Nermin DEMIROVIĆ
Bez odmora, bez pauze, bez oklijevanja i sa puno energije, istrajnosti i empatije. To bi bilo jedno objektivno viđenje rada organizacije Pomozi.ba koja se prometnula u glavnog saveznika onih kojima je u našoj zemlji potrebna pomoć, a nerijetko i onih van granica Bosne i Hercegovine.
Ova organizacija je adresa za mnoge kojima treba pomoć, ali i sve one koji žele biti sigurni da će njihova donacija doći do onih kojima je najpotrebnije, a to su svakako građani i kompanije prepoznali.
Osnivač je Elvir Karalić, a za Marx.ba je govorio o tome kako je nastala je ova organizacija, koja je misija, načinu rada, rezultatima rada i mnogim drugim stvarima.
Možete li nam ukratko predstaviti Pomozi.ba i vašu misiju?
– Organizacija Pomozi.ba nastala je 2012. godine. Volim reći da je nastala iz volje, želje, odnosno nijeta jednog čovjeka. Kažem jednog čovjeka jer ne želim sebe stavljati u prvi plan, nego želim pokazati kako namjera jedne osobe može puno toga u pozitivnom smjeru promijeniti. Igrom salučaja ja sam ta osoba i te 2012. godine odlučio sam da svoj život posvetim pomoći drugima. Bio sam iskren u toj namjeri, nisam lagao samog sebe i odlučio sam se posvetiti maksimalno i evo to traje već 12 godina. Za ovih 12 godina mi smo pomogli oko dva miliona ljudi širom svijeta. Naravno da se sve ne može prebrojati. Nekome smo napravili kuću, nekome smo osigurali obroke, nekome ovo, nekome ono, ali ovo je neka brojka kad uzmemo naše djelovanje, što u Bosni, što bilo gdje drugo van granica naše države gdje smo radili. Od zemljotresa u Albaniji, Ukrajine, Sirije, Palestine, Jemena…, bilo gdje da smo radili do sada smo pomogli oko dva miliona ljudi. Otišao sam na ove brojke da se vidi šta se može uraditi za 12 godina truda i rada i ono što je bitno napomenuti nijet nije dovoljan sam po sebi. Trud, rad i odricanja potrebni su kako bi se napravili veliki rezultati.
Kako gledate na događaje vezane za tragične događaje u našoj zemlji?
– Nikada nismo imali već odziv ljudi posebno kada se radi o donacijama u novcu. Bilo je jako velikih donacija u robi, ali ako to uporedimo sa zemljotresima u Siriji i Turskoj tada je bilo više donacija u robi, a manje u novcu. Ja sam bio i na mjestima većih nesreća, ali ovo je velika tragedija zbog velikog broja smrtno nastradalih. Što se tiče meterijalnih stvari, donacije koje su došle u našu organizaciju, koje su najavljene i koje vidim sa drugih strana, najavljuju da će meterijalno biti namireno ljudima. Ponovo se pokazala velika solidarnost i empatija naših ljudi u ovakvim situacijama i po ko zna koji put smo pokazali da tu nikada nećemo zakazati kao građani Bosne i Hercegovine.
Kako birate projekte i inicijative koje podržavate ili događaji jednostavno biraju vas?
– Imamo projekte koje smo sami izabrali i kao što ste rekli događaje koji izaberu nas. U svemu što radimo gledamo da se ne preklapamo s drugim organizacijama. Evo znamo da postoji ne znam koliko javnih kuhinja širom BiH, mi s druge strane imamo restorane dobre volje koji su ustvari javne kuhinje samo restoranskog tipa. Tu nam je prije svega bila želja da imamo ambijent u kojem će osoba u stanju potrebe doći i uzeti obrok, a da se ne osjeća manje vrijednom. Dobro se sjećam rata, dobro se sjećam onih kantica i čekanja. To mi je uvijek bilo duboko urezano u sjećanje, a to sam često viđao i u nekim javnim kuhinjama. Tako da smo prvi Restoran dobre volje otvorili smo u Travniku, a nakon toga Sarajevo, Bihać i nedavno Zenica. To je jedan projekat, imamo užine, imamo pomoć oboljelim građanima, a elementarne nepogode i katastrofe biraju nas.
Koje su najteži izazovi u radu organizacije Pomozi.ba?
– Morate uvijek biti spremni na sve, morate odgovoriti ljudima koji su spremni da pomognu putem naše organizacije. Bilo da se radi u BiH, kada imamo ovu tragediju, ili negdje drugo. Uzmimo za primjer zemljotres u Siriji i Turskoj 2023. godine koji je dvije i po hiljade kilometara dalje, a naši ljudi žele da pomognu. Morate biti spremni da brzo reagujete, na kraju krajeva da transparentno reagujete, da pokažete ljudima da je ta pomoć došla tamo. Imamo primjer Palestine. Ne možemo lično ući u Palestinu, ali moramo odabrati i odabrali smo partnere. Tamo je stotine organizacija koje rade, ali treba odabrati prave partnere koji će onda stvarno odraditi sve što treba. Lako jer nama kada mi dođemo negdje na lice mjesta. Tako da je inače mnogo izazova.
Koje su trenutno najvažnije potrebe zajednice koje pokušavate adresirati?
– Jedan od najvećih problema su oboljeli bh. građani. Naravno, javnost je fokusirana na sve ovo što se desilo zadnjih dana, međutim veliki je broj oboljelih u našoj zemlji. Prije svega tu su onkološki pacijenti, a svaki dan nam se javljaju ljudi, na desetine, stotine, pa i hiljade ljudi na godišnjem nivou sa raznim vrstama karcinoma. Za mene je to vrlo zabrinjavajuće i uvijek apelujem da se na tom planu učini nešto, jer mi smo ovdje samo servis koji pomaže građanima. Mi smo građanima zadnja slamka spasa, imam osjećaj da nas tako doživljavaju. Kada nemaju drugog izlaza, kada žele da pokušaju još liječenje vani ili iz bilo kojeg razloga neće da se liječe ovdje, tako da je pitanje zdravlja naših građana jedan ogroman problem koji treba rješavati čim prije.
Kako radite raspodjelu onoga što prikupite?
– Sve zavisi do projekta do projekta. Ako je projekat obroka, kada dobijemo hranu mi je kuhamo. Ako su prehrambeni paketi onda se hrana pakuje, a naravno da je glavni kriterij potreba ljudi. To je tako kada dobijemo nenamjenska sredstva, a nekada donatori sredstva doniraju konkretnoj osobi. Kada, primjera radi, imamo uplatu za liječenje, onda mi vidimo od potrebe, od hitnosti kome ćemo prije, kome koliko i slične stvari.
Kako možemo pomoći ili podržati vašu misiju kao pojedinci?
– Živimo u doba društvenih mreža kao što vidimo, tako da nam i sama podjela naših apela, naših akcija, našeg materijala može mnogo pomoći. To je velika pomoć, pa čak ni onaj ko nema mogućnosti da donira, svi su uglavnom na društvenim mrežama. Samim dijeljenjem te neke akcije ili apela čovjek je uistinu pomogao. Naši podaci govore da gdje god imamo veliki broj podjela, ta je akcija uspješna. Pored toga ljudi uvijek mogu pozvati neki od naših 20 telefonskih brojeva koji su na svim operaterima, da kažem da doniraju simbolične 2 KM. Evo sada je samo putem broja prikupljeno oko milion i 200 hiljada KM za ovu tragediju u našoj zemlji. Neko je pozvao jednom, a neko pet puta, ali je činjenica da se može pomoći na mnogo načina.
Koliko znači činjenica da kompanije ne plaćaju porez na donacije?
– Koliko je dobro da kompanije ne plaćaju porez na donirani novac, toliko ovo ukidanje PDV na doniranu hranu pred isteka roka, nije dalo rezultat. Kompanije zaista doniraju, vidjeli smo i sada koliko je bilo novčanih donacija, ali teško da bi se neko usudio sada donirati hranu pred istek roka zbog toga da ih neko ne bi prozvao. Ta donacija hrane pred istek roka nije najbolje rješenje, tu će se morati raditi određene promjene jer nedovoljno je pet dana. Nemoguće je to operativno realizirati u tom kratkom roku, tako da taj zakon nije prikladan u ovoj situaciji.
VEZANO
