Marx.ba

Za razliku od prijašnjih tehnoloških revolucija koje su automatizirale fizički rad, val razvoja umjetne inteligencije direktno cilja na visokoplaćene, visokoobrazovane profesionalce, glavno je to saznanje iz opsežne studije o utjecaju tzv. “agentske umjetne inteligencije” na budućnost rada, koju su proveli kompsnija za upravljanjem rizicima Coface i Opservatorij ugroženih i novih radnih mjesta (Observatory of Threatened and Emerging Jobs, OEM).

Potencijal automatizacije

Kako su objasnili Aurélien Duthoit, analitičar u Cofaceu, i Axelle Arquié, istraživačica i suosnivačica OEM-a, umjetna inteligencija polako postaje samostalni učesnik na globalnom tržištu rada, što ima svoje prednosti, ali i mane.

Naime, analizom više od 900 zanimanja u 12 ključnih svjetskih ekonomija, istraživači su mapirali potencijal AI automatizacije. Jedan od najvažnijih zaključaka jest da su radna mjesta koja zahtijevaju fizičku prisutnost i interakciju s materijalnim svijetom trenutno najotpornija na promjene koje donosi automatizacija. Upravo ta povezanost s opipljivim okruženjem na neki način štiti zaposlenike, budući da umjetna inteligencija, unatoč svojoj naprednoj logici, još uvijek ne može zamijeniti ljudsku spretnost i snalažljivost.

Isto tako, poslovi u građevini, ugostiteljstvu ili proizvodnji imaju stopu izloženosti automatizaciji manju od 10 posto, jer današnji modeli umjetne inteligencije još uvijek teško navigiraju fizičkim prostorom.

S druge strane, poslovi koji uključuju obradu informacija i podataka nalaze se na prvoj liniji udara. Finansijski analitičari, pravnici, administrativno osoblje i IT inženjeri više nisu zaštićeni svojim formalnim znanjem.

Kako su objasnili stručnjaci iz Cofacea, “agentska” umjetna inteligencija predstavlja drugu fazu revolucije koja će u sljedećih pet godina moći samostalno planirati, upravljati datotekama i izvršavati kompleksne zadatke bez stalnog ljudskog nadzora. To znači da će umjetna inteligencija uskoro potpuno preuzimati neke ljudske zadatke, ali ne sve.

Također, koliko će koja država biti otporna na ove promjene ovisi prvenstveno o strukturi njene ekonomije, pa su istraživači jasno definirali evropske regije prema stupenu rizika.

Zemlje s visokom izloženošću, poput Danske, Švedske, Velike Britanije, Nizozemske i Švicarske, predvode listu jer se njihove ekonomije temelje na znanju, finansijama i IT sektoru, što ih čini najranjivijima na automatizaciju uredskih poslova.

Najplaćeniji radnici

Centralna Evropa i Francuska bilježe umjerenu izloženost. Naime, iako se industrijske sile poput Njemačke, Poljske, Austrije, Slovačke i Slovenije uveliko oslanjaju na proizvodnju gdje su radnici na trakama sigurni, te industrije zapošljavaju veliki broj inženjera i pravnog osoblja koji su pod visokim rizikom.

Najnižu stopu izloženosti u ima Južna Evropa, npr. zemlje poput Španije, Grčke, Turske, pa i Hrvatske, jer su njihove ekonomije temeljene na uslugama u turizmu, poljoprivredi i fizičkoj gradnji.

Jedan od najintrigantnijih i ujedno najalarmantnijih zaključaka ticao se javnih finansija. Naime, budući da AI cilja na najplaćenije radnike, države bi se mogle suočiti s naglim padom prihoda od poreza na dohodak uz istovremeni rast troškova za nezaposlene, piše Lider.

Dodatni rizik je i “fiskalno curenje”, primjerice, ako lokalnu radnu snagu zamijeni AI infrastruktura u vlasništvu američkih tehnoloških giganata, porezna baza se seli iz lokalnih plaća u međunarodni kapital, što bi moglo isprazniti nacionalne riznice.