića i Mije Kulenović, koji već oblikuju način na koji radimo i redefinišu odnose zaposlenih i poslodavaca. Za njih je fleksibilnost važnija od sigurnosti, više cijene lični rast nego hijerarhiju, traže smisao u poslu, a ne samo platu, tolerišu besmislen, a naročito neplaćen rad, cijene otvorenu komunikaciju, brze promjene i digitalno okruženje, nisu lojalni firmama, nego su lojalni sebi i vlastitim vrijednostima. Uz snažan preduzetnički duh, proaktivnost, brzinu u učenju i izraženu potrebu za ravnotežom između privatnog i poslovnog života, Generacija Z jasno poručuje: vrijeme tradicionalnog liderstva ističe. Vrijeme za promjene je sada.